Dobre dojdovte na Websajtot za Mogorce


 

SAHIHU-(E)L-BUHARIJJI

VJERODOSTOJNIK BUHARIJ

(tj. Buharijina zbirka vjerodostojnih hadisa)

 

 

PRVI DIO OD SAHIHA EBU ABDILLAHA MUHAMEDA, SINA ISMAILA SINA IBRAHIMA SINA MUGIRETA SINA BERDIZBEHA BUHARIJE-DŽUFIJE, od njega bio zadovoljan Uzvišeni Allah i okoristio nas s njime, uslišaj!

 

            Buharija se rodio, zadovoljan bio od njega Uzvišeni Allah, u Buhari u petak ili u noći petka trinaestog ševala 194.godine (po Hidžri), a umro je u noći subote, u noći Praznika mršenja, godine 256.(po Hidžri) bivši čovjek od šezdeset i dvije godine osim (tj.manje) trinaest dana. Propovjeda se za njega da je rekao: "Izvadio sam knjigu Sahih iz oko šesto hiljada hadisa za šesnaest godina, a nisam stavio u njeg nijedan hadis (drukčije) osim (tako) da sam se okupao i klanjao dva rekata." I njegove vrline su mnogobrojnije od (toga) da se izbroje i obilnije od broja pijeska i šljunka. A broj hadisa njegovog Sahiha je sedam hiljada dvjesta sedamdeset i pet, a sa odbacivanjem ponovljenog četiri hiljade, a veli se (i drukčije o broju hadisa) osim toga (što je navedeno). A ponekad se Buharija prepire (tj. dolazi u sukob) sa (sve) četiri mezheba (tj. šerijatske pravne škole); i ispravno je (mišljenje) da je on mudžtehid (samostalni vjersako-pravni učenjak). Iz komentara Šubrahitije na Nevevijino (djelo) Erbeine i osim njega (još iz drugih djela uzeti su navedeni podaci o Buhariji).

 

            A izveli smo štampanje (Sahiha) na (osnovu onoga) kako ga je komentarisao vođ provjerivača (ili potvrđivača istine) i završetak muhadisa veliki učenjak Ahmed, sin Muhameda, Hatib El-Kastalanija, Allah mu se smilovao, osim (nekoga odstupanja od komentara Kastalanije) što je rijetko, pa neka se zna.

 

            (Domaći tipografski zavod broj 257)

 

            Buharijin Sahih počeo prevoditi sa arapskog jezika Fuad Subašić u Zenici godine 1962. (a po Hidžri 1382.)

 

            Napomena prevodioca: Prevodilac je u prvom redu nastojao da prevod bude što doslovniji.

 

 

U IME (ili: SA IMENOM) ALLAHA MILOSRDNOG (ili: SVEMILOSNOG) MILOSTIVOG

U IME (ili: SA IMENOM) ALLAHA

MILOSRDNOG (ili: SVEMILOSNOG) MILOSTIVOG

KNJIGA ČIŠĆENJA (RITUALNOGA, PREDMOLITVENOG)

GLAVA

 

(onoga) što je došlo o govoru Allaha, On je uzvišen, "..... kada ste ustali ka molitvi, pa operite vaša (tj. svoja) lica i svoje ruke do laktova; i potarite svoje glave i (operite) svoje noge vaše do dva članka...". Rekao je Ebu Abdullah: "A objasnio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da je dužnost čišćenja po jedanput, a čistio se (tj. uzimao je abdest perući pojedine dijelove po) dvaput i triput, a nije povećao nad triput. I mrzili su učenjaci pretjeranost u njemu (tj. u čišćenju); i (mrzili su, nisu voljeli) da pređu (prekorače) čin Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio."

 

GLAVA:

 

Neće se primiti molitva bez čistoće.

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalović, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Hemama, sina Munebiha, da je on čuo Ebu Hurejreta (kako) kaže: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Neće se primiti molitva (onoga) ko učini događaj (slučaj) dok se (ne) očisti." Rekao je (jedan) čovjek iz Hadramevta: "Šta je (taj) događaj (slučaj), o Ebu Hurejrete?" Rekao je: "Tihi (bezglasni) vjetar ili glasni vjetar (iz stražnjice)."

 

GLAVA

vrijednosti čišćenja (pred molitvu); i cvijetasti putonogasti (ljudi) od tragova čišćenja (imaće prednost nad drugima).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Halida (a on) od Seida, sina Hilala, od Nuajma Mudžemira, rekao je:

 

            Popeo sam se sa Ebu Hurejretom na površinu džamije (ili: iza džamije Vjerovijesnika a.s.), pa se očistio, pa je rekao: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kaže: "Zaista moj narod će se zvati (na) sudnjem danu cvjetasti putonogasti od tragova (predmolitvenog) čišćenja (tj. abdesta), pa ko može od vas učini drugim njegov (tj. svoj) cvijet (na čelu), pa neka učini!"

 

GLAVA:

 

Neće se čistiti od (tj. zbog) sumnje dok se (ne) uvjeri (čvrsto da je pokvario abdest).

 

            PRIČAO NAM JE Alija, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejeba; i od Abada, sina Temima, (a on) od njegovog (Abadovog) strica (kojemu je bilo ime Abdullah, sin Zejda sina Asima, a bio je Pomagač) da je on (Abadov stric) tužio ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, čovjeka koji je (takav da) se pričini k njemu da je našao (ili: osjetio) stvar (koja kvari čišćenje, tj. abdest, to mu se pričini) u molitvi. Rekao je (Vjerovijesnik a.s.):

 

            "Neće se okrenuti (udaljiti; ili: Neka se ne okreće, udaljuje); ili neće otići (ili: neka ne odlazi sa molitve, iz, tj. sa namaza) dok (se ne uvjeri da) čuje glas ili (da) nalazi (osjeća) vjetar (iz stražnjice)."

 

GLAVA

 

olakšanja u čišćenju.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je: izvjestio me Kurejb od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spavao (tako ili toliko) da je puhao, zatim je klanjao. A ponekad (ili: A često) je rekao (Sufjan govoreći o tom):

 

            Legao je (tj. legao bi u postelju Vjerovijesnik tako da) je puhao, zatim je ustao pa je klanjao. Zatim nam je (kaže Alija, sin Medinije) pričao Sufjan jedanput poslije jedanput (tj. nekad kraće nekad dulje) od Amra, od Kjurejba, od Ibnu Abasa, rekao je (Ibnu Abas): Prenoćio sam kod moje (tj. svoje po majci) tetke Mejmune (jedne) noći. Pa je stajao (u molitvi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u prvom dijelu) od noći. Pa pošto je bio u nekom (dijelu te) noći, ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se očistio (vodom) iz obješenog (otrcanog, starog) mijeha lakim čišćenjem, olakšavao ga je Amr i umanjivao (tj. prikazivao ga je lakim i malobrojnim); i stajao je (Vjerovijesnik a.s.) klanjajući. Pa sam se ja očistio (na) način (ili: od strane) od (onoga) što se očistio (on, Vjerovijesnik). Zatim sam došao pa sam stao sa njegove lijeve (strane). A ponekad je rekao Sufjan "sa njegove ljevice". (Ustvari hoće da se kaže da je Sufjan nekad u pričanju upotrebio izraz "an jesarihi", a nekad "an šimalihi", a oba izraza znače "lijevo"). Pa me okerenuo (oko sebe, premjestio me je) pa me stavio na svoju desnu (stranu). Zatim je klanjao šta je (ili: koliko je) htio Allah. Zatim je legao pa je spavao da je puhao. Zatim mu je došao vikač (pozivač na molitvu obaveznu, muezin) pa mu je objavio molitvu (zore). Pa je ustao sa njim ka molitvi, pa je klanjao, a nije se očistio (ponovno). Mi smo rekli Amru: Zaista (neki) ljudi govore: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio je takav da) spava njegovo oko, a ne spava njegovo srce. Rekao je Amr: Čuo sam Ubejda, sina Umejra, govori: "San (ili: Snovi, Snoviđenje) vjerovijesnika je objava." Zatim je proučio (citat iz Kur'ana): "... zaista ja viđam u spavanju (snu) da te koljem (ili: zakoljem) ..."

 

GLAVA

 

upotpunjavanja čišćenja.

 

            A rekao je Ibnu Umer: "Upotpunjavanje čišćenja, očišćenje.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta od Malika, od Musa-a, sina Ukbeta, od Kjureba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Usameta, sina Zejdova, zadovoljan bio Allah od njega, da je on čuo njega (gdje) kaže:

 

            Odbio se (tj. vratio se) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa) Arefata, te kad je bio u putu (kojim mora proći hodočasnik), sišao je pa (se) pomokrio. Zatim se očistio, a nije upotpunjavao čišćenja. Pa ja rekoh: "Molitvu (obavi), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Molitva je pred tobom (tj. molitvu obavi, kad pređeš još puta koji se nalazi pred tobom)." Pa je uzjahao (i krenuo). Pa pošto je došao Muzdelifi, sišao je pa se očistio, pa je upotpunjavao čišćenje. Zatim se uspostavila molitva pa je klanjao sutonsku molitvu. Zatim je učinio (tj. postavio, doveo) u klečanje (tj. ležanje) svaki čovjek svoju devu (kamilu) u svome odsjedalištu. Zatim se uspostavila večernja molitva pa je klanjao, a nije klanjao među njima dvjema (nikakve druge molitve, tj. između sutonske - ahšama i večernje molitve - jacije).

 

GLAVA

 

pranja lica sa dvjema rukama iz jednoga crpanja (grabljenja).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, rekao je: izvijestio nas je Ebu Selemete Huzaijević Mensur, sin Selemeta, rekao je: izvjestio nas je Ibnu Bilal, namjerava (misli na) Sulejmana, od Zejda, sina Eslemova, od Ata'a, sina Jesara, od Ibnu Abasa da se on očistio, pa je oprao lice svoje: uzeo je (jedno) crpanje od vode (tj. jednu šaku vode) pa je isprao (ili: promućao, promućkao) usta s njim i izaprao je nos, zatim je uzeo (jedno) crpanje od vode pa je učinio s njim ovako: dodao ga je k svojoj drugoj ruci pa je oprao s njim svoje lice. Zatim je uzeo crpanje od vode pa je oprao s njim svoju desnu ruku. Zatim je uzeo crpanje od vode pa je oprao s njim svoju lijevu ruku. Zatim je potrao svoju glavu. Zatim je uzeo crpanje od vode (tj. zagrabio je šaku vode; to je smisao u navedenom i u sljedećem tekstu ovoga hadisa originalne rečenice "ehaze garfeten min main") pa je poprskao (stresao, izlijevao) na svoju desnu nogu (tako) da ju je oprao. Zatim je uzeo drugo crpanje pa je oprao s njim svoju nogu, misli (na) lijevu. Zatim je rekao: "Evo ovako vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čisti se (na ovaj način)."

 

GLAVA

 

nazivanja (imenovanja, tj. izgovaranja riječi "Bismillahi - Sa imenom Allaha, U ime Allaha") na svakom stanju (tj. u početku svakog dozvoljenog posla, pa i kod abdesta - čišćenja, pa čak) i kod polnog odnosa.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Džerir od Mensura, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Kjurejba, od Ibnu Abasa (a on) dolazi s njim (s pričanjem, tj. kaže da ga je čuo, dovodi ga k) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Vjerovijesnik a.s.):

 

            "Da zaista jedan (od) vas (ili: "Kad bi jedan vas), kada je došao svojoj ženi, (u ime polnog odnosa, da) je rekao: "U ime Allaha! Bože, odstrani (od) nas đavola (satanu); i odstrani đavola (od onoga) što si nam podijelio (tj. od djeteta koje ćeš nam dati posredstvom ovog polnog odnosa)!"; pa se dosudilo među njima dvoma (bračnih drugova da im se rodi) dijete, ne (bi) mu (djetetu) štetio (naškodio, naudio đavo, satana)."

 

 

 

GLAVA

 

(onoga) šta govori (vjernik) kod nužnika.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Abdul-Aziza, sina Suhejba, rekao je: Čuo sam Enesa (gdje) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je unišao (u) nužnik, rekao (je, govorio, učinio):

 

            "Bože, zaista ja se utječem Tebi od đavola i đavolica (ili: od ružnog i nevaljalština; ili: od bezvjerstva i grijeha)." Slijedi ga (Adema) Ibnu Ar'arete (pričajući i on navedeni hadis) od Šu'beta. A rekao je Gunder od Šu'beta: "Kada je došao nužniku ..". A rekao je Musa od Hamada: "Kada je unišao (u nužnik) ..". A rekao je Seid, sin Zejda: pričao nam je Abdul-Aziz: "Kada je htio da uniđe."

 

GLAVA

 

stavljanja vode kod nužnika.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Verkau od Ubejdulaha, sina Ebu Jezida, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) nužnik, pa sam stavio za njega (tj. njemu) vodu za čišćenje. Rekao je:

 

            "Ko je stavio (ili: postavio) ovo?" Pa se izvijestio (tj. izviješten je) pa je rekao: "Bože, urazumi ga (tj. podaj mu mnogo razumijevanja za rješavanja pitanja) u vjeri!"

 

GLAVA:

 

Neće se okrenuti prema kibli (tj. prema Ka'bi i Meki, jer se u tom pravcu okreće prilikom obavljanja molitve, pa se neće u tom pravcu okretati; ili: neka se ne okreće) sa mokrenjem, a ni velikom nuždom osim kod zgrade; zida ili slično njemu.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebi Zuejb, rekao je: pričao mi je Zuhrija od Ata'a, sina Jezida Lejsijević, od Ebu Ejuba Ensarijevića, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Kada je došao (tj. Kada dođe) jedan vas (da obavi veliku) nuždu, pa neće se okrenuti (ili: neka se ne okreće) kibli (strani kojoj se okreću muslimani kada obavljaju molitvu; u daljem tekstu svugdje će se riječ "kibletun" prevoditi sa riječi "strana" i to sa velikim slovom kada ima navedeno značenje; dakle: pa neće okrenuti "Strani"; ili: pa neka se ne okreće Strani); i neka joj ne okreće svojih leđa. Okrenite se istoku ili okrenite se zapadu."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je obavio nuždu (na prostranom otvorenom prostoru čučeći) na dvjema ciglama (nepečenim ciglama, ćerpičima).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habana, od svoga strica Vasi'a, sina Habana, od Abdullaha, sina Umera da on govoraše:

 

            "Zaista (neki) ljudi govore: Kada si sjeo na (mjesto da obaviš) svoju nuždu, pa ne okreći se Strani, a ni Jerusalimu." Pa je rekao Abdullah, sin Umera: "Zaista već sam se popeo (jednog) dana na leđa (tj. na površinu; ili: na vanjski dio jedne) sobe (koja je pripadala) nama, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na dvjema ciglama okrenut (prsima prema) Jerusalimu (čuči) radi (vršenja) svoje nužde." I rekao je (Abdullah, sin Umerov k Vasi'u): "Možda si ti od (onih) koji obavljaju molitvu na svojim kukovima (ili: butovima, bedrima; tj. možda ne znaš kakav položaj trebaju imati bedra ili kukovi kad padneš ničice u molitvi, jer ne znaš razlike u okrećanju prema Jerusalimu i prema Meki pri vršenju nužde)." Pa sam rekao: "Ne znam, tako mi Allaha." Rekao je Malik: "Namjerava (tj. misli na onoga) koji klanja, a ne diže se od zemlje, pada ničice (sedždu čini), a on je prilijepljen sa zemljom (uza zemlju, leži potrbuške, a to je nepravilan stav u molitvi po islamskim propisima. Pravilan je stav držati na zemlji samo čelo sa nosem, dlanove ruku, koljena i nožne prste, a stomak i prsa ne smiju se dodirivati sa zemljom ni sa stegnima i bedrama, bedrima nogu)."

 

GLAVA

 

izlaženja žena ka (širokom, tj. otvorenom) prostoru (tj. izlaženje na polje u svrhu obavljanja nužde).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izlazaše u noći, kada su izlazile na polje radi obavljanja nužde, ka Menasi'u, a on (tj. Menasi') je prostrano tlo (na kraj Medine prema groblju Beki'u. Menasi' znači čistine, pa kao vlastito ime zemljišta, kad bi se prevelo, pisalo bi se velikim slovom: Čistine.) Pa Umer govoraše Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Pokri (zastri), tvoje (tj. svoje) žene!" Pa nije poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (htio to da) čini. Pa je izašla Sevda, kći Zemeata, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći od noći navečer, a bila je žena dugačka, pa ju je zovnuo (povikao) Umer: "Zar ne! (Pazi!) Već smo te poznali (prepoznali), o Sevda!" ; pohlepom na (to, tj. želeći to) da se spusti (objavi) pokrivanje (žena). Pa je spustio (objavio) Allah pokrivanje. (Prema toku pričanja u navedenom hadisu, neki komentatori opravdano vele da rečenica "Uhdžub nisaeke-Pokri, svoje žene!"; znači: Zabrani, svojim ženama da izlaze iz soba!" To bi se jedino moglo učiniti pravljenjem pregrade uz kuću za nužnik, a riječ "hidžab" znači "zastor, koprena",  a znači i "pregrada" pa makar i od platna, pa je, vjerovatno, zbog toga i upotrebljen izraz "Uhdžub". Na osnovu toga se i rečenica "Uhdžub nisaeke" može prevesti i ovako): "Napravi pregradu (za obavljanje nužde uz kuću) svojim ženama!" Isto tako i zadnji dio gornjeg hadisa može da ima i ovakav izgled: "... pohlepom na (to, tj. želeći to) da se spusti (objavi) pregrada (tj. propis o zastoru, pregradi). Pa je spustio (objavio) Allah (ajet u kojem je naredio) pregradu.

 

            PRIČAO NAM JE Zekjerija, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od svoga oca, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Dozvolilo se da izlazite u nuždi vašoj (tj. da izvršite svoju nuždu)." Rekao je Hišam: Namjerava (misli Aiša na izlaženje na široki otvoreni) prostor.

 

GLAVA

 

obavljanja nužde u sobama (ili: kućama).

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Enes, sin 'Ijada od Ubejdulaha, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habana, od Vasi'a, sina Habana, od Abdillaha, sina Umera, rekao je:

 

            Popeo sam se nad leđa (ili: površinu; ili: zadnju stranu) sobe Hafsine zbog neke moje (tj. svoje) potrebe, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vrši svoju nuždu okrenut zadnjicom Strani (a) okrenut prema Siriji (prsima).

 

            PRIČAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Jezid, rekao je: izvjestio nas je Jahja od Muhameda, sina Jahja-a sina Habana, da je njegov stric Vasi', sin Habana, izvijestio njega da je Abdullah, sin Umera, izvijestio njega, rekao je:

 

            Zaista sam se pojavio jednoga dana na leđima (površini, zadnjoj strani) naše sobe, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedača (tj. sjedi) na dvije (nepečene) cigle okrenut prema Jerusalimu.

 

GLAVA

 

uklanjanja nečisti (sa mjesta odakle je nečist izašla pri vršenju nužde, tj. uklanjanja ostatka nečisti) sa vodom.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melikja, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebu Mu'aza, a njegovo ime je Ata', sin Ebu Mejmuneta, rekao je: Čuo sam Enesa, sina Malika, govori:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (uslužen) kada je izašao radi svoje nužde; dođem ja i (jedan) dječak, s nama (jedna kožna) posuda (čutura, ploska, boca) od vode. Namjerava (tj. misli Enes da kaže da) ukloni nečist s njom (tj. da se opere Vjerovijesnik s njom, vodom, poslije obavljene nužde, zbog toga su mu donosili - kožnu posudu vode).

 

GLAVA

 

(onoga) ko je (takav postupak imao da) se nosila sa njim voda radi njegovog čišćenja (ili: radi njegove čistoće).

 

            A rekao je Ebu Derdai: "Zar nije među vama posjednik obuće (Vjerovijesnikove); i vode za čišćenje i jastuka (uzglavlja)?"

 

(Ovo je Ebu-Derda' rekao Alkami i nekim Iračanima koji su ga pitali za neke stvari. S time im je htio da kaže da te stvari može da im objasni Abdullah, sin Mes'uda, koji je više boravio sa Vjerovijesnikom brinuvši za Vjerovijesnikovu obuću, vodu za čišćenje i uzglavlje - jastuk. Kako se i u toj Ebu-Derdaovoj izjavi pominje voda za čišćenje, to Buharija uzima kao još jedan dokaz da se Muhamed a.s. čistio vodom i poslije vršenja nužde.)

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ata-a, sina Ebu Mejmuneta, rekao je: Čuo sam Enesa govori:

 

            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (posluživan; ili: imao je ovakav postupak); kada je izašao radi svoje nužde, slijedio sam ga ja i (jedan) dječak od nas, sa nama je (mala kožna) posuda od vode (tj. puna vode).

 

GLAVA

 

nošenja (dugačkog) štapa sa vodom u uklanjanju nečisti.

 

(Riječ "istindžaun" ima dva značenja. Jedno je: traženje uklanjanja nečisti. Drugo je: za kakvu uzvišicu otići da se za nju zakloni od pogleda ljudi radi obavljanja nužde.)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ata-a, sina Ebu Mejmuneta, čuo je Enesa, sina Malika, govori:

 

            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u položaju da) ulazi (u) nužnik, pa nosim ja i (jedan) dječak (malu kožnu) posudu (punu) od vode i (jedan veliki) štap, uklanjao je nečist (tj. prao se) sa vodom. Slijedio ga je (Muhameda, sina Džaferova, tj. slaže se s njim) Nadr i Šazan od Šu'beta. El-anezetu je štap (što) na njemu (ima) željezo.

 

(To je štap dulji od običnog štapa, a kraći od koplja.).

 

GLAVA

 

zabrane od uklanjanja nečisti sa desnicom. (tj. zabrane uklanjanja nečisti sa desnom rukom.)

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam, on je Destevaijević, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od svoga oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Kada pije (vodu) jedan vas, pa neka ne diše (tj. neka ne predahnjiva, neka ne puše) u posudu, a kada dođe (u) nužnik, pa neka ne dotakne svoj polni ud sa svojom desnicom i neka se ne potire sa svojom desnicom."

 

GLAVA:

 

Neće držati (ili: Neka ne drži) svoj polni ud sa svojom desnicom kada mokri (tj. kada obavlja malu nuždu).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao je nama Evzaijja od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga (tj. od svoga) oca, (a on, Ebu Katadete) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada mokri (tj. obavlja malu nuždu) jedan (od) vas, pa neka nikako ne uzima svoj ud (polni organ) sa svojom desnicom; i neka ne uklanja nečist (tj. neka se ne pere) sa svojom desnicom i neka se ne izdihuje (diše, puše) u posudu!"

 

GLAVA

 

uklanjanja nečisti sa kamenjem.

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, Mekjijević (Mekjanin), rekao  je: pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida sina Amra Mekjanina, od svoga djeda, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            Slijedio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a izašao je radi svoje nužde pa se ne obaziraše. Pa sam se približio njemu, pa je rekao: "Potraži mi (nekoliko) kamenica, (da) se otresem (od nečisti, tj. da se očistim) s njima; ili slično njemu (tj. ili slično ovom izrazu je rekao nešto Muhamed a.s., kolebanje je kod nekog od pripovjedača), a ne donosi mi kosti, a ni balege (tj. izmeta životinjskog pa svejedno što je suh)." Pa sam mu donio kamenica u (zavrnutom, presvraćenom) kraju (dijelu) moje odjeće, pa sam ih stavio uz njegovu stranu (tj. uz njega, kraj njega) i okrenuo sam se od njega. Pa pošto je svršio svoju nuždu, slijedio je njega (tj. čin izvršene nužde) s njima (tj. sa kamenicama, a to znači očistio se s njima).

 

 

 

 

GLAVA:

 

Neće se uklanjati nečist (tj. neće se čistiti poslije nužde) sa balegom (konja i drugih kopitara, jer riječ "revs" znači: izmet konja i svakog kopitara).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Zuhejr od Ebu Ishaka, rekao je: Nije Ebu Ubejdete spomenuo ga (tj. ovaj hadis meni) nego Abdurahman, sin El-Esveda, od svoga oca da je on čuo Abdullaha (sina Mes'udova gdje) govori:

 

            Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tlu (smirenom, tj. mjestu gdje se vrši nužda), pa mi je zapovjedio da mu donesem tri kamena. Pa sam našao dva kamena; i tražio sam treći pa ga nisam našao. Pa sam našao dva kamena i tražio sam treći pa ga nisam našao. Pa sam uzeo (jednu) balegu pa mu je donesoh. Pa je uzeo dva kamena, a bacio je (onu) balegu i rekao je: "Ovo je prljavština (ili: nečist, poganština)." A rekao je Ibrahim, sin Jusufa, (da je čuo gornji hadis) od svoga oca, (a on) od Ebu Ishaka (koji je rekao:) pričao mi je Abdurahman, (a ovaj Abdurahman je sin El-Esveda, već pomenutog).

 

GLAVA

 

čišćenja (za nastupanje na obavljanje molitve, a to se čišćenje može izvršiti tako da se određeni dijelovi tijela operu samo) po jedanput.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Zejda, sina Eslemova, od Ata-a, sina Jesara, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            Očistio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, po jedanput (perući određene udove tijela).

 

GLAVA

 

čišćenja po dvaput (perući određene udove).

 

            PRIČAO NAM JE Husein, sin Isa-a, rekao je: pričao nam je Junus, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Abdullaha, sina Ebu Bekjra sina Amra sina Hazma, od Abada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, očistio se po dvaput (perući određene udove).

 

GLAVA

 

čišćenja po triput.

 

            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, Uvejsović, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu Šihaba da ga je izvijestio Ata', sin Jezida, da Humran, slobodnjak Usmana, izvijestio njega da je on vidio Usmana, sina Afana, pozvao (da mu dođe, da mu se donese) posuda (napunjena vodom); pa je ljevao, lijevao (vodu iz posude) na svoje dlanove triput pa je oprao njih dva (tj. dlana ili: šake). Zatim je uvukao (stavio) svoju desnicu u (tu) posudu pa je promućao (izprao, isprao) usta i isfrknuo (izaprao) nos. Zatim je oprao svoje lice triput i svoje dvije ruke do laktova dvaju triput. Zatim je potrao svoju glavu. Zatim je oprao svoje dvije noge triput do dvaju članaka. Zatim je rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se očisti (na) način ovoga moga čišćenja, zatim klanja dva rek'ata (tj. obavi molitvu od dva sagibanja, poklona, naklona), ne pričajući u njima dvama (u rek'atima) sa sobom (tj. ne pomišljajući u molitvi na ovozemne poslove i potrebe), oprostiće mu se (tj. biće mu oprošteno sve ono) što je proturijo (tj. sve što je prije te molitve učinio u životu) od svoga griješenja (ili: grijeha)." A od Ibrahima, rekao je: rekao je Salih, sin Kejsana, rekao je Ibnu Šihab: Ali Urvete priča od Humrana (ovako): Pa pošto se očistio Usman, rekao je: Zar ne! (Pažnja!) Ispričaću vam (jedan) govor (ili: Da, ispričaću vam jedan govor, misli na govor Allahovog poslanika a.s.). Da nije (jednoga) ajeta (rečenice Kur'ana), ne bih vam ga (tj. toga govora) ispričao. Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori:

 

            "Neće se očistiti čovjek, lijepo izvodeći svoje čišćenje i klanjajući molitvu (a da će drukčije proći) osim (tako da) će mu se oprostiti (ono) što je (pogriješio) između njega (tj. čišćenja) i između molitve dok je (ne) klanja." Rekao je Urvete: Ajet (na koji je mislio Usman) je: "Zaista koji sakrivaju (ono) što smo spustili (objavili) .....".

 

GLAVA

 

isfrkivanja (tj. istjeravanja vode iz nosa vazduhom nakon što je voda bila ušmrknuta u nos) u čišćenju. Spomenuo ga (tj. isfrkivanje, išmrkivanje) je Usman; i Abdullah, sin Zejda; i Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, izvjestio nas je Abdullah, rekao je: izvjestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvjestio me Ebu Idris da je on čuo Ebu Hurejreta (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao:

 

            "Ko se čisti, neka isfrkne (išmrkne vodu tako da se prospe iz nosa); a ko se bude trao (potirao) kamenčićima (poslije obavljene nužde), pa neka uzme liho (tj. neparan broj kamenčića da se sa njima otare)."

 

GLAVA

 

otiranja kamenčićima neparnim (brojem).

 

(Riječ "istidžmar" znači tražiti kamenčiće i upotrebiti ih za otiranje poslije nužde, ali ta ista riječ znači i nakaditi se mirisom, koji se stavi na živo ugljenje, žeravicu. Prema tome i zadnji dio gornjeg hadisa može se još i ovako prevesti:... a ko se kadi mirisom, pa neka stavi liho - tj. neparan broj komada mirisa na žeravicu. Prema tome i ova glava može da znači i ovako: GLAVA kađenja mirisom neparnim brojem komada mirisa.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvjestio nas je Malik od Ebu Zinada, od E'aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada se čisti jedan vas, pa neka učini (tj. stavi vodu) u svoj nos zatim neka prospe (tj. isfrkne vodu iz nosa); a ko se otire sa kamenčićima, pa neka upotrijebi (upotrebi) liho (neparan broj; ili: a ko se kadi mirisom, pa neka stavi liho komada mirisa na žeravicu); a kada se probudi jedan vas iz svoga spavanja, pa neka opere svoju ruku prije (nego što) će da je uvuče (stavi) u svoju vodu za čišćenje, jer zaista jedan (od) vas ne zna gdje je prenoćila njegova ruka (možda se spavajući rukom dodirnuo i stražnjice koja, možda, nije bila čista)."

 

(Upozorenje: "vudu'" je čišćenje, a "vedu'" je voda za čišćenje. Veznik "fe" ima nekad uzročno značenje i smisao pa se može prevesti sa "jer".)

 

GLAVA

 

pranja nogu (dviju).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, rekao je: pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Jusufa, sina Mahekja (ili: Mahikja), od Abdullaha, sina Amra, rekao je:

 

            Ostao je pozadi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (idući ostao pozadi) od nas u (jednom) putovanju, pa nas je stigao, a već smo pritijesnili popodnevnu molitvu (tj. do kraja njenog vremena smo je odgodili i dotjerali, pa smo morali na brzinu da se očistimo i da tu molitvu obavimo). Pa smo počeli (da) se čistimo; i potiremo svoje noge (mokrim rukama umjesto da ih peremo). Pa je povikao sa najvišim svojim glasom:

 

            "Teško petama od Vatre!" dvaput ili triput (je to povikao).

 

(Jedni komentatori riječ "vejlun - teško, jao!" ne shvataju po jezičnom značenju nego kažu da ta riječ ovdje znači "dolina u paklu, odnosno ime jedne doline u džehenemu-paklu". To se temelji na jednom hadisu u Ibnu Hibanovu Sahihu.)

 

GLAVA

 

mućkanja usta u čišćenju (tj. ispiranja usta vodom u čišćenju na taj način što će se voda u usta staviti, pa se staviti u pokret da kola po ustima i onda se iz usta izbaci prskanjem; to znači riječ "madmada"), rekao ga je (tj. pomen o mućkanju)  Ibnu Abas i Abdullah, sin Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ata', sin Jezida, od Humrana, slobodnjaka Usmana, sina Afana, da je on vidio Usmana (da) je zovnuo (da mu donesu) vodu.

 

            Pa je izlio na svoje dvije ruke (vodu) iz svoje posude pa ih je obe oprao tri puta. Zatim je uvukao (stavio) svoju desnicu u vodu za čišćenje, zatim je promućkao usta (na način kako je opisano); i ušmrknuo je vodu u nos i išmrknuo (isfrknuo) je vodu iz nosa. Zatim je oprao svoje lice triput i svoje dvije ruke do laktova triput. Zatim je potrao svoju glavu, zatim je oprao svaku nogu triput. Zatim je rekao (Usman): Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, čisti se (na) način ovoga moga čišćenja; i rekao je (Vjerovijesnik a.s.): "Ko se očisti (na) način ovoga moga čišćenja; i klanja dva rekata, ne priča u njima dvama (tj. u ta dva rekata ništa) svojoj osobi (ne priča sam sebi u mislima za vrijeme klanjanja), oprostiće Allah njemu (ono) što je proturio (tj. što je prije toga učinio taj klanjač) od svoga grijeha (ili: griješenja)."

 

GLAVA

 

pranja peta.

 

            A Ibnu Sirin praše mjesto prstena (tj. i mjesto na kojem je prsten) kada se čistio.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: pričao je nama Šu'bete, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, a prolazaše pokraj nas, a ljudi se čiste iz posude za čišćenje, rekao je:

 

            Upotpunite čišćenje, jer zaista Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio, je rekao: "Teško (Jao) petama od Vatre!"

 

GLAVA

 

pranja dviju nogu u dvije obuće (tj. koje se nalaze u dvije cipele ili dva opanka), a neće potirati po obući (po dvije cipele).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malik od Seida Makburije, od Ubejda, sina Džurejdža, da je on rekao Abdullahu, sinu Umera: "O Ebu Abdurahmane, vidio sam te (da) činiš četiri (stvari), nisam vidio nijednog od tvojih drugova (da) ih čini." Rekao je: "A šta su one (tj. koje su to stvari), o Ibnu Džurejdže?" Rekao je:

 

            Vidio sam te ne dotičeš od uglova (Ka'be prilikom hodočašća drugih uglova) osim dva jemenska; i vidio sam te oblačiš (tj. obuvaš) obuće od učinjene goveđe kože (na kojoj nema dlake, a to je bio u ondašnje vrijeme luksuz, jer je bila oskudica i u obući koja je bila najviše od sirove neučinjene kože s koje nije bila ni dlaka odstranjena); i vidio sam te bojadišeš (svoju odjeću ili kosu) sa žutom bojom; i vidio sam te kada si u Meki, ljudi podignu glas (učeći određene rečenice pri odluci da izvrše hodočašće) kada vide mlađak (tj. prvi dan zul-hidžeta), a ti ne podižeš glasa dok (ne) bude dan razmišljanja (tj. do osmog dana zul-hidžeta). Rekao je Abdullah: Što se tiče uglova (Ka'be), pa ja nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) dotiče (druge uglove) osim dva jemenska; a što se tiče obuća od učinjene kože, pa zaista sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, oblači (tj. obuva, nosi) obuće koje (su takvog kvaliteta da) nema u njima (nikakve) dlake; i čistio se u njima, pa ja volim da je oblačim; a što se tiče žute boje, pa zaista sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bojadiše sa njom, pa ja volim da bojadišem (ili: bojim) s njom; a što se tiče podizanja glasa (pri učenju telbije, tj. odluke da se izvrši hodočašće i da se već počinje vršiti osmog, a ne prvog, dana zul-hidžeta), pa ja zaista nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) podiže glas dok se (ne) uzbuni s njim njegova deva (za jahanje; ili: dok ne skoči, dok ne požuri s njim noseći ga njegova jahaća deva, tj. dok se deva ne digne, a to ustvari znači dok se ne počnu vršiti obredi hodočašća osmog dana zul-hidžeta).

 

 

GLAVA

 

dešnjačenja (tj. pranja desne ruke i noge prije lijeve) u čišćenju i pranju (ili kupanju).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam Ismail, rekao je: pričao nam je Halid od Hafse, kćeri Ibnu Sirina, (a ona je pričala) od Umu Atije, rekla je (Umu Atija, a to je žena iz Medine koja je za vrijeme Muhameda a.s. živjela, s njime je učestvovala u sedam borbi i kupala je u Medini umrle muslimanke i zamotavala ih u ćefine-posmrtne haljine uz pomoć još nekih žena): rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njima u (vezi načina kojega se treba da drže pri) kupanju njegove kćeri (tj. Muhamedove a.s. umrle kćeri Zejnebe):

 

            "Počnite sa njenim (tj. Zejnebinim) desnim stranama i mjestima čišćenja od nje!"

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio me Eš'as, sin Sulejma, rekao je: Čuo sam svoga (priča) od Mesruka, od Aiše, rekla je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) ga zadivljavaše počinjanje sa desnom stranom u njegovom obuvanju; i njegovom češljanju (uređivanju svoje kose na glavi); i njegovom očišćenju (pred molitvu, tj. abdestu) i u njegovoj stvari svakoj (tj. cijeloj).

 

GLAVA

 

traženja (sebi) vode za čišćenje kada se približi molitva (tj. kada nastane vrijeme molitve) A rekla je Aiša: Došla je jutarnja molitva, pa se tražila voda pa se nije našla, pa je sišao tejemum (tj. objavljen je propis obraćanja prašini s kojom se potare lice i ruke do laktova, dakle korišćenje prašine kad nema vode u svrhu čišćenja pred molitvu to se zove tejemum).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je:

 

            Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a približila se molitva popodneva pa su ljudi tražili vodu za čišćenje pa je nisu našli, pa se donijela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, voda za čišćenje, pa je metnuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio u tu posudu svoju ruku i zapovjedio je ljudima da se čiste iz nje. Rekao je (dalje Enes): Pa sam vidio vodu izvire ispod njegovih prsta (tako) da se očistiše (ili: te se očistiše svi) do zadnjeg (od) njih.

 

GLAVA

 

vode koja je (takva da) se pere u njoj dlaka čovjeka.

 

            A Ata' ne smatraše u njoj (dlaki) štete da se uzmu od nje konci i užeta; i (nije vidio štete u) ostatku (vode poslije) pasa i njihovom prolaženju u (tj. kroz) bogomolju. A rekao je Zuhrija: Kada je lokao (nalokao vodu) pas u posudi; (i čovjek bude u takvoj prilici da) nema njemu (nikakve druge) vode za čišćenje osim nje (tj. ove nalokane), očistiće se s njom. A rekao je Sufjan: Ovo je razumijevanje (ili: pravno rješenje) sa njegovim izvorom (tj. pravo pravcato, a to Sufjan obrazlaže ovako:), kaže Allah, uzvišen je On, "... pa niste našli (nikakve) vode, pa upravite se (tj. upotrijebite, upotrebite, prašinu)...", a ovo je (nekakva) voda (makar i nalokana); i u suštini od nje je (tj. od nje i poslije nalokavanja postoji i ima) nešto s čime će se očistiti i upraviće se (zemlji tj. poslije takvog čišćenja sa nalokanom vodom, uzeće tejemum, očistiće se zemljanom prašinom koja je čista jer neki pravnici smatraju nalokanu vodu nečistom).

 

            PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Israil od Asima, od Ibnu Sirina, rekao je: Rekao sam Abidetu:

 

            Kod nas je (tj. mi imamo nešto) od dlake Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pogodili (tj. uzeli, dobili) smo je mi od strane Enesa ili od strane obitelji Enesa, pa je rekao (Abidete): "Zaista da je kod mene (jedna) dlaka od njega, draže bi bilo meni od ovozemstva i (onoga) što je u njemu (tj. od ovoga svijeta i svega što na ovom svijetu postoji)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, rekao je: izvijestio nas je Seid, sin Sulejmana, rekao je: pričao nam je Abad od Ibnu Avna, od Ibnu Sirina, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je obrijao svoju glavu, Ebu Talhate je bio prvi ko je uzeo od njegove dlake.

 

GLAVA:

 

Kada je pio pas u posudi jednog (od) vas, pa neka je opere sedam puta.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, od Malika, od Ebu Zinada, od Earedža, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je rekao: "Kada je pio pas u posudi (tj. iz posude) jednog (od) vas, pa neka je opere sedam puta."

 

(Hanefijski pravnici se drže jednog drugog Ebu Hurejretovog pričanja po kojem je dovoljno triput oprati posudu.)

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Abdusamed, rekao je: pričao nam je Abdurahman, sin Abdullaha sina Dinara, rekao je: čuo sam svoga oca (priča) od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je (jedan) čovjek vidio psa (kako) jede zemlju (mokru, tj. liže je) od žeđi, pa je uzeo (taj) čovjek svoju obuću pa je počeo (da) crpa (grabi) njemu (psu) s njom (vodu iz bunara), (tako) da ga je napojio. Pa mu (tom čovjeku) je Allah zahvalio pa ga je uveo (u) raj. I rekao je Ahmet, sin Šebiba, pričao nam je moj otac od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Hamza, sin Abdullaha, od svoga oca, rekao je:

 

            Iđaše naprijed psi i iđaše nazad u džamiji u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne prskaše (vodom) ništa od toga (tj. nisu prskali džamije da očiste ona mjesta gdje su psi stajali hodajući po Vjerovijesnikovoj džamiji tamo-amo).

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ibnu Ebisefera, od Ša'bije, od Adija, sina Hatima, rekao je: pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

 

            "Kada si pustio svoga naučenog (dresiranog, lovačkog) psa pa on ubije (ulovljenu zvijer koja se jede), pa jedi (meso ulovljene divljači ako pas nije jeo divljač koju je ulovio i ubio)! A kada je jeo, pa ne jedi (ti), jer je on samo sebi uhvatio (divljač; i nije, prema tome, obučen i izučen dobro za lov)." Rekoh: "Pustim (doslovno i ovdje i gore: Pošaljem, Kada si poslao, ali se u nas rekne pustiti psa u lov, a ne poslati psa u lov) moga psa, pa nađem sa njim drugoga (nečijega, šta da radim)?" Rekao je: "Pa ne jedi! Pa samo na svoga psa si nazvao (tj. pomenuo Ime Allaha, rekao Bismillahi kad si ga pušćao iz lanaca u lov), a nisi nazvao (spomenuo Allahovo ime) na drugog psa (kojega si našao sa svojim psom)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko ne vidi (tj. ne smatra da treba) čišćenje (ako izađe iz tijela nešto sa nekog mjesta izlaska) osim dva mjesta izlaska: prednjeg dijela (tj. polnog organa, muškog ili ženskog) i stražnjice (čmara) zbog govora Njega, uzvišen je (On, Allah),"... ili je došao jedan od vas iz smirene zemlje (tj. iz nužnika, jer "gait"  znači uvala, dolina, "ravna, mirna i malo spuštena zemlja", a takvo je tlo pogodno za obavljanje nužde u pustinji pri putovanju pustinjom ili u pustinjskim naseljima)....".

           

            A rekao je Ata' o (onome) ko (imadne slučaj da) izađe iz njegove stražnjice crv (ili: crvi); ili iz njegovoga muškog uda (izađe nešto) slično rši (vaši), povratiće (obnoviće) čišćenje (abdest). A rekao je Džabir, sin Abdullaha: Kada se nasmije u moitvi, povratiće molitvu, a neće čišćenje. A rekao je Hasan: Ako je uzeo (tj. odrezao nešto malo) od svoje dlake ili od svojih nokata; ili je skinuo svoje dvije obuće (cipele, mestve), pa nema čišćenja na njega (tj. ne mora se ponovo čistiti).

 

            A rekao je Ebu Hurejre: Nema čišćenja (ni zbog čega) osim od nužde (osim zbog slučaja obavljanja nužde; ili: osim događaja koji kvari čišćenje). A spominje se od Džabira da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio u borbi Zatu-Rika'i, pa se ustrelio (tj. ustrijeljen je jedan) čovjek sa strelom, pa ga je iscrpila krv (tj. izašla je iz njega mnoga krv, tako da je oslabio), pa se sagibao i padao je ničice i otišao je (produžio je) u svojoj molitvi. A rekao je Hasan: Neprestano su muslimani (imali običaj da) klanjaju u svojim ranama. A rekli su Tavus; i Muhamed, sin Alije; i Ata' i stanovnici Hidžaza: Nije u (slučaju pojave) krvi čišćenje (potrebno).

 

(Hanefiski pravnici kažu da treba čišćenje ako krv poteče, a to kažu na osnovu jednog hadisa Darekutnije).

 

             A iscijedio je Ibnu Umer (jednu) bubuljicu (puhvicu, čirčić na licu), pa je iz nje izašla krv (pa ju je otrao), a nije se očistio. A pljunuo je Ibnu Ebi Evfa krv, pa je otišao (produžio) u svoju molitvu (svojoj molitvi).

           

             A rekli su Ibnu Umer i Hasan o (onome) ko sebi izvadi krv: Nije na njega (tj. on ne treba ništa drugo) osim pranje mjesta na kojima je vađena krv njemu.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: pričao nam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, zadovoljan bio Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Neprestano je rob u molitvi dok je (god) u bogomolji izgleda (tj. očekuje) molitvu (ali) dok ne učini slučaj (koji pokvari, poništi čišćenje)." Pa je rekao (jedan) čovjek nearap: "Šta je (ili: Kakav je taj) slučaj, o Ebu Hurejrete?" Rekao je: "Glas." Mislio je (pod tim) vjetar (iz stražnjice, ali vjetar sa glasom, zvukom, tonom).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Abada, sina Temima, od njegovog strica (Abdullaha, sina Zejdova, Mazinije), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Neka ne ode (sa molitve) dok (ne) čuje glasa ili (ne) nađe (tj. ne osjeti) vjetar."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbetu, rekao je: pričao nam je Džerir od Eameša, od Munzira Ebu Ja'la-a Sevrije, od Muhameda, sina Hanefijete, rekao je: rekao je Alija:

 

            Bio sam čovjek koji mnogo izlučuje sluz-mezj (koja izlazi neopaženo iz polnog uda pri nadražaju), pa sam se stidio da pitam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da li zbog izlaženja sluzi treba da se kupa ili samo da se očisti), pa sam zapovjedio Mikdadu, sinu Esveda, (da on upita) pa ga je pitao, pa je rekao: "U (vezi, tj. zbog) njega je čišćenje (a nije kupanje potrebno)." A prenio ga je Šu'bete od Eameša.

 

            PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je Ata', sin Jesara, izvijestio ga da je Zejd, sin Halida, izvijestio ga da je on pitao Usmana, sina Afana, rekao sam:

 

            Da li misliš (treba li se čovjek da kupa) kada je spolno općio pa nije izlio sjeme (nije ejakulirao)? Rekao je Usman: Očistiće se kao što se očisti za molitvu i opraće svoj spolni ud. Rekao je Usman: Čuo sam ga (tj. ovaj postupak) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam pitao o tome Aliju; i Zubejra; i Talhu i Ubeja, sina Ka'ba, pa su mu (tj. čovjeku koji spolno opći) zapovjedili to.

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, on je sin Mensura, rekao je: izvijestio nas je Nadr, rekao je: izvijestio nas je Šu'bete od Hakema, od Zekvana Ebu Saliha, od Ebu Seida Hudrije da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je poslao k (jednom) čovjeku od Pomagača (poruku, poziv da dođe), pa je došao, a njegova glava kapa (kaplje, tj. kaplje mu voda sa kose na glavi jer se na brzinu okupao). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Možda smo te mi nabrzili (tj. ubrzali, natjerali te da požuriš završetak polnog čina i onda kupanje)!?" Pa je rekao: Da. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada si se nabrzio (tj. Kada si požuren od nekog u tom stanju) ili si se zatvorio (ili zadržao se, tj. nisi izlio sjemena pri polnom činu), pa na tebe je čišćenje (a ne kupanje)."

 

(Riječ "kuhitte" je od "kahtun - glad, nerodica koja je nastala zbog zatvaranja, zadržavanja i nepadanja kiše", pa je onda upotrebljena i u smislu neizlijevanja sjemena pri polnom činu i ako je čovjek htio da ga izlije, ali kao da se sjemenovod zatvorio i zasušio pri tom polnom činu slično kiši kad se zatvori i zasuši za neko vrijeme.)

 

            Slijedi ga (Nadra, tj. slaže se sa Nadrom) Vehb, rekao je: pričao nam je Šu'bete. Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A nije rekao Gunder i (nije rekao ni) Jahja (pričajući) od Šu'beta (nisu rekli, spomenuli riječ) čišćenje.

 

GLAVA

 

čovjeka (koji zapadne u priliku da) čisti svoga druga (tj. uzima mu abdest).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selema, rekao je: izvijestio nas je Jezid, sin Haruna, od Jahja-a, od Musa-a, sina Ukbeta, od Kurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Usameta, sina Zejda, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto se odstranio (ili razišao, tj. vratio) od Arefata, upravio je ka klancu (puteljku koji vodi uz brdo), pa je svršio svoju nuždu. Rekao je Usamete: Pa sam počeo (da) poljevam njemu, a (on) se čisti (tj. uzima abdest). Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha, da li ćeš klanjati?" Pa je rekao: "Klanjanje je pred tobom."

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, rekao je: pričao nam je Abdul-Vehab, rekao je: čuo sam Jahja-a, sina Seida, rekao je: izvijestio me Sa'd, sin Ibrahima da je Nafi', sin Džubejra sina Mut'ima, izvijestio ga da je on čuo Urveta, sina Mugireta sina Šu'beta, priča od Mugireta, sina Šu'beta, da je on bio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednom) putu; i da je on (Božiji poslanik) otišao radi svoje nužde; i da je Mugirete počeo poljevati vodu njemu, a on se čisti. Pa je oprao svoje lice i svoje dvije ruke; i potrao je svoju glavu i potrao je svoje dvije obuće (tj. cipele ili mestve).

 

GLAVA

 

učenja Kur'ana poslije događaja (ili slučaja koji kvari i poništava abdest-čišćenje) i osim njega (tj. i o drugim poslovima osim učenja Kur'ana). A rekao je Mensur od Ibrahima: Nema štete (ili zapreke da se čovjek bavi) sa učenjem (Kur'ana) u kupatilu (banji) i (da se bavi) sa pisanjem poslanice na (stanju, tj. u stanju) bez čišćenja (abdesta). A rekao je Hamad od Ibrahima: Ako je na njima (tj. na onima unutar kupatila) donja odjeća (kao na pr. gaće), pa pozdravi, a ako ne, pa ne pozdravljaj.

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, da je Abdullah, sin Abasa, izvijestio ga da je on zanočio (jedne) noći kod Mejmune, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je njegova tetka (po majci). Pa sam legao (metnuvši glavu) u širinu uzglavlja (jastuka), a legao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i njegova žena (metnuvši glave) u njegovu duljinu (u duljinu jastuka).

 

            Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok se upolila noć ili prije nje (tj. polovine noći) na malo ili poslije nje na malo (tj. ili poslije pola noći na malo) probudio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sjeo, tare (tj. tarući) san (spavanje) sa svoga lica sa svojom rukom. Zatim je proučio završnih (tj. zadnjih) deset ajeta (odlomaka) iz sureta (poglavlja Kur'ana koje se zove) Ali Imran, zatim je ustao k (jednom otrcanom starom) mijehu, obješenom (o zid), pa se očistio iz nje (mješine, mijeha), pa je lijepo izveo svoje čišćenje. Zatim je stao klanja (tj. klanjajući). Rekao je Ibnu Abas: Pa sam ustao pa sam učinio kao što je on učinio, zatim sam otišao pa sam stao uz njegovu stranu (lijevu). Pa je on stavio svoju desnu ruku na moju glavu i uzeo moje desno uho suče ga (tj. sučući ga, zavrčući ga). Pa je klanjao dva rekata (dva sagibanja, naklona), zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim dva rekata, zatim je učinio liho (tj. klanjao je liho, neparan broj rekata: jedan ili tri, šafijski pravnici kažu jedan, a hanefijski kažu tri). Zatim je legao dok mu (nije) došao mujezin (objavljivač, pozivač na molitvu), pa je ustao pa je klanjao dva laka rekata. Zatim je izašao pa klanjao jutarnju molitvu.

 

GLAVA

 

(onoga) ko se nije očistio (nije uzeo abdest zbog nesvjestice) osim od teške nesvjestice (tj. nesvjestice koja stanje čovjeka čini teškim).

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: izvijestio me Malik od Hišama, sina Urveta, od njegove žene Fatime, od njene nene (nane, babe) Esme, kćeri Ebu Bekra, da je ona rekla:

 

            Došla sam Aiši, ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je pomrčalo Sunce, pa kadli ljudi stajači (tj. stoje) klanjaju, a kadli (i) ona stajačica (tj. i ona stoji i) klanja. Pa sam rekla: Šta je ljudima? Pa je pokazala sa svojom rukom prema nebu i rekla je: "Slava Allahu!" Pa sam rekla: Znak?! Pa je pokazala da (stavi do znanja da želi reći): "Da." Pa sam stajala (u molitvi, tj. klanjala sam tako dugo) da mi se pokazala nesvjestica; i počela sam (da) lijevam na svoju glavu vodu. Pa pošto je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa molitve, tj. pošto je završio molitvu), zahvalio je Allahu i pohvalio Ga je, zatim je rekao: "Nema (ništa ni) od (jedne) stvari (što) je ne vidjeh (do ovog časa, a da se desilo drukčije) osim (tako da) sam je već vidio (dok sam sada bio) u ovome mome mjestu stajanja, čak raj i Vatru (ili: sve do raja i Vatre). I zaista već se objavilo meni da ćete se vi prokušavati (stavljati na iskušenja) u svojim grobovima kao; ili blizu, iskušenja Velelažova (velikog lašca koji će se pojaviti pred smak svijeta)", ja ne znam koje to (tj. koju od te dvije riječi: kao ili blizu) je rekla Esma, a ovo izjavljuje Fatima (kći Munzira, da ne zna koju je Esma upotrijebila). "Doći će se jedan vas (tj. doći će se jednom od vas u grob) pa će se reći njemu: Šta je tvoje znanje (tj. Šta znaš) o ovome čovjeku (tj. o Vjerovijesniku)?" Pa što se tiče vjernika; ili ubijeđenika, ne znam koje to je rekla Esma, pa on će reći: "On je Muhamed, poslanik Allaha, donio nam je (jasne) dokaze i uputu, pa smo se odazvali; i vjerovali i slijedili." Pa će mu se reći: "Spavaj, (bivši) dobar (s takvim odgovorom)! Pa već smo znali (da) si zaista bio ubijeđen." A što se tiče dvoličnjaka ili sumnjaoca, ne znam koje to je rekla Esma, pa on će reći: "Ne znam, čuo sam ljude govore (o tom čovjeku neku) stvar, pa sam je (i ja) govorio (rekao)."

 

GLAVA

 

potiranja glave, cijele nje, zbog Njegovoga govora, On je uzvišen: "... i potarite svoje glave ..."

 

            A rekao je Ibnul-Musejeb: Žena je na stepenu čovjeka (kad) potire svoju glavu. A pitao se (upitan je) Malik: Da li je dostatno da potare neki (dio) glave, pa se branio (ili: pa je dokazivao) sa pričanjem Abdullaha, sina Zejda.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Amra, sina Jahja-a, Mazinija od svoga oca da je (jedan) čovjek rekao Abdullahu, sinu Zejda, a on je djed Amra, sina Jahja-a:

 

            Da li možeš da mi pokažeš kako se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čišćaše (čistio)? Pa je rekao Abdullah, sin Zejda: Da. Pa je pozvao (da mu donesu) vodu, pa je izlio na svoje dvije ruke pa je oprao dvaput. Zatim je promućao (usta) i išmrknuo (nos) triput, zatim je oprao svoje lice triput, zatim je oprao svoje dvije ruke po dvaput do dvaju laktova, zatim je potrao svoju glavu sa svoje dvije ruke: pa (to učini tako da) je povukao naprijed njih dvije i povukao je ozad (pozadi), počeo je sa prednjim (dijelom) svoje glave (tako) da je odveo njih dvije (tj. ruke) ka svome potiljku (zatioku), zatim je povratio njih dvije ka mjestu koje (je bilo to što) je počeo od njega. Zatim je oprao svoje dvije noge.

 

GLAVA

 

pranja dviju nogu do dvaju članaka.

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Vuhejb od Amra, od njegovog oca, (a bilo mu je ime Jahja, on je u svom pričanju rekao) prisustvovao sam (kod) Amra, sina Ebu Hasana, (kad) je pitao Abdullaha, sina Zejda, o čišćenju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (je) pozvao (Abdullah da mu donesu jednu) posudu od vode ("tevr" je ime posude za vodu iz koje se pije voda, jedni kažu da je to tanjir, drugi: čaša, treći: nešto kao lonac, četvrti: posuda od bakra, peti: posuda od kamena). Pa im se očistio (Abdullah) čišćenjem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. kao Vjerovijesnik što se čistio za molitvu).

 

            Pa je nageo (tj. ljevao vodu) na svoju ruku iz posude pa je oprao svoje dvije ruke triput, zatim je uveo (metnuo) svoju ruku u posudu pa je promućkao (usta); i ušmrknuo je i išmrknuo je (nos) trima crpanjima (grabljenjima, tj. triput je ponovio taj postupak), zatim je uveo svoju ruku pa je oprao svoje lice tri puta, zatim je oprao svoje dvije ruke dvaput do dvaju laktova, zatim je uveo svoju ruku pa je potrao svoju glavu pa je naprijed povukao njih dvije i nazad je povukao jedanput, zatim je oprao svoje dvije noge do članaka dvaju.

 

GLAVA

 

upotrebljavanja viška (ili: preteka) vode ljudi.

 

(Riječ "vedu'" znači voda s kojom se čisti, ali će se u daljem tekstu radi kratkoće prevoditi samo sa "voda".)

 

            A zapovjedio je Džerir, sin Abdullaha, svojoj porodici da se čiste sa viškom (preostatkom, ostatkom) njegovog misvaka (tj. sa ostatkom vode u posudi u koju je stavljao vrh svoga misvaka pri pranju zuba, a misvak je drvo kojim su trljali zube pri njihovom pranju, čišćenju).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Hakem, rekao je: čuo sam Ebu Džuhajfeta govori:

 

            Izašao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio u napuštajućoj (vrućini, tj. u vrijeme podnevne najveće žege kad se napušta svaki rad i kretanje). Pa se donijela voda pa se očistio. Pa su počeli ljudi (da) uzimaju od preostatka njegove vode i potiraju se njom. Pa je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podnevnu (molitvu) dva rek'ata i poslijepodnevnu molitvu dva rek'ata, a pred njim je (bio jedan veći) štap. A rekao je Ebu Musa: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da mu donesu) čašu; u njoj (je neka) voda. Pa je oprao svoje dvije ruke i svoje lice u njoj (tj. vodom u čaši); i izbacio je (vodu iz usta) u nju (u čašu, tj. uzeo je vode u usta pa ju je onda izlio, izbacio, prsnuo iz usta u čašu), zatim je rekao njima dvojici (Bilalu i Ebu Musa-u) "Pijte vas dvojica iz nje; i izlijte na svoja lica i svoja prsa."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao je nama Ja'kub, sin Ibrahima sina Sa'da, rekao je: pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a; rekao je (Ibnu Šihab): a on (tj. Mahmud) je (onaj čovjek) koji (je imao tu čast da) je izbacio (prsnuo vodu iz svojih usta) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovo lice, a on (Mahmud) je (tada bio) dječak; iz njihovog bunara (tj. vodu je Allahov poslanik uzeo u svoja usta iz bunara Mahmudova plemena pa ju je onda iz usta prsnuo u lice Mahmuda kad je bio dječak); a rekao je Urvete od Misvera i osim njega (od još nekih, kao od Mervana), potvrđuje svaki pojedini od njih dvojice svoga druga (u pričanju slijedeće činjenice): I kada se očistio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, blizu su bili (da) se pobiju nad njegovom vodom (tj. otimali su se za ostatak vode za čišćenje koja je ostala iza Vjerovijesnika a.s.; i u tom otimanju bi otišli tako daleko da je blizu tuče dolazilo, skoro da se pobiju za tu vodu).

GLAVA.

 

            PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Dža'da, rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida, govori:

 

            Odvela me moja tetka (po majci) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: O poslaniče Allaha, zaista sin moje sestre je bolesnih nogu (zbog toga što je išao bosonog po gruboj zemlji i kamenju; to je značenje riječi "veki'un"). Pa je potrao (Božiji poslanik) moju glavu i molio je meni blagoslov (od Allaha). Zatim se očistio pa sam ja pio od njegove vode. Zatim sam stao pozadi njegovih leđa pa sam pogledao k pečatu (ili: prstenu, tj. u pečat ili prsten) vjerovijesništva među njegova dva pleća (među njegove dvije plećke) kao dugme (obješenog ukrasnog zastora nevjestine) sobe (ili po nekima: kao jaje jarebice).

 

(Riječ "zirrun" znači: dugme, puce, puca, a "hadželetun" znači: soba ukrašena povješanom odjećom i zastorima, a ta riječ znači i: jarebica - vrsta ptice, pa izraz "zirrun" u vezi sa imenom ptice znači: jaje.)

 

GLAVA

 

(onoga) ko je promućkao usta i ušmrknuo u nos iz jednog crpanja (zagrabivši jednom vodu).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Halid, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zejda, da je on izlio iz posude na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije, zatim je oprao ili promućkao  (usta) i ušmrknuo (u nos) iz jednog dlana (jedne šake) pa je učinio to triput, pa je oprao svoje lice triput, zatim je oprao svoje dvije ruke do dvaju laktova po dvaput; i potrao je svoju glavu: što je naprijed i što je nazad (od nje, glave, tj. i prednji i zadnji dio glave); i oprao je svoje dvije noge do dvaju članaka, zatim je rekao:

 

            "Ovako (doslovno: Eto kao ovo) je čišćenje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (Misli na abdest-čišćenje pred molitvu).

 

GLAVA

 

potiranja glave jedanput.

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Vuhejb, rekao je: pričao nam je Amr, sin Jahja-a od svoga oca, rekao je: prisustvovao sam (bio sam u prisutnosti kod) Amra, sina Ebu Hasana, (a to znači: vidio sam ga u času kad) je pitao Abdullaha, sina Zejda, o čišćenju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozvao (da mu se donese) posuda od vode pa im se očistio.

 

            Pa je nageo (posudu) na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije triput. Zatim je uvukao svoju ruku u posudu pa je promućkao (usta); i ušmrknuo i išmrknuo (vodu iz nosa) triput sa tri crpanja (grabljenja) od vode; zatim je uvukao svoju ruku pa je oprao svoje lice triput; zatim je uvukao svoju ruku u posudu pa je oprao svoje dvije ruke do dvaju laktova po dvaput; zatim je uvukao svoju ruku u posudu pa je potrao svoju glavu: pa je učinio napred sa svojom rukom (pokret) i učinio je pozadi s njom (pokret, tj. povukao je ruku napred i nazad po glavi); zatim je uvukao svoju ruku pa je oprao svoje dvije noge.

 

            PRIČAO NAM JE Musa, rekao je: pričao nam je Vuhejb, rekao je: Potrao je svoju glavu jedanput.

 

GLAVA

 

čišćenja čovjeka sa svojom ženom; i (GLAVA) preteka vode žene.

 

            A očistio se Umer sa toplom (vodom) i iz kuće (ili: sobe, prostorije) kršćanske.

 

            PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je on rekao:

 

            Bili su ljudi i žene (često puta u prilici, okolnosti da) se čiste u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, skupa (tj. čistili su se svi zajedno grabeći vodu iz jedne posude).

 

GLAVA

 

lijevanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoje vode na onesviještenoga.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira (gdje) govori:

 

            Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) me posjeti, a ja sam bolestan na shvatam (tj. nisam pri svijesti), pa se očistio i ljevao je na mene od svoje vode, pa sam shvatio (razumio, tj. došao sam svijesti) pa sam rekao: O poslaniče Allaha, za koga je (tj. kome pripada) nasljedstvo? Nasljeđuje me samo dalja (pobočna) rodbina ("kelaletun" je rodbina osim djece i roditelja). Pa je sišao ajet dijelova (u nasljeđivanju, tj. sišao je odlomak Kur'ana u kojem se govori o tačno određenim dijelovima koji pripadaju pojedinim vrstama rođaka-nasljednika).

 

GLAVA

 

kupanja i čišćenja u kadi (loncu za bojadisanje, kaci); i čaši (peharu); i drvetu i kamenju (tj. i u posudama od drveća i kamenja).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Abdullaha, sina Bekra, rekao je: pričao nam je Humejd od Enesa, rekao je:

 

            Došla je molitva (tj. nastupilo je vrijeme molitve, po nekim komentarima radilo se o ikindiji-popodnevnoj molitvi), pa je ustao ko je bio blizu kuće (tj. kome je bila kuća blizu i otišao) k svojoj porodici (da se očisti za molitvu - uzme abdest). A ostali su (jedni) ljudi (bez mogućnosti da se očiste) pa se donijelo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) korito (zapravo: lonac za bojadisanje); u njemu je (bila) voda. Pa je bilo maleno korito (tako maleno da nije čovjek mogao)  da prostre (tj. pruži, raširi) u njemu svoj dlan. Pa su se očistili (ti) ljudi, svi oni. Mi smo rekli (to je rekao Humejd i ostali koji su slušali to pričanje Enesa, rekli su Enesu): Koliko je vas bilo (koji ste se tada očistili iz toga korita)? Rekao je: "Osamdeset i višak (tj. i više)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pozvao (da mu se donese) čaša (pehar), u njoj je (neka) voda. Pa je oprao svoje dvije ruke i svoje lice u njoj; i izbacio je (tj. prsnuo je, štrcnuo je vode iz usta) u nju (u čašu).

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, rekao je: pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zejda, rekao je:

 

            Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo izvadili za njega vodu (tj. donijeli smo mu vodu) u posudi od bronze (ili: žute mjedi). Pa se očistio: pa je oprao svoje lice triput; i svoje dvije ruke po dva puta; i potrao je svoju glavu pa je naprijedio nju i nazadio je (nju, tj. potrao je glavu naprijed i ozad, pozadi) i oprao je svoje dvije noge.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Aiša rekla:

 

            Pošto je doteščao (tj. došao u teško stanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio; i stegao ga (čvrsto) njegov bol, zatražio je dozvolu (od) svojih žena u (vezi toga) da se njeguje (dvori) u mojoj sobi. Pa su dozvolile njemu (to). Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (idući) između dva čovjeka, pišu njegove dvije noge (tj. pužu se ostavljajući trag) u zemlji (po površini zemlje) između Abasa i (jednog) drugog čovjeka. Rekao je Ubejdulah: Pa sam izvijestio (o ovome) Abdullaha, sina Abasa, pa je on rekao: Je li znaš ko je (taj) drugi čovjek (bio)? Rekao sam: Ne. Rekao je: On je (tj. to je bio) Alija. I Aiša pričaše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao poslije (toga) kad je unišao (u) njenu sobu i pojačao se (tj. stegao ga) njegov bol. "Izlijte (salijte) na mene (vodu) iz sedam mjehova (punih tako da) nisu razdriješene njihove podveze (uzice kojima su podvezani kad su napunjeni, jer se nadam da će voda ublažiti i smanjiti vrućinu mojih bolova pa) možda ja (da iza toga) ću oporučiti (zapovjediti) k ljudima (neke stvari)." I posadio se (tj. posađen je) u kadu (korito, a ta kada je bila vlasništvo) Hafse, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim smo počeli (da) lijevamo na njega iz tih mjehova (mješina, vodu sve dotle) da je počeo (da) pokazuje k nama da (stavi na znanje ovo): "Učiniliste (što sam zahtjevao i lakše mi je)." (Ili: .... da je počeo (da) pokazuje k nama, tj. Učiniliste (vi žene što je trebalo)." Zatim je izašao k ljudima (k narodu).

 

GLAVA

 

čišćenja iz (posude zvane) tevr (koja je od žute mjedi ili od kamena, a ima oblik čaše; ili tasa; ili lonca; ili po mišljenju nekih, oblik ibrika).

 

            PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, rekao je: pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, rekao je:

 

            Moj stric umnožavaše čišćenje (tj. mnogo se čistio, pa su mu, vjerovatno, neki ljudi to prigovorili, a onda on) je rekao Abdullahu, sinu Zejda: Izvijesti me, kako si vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se čisti. Pa je pozvao (da mu se donese) posuda ("tevr") od vode, pa je nageo na svoje dvije ruke pa je oprao njih dvije tri puta. Zatim je uvukao svoju ruku u (tu) posudu pa je promućkao usta i išmrknuo nos tri puta iz jednog crpanja (grabljenja), zatim je uvukao svoju ruku pa je crpao (zagrabio) njom pa je oprao svoje lice tri puta, zatim je oprao svoje dvije ruke do dvaju laktova po dvaput, zatim je uzeo svojom rukom vodu pa je njom potrao svoju glavu: pa je pozadi učinio nju (vodu, tj. potrao je vodu pozadi glave) i naprijed je učinio (tj. potrao je prednji dio glave), zatim je oprao svoje dvije noge pa je rekao: Ovako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se čisti (tj. vidio sam da se čisti ovako).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Hamad od Sabita, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pozvao (tj. zatražio) posudu od vode, pa se donijela prostrana (otvorom, usnama, a plita, plića dubinom, visinom) čaša; u njoj je (bilo) nešto od vode, pa je stavio svoje prste u nju (u čašu; ili: u vodu). Rekao je Enes:

 

            Pa sam počeo (da) gledam u (tu) vodu (a ona) izvire između njegovih prsta. Rekao je Enes: Pa sam odredio (približno, procijenio sam, nagađao sam da je broj one grupe) ko se očistio od nje (te vode iz te čaše bio) koliko između sedamdeset do osamdeset (ljudi, osoba).

 

GLAVA

 

čišćenja sa (količinom vode koju sadrži arapska mjera za tekućine, koja se mjera arapski naziva) mudom, (a "mud" je težak 835 grama ili 898,56 grama, to znači nešto je lakši od jednog kilograma).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Mis'ar, rekao je: pričao mi je Ibnu Džebr, rekao je: čuo sam Enesa (kako) govori:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog postupka pri kupanju da) opere (tj. praše svoje tijelo); ili kupaše se (to je sumnja nekog pripovjedača da li je Enes upotrebio ovaj ili onaj izraz, Vjerovijesnik se praše) sa sa'om do pet mudova, a čistaše se (tj. uzimaše abdest) sa mudom, (a "sa'" je mjera koja sadrži četiri "muda"; ili: "sa'" se dijeli na četiri "muda", pa, prema gornjem, u kupanje je trošio četiri do pet puta više vode, kako kada, nego za abdest-obično čišćenje pred svakodnevne molitve).

 

GLAVA

 

potiranja na dvije cipele (tj. po dvjema cipelama koje se nalaze na nogama mjesto pranja nogu prilikom čišćenja pred molitvu).

 

            PRIČAO NAM JE Asbeg, sin Feredža, od Ibnu Vehba, rekao je: pričao mi je Amr, rekao je: pričao mi je Ebu Nadr od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Abdullaha, sina Umera, od Sa'da, sina Ebu Vekasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on potrao (izvršio potiranje) na dvije cipele (po dvjema cipelama, tj. po cipeli desne i po cipeli lijeve noge, po licu cipela, jer prijedlog "ala-na" označava gornju stranu). I (dalje je još pričao Ebu Selemete) da je Abdullah, sin Umera, pitao Umera o tome, pa je rekao:

 

            Da (tj. tako je kao što je pričao Sa'd, sin Ebu Vekasov, vršio je Vjerovijesnik potiranje na cipele). Kada ti je pričao Sa'd (jednu) stvar (tj. nešto, šta bilo) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne pitaj o njoj (o toj stvari nekoga drugog) osim njega (jer je on pouzdan i upućen, obaviješten itd.). A rekao je Musa, sin Ukbeta: izvijestio me Ebunadr da je Ebu Selemete izvijestio njega da je Sa'd pričao njemu (Ebu Selemetu da je Vjerovijesnik vršio potiranje na cipele), pa je rekao Umer (sin Hatabov svome sinu) Abdullahu slično tome (kao što je navedeno njegovo, Umerovo, potvrđivanje Sa'dove izjave koju je Buharija primio preko lanca pripovjedača, koji je lanac od Ebunadra nastavljen preko Amra, a ovaj je od Ebunadra nastavljen preko Musa-a).

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, Haranijević, rekao je: pričao nam je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Sa'da, sina Ibrahima, od Nafia, sina Džubejra, od Urveta, sina Mugireta, od njegovoga oca Mugireta, sina Šu'beta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je (on, Božiji poslanik) izašao radi svoje nužde, pa ga je slijedio Mugirete sa (malom kožnom) posudom; u njoj je (bila) voda, pa je poljevao njemu kada je dovršio (obavio) svoju nuždu; pa se očistio i potrao na (gornju stranu) dvije cipele.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Dža'fera, sina Amra sina Umejeta, Damrijevića da je njegov otac izvijestio njega da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, potire na dvije cipele. Slijedi ga (tj. slaže se s njim, sa Šejbanom) Harb i Eban (pričajući) od Jahja-a.

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas (je) Evzaija, od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Dža'fera, sina Amra, od njegova oca, rekao je:

 

            Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, potire (vrši potiranje) na svoju čalmu (turban, ahmediju, povez na glavi) i na svoje dvije cipele. (Ovaj hadis primjenjuje doslovno osnivač hanbelijskog prava-mezheba imam Ahmed, pa kaže da se može potirati i po ahmediji, čalmi prilikom abdesta, ako je ahmedija, čalma obučena pod abdestom i ako je svezana pod vilicama, ispod brade pa ju je teško skidati kao i cipele.) A slijedi ga (Evzaiju u pričanju) Ma'mer od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Amra, rekao je:

 

            Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (tj. vidio sam ga potire svoju čalmu i svoje cipele).

GLAVA:

 

Kada je uvukao svoje dvije noge (u cipele), a njih dvije (noge) su čiste (tj. oprane obje).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Zekerija od Amira, od Urveta, sina Mugireta, od njegova oca, rekao je:

 

            Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa sam se sageo (ili: pružio sam ruku dolje, najniže) radi (toga da) skinem njegove dvije cipele, pa je rekao: "Pusti (ili: "Ostavi) njih dvije, pa zaista ja sam uvukao (obukao) njih dvije čiste (bivši obje)." Pa je potrao na njih dvije (tj. po njima).

 

GLAVA

 

(onoga) ko se nije očistio od (tj. zbog jedenja) mesa ovce i (jedenja) prekrupe (bungura, tj. kaše od prekrupe, a to je skuhano i stucano ili grubo samljeveno žito: ječam ili pšenica, koje se pomješa sa vodom ili mlijekom ili voćnim sokom pa se jede).

 

            A jeo je Ebu Bekr i Umer i Usman, bio zadovoljan Allah od njih (tj. s njima) pa se nisu očistili (poslije jela, jedenja).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jeo pleće, pleća, (plećku) ovce, zatim je klanjao, a nije se očistio (uzeo abdest).

 

            PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Džafer, sin Amra sina Umejeta, da je njegov otac izvijestio njega da je on vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsijeca (sebi, reže sebi meso) od pleća ovce, pa se pozvao (tj. pozvan je od Bilala) k molitvi, pa je bacio nož, pa je klanjao, a nije se očistio (nije ponovo uzimao abdest zbog jedenja, zbog jela).

 

GLAVA

 

(onoga) ko je promućkao (usta) od prekrupe (tj. poslije jedenja kaše od prekrupe, bungura), a nije se očistio.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Bušejra, sina Jesara, slobodnjaka Harisetovića, da je Suvejd, sin Nu'mana, izvijestio njega da je on izašao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine Hajbera (tj. one godine kad je bila borba na Hajberu, 7. god. po Hidžri), te kada su bili u Sahbi, a ona je niže Hajbera (prema Medini, ili: bliže Hajbera prema Medini), pa je klanjao popodnevnu molitvu, zatim je pozvao (da mu se donesu) opskrbe (hrane), pa se nije donijelo (k njemu ništa) osim prekrupa (bungur, tj. donijela se samo prekrupa). Pa je zapovjedio (u vezi) s njom (prekrupom, a rečeno je da je to žito: ječam ili pšenica, koje se skuha pa se osuši i onda se samelje;

 ili se poprži pa se samelje grubo ili se stuca, a kad se hoće da upotrijebi za jelo, onda se pomiješa u njega vode, mlijeka ili voćnog soka) pa se ovlažila (skvasila, tj. pomješala se prekrupa sa vodom), pa je jeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i mi smo jeli (tu kašu prekrupe). Zatim je ustao ka sutonskoj molitvi (tj. ustao je da klanja ahšam, akšam, namaz) pa (je) promućkao (usta) i mi smo promućkali (usta), zatim je klanjao, a nije se očistio (zbog jedenja, jela).

 

            PRIČAO NAM JE Asbeg, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me Amr, od Bukejra, od Kurejba, od Mejmunete da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jeo kod nje pleće (plećku), zatim je klanjao, a nije se očistio.

 

GLAVA:

 

Da li promućkati (usta čovjek) od mlijeka.

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra; i Kutejbete, njih dva su rekla: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pio mlijeko pa je promućkao (usta) i rekao je:

 

            "Zaista ono (mlijeko) ima masnoću (Doslovno: Zaista za njega je masnoća, tj. ono ima masnoću)." Slijedio ga (Ukajla) je Junus i Salih, sin Kejsana, (pripovijedajući to) od Zuhrije.

 

GLAVA

 

čišćenja od spavanja (sna, tj. zbog spavanja, poslije spavanja, sna); i (glava onoga) ko nije vidio od jednog drijemanja i dva drijemanja ili kunjanja (da treba) čišćenje (abdest).

 

("Na'setun" je drijemanje pri kojem čovjek čuje govor prisutnih, ali ga ne razumije i ne razabire riječi, a "Hafkatun" je kunjanje, lagano micanje kod jačeg drijemanja pri čemu nekad donja vilica pada na prsa).

 

            PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hišama, od svoga oca (Urveta), od Aiše da je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada drijema jedan vas, a on klanja, pa neka zaspe (pa neka odspava) dok ode od njega spavanje, pa (ili: jer) zaista jedan vas kada klanja, a on je drijemač (a on drijema), ne zna (šta govori pa) možda on (hoće da) traži oprosta (od Allaha za svoje grijehe) pa (mu se dogodi da) psuje (ili: grdi) sebe samog."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada je drijemao (tj. Kada drijema osoba) u molitvi, pa neka zaspi (tako) da zna šta uči."

 

GLAVA

 

čišćenja od (volje, želje da se čisti) bez događaja (slučaja koji mu je pokvario prvo čišćenje-tj. GLAVA abdesta bez da se desilo nešto što je pokvarilo, što kvari abdest, kratko rečeno: o čišćenju na čišćenje; o abdestu na abdest).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Amra, sina Amira, rekao je: čuo sam Enesa - H - A pričao nam je Museded, rekao je: pričao nam je nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Amr, sin Amira, od Enesa, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) se čisti (tj. čišćaše se, čistiše se) kod svake molitve (tj. i kad je imao abdest opet bi uzimao abdest kad bi nastupilo vrijeme nove molitve). Rekao sam (to kaže Amr, sin Amira): Kako vi činjaste (Kako ste vi radili, postupali u vezi s tim)? Rekao je (Enes): Dostatno je bilo jednom (od) nas (jedno) čišćenje (jedan abdest sve dotle) dok nije proizveo (počinio nešto što poništava čišćenje, što kvari abdest).

 

            PRIČAO JE NAMA Halid, sin Mahleda, rekao je: pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me Bušejr, sin Jesara, rekao je: izvijestio me Suvejd, sin Nu'mana, rekao je:

 

            Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine Hajbera, te kada smo bili u Sahbi, klanjao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, popodnevnu molitvu. Pa pošto je klanjao pozvao je (da mu se donesu) jela (hrane), pa se nije donijelo (njemu ništa drugo) osim prekrupe, pa smo jeli i napili se (vode). Zatim je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k sutonskoj molitvi, pa je promućkao (usta), zatim je klanjao nama sutonsku molitvu, a nije se očistio.

 

(Iz pričanja Suvejdova se vidi da ni Vjerovijesnik a.s. nije uvijek za svaku molitvu uzimao novi abdest, pa se pričanje Enesa, koje je navedeno pred Suvejdovim, može i treba shvatiti da je Vjerovijesnik uzimao novi abdest za svaku obaveznu molitvu većinom, u više slučajeva, ali ne uvijek.)

 

GLAVA:

 

Od velikih (grijeha jedan) je da se ne pokriva (ne zaklanja, ne zastire kako bi se zaštitio) od svoje mokraće (mokrače).

 

            PRIČAO NAM JE Usman, rekao je: pričao nam je Džerir od Mensura, od Mudžahida, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jednog) zida od zidova Medine ili Meke (sumnja je kod Džerira, a pod zidom se misli na vrt ili voćnjak, ograđen zidom), pa je čuo glas dva čovjeka, kažnjavaju se u svojim grobovima. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kažnjavaju se njih dva, a ne kažnjavaju se u (vezi) velikog (grijeha, tj. za veliki grijeh)." Zatim je rekao: "Da (ili: Jest, tj. to je veliki grijeh, veliko griješenje, ali ga mnogi ljudi ne smatraju velikim griješenjem, grijehom). Bio je jedan (od) njih dva (takav) nije se pokrivao (tj. ne pokrivaše se, ne zaklanjaše se) od svoje mokraće, a drugi prenašaše douškivanje (smutnjivost, klevete, jer sama riječ "nemimetun" znači prenošenje govora ljudi u svrhu izazivanja smutnje i loših odnosa među ljudima)." Zatim je pozvao (da se donese jedna palmina gola-bez lišća) grana, pa ju je razbio, razdijelio, (na razbijena) dva komada, pa je stavio na svaki grob od njih dva (po jedan razbijeni) komad. Pa se reklo njemu: "O poslaniče Allaha, zašto si učinio ovo?" Rekao je (on), pomilovao ga Allah i spasio: "Možda ono da se olakša (kažnjavanje) od njih dvojice (kažnjavanih u ova dva groba) dok se ne osuše njih dva (komada od razbijene grane, a to znači da je razbijena grana bila sirova; i onda "džeridun" označuje sirovo golo granje palme)."

 

GLAVA

 

(onoga) što je došlo o pranju mokraće.

 

            A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za vlasnika groba (tj. za onoga koji je bio ukopan u jednom grobu od dva maloprije spomenuta groba, rekao je da je uzrok njegovoga kažnjavanja to što) "nije se zastirao (ne zastiraše se, ne pokrivaše se) od - svoje mokraće", a nije spomenuo osim mokraće ljudi (neku drugu mokraću kao mokraću životinja, tj. Vjerovijesnik a.s. je spomenuo samo mokraću čovjeka pa je samo mokraća čovjeka nečista, a mokraća životinja, jelo se njihovo meso ili ne, je čista. Oni koji kažu da je i mokraća nekih životinja nečista, imaju neke druge dokaze.).

 

            PRIČAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je Revh, sin Kasima, rekao je: pričao mi je Ata', sin Ebu Mejmuneta, od Enesa, sina Malika, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom položaju da) kada je izašao van (u prostran prazan prostor, gdje nema ljudi, naroda) radi svoje nužde, donio (donosio) sam mu (uvijek) vodu (da) se opere njom (tj. vodu kojom se oprao).

 

GLAVA.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Hazima, rekao je: pričao nam je A'meš od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj dva groba pa je rekao: "Zaista njih dva se kažnjavaju, a ne kažnjavaju se u (vezi) velikog (griješenja). Što se tiče jednog (od) njih dvojice, pa ne pokrivaše se od mokraće (tj. ne čuvaše se od mokraće); a što se tiče drugog, pa prenašaše douškivanje (zlonamjerno)." Zatim je uzeo (jednu) sirovu granu, pa ju je rascijepio (na) dvije polovine pa je zabo (usadio) u svaki grob jednu. Rekli su: "O poslaniče Allaha, zašto si učinio (to)?" Rekao je: "Možda (će) ono olakšati se od njih dvojice, dok se ne osuše njih dva (komada grane)." Rekao je Ibnul-Musena: A pričao nam je Veki', rekao je: pričao je nama A'meš, rekao je: čuo sam Mudžahida (priča) slično njemu (ili: slično njegovom maloprijašnjem pričanju).

 

GLAVA

 

ostavljanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio i ljudi (na miru) Beduina dok je dovršio svoje mokrenje (Beduin) u džamiji (bogomolji).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Hemam, rekao je: izvijestio nas je Ishak od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednog) Beduina mokri se u džamiji (Vjerovijesnikovoj), pa je rekao:

 

            "Pustite ga!" Te kada je dovršio, pozvao je (da se donese) voda pa je izljevao (prolijo) nju na nju (tj. vodu na mokraću, samo su zamjenice obe muškog roda, jer su u arapskom muškog roda obe riječi: i voda i mokraća, a u našem jeziku su obe ženskog roda).

 

GLAVA

 

lijevanja vode na mokraću (na mokrenje) u džamiji.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Ebu Hurejrete rekao:

 

            Ustao je (jedan) Beduin pa se pomokrio u džamiji. Pa su ga dohvatili (riječima, a ne rukama, tj. uzeli su, počeli su da viču na njega) ljudi, pa je rekao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pustite ga; i izlijte na njegovu mokraću (široko napunjeno vodom) vedro od vode; ili (veliku sa repom) kovu od vode, pa poslali ste se (tj. poslani ste) samo (kao) olakšavači, a niste se poslali (tj. niste poslani kao) oteščavači." (ili: poslani ste kao olakšači, a ne oteživači.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Seida, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (priča Enes o ovome slučaju Beduina).

 

 

GLAVA:

 

Izliće (čovjek) vodu na mokraću.

 

            PRIČAO NAM JE Halid, rekao je. (- H -) A pričao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, rekao je:

 

            Došao je (jedan) Beduin pa se pomokrio u dio džamije, pa su ga tjerali (vikom, sprječavali riječima) ljudi. Pa je zabranio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da viču na Beduina i da mu prekidaju mokrenje). Pa pošto je svršio (izvršio Beduin) svoje mokrenje, zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (da se donese sa repom velika) kova od vode pa (da) se izlije (ili: pa se izlila) na nju (na mokraću).

 

GLAVA

 

mokraće djece (dojenčadi).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Hišama, sina Urveta, od svoga oca, od Aiše, majke vjernika, da je ona rekla:

 

            Donijelo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) dijete, pa se (ono dijete) pomokrilo na njegovu odjeću (na odjeću Allahova poslanika) pa je pozvao (da donesu) vodu pa ju je proslijedio (tj. dao je izliti vodu na) nju (mokraću;  ili: pa je poslao uzastopce za njom, mokraćom, nju, vodu).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Umu Kajse, kćeri Mihsana, da je ona dovela (donijela) (jednog) svoga malog sina, (koji još) nije jeo hrane (tj. još je živio samo od dojenja mlijeka), ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je posadio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svoje krilo (ili: na svoje koljeno), pa se pomokrio (to djete) na njegovu odjeću, pa je pozvao (da donesu) vodu pa ju je poprskao, a nije je oprao.

 

GLAVA

 

mokrenja stojeći i sjedeći (tj. čučeći).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete od A'meša, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je:

 

            Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, smetljištu (đubrištu, bunjištu jednih) ljudi pa se pomokrio stojeći, zatim je pozvao (da donesu) vodu, pa sam mu ja donio vodu pa se očistio (za molitvu).

 

GLAVA

 

mokrenja kod svoga druga i zastiranja (sebe, zaklanjanja sebe od druga) sa zidom.

 

            PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, rekao je: pričao nam je Džerir od Mensura, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je:

 

            Vidio sam sebe, ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, idemo (šetamo), pa je došao smetljištu (jednih; ili: nekih) ljudi iza (jednog) zida, pa je stao kao što stane jedan (od) vas pa se mokrio. Pa sam se bacio (tj. odstranio) od njega, pa  je pokazao k meni (tj. dao mi je znak), pa sam mu došao pa sam stao kod njegove pete dok je dovršio, (a to je tako zapovjedio da ga Huzejfe zakloni od pogleda mogućih posmatrača izdaleka ili mogućih prolaznika).

 

GLAVA

 

mokrenja kod smetljišta ljudi.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Mensura, od Ebu Vaila, rekao je:

 

            Bio je Ebu Musa Eš'arija (takav da) pojačava (tj. pojačavaše čuvanje sebe) u mokrenju; i govoraše: Zaista Israelćani su (obavezni bili da ovako postupaju): bio je, kada je pogodila (mokraća) odjeću jednog (od) njih, odsjekao ju (odjeću) je (tj. on bi bio odrezao onaj dio odjeće koji je pogodila mokraća). Pa je rekao (na te riječi) Huzejfete: Da je on (takav da) se suzdržao (od pretjeranog čuvanja od mokraće)!  (Ili: Kamo sreće da se sustegao od tolikog čuvanja, jer je to protivno postupku Muhameda a.s.). Došao je (priča Huzejfete) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, smetljištu ljudi pa se mokrio stojeći. (pa je mokrio stojeći).

 

GLAVA

 

pranja krvi.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: pričala mi je Fatima (kći Munzira, sina Zubejrova) od Esme (kćeri Ebu Bekrove), rekla je:

 

            Došla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "Je li vidiš (ili: "Je li misliš, tj. Šta misliš; Izvijesti me o ovome:) jedna (od) nas menstruira u odjeću, kako (da) ona čini (šta da napravi, šta da radi)?"

 

(Menstruirati znači dobiti menstruaciju - mjesečno lučenje krvi iz maternice kod žene, žensko pranje, ženski cvijet, mjesečnicu. U daljem prevodu upotrebljavaće se izraz "mjesečnica", kad se god bude radilo o tom pojmu.)

 

            Rekao je: "Otiraće (Istiraće) nju (krv sa odjeće rukom), zatim će je čupkati (prstima perući je) vodom; i poprskaće je (tj. saliće na ono mjesto gdje je krv bila, saliće vodu) i klanjaće u njoj (tj. u toj odjeći kad joj je prestala mjesečnica)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: pričao nam je Ebu Muavijete, rekao je: pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, rekla je:

 

            Došla je Fatima, kći Ebu Hubejša, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha, ja sam (jedna takva) žena (da) se mjesečničim (stalno, tj. stavljena sam u takvo stanje da uvijek, stalno imam mjesečnicu - odljev krvi iz maternice) pa se neću očistiti (neću biti nikad čista), pa (da) li da ostavim molitvu?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne. To ti je samo (jedna oboljela krvna) žila (vena koja krvari), a nije mjesečnica (mjesečno žensko pranje). Pa kada je došla (tj. kada dođe, kada nastupi) tvoja mjesečnica, pa ostavi molitvu, a kada okrene leđa (tj. ode, prestane) pa operi od (tj. sa) sebe krv, zatim klanjaj." Rekao je (Hišam): A rekao je moj otac (Urvete, sin Zubejra): Zatim se očisti za svaku molitvu dok ti dođe to vrijeme (da ti se opet pojavi redovna mjesečnica što ćeš znati po tom što će ti krv obilnije i više teći i lučiti se iz maternice nego kod redovnog krvarenja usljed oboljenja ili proširenja vene).

 

GLAVA

 

pranja sjemena (sperme) i njegova istiranja; i pranja (onoga) što pogodi (odjeću čovjeka) od žene.

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Amr, sin Mejmuna, Džezerijević od Sulejmana, sina Jesara, od Aiše, rekla je:

 

            Bila sam (takva da često) perem (tj. Ja prah) nečistoću (tj. trag nečistoće ljudskog sjemena) od odjeće Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (on) izlazi k molitvi (na molitvu), a zaista mjesta (ili: pjege, mrlje od) vode u njegovoj odjeći (se vide, nisu se osušila).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Jezid, rekao je: pričao nam je Amr od Sulejmana, rekao je: čuo sam Aišu - H -.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, rekao je: pričao je nama Amr, sin Mejmuna, od Sulejmana, sina Jesara, rekao je:

 

            Pitao sam Aišu o (ljudskom) sjemenu (kada) pogodi odjeću (šta će se raditi?), pa je rekla: Ja ga prah od odjeće poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa on izlazi ka molitvi, a trag pranja u njegovoj odjeći su mrlje (vidljiva mjesta na odjeći od) vode.

 

GLAVA:

 

Kada je oprao nečistoću ili (nešto drugo) osim nje pa nije (još) otišao njegov trag (tj. trag pranja ili trag onoga što je prano, vrijedi ili valjano je klanjati).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, rekao je: pričao nam je Amr, sin Mejmuna, rekao je:

 

            Pitao sam Sulejmana, sina Jesara, o odjeći (što) je pogodi nečistoća (od ljudskog sjemena). Rekao je: rekla je Aiša: Ja prah njega (sjeme) od (tj. sa) odjeće poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim (on) izlazi ka molitvi, a trag pranja u njoj (u odjeći, na odjeći) su mrlje (od) vode.

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, rekao je: pričao nam je Zuhejr, rekao je: pričao nam je Amr, sin Mejmuna sina Mihrana, od Sulejmana, sina Jesara, od Aiše da je zaista ona bila (takva da) pere (tj. praše) sjeme od (sa) odjeće Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim (rekla je Aiša) vidim ga (odjelo, odjeću koja je prana) u njemu (u odjelu, u odjeći) mrlju (jednu jasno osjetljivu, tj. vidljivu) ili mrlja (više).

 

GLAVA

 

mokraća (raznih životinja:) deva; i četvoronožaca (ili: kopitara; ili tovarno-jahaćih životinja, to sve znači "devabb"); i brava i njihovih (tj. bravijih, ovčijih) lijegala (ili torova, obora).

 

            A klanjao je Ebu Musa (El-Eš'arija) u Darul-Beridu (a to je mjesto i kraj u Kufi, a doslovno "darul-beridi" znači "kuća pošte, poštanska kuća" i "kuća glasnika, glasonoše, raznosača, kurira", pa se i kraj u Kufi, gdje su odsjeli razni izaslanici, nzvao Darul-Berid. Takvo mjesto gdje dolaze izaslanici i kuriri na konjima nečisto je i prljavo, pa je vjerovatno zbog toga dalje rečeno) i balegi (tj. Ebu Musa je klanjao u Darul-Beridu i balegi), a pustinja je uz njegovu stranu (tj. a pustinja, koja nije imala po sebi đubra i balege, nalazila se uz njega, ali on nije na tlu pustinje klanjao; i dao je objašnjenje) pa je rekao: "Ovdje i tamo je jednako."

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:

 

            Došli su (ili: Stigli su neki) ljudi iz (plemena) 'Ukjla ili (iz plemena) 'Urejneta pa su se oboljeli, pa su se razbolili, (dugotrajnije u unutrici; ili u prsima, a po drugima "idžtevev" znači: mrzili su boravak, odvratan im je bio boravak i ako im nije štetio zdravlju. Dakle: mrzili su boravak; ili: oboljeli su u) Medini. Pa im je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se priključe pastiru koji je bio zadužen) sa devama (kamilama koje nisu namirile tri mjeseca od oplođenja, a dobre su na ili za mužu) i da piju od njihovih mokraća i njihovih mlijeka (tj. mokraću i mlijeko deva). Pa su otišli. Pa pošto su bili zdravi (tj. pošto su ozdravili), ubili su pastira (čobana) Vjerovijesnika (Vjerovijesnikova), pomilovao ga Allah i spasio; i potjerali su (sebi) blago (marvu, tj. deve). Pa je došla vijest u početku dana, pa je poslao (Vjerovijesnik a.s. u potjeru četu konjanika da uđu) u njihove tragove. Pa pošto se uzdigao dan (tj. pošto je prošao dobar dio dana), dovedeni su (doslovno: došlo se s njima, a to znači: dovedeni su) pa je odsjekao (tj. naredio je da se poodsjecaju) njihove ruke i njihove noge; i iskopane su (usijanim željezom) njihove oči; i bacili su se (tj. bačeni su) u Haru (riječ "harretun" znači: predjel, kraj crnoga kamena, a misli se da je taj kamen vulkanskog porijekla jer je izmrvljen i kao truho, pa bi se "harretun" moglo prevesti sa "kamenjar; ili: crni kamenjar"; i kod Medine se nalazi takav jedan predjel; i kako označava određeni predjel izvan Medine; ta je riječ u ovom slučaju geografsko vlastito ime pa je zato dobila i član "el". Navedeni ljudi su bačeni u Haru i ostavljeni u takvom stanju, pa oni) traže napojenje (tj. traže da im se dadne vode da se napiju) pa neće se napojiti (tj. pa im nije dato da se napiju vode; a kažnjeni su takvim načinom jer su i oni čobana, pastira na taj način ubili: poodsjecali su mu ruke i noge i iskopali mu oči). Rekao je Ebu Kilabete: "Pa ovi su krali; i ubijali su; i bili su nevjernici poslije njihovog vjerovanja i ratovali su (protiv) Allaha i Njegova poslanika."

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio nas je Ebu Tejah od Enesa, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) klanja (tj. klanjaše), prije (nego je došlo vrijeme) da se sagradi džamija, u lijegalima brava (ovaca, tj. klanjaše ondje gdje su ovce ležale).

 

GLAVA

 

(suda i stava prema onome) što padne od (raznih) nečisti (poganština) u maslo i vodu.

 

            A rekao je Zuhrija: Nema štete (ili: Nema grijeha da se čovjek posluži) sa vodom (u koju je upalo nešto nečisti) dok je (ili dok joj) ne promjeni okus ili miris ili boja (tj. dok vodu ne promjeni upala nečist svojim okusom ili mirisom ili bojom). A  rekao je Hamad: Nema štete (da se posluži) sa perjem lješine (strvine, krepale-umrle-životinje). A rekao je Zuhrija u (vezi) kostiju umrlih (životinja) kao slona i (drugih) osim njega: "Stigao sam (tj. sastajao sam se, vidio sam, zatekao sam žive neke) ljude od predaka učenjaka (tj. od prijašnjih, starih učenjaka koji) se češljaju sa njima (kostima, tj. češljevima od kostiju mrtvih životinja) i mažu se u (sa) njima (tj. mažu se mirodijama, mirođijama, koje se drže u posudama od kosti; "fiha - u njima, u kostima", tj. u posudama od kosti, ti su učenjaci mazali se iz takvih posuda, a) neće vidjeti u njemu štete (tj. a nisu vidjeli ni smatrali da je to štetno i griješno)." A rekao je Ibnu Sirin i Ibrahim (Nah'ija): Nema štete (grijeha da se čovjek bavi) sa trgovinom slonovače (slonovom kosti).

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, od Mejmunete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, upitao se (tj. bio je upitan) o mišu (koji) je upao u maslo pa je rekao:

 

            "Bacite ga; i (ono) što je oko njega (oko miša bilo masla) pa odbacite ga; i jedite vaše (svoje, preostalo) maslo." (Radi se o maslu u krutom stanju).

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ma'n, rekao je: pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ibnu Abasa, od Mejmunete da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pitao se o mišu (koji) je pao u maslo pa je rekao:

 

            "Uzmite ga (miša) i što se (masla nalazi) okolo njega (miša), pa ga odbacite." Rekao je Ma'n: pričao nam je Malik (toliko puta) što ja neću izbrojati ga (tj. ono; ili onoliko što ne mogu da izbrojim i obuhvatim), govori: od Ibnu Abasa, od Mejmunete.

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio je nas Ma'mer od Hemama, sina Munebiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Svako ranjavanje (ili: Svaka rana što) se rani (s) njom musliman (tj. što je zadobije musliman boreći se) u (tj. na) putu Allaha, biće na Sudnjem danu kao njen oblik kad se udarila (ubola u tijelo, tj. imaće ta rana isti svoj oblik kao kad je zadata tijelu ranjenog borca muslimana), teče (izvire rana) krvlju, boja je boja krvi, a miris je miris mošusa (mosuša)."

 

(Zašto je ovaj hadis Buharija stavio na ovo mjesto ima mnogo mišljenja. Navodimo samo jedno. Prije ovog hadisa bilo je govora o tome da će voda postati nečista ako u nju upadne kakve nečistoće, a sada navodi ovaj hadis iz kojega se da razumjeti da krv, koja se računa nečistoćom, postaje čista vrlinom borbe, pa je ne treba prati sa poginuloga.)

 

GLAVA

 

stajaće vode (riječ "daimun" znači "trajan, stalan", a "maun daimun" znači "voda koja je trajno, stalno, uvijek na jednom mjestu, nikuda ne teče", a toj se vodi u našem jeziku kaže: stajaća voda).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb, rekao je: izvijestio nas je Ebu-Zinad da je Abdurahman, sin Hurmuza, (zvani Abdurahman Hromi, a to se na arapskom jeziku kaže:) El-Earedž pričao njemu (tj. Abdurahman El-Earedž je pričao Ebu-Zinadu) da je on čuo Ebu Hurejreta (koji je rekao) da je on (Ebu Hurejrete) čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori:

 

            "Mi smo zadnji (u ovozemaljskom životu, na ovom svijetu) (a) prestizači (na budućem svijetu, tj. zadnji smo postali na ovom svijetu, a preteći ćemo; ili nadmašićemo, imaćemo prednost, bićemo prvi na budućem svijetu)." A sa njegovim lancem (sa lancem ovoga hadisa; ili: sa pričanjem preko lanca ovoga hadisa - Pričao nam je Ebul-Jeman itd., što je maloprije spomenut) rekao je: "Neka se nipošto ne mokri (neka se ne piša) jedan (od) vas u stajaću vodu, koja ne teče, zatim se (on) kupa u njoj."

 

(Nema povezanosti između prvog dijela i drugog dijela gornjeg hadisa, pa se misli da je to tako čuo Ebu Hurejrete od Muhameda a.s., u jednom sijelu i u jednom poretku riječi koji je tako izrečen; ili je to tako čuo pripovjedač od Ebu Hurejreta. Osim toga pravne škole - mezhebi - imaju različita stanovišta u pogledu na stajaću vodu, dijeleći je na veliku i malu stajaću vodu i postavljajući pravila kad će koja postati nečista. To se treba pogledati u pravnim - fikhskim - djelima.)

 

GLAVA:

 

Kada se bacila na leđa klanjača prljavština (nečistoća) ili mrljina (lješina, lešina, smrdljivo mrtvo tijelo), nije mu pokvarila njegovu molitvu.

 

            A bio je Ibnu Umer (takav u postupanju) kada je vidio u (na) svojoj odjeći krv, a on klanja (kad je vidio krv klanjajući), ostavio je nju (krv, tj. ne bi je uklanjao dok ne završi molitvu) i prošao je (dalje), u svojoj molitvi (tj. nastavio je dalje molitvu do kraja, a nije ju prekidao zbog opažene krvi na odjeći). A rekao je Ibnul-Musejeb i Ša'bija: "Kada je klanjao (neko), a u njegovoj odjeći krv; ili nečistoća (od muškog sjemena); ili (okrenut na drugu stranu) osim Strane (Ka'be); ili se upravio (obratio zemlji, prašini pa se njom očistio u nedostatku vode) i klanjao, zatim je stigao, našao, vodu (dobio vode) u svome vremenu, neće povratiti (tj. neće ponovo klanjati te molitve ni u jednom od navedenih slučajeva)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me je moj otac od Šu'beta, od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je:

 

            Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) padač ničice (tj. dok je bio u molitvi u stavu sa licem spuštenim na zemlju, na tle).

 

            - H - A PRIČAO MI JE Ahmed, sin Usmana, rekao je: pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je Amr, sin Mejmuna, da je Abdullah, sin Mes'uda, pričao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše kod Kuće (Allahove, tj. kod Ka'be), a Ebu Džehl i drugovi njegovi su sjedači (tj. su sjedili) kad je rekao (tj. kad najednom reče) neki (od) njih nekom:

            Koji će vas donijeti posteljicu (košuljicu mladunčeta u utrobi) deve (određene za klanje, deve) omsičića (tj. sinova omsice, ko će donijeti posteljicu deve omsičića) pa je staviti na leđa Muhameda kada padne ničice (tj. glavom, licem na tle)? Pa je požurio (doslovno: pa se poslao, dakle dao se na to, skočio je za tim poslom) najnesretniji (od tog) naroda (ili: od tih ljudi, a bilo mu je ime Ukbete, sin Ebu Muajta) pa je donio nju (posteljicu, omotač za mladunče iz maternice deve) pa je gledao (promatrao kada će Muhamed a.s. pasti licem na tle u molitvi). Pa (ili: Te) kada je pao ničice Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stavio je (Ukbete) nju (posteljicu) na njegova leđa među njegove dvije plećke (ili: njegova dva pleća), a ja gledam (kaže Abdullah, sin Mes'udov), neću koristiti ništa (tj. ne koristim ništa, ne mogu otkloniti njihova zlodjela, ne mogu promjeniti ništa). Da je bilo za mene branilaca! (tj. Da sam ja imao svojih ljudi koji bi me branili; ili spriječili i odbili napad Ebu Džehlovih drugova od mene, ja bih sa Muhameda a.s., zbacio posteljicu deve.) Rekao je (o tome događaju Abdullah, sin Mes'udov još i ovo): Pa su počeli (da) se smiju i (da) prenose neki (od) njih na neke (odgovornost za to što je učinjeno, jedan drugome je to pripisivao, ali su to činili zbog ismjehivanja, ismijavanja, a ne iz prijekora; a može da se rečenica "ve juhilu ba'duhum ala ba'din" prevede i ovako: "i (da) skače neki (od) njih na nekoga", naravno, od prevelikog smjeha), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio u položaju u molitvi kao) padač ničice (tj. nalazio se s licem na zemlji) ne diže svoju glavu (sa tla sve dotle) dok mu je došla (kći) Fatima pa je bacila od (tj. sa) njegovih leđa (ono što mu je bilo na leđima). Pa je digao svoju glavu, zatim je rekao: "Bože, drži Kurejše!" (Doslovno: Bože, na Tebe obratih; ili: na Tebe stavljam da se Ti pobrineš sa uništenjem nevjernika Kurejša!) tri puta (je to rekao). Pa je teško na njih (to palo, pa je mučno stanje na njih navuklo to) kad je molio protiv njih (Allaha). Rekao je (Ibnu Mes'ud): "A smatraše (oni i ako su bili idolopoklonici) da je molba (upućena Allahu) u tom gradu (Meki) primljena (uslišana). Zatim je (Vjerovijesnik a.s.) imenovao:

 

            "Bože, drži Ebu Džehla; i drži Utbeta, sina Rebi'ata; i Šejbeta, sina Rebi'ata; i Velida, sina Utbeta; i Umejeta, sina Halefa; i Ukbeta, sina Ebu Muajta." I nabrojio je sedmog pa ga nismo zapamtili (to je rekao Ibnu Mes'ud ili Amr, sin Mejmuna, da sedmog, kojega je Vjerovijesnik a.s. pomenuo, nije zapamtio). Rekao je (Ibnu Mes'ud): "Pa tako mi (Onoga) koji je (takav da je) moja duša u Njegovoj ruci (Tako mi Allaha, što je moj život u Njegovoj moći), zaista sam vidio (osobe) koje (su bile te

što ih) je nabrojio (tada) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sve sam ih vidio) srušene (bačene) u bunaru (čatrnji, koja nije obzidana, ozidana; ili koja je presušila), bunaru Bedra (ili: srušene, bačene u bunar, bunar Bedra)."

 

 

 

 

 

GLAVA

 

ispljuvka (pljuvačke) i sluzi (iz nosa) i slično njemu (kad se nađu) u (na) odjeći. A rekao je Urvete (pričajući) od Misvera i Mervana:

 

            Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijeme Hudejbije ... pa je spomenuo pričanje (i u njemu ovo): A nije se oseknuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednom) osekotinom (iz nosa; ili: nije izbacio sluz iz usta ili šlajm iz prsa, a da se desilo drukčije) osim (tako da) je pala (njegova osekotina) u dlan (nekog) čovjeka od njih (tj. od njegovih drugova koji su tada bili s njim), pa je trljao njom svoje lice i svoju kožu (svaki taj čovjek).

(Ovo pokazuje veliku odanost i poštovanje prvih muslimana prema Vjerovijesniku, a iz ovoga slučaja zaključuju pravnici da osekotina i pljuvačka nisu poganštine, pa ako se slučajno nađu na odjeći, može biti valjana molitva, važeća molitva, obavljena u takvoj odjeći.)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Humejda, od Enesa, rekao je:

 

            Pljuvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svoju odjeću.

 

(To se dešavalo za vrijeme molitve u džamiji, a može se opravdati nedostatkom i pomanjkanjem rubaca, džepnih maramica zbog oskudice u tkaninama i tekstilu uopće. Da je vladala oskudica u tekstilu, vidi se jasno iz podataka koji će se navesti u knjizi molitve u glavi kada je odjeća tijesna. Tamo stoji da je Vjerovijesnik a.s. rekao ženama: "Ne dižite svojih glava sa tla dok ljudi ne sjednu!" To je rekao zbog toga što su u nekih ljudi bile košulje kratke, a gaća i nisu imali, pa kad bi u molitvi pali licem na tle, vidjela bi im se sramotna mjesta usljed kratkoće košulje. Ovo objašnjenje neka se ima u vidu kada god se u daljem tekstu naiđe na hadis ovakvog ili sličnog sadržaja.)

 

            Rastegao ga je (tj. ovaj hadis je u duljem, opširnijem obliku ispričao) Ibnu Ebi Merjem, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: pričao mi je Humejd, rekao je: čuo sam Enesa (gdje priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (slično gornjem hadisu. Taj opširniji hadis će naići poslije; i u njemu će opet biti spomenuto da je Vjerovijesnik a.s. u džamiji pljunuo u svoju odjeću pokazujući da je to dozvoljeno, a da nikako nije dozvoljeno pljuvati na tle džamije gdje klanjači padaju licem na tle, pa svejedno što džamija nije prostrta i što nema ni poda, opet nije nikako dozvoljeno pljuvati na njeno tle).

 

GLAVA:

 

Nije dozvoljeno (ne dozvoljava se) čišćenje napitkom (tj. slatkim neopojnim pićem, spravljenim od vode u koju su bačene hurme ili suho grožđe da puste sok), a ni opojnim (pićem).

 

            A mrzio je njega (tj. čišćenje-abdest napitkom od hurmi) Hasan i Ebul-Alijeti. A rekao je Ata': Tejemum (upotrebiti) je draže meni od čišćenja napitkom (od hurmi) i (čišćenja) mlijekom.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Ebu Selemeta, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Svako piće (što) opija, pa ono je zabranjeno (piti, a prema tome i upotrebljavati za čišćenje)."

 

GLAVA

 

pranja ženske (osobe) svome ocu krv sa njegova lica.

 

            A rekao je Ebul-Alijeti: "Potarite moju nogu, pa ona je bolesna."

 

(Ova izjava Ebul-Alijeta ima da posluži kao dokaz da je dozvoljeno tražiti pomoć od druge osobe u abdestu-čišćenju kao što je dozvoljeno primiti pomoć pri uklanjanju krvi, koja se smatra kao nečistoća po mnogim islamskim pravnicima.)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Sufjan, sin Ujejneta, od Ebu Hazima, čuo je Sehla, sina Sa'idije, a pitali su ga ljudi, a nije između mene i između njega (ni) jedan (čovjek bio, tj. ja sam bio uz samoga njega kad su ljudi pitali ovo:) sa kojom stvari (tj. čime) se je liječila rana Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio? Pa je rekao (Sehl):

 

            "Nije ostao (ni) jedan (čovjek, tj. niko) znaniji o njoj (rani) od mene. Donosaše (tj. stalno je donosio) Alija svoj štit, u njemu (štitu bila) je voda, a Fatima pere od (tj. sa) njegovog (Vjerovijesnikovog a.s.) lica krv. Pa se je uzela (tj. uzeta je jedna) prostirka (od rogozine, hasure), pa se je spalila pa je natrpala njom (tj. začepila se pepelom od hasure) njegova rana (jer se vodom nije mogla zastaviti, zaustaviti, krv, koju mu je prala njegova kći Fatima)."

 

GLAVA

 

drvceta (za čišćenje zuba).

 

            A rekao je Ibnu Abas: "Prenoćio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je očistio zube (od onoga što se nalazilo između njih, a to se može izvesti samo trljanjem zuba čime, a po nekima "istenne" znači: trljao je zube nečim što ih je pokazalo jasnim, što im je dalo sjaj; ili po Ibnul-Esiru "istenne" znači: upotrebio je drvce za čišćenje zuba - misvakj ili sivakj)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Gajlana, sina Džerira, od Ebu Burdeta, od njegova oca, rekao je:

 

            Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam ga našao trlja (ili čisti zube) drvcetom (za čišćenje zuba što ga je držao) u svojoj ruci, govori (tj. usljed trljanja zuba Vjerovijesnik a.s. daje od sebe ovakav glas): "Ua, ua!", a drvce (drvo za čišćenje zuba) je u njegovim ustima, (daje od sebe glas) kao da se on bljuje (tj. kao da povraća hranu bez svoje volje, bez da je on izazvao povraćanje jer tako povraćati označuje riječ "tehevve'a").

 

(Napominje se da je otac Ebu Burdeta, koji priča ovaj slučaj, poznati drug Vjerovijesnikov a.s. Ebu Musa Eš'arija.)

 

            PRIČAO NAM JE Usman, rekao je: pričao nam je Džerir od Mensura, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da), kada je (tj. kada bi) ustao (u nekom dijelu) od noći, pere (ili trlja; ili češe, struže, tj. očisti) svoja usta sa drvetom (za zube).

 

GLAVA

 

davanja drveta (za zube) najstarijemu.

 

            A rekao je Afan: pričao nam je Sahr, sin Džuvejrijete, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Vidim se (u sanu, u snu, tj. sanjam sebe jednom prilikom da) se trljam (tj. trljam sebi zube) sa drvetom (za zube). Pa su mi došla dva čovjeka, jedan (od) njih dvojice je stariji od drugoga, pa sam dodao drvo (za zube) mlađemu od njih dvojice. Pa se reklo (tj. rečeno mi je) meni: "Postaraj (tj. podaj starijemu, daj prednost starijemu)!"; pa sam ga dao starijemu od njih dvojice." Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): "Skratio ga je (tj. Skratio je ovaj hadis, u kraćem obliku ga je pričao) Nu'ajm od Ibnul-Mubareka, od Usameta, od Nafi'a, od Ibnu Umera (a taj kraći oblik je naveo Taberanija)."

 

GLAVA

 

vrijednosti (dobrote onoga) ko je prenoćio (tj. legne da spava po noći) na čišćenju (tj. pod abdestom, očišćen kao za molitvu).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas Sufjan od Mensura, od Sa'da, sina Ubejdeta, od Bera-a, sina Aziba, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,:

 

            "Kada si došao (tj. Kada dođeš) svojoj postelji (ložnici, dušeku, mjestu gdje ćeš leći, spavaćoj sobi), pa očisti se svojim čišćenjem za molitvu (tj. kao što se ti očistiš za molitvu), zatim se stavi (povali se, lezi) na svoju desnu polovinu (stranu), zatim reci: Bože, predajem svoje lice k Tebi; i prepuštam svoju stvar k Tebi; i dajem pribježišta svojim leđima k Tebi (iz) želje (ili: iz ljubavi prema Tebi) i straha k Tebi, nema pribježišta i nema spasenja od Tebe osim (pribjegavanjem i priklanjanjem) ka Tebi. Bože, vjerujem Tvoju knjigu koju si spustio (poslao) i Tvoga Vjerovijesnika kojega si poslao. Pa ako umreš (u nekom času) od (te) tvoje noći, pa ti si na (načinu) stvaranja (tj. ti si na istom načinu kao na načinu stvaranja, stvoren si bez grijeha i umro si bez grijeha; ili: ti si na islamskoj naravi ili vjeri umro; ili: ti si na pravoj vjeri, vjeri Ibrahima-Avrama umro). I učini njih (ove riječi) zadnjim (govorom) što ga govoriš (prije nego zaspeš)." Rekao je (Bera'): "Pa sam je (ovu dovu, ovu molbu, ove riječi) povratio (opetovao, ponovio) Vjerovijesniku (pred Vjerovijesnikom), pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto sam stigao (do riječi:) ..... "Bože, vjerujem Tvoju knjigu koju si spustio", rekao sam "i Tvoga poslanika...". Rekao je (Muhamed a.s.): "Ne. (tj. Nije tako nego ovako:) ..... i Tvoga Vjerovijesnika kojega si poslao."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

 

KNJIGA MOLITVE (KLANJANJA)

 

GLAVA:

 

Kako se propisala (Kako se je stavila u strogu dužnost) molitva (klanjanje) u (noći Muhamedovog a.s.) putovanja noću. A rekao je Ibnu Abas: pričao mi je Ebu Sufjan o razgovoru Iraklija (o svome razgovoru sa Iraklijem), pa je rekao (Ebu Sufjan Irakliju između ostaloga): Zapovjeda nam, misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da se okitimo, nagizdamo) sa molitvom, i istinom i čednošću (tj. Zapovjeda nam molitvu, klanjanje, i istinitost i čednost, poštenje).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malika, rekao je: Ebu Zerr pričaše da je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Otvorio se tavan moje sobe, a ja sam u Mekji, pa je sišao Džibril (anđeo Gavrilo), pa je otvorio (rasporio) moja prsa, zatim ih je oprao vodom (mekjanskog bunara) Zemzema. Zatim je donio umivaonik (legen, posudu) od zlata, napunjen mudrošću i vjerovanjem, pa je izlio njega u moja prsa, zatim ih je pokrio (zatvorio). Zatim je uzeo moju ruku (mene za ruku) pa je popeo mene k najbližem nebu (na najbliže nebo). Pa pošto sam došao k najbližem nebu, rekao je Džibril čuvaru neba: Otvori! Rekao je: Ko je ovo? (Ko je to?) Rekao je (Odgovorio je): Džibril. Rekao je: Da li je s tobom jedan (tj. neko)? Rekao je: Da, sa mnom je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: Poslalo se k njemu (tj. Je li se to već poslala njemu objava od Allaha)? Rekao je: Da. Pa pošto je otvorio, uzdigli smo se (popeli smo se na) najbliže nebo pa kadli (jedan) čovjek je sjedač (tj. kadli jedan čovjek sjedi), na njegovoj desnici (desnoj strani) crnine (tamne pojave, sjene) i na njegovoj ljevici (lijevoj strani) crnine; kada pogleda prema svojoj desnici, nasmije se, a kada pogleda prema svojoj ljevici, zaplače. Pa je rekao: Širina sa dobrim vjerovijesnikom i dobrim sinom! (tj. Dobro došao, dobri vjerovijesniče i dobri sine!) Rekao sam Džibrilu: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Adem (Adam), a ove crnine na njegovoj desnici i njegovoj ljevici su duše njegovih sinova, pa stanovnici desnice (tj. pa oni što su na njegovoj desnoj strani) od njih (između njih) su stanovnici raja (ti će u raj), a crnine koje su na njegovoj ljevici (to) su stanovnici Vatre (tj. ti će u pakao). Pa (zbog toga) kada pogleda na svoju desnicu, (on) se nasmije, a kada pogleda prema svojoj ljevici, zaplače. Dok je (tako razgovarajući) popeo mene k drugome nebu, pa je rekao njegovome čuvaru: Otvori! Pa je rekao njemu njegov čuvar kao što je rekao prvi. Pa je otvorio. Rekao je Enes: Pa je spomenuo da je on zaista našao u (tj. na) nebesima Adema, i Idrisa, i Musa-a (Mojsija), i Isa-a (Isusa) i Ibrahima (Avrama), milosti Allaha (neka se izliju) na njih! A nije postavio (odredio Vjerovijesnik a.s.) kako su (tj. kakvi su) njihovi položaji osim (što) je zaista on spomenuo da je on našao Adema u najbližem nebu i Ibrahima u šestom nebu. Rekao je Enes: Pa pošto je prošao Džibril sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Idrisa, rekao je (Idris): Širina (beskrajna) sa dobrim vjerovijesnikom i dobrim bratom (Dobro došao, dobri vjerovijesniče i dobri brate!). Pa sam rekao: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Idris. Zatim sam prošao pokraj Musa-a, pa je rekao: Dobro došao, dobri vjerovijesniče i dobri brate! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Musa. Zatim sam prošao pokraj Isa-a, pa je rekao: Dobro došao, dobri brate i dobri vjerovijesniče! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Isa. Zatim sam prošao pokraj Ibrahima, pa je rekao: Dobro došao, dobri vjerovijesniče i dobri sine! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Ibrahim, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ibnu Šihab: izvijestio je mene Ibnu Hazm da Ibnu Abas i Ebu Habbete Ensarijević govoraše: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: Zatim je popeo mene dok sam se pokazao (tj. uzdigao, popeo) zbog (jedne) uzvišice (tj. dok sam se popeo na jednu takvu uzvišicu, visiju, površinu da) čujem u njoj škripu (šum, glas, ton) pera (koja pišu, odnosno kojima anđeli pišu sudbinu ljudi). Rekao je Ibnu Hazm i Enes, sin Malika,: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa je propisao (stavio u dužnost) Allah mojoj sljedbi (mojim pristašama) pedeset molitava, pa sam se vraćao s time dok sam prolazio (tj. naišao) na Musa-a, pa je on rekao: Šta je propisao Allah tebi na tvoju sljedbu? Rekao sam: Pedeset molitava. Rekao je: Vrati se k Tvome (tj. svome) Gospodu (i moli da smanji broj molitava), pa zaista tvoja sljedba neće moći to (da izvršava), pa je vratio mene. Pa je skinuo (oprostio Allah dž.š.) pola njih (tj. molitava). Pa sam se vratio k Musa-u. Rekao sam: Skinuo je pola njih. Pa je rekao: Vrati se svome Gospodu, pa tvoja sljedba neće moći (izdržati). Pa sam se vratio pa je snizio pola njih (tj. od polovine pola je oprostio), pa sam se vratio k njemu pa je rekao: Vrati se k svome Gospodu, pa tvoja sljedba neće moći (podnijeti) to. Pa sam se vratio Njemu, pa je rekao: Ona (molitva) je pet (puta u jednom danu i noći), a ona je (nagrađena kao da je) pedeset (puta obavljena u jednom danu i noći); neće se mijenjati govor kod Mene. Pa sam se vratio k Musa-u pa je rekao: Vrati se svome Gospodu. Pa sam rekao: Stidim se (tj. Postidio sam se već) od moga Gospoda. Zatim je išao (Džibril) sa mnom (tj. Zatim je odveo mene) dok je dopro (tj. došao) sa mnom ka lotosu kraja (ka stablu lotosa koji je na koncu, kraju, završetku - ali o kakvom se tu radi završetku, o kraju i koncu čega se misli, tačno se ne zna). A pokrile su ga (lotosovo stablo) boje, ne znam kakvo je ono. Zatim sam se uveo (tj. uveden sam u) raj, pa kadli u njemu ogrlice bisera (ili: gomile bisera), i kadli zemlja (prašina) njegova je mošus (mosuš)."

 

            PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Saliha, sina Kjejsana, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, majke vjernika, rekla je:

 

            Propisao je Allah molitvu (onda) kada ju je propisao po dva rekj'ata (saginjanja, naklona) u prisutnosti (doma, kod kuće) i putovanju, pa se ustanovila (učvrstila na tome) molitva putovanja, a povećalo se je u molitvi prisutnosti (tj. kada se nije na putovanju nego kod kuće).

 

GLAVA

 

dužnosti (obavljanja) molitve (bivši) u odjećama (tj. obučen), i (GLAVA razjašnjenja značenja) govora Allaha, On je uzvišen: "..... uzmite vaš nakit kod svake bogomolje (kod svakog mjesta gdje se pada ničice; ili: kod svakog padanja ničice)....", i (GLAVA onoga) ko je klanjao ogrćući se (pokrivajući se, umotavajući se) u jednu odjeću (haljinku).

 

            A spominje se od Selemeta, sina Ekjve'a, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zakopčavaće ga (ogrtač, odjeću, košulju) i da sa trnom (tj. makar se zakopčao jednim trnom ako nema dugmeta, puceta ili šta drugo)." U njegovom lancu je razmatranje (tj. U pogledu seneda - lanca ljudi koji su prenijeli taj hadis, postoji spor, neslaganje). I (glava onoga) ko je klanjao u odjeći koja je (i takva da) je polni odnos vršio u njoj (bivši obučen u nju, može klanjati poslije toga u njoj sve dotle) dok nije vidio u njoj (ili: na njoj) neprijatnost (tj. nečistoću). I zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da ne obilazi (da ne ophodi u hodočašću) kuću (Allahovu, tj. Kjabu nijedan čovjek) go (nag, a to su činili idolopoklonici).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ibrahima, od Muhameda, od Umu Atije, rekla je:

            Zapovjedilo se nama da izvedemo žene u mjesečnici (na) dan dvaju (godišnjih) praznika i zastrte (tj. i da izvedemo djevojke koje su već stavljene u svojim domovima iza zavjesa, zastora prilikom dolaska, posjete nerođaka) pa (da) prisustvuju skupu muslimana i njihovoj molbi (koji upućuju Uzvišenome Allahu). A odstranjivale su se žene u mjesečnici od njihova mjesta gdje se klanja (tj. stajale su malo podalje). Rekla je (jedna) žena: O poslaniče Allaha, jedna (tj. neka od) nas nema svoga ogrtača. Rekao je: "Neka obuče (navuče) njoj njezina drugarica od svoga ogrtača." A rekao je Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Imran, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Sirina, rekao je: pričala nam je Umu Atija (rekla je:): čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da kaže) ovo (tj. navedeni hadis).

 

GLAVA

 

vezanja pokrivača (omotača kojim je omotano, pokriveno tijelo) na potiljku u molitvi (tj. pri stupanju u molitvu). A rekao je Ebu Hazim (pričajući) od Sehla: Klanjali su sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, vežući oni svoje pokrivače na svoja ramena (na svojim ramenima, iznad svojih ramena).

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je Vakid, sin Muhameda, od Muhameda, sina Munkjedira, rekao je:

 

            Klanjao je Džabir u (jednom) pokrivaču, već je svezao njega od (tj. na strani) prema svome potiljku (zatiljku), a njegove odjeće su stavljene na (drvenoj, tronožnoj i kupastoj) vješaljki. Rekao je njemu (jedan) govornik (tj. neko): Ti klanjaš u jednom (jedinom) pokrivaču?! Pa je rekao (Džabir): Napravio sam to samo zato (da) me vidi glupan (budala) kao (što si) ti. A koji (od) nas (je bio u takvom imovnom stanju da) su bile njemu dvije odjeće (tj. da je imao dvije odjeće, dva haljinčeta) na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?

 

            PRIČAO NAM JE Mutarif Ebu Mus'ab, rekao je: pričao nam je Abdurahman, sin Ebul-Mevalije, od Muhameda, sina Munkjedira, rekao je:

 

            Vidio sam Džabira, sina Abdullaha, klanja u jednoj odjeći, i rekao je: vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja u (jednoj) odjeći.

 

GLAVA

 

molitve (klanjanja) u jednoj odjeći omotavajući se (pokrivajući se) njom.

 

            Rekao je Zuhrija u svome hadisu (tj. u hadisu koji je on pričao): pokrivač (sebe) je opasivač (sebe, ogrnjivač sebe), a on je (onaj) koji je popriječi (unakrsti) dvije strane njega (pokrivača) na svoja dva ramena, a ono je obuzimanje (zauzimanje) njegovih dvaju ramena (tj. riječ "multehif - pokrivač sebe" označuje takav postupak kojim se čovjek ogrne haljinkom preko ramena na taj način što kraj haljinke ispod lijeve ruke prebaci na desno rame i provuče ispod desne ruke pa stavi na prsa, a kraj haljinke ispod desne ruke prebaci na lijevo rame i provuče ispod lijeve ruke pa stavi na prsa i onda oba kraja sveže).  Rekao je (Buharija): rekla je Umu Hani'a: Pokrio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednom) odjećom (haljinkom, haljinčetom) i popriječio je (unakrstio je) njezine dvije strane (njezina dva kraja) na svoja dva ramena.

 

            PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, rekao je: pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Umera, sina Ebu Selemeta, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u jednoj odjeći, već je popriječio njezine strane (krajeve).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pričao mi je moj otac od Umera, sina Ebu Selemeta, da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja u jednoj odjeći u sobi Umu Selemete, već je bacio njezina dva kraja (dva kraja odjeće) na svoja dva ramena.

 

            PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca da je Umer, sin Ebu Selemeta, izvijestio njega, rekao je:

 

            Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja u jednoj odjeći omotavši se njome u sobi Umu Selemete stavivši njezina dva kraja na svoja dva ramena.

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: pričao mi je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, da je Ebu Murrete, slobodnjak Umu Hani'e, kćeri Ebu Talibove, izvijestio njega da je on čuo Umu Hani'u, kćerku Ebu Taliba, (da) ona govori:

 

            Otišla sam k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine oslobođenja, pa sam ga našla (a on) se kupa, a Fatima, njegova kći zastire ga. Rekla je (dalje Umu Hani'a): Pa sam ga pozdravila. Pa je rekao: "Ko je ova?" Pa sam rekla: "Ja sam Umu Hani', kći Ebu Taliba." Pa je rekao: "Dobro došla Umu Hani'o!" Pa pošto je dovršio svoje kupanje, stao je pa je klanjao osam rekata (naklona, saginjanja) pokrivši se (tj. omotavši se) u jednu odjeću. Pa pošto je otišao (sa molitve, tj. pošto je završio klanjanje), rekla sam: "O poslaniče Allaha, tvrdio je sin moje majke da je on (tj. da će biti on) ubica (jednog) čovjeka (što) sam ga zaštitila (tj. čovjeka kojega sam ja zaštitila, a taj čovjek je): omsica (taj-i-taj), sin Hubejreta (od druge žene, a ne od Umu Hani'e, kako neki istoričari kažu, jer je Hubejrete bio muž Umu Hani'e)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već smo zaštitili (svakoga onoga) koga si ti zaštitila, o Umu Hani'o."

 

(Riječi Umu Hani'e "tvrdio je sin moje majke", a to znači moj rođeni brat, te se riječi odnose na Aliju.)

 

            Rekla je Umu Hani'a: A to je (bilo malo kasnije) jutro.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta da je (jedan) pitalac (ispitivač, raspitivač) pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o molitvi u jednoj odjeći, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "A zar za svakoga vas (postoje, tj. A zar svaki od vas ima) dvije odjeće (dva haljinčeta)."

 

 

 

GLAVA:

 

Kada klanja u jednoj odjeći, pa neka učini (tj. pa neka stavi krajeve odjeće) na svoja dva ramena.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Malikja, od Ebu Zinada, od Abdurahmana A'redža, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Neće klanjati (tj. Neka ne klanja) nijedan (od) vas u jednoj odjeći (na taj način da) nije na njegova dva ramena ništa (od odjeće stavio)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od 'Ikjrimeta, rekao je: čuo sam ga, ili: bio sam ga pitao (to kaže Jahja da je čuo, ili da je bio pitao 'Ikjrimeta), rekao je ('Ikjrimete): čuo sam Ebu Hurejreta (a on) govori: svjedočim da sam ja čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a on) govori:

 

            "Ko klanja u (jednoj) odjeći, pa neka popriječi (unakrsti) njezina dva kraja."

 

GLAVA:

 

Kada je odjeća tijesna.

 

            PRIČAO JE NAMA Jahja, sin Saliha, rekao je: pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Seida, sina Harisa, rekao je: pitali smo Džabira, sina Abdullaha, o molitvi u jednoj odjeći, pa je rekao:

 

            Izašao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) njegovih putovanja, pa sam došao (jedne) noći zbog neke svoje stvari (zbog nekog svoga posla), pa sam ga našao (a on) klanja, a na meni je (bila) jedna odjeća, pa sam ogrnuo (omotao) njom i klanjao sam (primaknuvši se) k njegovoj strani (tj. do njega, uz njega). Pa pošto je otišao (tj. dovršio klanjanje), rekao je: "Šta je noćno putovanje (tj. Šta te je nagnalo, natjeralo na ovo noćno putovanje), o Džabire?" Pa sam ga izvijestio o svojoj potrebi. Pa pošto sam dovršio, rekao je: "Šta je ovo ogrtanje (omotavanje) koje sam (ja) vidio?" Rekao sam: "Bilo je (ono čime sam se ogrnuo samo jedna) odjeća." Rekao je: "Pa ako je prostrana, pa pokri se (ogrni se, omotaj se) njome, a ako je tijesna, zastri se (zamotaj se, zamotaj donji dio tijela) njome."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, rekao je:

 

            Klanjaše (neki) ljudi sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, svezavši oni njihove (tj. svoje) plahte (čaršafe kojima su pokrili svoja tijela) na svoje vratove kao oblik djece (tj. poput djece, kao što se djeci vežu haljine iza vrata). A rekao je (Muhamed a.s., ili Bilal ili neko drugi po Muhamedovoj a.s. zapovjedi) ženama: "Ne dižite svoje glave (sa tla kada ste na sedždi - u položaju ničice u molitvi sve dotle) dok se izjednače ljudi (tj. dok se ne usprave) sjedeći oni."

 

(Rečeno je ženama da se ne dižu sa sedžde - iz položaja ničice u molitvi dok se ljudi, koji se obavezno nalaze u prednjim redovima, ne dignu iz toga položaja i ne sjednu - to je naređeno ženama zbog toga da ne bi ugledale sramotne dijelove tijela onih ljudi koji su u položaju ničice, a odjeća im je kratka, kratki su im čaršafi, plahte kojima su zastrli tijela, a gaća nemaju.)

GLAVA

 

molitve u sirijskom ogrtaču (dakle u ogrtaču koji su izradili, napravili nemuslimani, jer za života Muhameda a.s. u Siriji nije bilo muslimana).

 

            A rekao je Hasan: U odjećama (što) ih je otkao (proizveo, izradio) magičar (pripadnik magičarske, čarobnjačke vjere) nije vidio (tj. ne vidi on, Hasan nikakve) štete (nikakvog grijeha). A rekao je Ma'mer: Vidio sam Zuhriju oblači (jednu odjeću) od odjeća Jemena što se je bojila (farbala) mokraćom. A klanjao je Alija u neubijeljenoj odjeći (tj. u sirovoj odjeći koja je otkana, izrađena i nije nimalo uređivana ni prana vodom).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, rekao je: pričao nam je Ebu Muavijete od 'Ameša, od Muslima, od Mesruka, od Mugireta, sina Šu'beta, rekao je:

 

            Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je rekao: "O Mugirete, uzmi (malu kožnu) posudu (za vodu, tj. feldflašu, čuturu)." Pa sam je uzeo. Pa je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i išao je tako daleko) dok se je sakrio od mene, pa je izvršio (obavio) svoju nuždu, a na njemu je (bio) sirijski ogrtač. Pa je otišao (tj. Pa je počeo) da izvadi svoju ruku iz njezina rukava (tj. iz rukava džube - ogrtača) pa je bila tijesna, pa je izvadio svoju ruku iz (tj. ispod) donjeg (kraja) nje, pa sam ljevao (vodu) njemu, pa se on očistio svojim čišćenjem za molitvu, i potrao je svoje dvije obuće (tj. mestve - cipele), zatim je klanjao.

 

GLAVA

 

odvratnosti ogolićenja sebe u molitvi.

 

            PRIČAO NAM JE Metar, sin Fadla, rekao je: pričao nam je Revh, rekao je: pričao nam je Zekerija, sin Ishaka, rekao je: pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, priča da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prenašaše sa njima kamenje za Kja'bu, a na njemu je njegov zastirač (čaršaf - plahta kojom je zastro, pokrio svoje tijelo). Pa je rekao njemu Abas, njegov stric:

 

            "O sine moga brata (tj. O bratiću), da se skinuo (tj. što nisi skinuo) svoj zastirač pa stavio na svoja dva ramena pod kamenje (bilo bi ti lakše)." Rekao je: Pa je skinuo njega pa ga je stavio na svoja dva ramena pa je pao onesviješten, onesviješćen (zbog stida). Pa se nije vidio (nije viđen) poslije toga go (nag), pomilovao ga Allah i spasio.

 

GLAVA

 

molitve u košulji, i šalvarama (dugačkim gaćama, pantalonama), i kratkim šalvarama i kaftanu (dugačkom kaputu).

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            Ustao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je pitao o molitvi u odjeći jednoj (u jednom haljinčetu), pa je rekao: "A zar svaki (od) vas nalazi (ima) dvije odjeće?" Zatim je pitao (jedan) čovjek Umera pa je rekao: Kada je proširi Allah, pa (i vi) opširite (proširite). Skupio je (Sastavio je, tj. sastaviće, neka sastavi) čovjek na sebe (na sebi) svoje odjeće (tj. više komada odjeće). Klanjao je (tj. Klanjaće, Neka klanja) čovjek u zastiraču i ogrtaču; u zastiraču i košulji; u zastiraču i kaftanu; u šalvarama i ogrtaču; u šalvarama i košulji; u šalvarama i kaftanu; u kratkim šalvarama i kaftanu; u kratkim šalvarama i košulji. Rekao je: I mislim (da) je (još) rekao: u kratkim šalvarama i ogrtaču.

 

            PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zuejb od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, rekao je:

 

            Pitao je (jedan) čovjek poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta oblači nastupljivač (na sveto tlo u svetim mjesecima)?" Pa je rekao: "Neće obući košulju, a ni šalvare, a ni plašt sa kapuljačom (kukuljicom), a ni odjeću (što) ju je dotakao šafran, a ni žuto drvo (žuto rastinje od kojega se dobiva žuta boja za bojenje tkanina). Pa ko nije našao dvije obuće (plitke dvije cipele), pa neka obuče dvije obuće (mestve, tj. duboke cipele, cipele sa grlićima) i neka odsiječe njih dvije (tj. neka im odsiječe grliće tako) da budu njih dvije niže od dva članka (noge, tj. nogu)." A od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (ovome hadisu se priča).

 

GLAVA

 

(onoga) što se pokriva od sramote (sramnoga dijela tijela, tj. GLAVA u kojoj se objašnjava o sramnom dijelu tijela što se pokriva, što ga treba pokriti).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ebu Seida Hudrije da je on rekao:

            Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zamotavanje tvrdog (načina), i (zabranio je) da se zamota (sjedeći, sjedavši na zadnjicu, a uspravivši cjevanice ispod koljena, da se u takvom položaju zamota) čovjek u jednu odjeću (a da) nije na njegovom spolovilu (spolnom organu) od nje (odjeće) ništa.

 

(Izraz "ištimalus - sammai", koji je preveden sa "zamotavanje tvrdog načina", komentatori tumače na dva načina. Jezičari polaze od osnovnog značenja riječi "sammau", a ta riječ znači: gluha. A još se rekne "sahretun sammau - gluha stijena" u smislu tvrdi kamen, a zato se stijena tako naziva što u njoj nema nikakve rupe ni prolaza, pa je prema tome zamotavanje tijela zvano "ištimalus - sammai" takvo zamotavanje tijela gdje se tijelo, računajući tu i ruke, zamota tako da se ne mogu ruke izvući i promoliti po potrebi, a to na kraju znači: zamotavanje u ogrtač koji nema rukava ni otvora za ruke pa čovjek izgleda kao obla stijena koja nema na sebi rupe. Ovaj će se hadis u idućem tekstu još pojavljivati pa će se doslovno i prevoditi "zamotavanje gluhe (oble stijene)". Pravnici kažu: "Ištimalus - sammai" je takvo zamotavanje, pokrivanje tijela u kojem čovjek baci pokrivač na jedno rame samo, pa mu, dakle, druga polovina tijela ostane otkrivena, i, kada nema ništa na tijelu osim toga pokrivača, onda će mu se vidjeti sramni dio tijela od one druge polovine tijela na kojoj nema ogrtača; ili na koju nije dobro navučen ogrtač. To su dva najizrazitija tumačenja navedenog izraza.)

 

            PRIČAO NAM JE Kabisatu, sin Ukbeta, rekao je: pričao nam je Sujan od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dvije (vrste) prodaje (prodavanja): doticanje i bacanje (dva načina prodaje predislamskih Arapa: doticanjem odjeće kupac je gubio pravo da je razgleda i morao ju je kupiti; bacanjem haljine ili sličnog pred kupca smatralo se da je kupac obavezan da je kupi i ako još nije bio donio konačnu odluku i pristanak da li će pristati na ugovaranu cijenu, ili: bacanjem kamenčića od strane kupca na robu, prodavač je morao da proda kupcu robu po cijeni koju je kupac ugovarao makar da prodavač još nije bio pristao na ugovorenu cijenu); i (zabranio je) da se zamota (da se čovjek ogrne na način) gluhe (oble stijene) i da se zamota čovjek (sjedeći uspravljenih cjevanica od nogu) u jednu odjeću.

 

            PRIČAO JE NAMA Ishak, rekao je: pričao nam je Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je sin brata (tj. bratić) Ibnu Šihaba od svoga strica-amiđe (Ibnu Šihaba), rekao je: izvijestio me Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete rekao:

 

            Poslao me Ebu Bekjr u tom hodočašću (tj. u hodočašću prije oproštajnog hodočašća) u objavljivačima (tj. u grupi objavljivača na) dan klanja (žrtava da) objavimo u Mini (na Mini) da neće hodočastiti (ili: da ne hodočasti) poslije (te) godine (nijedan) idolopoklonik, i da neće obilaziti (ili: i da ne obilazi) Kuću (tj. Kjabu nijedan čovjek bivši ili ako je) go (nag). Rekao je Humejd, sin Abdurahmana: Zatim je poslao (za Ebu Bekjrom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, pa mu je zapovjedio da objavi "Oslobođenje" (tj. suru, poglavlje Kur'ana koje se zove "Bera'etun - Oslobođenje", jer se u tom poglavlju saopćava, saopštava da se muslimani oslobađaju ugovora kojeg su bili sklopili sa idolopoklonicima). Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je objavio sa nama Alija (tu suru - poglavlje Kur'ana i raskidanje ugovora) u stanovnicima (tj. među stanovnicima) Mine (na) dan klanja (žrtve): Neće hodočastiti poslije (ove) godine (nijedan) idolopoklonik, i neće obilaziti (ophoditi, hodočastiti) Kuću (Kjabu nijedan čovjek) go (nag pa makar bio i musliman jer je bio običaj idolopoklonika da hodočaste goli).

 

GLAVA

 

molitve bez ogrtača (bez gornje odjeće, kaputa, mantila).

 

            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebul-Mevali, od Muhameda, sina Munkjedira, rekao je:

 

            Unišao sam Džabiru, sinu Abdullaha, a on klanja u (jednoj) odjeći pokrivši se njom, a njegov ogrtač je stavljen (na nešto, tj. nije na njemu). Pa pošto je otišao (sa molitve, tj. pošto je završio molitvu), rekli smo: "O Ebu Abdullahu, klanjaš, a tvoj ogrtač stavljen (osim tebe, tj. klanjaš bez ogrtača)." Rekao je: "Da. Volio sam da me vide neznalice kao (što ste) vi. Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja tako (ovako)."

 

GLAVA

 

(onoga) što se spominje o stegnu (u vezi stegna, bedra, buta).

 

            A prenosi se od Ibnu Abasa, i Džerheda i Muhameda, sina Džahša, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: Stegno je sramota (sramni dio tijela). A rekao je Enes: Otkrio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje stegno. A hadis Enesa je poduprtiji (tj. sened je njegov ljepši, pa je zbog toga jači), a hadis Džerheda je obuhvatniji (predostrožniji) da se izađe iz njihovoga protivrječja. A rekao je Ebu Musa: Pokrio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva koljena (u) času (kada) je unišao Usman. A rekao je Zejd, sin Sabita: Spustio je (jedanput objavu) Allah na svoga poslanika (tj. svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, a njegovo stegno je (u tom času bilo naslonjeno) na mome stegnu, pa mi je doteščalo (tako) da sam se pobojao da će (njegovo stegno) zdrobiti (samliti, samljeti) moje stegno.

 

            PRIČAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Ulejeta, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ratovao (protiv stanovnika) Hajbera, pa smo klanjali kod nje (kod tvrđave Hajbera) molitvu jutra (jutarnju molitvu) u (predosvitni) sumrak (mrak, sumrak pred svitanje). Pa je (poslije molitve) zajašio, zajahao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zajašio je Ebu Talhate, a ja sledstvenik (sujahač, tj. a ja sam uzjahao na istu jahaću životinju ozadi, iza) Ebu Talhata. Pa je natjerao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u uličicu Hajbera, a zaista moje koljeno zaista dotiče se stegna vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je otkrio pokrivač (zastirač, donju haljinku) sa svoga stegna (tako) da ja zaista gledam k bjelini stegna vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je unišao (u) mjesto (ili: u tu varošicu, u grad), rekao je:

 

            "Allah je veći (od svega, tj. Allah je velik)! Srušio se Hajber! Zaista mi kada sađemo (padnemo, odsjednemo) u prostor (između kuća nekog) naroda, pa loše je (zlo je osvanulo) jutro opomenutima." Rekao je nju (tu riječ ili rečenicu) triput. Rekao je (Enes još i ovo): I izašao je narod (Hajbera) ka svojim radovima (na njivama, a nisu se nadali da će ih muslimani iznenaditi) pa su rekli: "Muhamed!" Rekao je Abdul-Aziz: A rekli su neki (od) naših drugova (pripovjedača, tj. dodali su u pripovjedanju još riječ): i petodjel, namjerava (misli pod tom riječi) vojsku. 

 

(Hoće da se kaže da je neki pripovjedač kazao da su Hajberčani rekli: Muhammedun vel - hamisu - Muhamed i petodjel! Pod petodjelom se misli vojska. Vojska se naziva "hamis - petodjel" jer ima pet dijelova, odjeljenja: prethodnicu (izvidnicu), zaštitnicu, glavninu (središnji dio), desno krilo i lijevo krilo. U nedostatku drugoga izraza riječ "hamis" je prevedena neuobičajenom kovanicom "petodjel".)

 

            Rekao je (Enes dalje): Pa smo je pogodili (tj. osvojili smo tu tvrđavu) silom (pobjedom). Pa se skupio plijen (tj. zarobljenici). Pa je došao Dihjete pa je rekao: "O vjerovijesniče Allaha, daruj mi (jednu) djevojku (ili: robinju) od plijena (ili: od zarobljenika)." Rekao je: "Otiđi, pa uzmi (jednu) djevojku (robinju, tj. zarobljenicu)." Pa je uzeo Safiju, kćer Hujejja. Pa je došao (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O vjerovijesniče Allaha, darovao si Dihjetu Safiju, kćer Hujejja, gospodaricu (kneginju plemena) Kurejzata i Nedira. Nije dobra (Ne pristoji ona nikome drugome) osim tebi." Rekao je: "Pozovite ga s njom." Pa ju je doveo. Pa pošto je pogledao (bacio pogled) k njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Uzmi djevojku (robinju) od plijena (od zarobljeništva neku drugu) osim nje." Rekao je (Enes): Pa je oslobodio nju (Safiju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i oženio se njom (i uzeo je za ženu sebi nju nakon njezinog puštanja na slobodu). Pa je rekao njemu (Enesu) Sabit: "O Ebu Hamzete (to je Enesov nadimak), šta je omirazio nju (tj. šta joj je dao; ili: označio, kao miraz, prćiju, vjenčani dar, otkup za nevjestu)?" Rekao je: "Osobu nje (same, tj. dao joj je njezinu osobu, njezinu ličnost), oslobodio je nju (pustio na slobodu), i oženio se njom." Čak (tj. Te) kada je bio u putu, opremila (spremila) je nju za njega (njemu) Umu Sulejma, pa je odvela (svečano) nju njemu (uz pratnju u jednom dijelu) od noći. Pa je osvanuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mladoženja (ili: osvanuo je priređivačem svadbe, priredio je svadbu, svadbeni ručak), pa je rekao: "Ko (je takav da) je kod njega (neka) stvar (tj. Ko ima nešto od jela, hrane), pa neka ju donese."

 

            I prostro je kožu (na kojoj se izvršava pogubljenje kažnjenih, ali ovdje je upotrebljena ta koža kao ćilim za sakupljanje priloga za pravljenje svadbenog ručka), pa je počeo čovjek (tj. ljudi, da) donosi datule, i počeo je čovjek (da) donosi maslo,  rekao je (Abdul-Aziz): i mislim ga (Enesa da) je već spomenuo (još i) prekrupu. Rekao je: Pa su izmješali mješalinu (tj. načinili su jelo zvano "hajs", što je prevedeno izrazom "mješalina", a to se jelo pravi od datula, mlijeka i masla, a nekad se mjesto mlijeka stavi brašno ili prekrupa - bungur) pa je bila ("mješalina") gozbom (tj. svadbeni ručak) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

 

GLAVA:

 

U koliko (komada) od odjeća klanja žena (tj. U koliko komada odjeće treba da se obuče žena kada hoće da klanja)?

 

            A rekao je 'Ikrimete: Da je sakrila (tj. Kad bi sakrila) svoje tijelo u (jednoj) odjeći, zaista bih dozvolio njega (tj. takav postupak).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete da je Aiša rekla:

 

            Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše (više puta molitvu u) zoru, pa prisustvovaše sa njim (neke) žene od vjernica, omotavajući se one (po glavi i tijelu) svojim platnima (zastiračima) od vune ili svile), zatim se vraćaše ka svojim kućama, ne prepozna ih (ni) jedan (čovjek, niko).

 

GLAVA:

 

Kada je klanjao u odjeći (koja) ima znakove (tj. šare, crte, slike po sebi); i gledao je u njen znak (sliku).

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: pričao nam je Ibnu Šihab, od Urveta, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u (crnoj četvorougaonoj) haljini (koja) je imala znakove (šare, crte, slike), pa je (se) zagledao u njezine znakove (slike jednim) pogledom. Pa pošto je otišao (sa molitve, tj. pošto je svršio klanjanje), rekao je:

 

            "Odnesite ovu moju haljinu k Ebu Džehmu, i donesite mi (bez šara, bez slika grubo) oblačilo (odjeću) Ebu Džehma, pa (tj. jer) zaista je zabavila mene (ova haljina sa slikama, tj. odvratila je moju pažnju) od moga klanjanja (od moje molitve)."

 

(Kaže se da "enbidžanijejjetun" znači i "haljina iz mjesta Enbidžan", pa bi se moglo prevesti i ovako: .....i donesite mi enbidžanisku haljinu Ebu Džehma, pa.... Veli se da je Ebu Džehm bio poklonio Muhamedu a.s. onu haljinu sa slikama, pa mu je Muhamed a.s. povraća zbog navedenog razloga, ali mu traži tu drugu vrstu haljinke da ga ne bi uvrijedio vraćanjem prvi puta poklonjene haljine.)

 

            A rekao je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gledaše ja u njezin znak (u njezinu sliku), a ja sam u molitvi, pa se plašim da me zavede (da me ne zavede, da me ne omete)."

 

GLAVA:

 

Ako je klanjao u odjeći, išaranoj (ili izvezenoj) križevima (krstovima) ili slikama, da li će se pokvariti njegova molitva? I (GLAVA onoga) što se zabranjuje od toga.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer Abdullah, sin Amra, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa, rekao je:

 

            Bio je (jedan tanak izvezen, tj. šaren) zastor (koji je pripadao) Aiši, zastirala je ona njime stranu svoje sobe, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ukloni (Odstrani) od nas ovaj svoj zastor (zavjesu), pa zaista on (je takav, primamljiv da) neprestano (njegove) slike se pojavljuju u mojoj molitvi (u mome klanjanju)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je klanjao u razrezanom (otvorenom) ozadi (iza, ozada) kaftanu (od) svile, zatim ga je skinuo (svukao).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je:

 

            Poklonio se (Darovao se) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (razrezan, otvoren ozad) kaftan (od) svile, pa ga je obukao pa je klanjao u njemu, zatim je otišao (sa molitve, klanjanja) pa ga je skinuo žestokim skidanjem kao (onaj) koji mrzi njega (taj kaftan), i rekao je: "Ne treba ovo za bogobojazne (tj. Ne treba ovo bogobojaznima)."

 

GLAVA

 

molitve u crvenoj odjeći.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, rekao je: pričao mi je Umer, sin Ebu Zaideta, od 'Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovoga oca (Ebu Džuhajfeta), rekao je:

 

            Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u crvenoj kupoli (kubetu) od kože (a to, vjerovatno, znači u šatoru od crvene kože koji je imao okrugao oblik kao kupola), i vidio sam Bilala (a on) je uzeo vodu (za čišćenje) poslanika Allah

a, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio sam ljude natječu se (hite, lete) toj vodi, pa ko je pogodio (tj. ugrabio, dobio) od nje nešto, potrao se je (pomazao se) njom, a ko nije pogodio od nje ništa, uzeo je od vlažnosti (od mokrine) ruke svoga druga. Zatim sam vidio Bilala uzeo je (jedan) štap pa ga je zabo (u zemlju), i izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u crvenom ogrtaču uzvrćući (zavrćući, zavrnuvši) skute, (pa) je klanjao (okrenuvši se) k (tom) štapu sa ljudima (podnevnu molitvu) dva rekata (naklona), i vidio sam ljude i životinje prolaze ispred (toga) štapa.

 

GLAVA

molitve u (tj. na) ravnim krovovima, i govornici (katedri) i drvetu (daski od drveta).

 

            Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A nije vidio Hasan (Basrija) štete (grijeha u tome) da se klanja na ledu i mostovima (vijaduktima) i ako (tj. premda) je tekla (tj. premda teče u istom času) ispod njih (mostova) mokraća, ili iznad njih (tj. po njima, nad njima) ili ispred njih kada je između njih dva (između klanjača i između mokraće) zastor (prepreka, pregrada). A klanjao je Ebu Hurejrete na tavanu (ili: na ravnom krovu) džamije (bogomolje obavljajući svoju molitvu zajedno) sa molitvom predvodnika (u molitvi - imama). A klanjao je Ibnu Umer na snijegu.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Ebu Hazim, rekao je: pitali su Sehla, sina Sa'da:

 

            Od koje stvari (tj. Od čega) je govornica (džamije Muhameda a.s.)? Pa je rekao: Nije ostao sa (tj. među) ljudima (na životu čovjek) znaniji od mene. Ona je od tamariska (ili: od tamarinda iz mjesta, ili šume zvane) Gabe (na putu od Medine prema Siriji). Napravio je nju (govornicu; govornica je u tj. na arapskom ženskog roda) omsica (taj-i-taj), slobodnjak (žene) omsice (te-i-te) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I stao je na nju (govornicu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se je napravila i postavila se, pa se okrenuo Strani (tj. Kjabi), veličao je (Allaha, tj. rekao je "Allahu ekjber - Allah je velik"), i stali su ljudi iza njega. Pa je (on) učio (čitao naizust, napamet iz Kur'ana poglavlja) i naklonio se (sageo se, pregeo se, nagnuo se po sredini tijela uhvativši se rukama za koljena) i naklonili su se ljudi iza njega, zatim je podigao svoju glavu, zatim se vratio natraške (sa govornice) pa je pao ničice (tj. spustio je glavu) na zemlju. Zatim se povratio k govornici, zatim je učio, zatim se naklonio, zatim je podigao svoju glavu, zatim se vratio natraške dok (tj. te) je pao ničice zemlji (na zemlju). Pa ovo je njegovo stanje (običaj, tj. postupak). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): rekao je Alija, sin Abdullaha: pitao me Ahmed, sin Hanbela, smilovao mu se Allah!, o ovome hadisu (pa) je rekao: Pa sam htio samo (to da utvrdim) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio viši (na uzdignutijem mjestu) od ljudi, pa nema štete (grijeha) da bude imam (predvodnik u molitvi) viši (na višem mjestu) od ljudi sa ovim hadisom (tj. prema ovome hadisu, ako se poslužimo sa ovom hadisom kao podlogom). Rekao je (Alija): pa sam rekao (Ahmedu, sinu Hanbela): "Zaista Sufjan, sin Ujejneta, pitaše se (bivao je, bio je pitan) o ovome mnogo, pa nisi ga čuo od njega (tj. pa zar ga nisi čuo od njega?)." Rekao je (Ahmed): "Ne.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahmana, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Haruna, rekao je: izvijestio nas je Humejd Tavil (Dugi) od Enesa, sina Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pao sa konja, pa se je zgulila (sadrijela, izgrebala) njegova potkoljenica, ili njegovo pleće. I zakleo se od svojih žena (da će se sustegnuti, da im neće ulaziti jedan) mjesec. Pa je sjeo u (izbočenoj, nadvjesitoj) sobi za njega (tj. što ju je imao), njezine stepenice su od debala. Pa su mu došli njegovi drugovi (da) ga posjete, pa je klanjao s njima sjedeći, a oni su stajači (tj. a oni su stajali). Pa pošto je pozdravio (predao selam po završetku klanjanja), rekao je:

 

            "Učinio se je (tj. Postavio se) predvodnik (u molitvi - imam) samo radi (toga da) se predvodi njima (da se ide s njime, tj. da se čini sve u molitvi ono što i on čini, i onako kako on čini), pa kada veliča (Allaha, tj. kada izgovori "Allahu ekjber"), pa veličajte, a kada se naklonio (naklonuo), pa naklonite se, a kada je pao ničice, pa padnite (spustite se) ničice, a ako klanja stojeći, pa klanjajte stojeći." I sišao je (izašao je iz sobe) poslije dvadeset i devet (dana), pa su rekli: "O poslaniče Allaha, zaista ti si se zakleo mjesec (dana da nećeš izlaziti)", pa je rekao: "Zaista mjesec (ovaj) je dvadeset i devet (dana)."

 

GLAVA:

 

Kada je pogodila (dotakla) odjeća klanjača njegovu ženu (u času) kada je pao ničice.

 

            PRIČAO NAM JE Museded od Halida, rekao je: pričao nam je Sulejman Šejbanija od Abdullaha, sina Šedada, od Mejmunete, rekla je:

 

            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (više puta u takvoj prilici da) klanja, a ja sam prema njemu, i ja sam žena u mjesečnici, i često (ili: i ponekad) je pogodila (dotakla) mene njegova odjeća kada je pao ničice. Rekla je: I klanjaše (on) na (malom) sagu (uskom ćilimčetu od palmina lišća; ili: na maloj hasuri, rogozini, rogožini - to znači "humretun").

 

GLAVA

 

molitve na prostirki (prostirci, rogožini).

 

            A klanjao je Džabir i Ebu Seid u (ili: na) brodu stojeći. A rekao je Hasan: Klanjaćeš stojeći dok nije teško (tj. dok ne bude kakve poteškoće od tvoga klanjanja) na tvoje drugove, kolaćeš (okrećaćeš se) sa njom (lađom, brodom), a osim (takvog položaja, tj. a ako nisi u takvom položaju i mogućnosti da svojim klanjanjem stojeći ne praviš smetnje drugovima) pa sjedeći (klanjaj).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, da je njegova baka (baba, nena, majčina ili očeva mati) Mulejkja pozvala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog jela (što) ga je načinila (spravila) za njega, pa je jeo od njega (od toga jela nešto), zatim je rekao:

 

            "Ustanite, pa (da) klanjam za vas (tj. vama kao predvodnik - imam)." Rekao je Enes: Pa sam ustao ka jednoj prostirki (hasuri - rogožini što) je naša (bila, tj. što smo je imali), već je pocrnula, pocrnila (mnogo) od duljine što se je oblačila (tj. od duge upotrebe, od dugog steranja), pa sam je poprskao vodom. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam se uredao (stao sam u red) sa siročetom iza njega, a starica je (stajala) iza nas. Pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (s) nama (molitvu od) dva naklona (rekjata), zatim je otišao.

 

GLAVA

 

molitve na (malenoj, kratkoj) rogožini, rogozini (hasurici).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Sulejman Šejbanija od Abdullaha, sina Šedada, od Mejmunete, rekla je:

 

            Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše na hasurici (na maloj rogozini).

 

GLAVA

 

molitve na postelji (dušeku).

 

            A klanjao je Enes na svojoj postelji. A rekao je Enes: Klanjasmo (tj. Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa padne ničice (na sedždu) jedan (od) nas na svoju odjeću.

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla:

 

            Spavaše ja (Spavala sam) pred poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a moje dvije noge su u njegovoj Strani (tj. popriječene u odnosu na pravac kuda se okreće Kjabi), pa kada je pao ničice (na sedždu), dodirnuo me je (rukom da sklonim noge), pa sam skupila (sklonila) svoje dvije noge, pa kada je ustao, razastrla (pružila) sam njih dvije (noge). Rekla je: A kuće tada (oskudijevaše u mnogo čemu tako da) nije u njima svjetiljki (bilo, a to znači da je Aiša bila ležala budna, ali pošto nije bilo svjetiljki, nije u mraku vidjela kada će Muhamed a.s. pasti ničice - na sedždu pa da ona skloni noge, nego ju je on svaki puta morao dodirom upozoriti da odmakne noge. Iz ovoga se može zaključiti da je soba bila vrlo tijesna).

 

            PRIČAO JE NAMA Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete da je Aiša izvijestila njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše, a ona je između njega i između Strane (tj. pravca Kabe) na postelji njegove porodice (na njegovoj porodičnoj postelji ležim popriječena) poprječivanjem mrtvaca (tj. popriječila se kao mrtvac na mrtvačkom nosilu).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Lejs od Jezida, od 'Irakja, od 'Urveta da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše, a Aiša je popriječena (ispriječena) između njega i između Strane na postelji koja (je bila ta što) spavaju njih dvoje na njoj.

 

GLAVA

 

padanja ničice (sedžda) na odjeću (na haljinku, tj. na prostirku, a ne na golu zemlju) u žestini vrućine.

 

            A rekao je Hasan: Padaše ničice narod (ljudi, tj. drugovi Muhameda a.s.) na ahmediju (platneni omot oko glave), i kapu (ili: kapuljaču, a njegove dvije ruke su u njegovu rukavu; tj. ruke onoga što je padao ničice na ahmediju i kapu bile su u njegovom rukavu).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melikja, rekao je: pričao nam je Bišr, sin Mufedala, rekao je: pričao mi je Galib Katan od Bekjra, sina Abdullaha, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            Klanjasmo (Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa stavi jedan (od) nas kraj (dio) odjeće od žestine vrućine u mjesto padanja ničice (tj. na ono mjesto gdje će pasti ničice, dakle pasti ili spustiti se na sedždu).

 

GLAVA

 

molitve (namaza) u obućama.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio nas je Ebu Meslemete Seid, sin Jezida, Ezdija, rekao je: pitao sam Enesa, sina Malikja:

 

            "Da li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše (tj. Da li je klanjao) u svojim dvjema obućama (u svojim dvjema cipelama)?" Rekao je: "Da."

GLAVA

 

molitve (namaza) u obućama (od lakog i finijeg materijala i sa grlićima, a izraz "na'l - obuća" u predhodnom hadisu označava kakvu bilo obuću, i obuću bez grlića, plitke cipele).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete od 'Ameša, rekao je: čuo sam Ibrahima (kako) priča od Hemama, sina Harisa, rekao je: vidio sam Džerira, sina Abdullaha, (gdje) se pomokrio (pišao, obavio malu nuždu), zatim se očistio (uzeo abdest) i potrao je svoje dvije cipele (obuće). Zatim je ustao i klanjao. Pa se pitao (tj. pitan je zašto je klanjao u cipelama, obući), pa je rekao:

 

            "Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pravio je kao ovo (tj. vidio sam ga da ovako čini)." Rekao je Ibrahim (Nah'ija): Pa zadivljavaše ih, jer je zaista Džerir bio od zadnjeg (dijela) ko je primio islam (tj. zadnji je primio islam Džerir, veli se u onoj godini kad je Muhamed a.s. umro, pa kad ga je Džerir vidio da potire cipele, obuću i da u njima klanja, onda nema vjerovatnoće da je taj postupak dokinut, pa je ostao na snazi).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od 'Ameša, od Muslima, od Mesruka, od Mugireta, sina Šu'beta, rekao je:

 

            Čistio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. poljevao sam mu vodu kad je uzimao abdest, kad se čistio pred molitvu, pred namaz) pa je potrao svoje dvije cipele, obuće i klanjao je.

 

GLAVA:

 

Kada nije upotpunio padanje ničice (tj. kada nije pravilno izvršio padanje ničice u molitvi, kada nije pravilno pao, spustio se na sedždu u molitvi, u namazu).

 

            Izvijestio nas je Salt, sin Muhameda, izvijestio nas je Mehdija od Vasila, od Ebu Vaila, od Huzejfeta da je on vidio (jednog, nekog) čovjeka (koji) ne upotpunjava (ne radi ispravno) svoga naklona (rukua) ni svoga padanja ničice (sedžde, u molitvi), pa pošto je izvršio (tj. završio) svoju molitvu (svoj namaz), rekao je njemu Huzejfete:

 

            "Nisi klanjao." Rekao je (Ebu Vail): Mislim ga (Huzejfeta da) je rekao (tom čovjeku): "Da si umro (na taj način obavljajući molitvu), umro bi na (nekom drugom običaju, postupku, vjeri) osim običaja (postupka, vjere) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio."

 

GLAVA:

 

Pokazaće svoje dvije mišice (tj. neće ih prilijepiti i prislanjati uz tijelo) i udaljiće (odmaknuće mišice, mišiće od tijela) u padanju ničice (na sedždi, tj. kad je u položaju ničice u molitvi).

 

            Izvijestio nas je Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Bekjr, sin Mudara, od Džafera, od Ibnu Hurmuza, od Abdullaha, sina Malikja, sina Buhajnete, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (takvog običaja) kada je klanjao (da) je pravio širinu (otvor) između svoje dvije ruke (i između tijela, tj. odstranjivao je ruke od tijela tako) da se pokaziva (pokazivaše) bjelina njegova dva pazuha. A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata, slično njemu (Bekjru).

 

GLAVA

 

vrijednosti okretanja prema Strani (tj. prema Kjabi).

 

            Okrenuće se (klanjač) sa krajevima svojih dviju nogu (tj. sa vrhovima nožnih prsta) Strani (Kibli, tj. Kjabi), rekao ga (tj. ovaj govor) je Ebu Humejd od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Abasa, rekao je: pričao nam je Ibnul-Mehdija, rekao je: pričao nam je Mensur, sin Sa'da, od Mejmuna, sina Sijaha, od Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Ko je klanjao naše klanjanje (tj. Ko vrši molitvu kako je mi vršimo), i okrenuo se (okrene se) našoj Strani i jeo je (jede) naše žrtve (ili: naše zaklane životinje, meso od životinje koju je zaklao musliman), pa taj je musliman koji ima (tj. kojem  pripada da se uzme u) zaštitu Allaha i Njegova poslanika, pa ne iznevjeravajte se Allahu u Njegovoj zaštiti (tj. ne upropaštavajte onoga ko je stekao po Allahovim propisima zaštitu, jer tako ne priznajete Allahove zaštite, i odbacujete je)."

 

            PRIČAO NAM JE Nuajm, rekao je: pričao nam je Ibnul-Mubarekj od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Zapovjedilo se meni da se borim (protiv) ljudi (dotle) da reknu (dok ne reknu): "Nema boga (božanstva) osim Allaha", pa kada je reknu (ovu rečenicu), i klanjaju naše klanjanje, i okreću se (okrenu se) našoj Strani (Kjabi) i kolju našu žrtvu (ili: i kolju kao što mi koljemo), pa već su se zabranile nama njihove krvi i njihovi imetci (tj. postala su nam svetim njihova krv, život i njihovo imanje) osim sa pravom njih (tj. osim slučaja kada je potrebno zaštititi i odbraniti njih - krvi, živote, i imetke nekoga, onda napadačeva krv, život, i imetak ne zabranjuje se, nije svet, svetinja), a obračun njih (ljudi) je na Allahu (tj. a ljudi će da polože račun Allahu o tome da li su stvarno u srcu bili iskreni vjernici). A rekao je Ibnu Ebi Merjeme: izvijestio nas je Jahja, rekao je: pričao nam je Humejd, rekao je: pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Alija, sin Abdullaha: pričao nam je Halid, sin Harisa, rekao je: pričao nam je Humejd, rekao je: pitao je Mejmun, sin Sijaha, Enesa, sina Malikja, rekao je: "O Ebu Hamzete, a šta zabranjuje (tj. a šta čini svetom) krv (Allahovog) roba i njegovo imanje?" Pa je rekao: "Ko je svjedočio (očitovao) da nema boga osim Allaha, i okrenuo se našoj Strani (Kibli, Kjabi), i klanjao je naše klanjanje (našu molitvu) i jeo je našu žrtvu (ili: našu zaklanu životinju, jer Židovi nikako ne jedu meso životinje koju su muslimani zaklali) pa on je musliman, za njega je šta je za muslimana (tj. ima on sva prava što ih ima musliman), a na njemu je što je na muslimanu (tj. na njemu su sve obaveze i dužnosti što su na muslimanu)."

 

GLAVA

 

Strane (pravac prema Kjabi) stanovnika Medine, i stanovnika Sirije i istoka (i zapada medinskog i sirijskog, a) nije u istoku, a ni u zapadu (Medine i Sirije i sličnih mjesta po geografskom položaju) strana (tj. pravac prema Kjabi kojoj se okreće pri molitvi, pa se pri obavljanju nužde na otvorenom prostoru u tim mjestima može okrenuti istoku ili zapadu) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Ne okrećite se Strani (Kjabi) u polju (njivi obavljajući veliku nuždu) ili mokrenje, nego se okrenite istoku ili se okrenite zapadu."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Zuhrija od 'Ata'a, sina Jezida, od Ebu Ejuba Ensarije da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada ste došli polju (njivi da obavite nuždu), pa ne okrećite se Strani (Kjabi prednjim svojim sramotnim mjestom), a ne okrećite njoj zadnjice, ali (tj. nego) se okrenite istoku ili se okrenite zapadu." Rekao je Ebu Ejub: "Pa smo došli (u) Siriju, pa smo našli nužnike (zahode, klozete, WC-e) izgradili su se (tj. napravljeni su tako da su okrenuti) prema Strani, pa skrećemo (tj. pa se u tim nužnicima okrećemo na drugu stranu od Strane, Kible, Kjabe, Ka'be) i tražimo oprost (od) Allaha, uzvišen je On.". A od Zuhrije, od Ata'a, rekao je: čuo sam Ebu Ejuba (priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (tj. slično ovome što je navedeno maloprije).

 

(Možda Ebu Ejub nije čuo za hadis Ibnu Umera po kojem u nužniku ne mora da se strogo pazi na ove stvari, jer je to zatvoreni prostor. To se treba paziti samo na otvorenom prostoru.)

 

GLAVA

 

Njegovog govora, On je uzvišen: ".... i uzmite od mjesta Ibrahima mjesto molbe (molitve, tj. uzmite mjesto kod Kjabe koje se naziva Ibrahimovo mjesto, to mjesto uzmite za mjesto gdje će te upućivati Allahu molbe i molitve obavljati).... ".

 

            PRIČAO NAM JE Humejdija, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao je:

 

            Pitali smo Ibnu Umera o čovjeku (koji) je obilazio Kuću (Allaha, tj. Kjabu za malo) hodočašće, a nije obilazio (tj. nije trčao) između Safe i Merve, da li će prići svojoj ženi (u cilju polnog odnosa)? Pa je rekao: Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je obišao Kuću (Kjabu) sedam (puta), i klanjao je iza Mjesta (tj. Ibrahimovog mjesta) dva naklona (dva rekjata), i obišao je (trčao je) između Safe i Merve, a ".... već je za vas u poslaniku Allaha lijep uzor....". I pitali smo (kaže dalje Amr, sin Dinara) Džabira, sina Abdullaha, pa je rekao: "Neće joj se nipošto približiti (ili: Neka joj se nipošto ne približuje prije nego što će) da obilazi (trči) između Safe i Merve."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Sejfa, rekao je: čuo sam Mudžahida, rekao je: Došlo se Ibnu Umeru pa se reklo njemu:

 

            Ovo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (činio, tj.) unišao je (ili: ulazio je u) Kjabu (po pričanju nekih, pa šta ti veliš o tome?). Pa je rekao Ibnu Umer: "Pa stigao sam (Kjabi prilikom toga hodočašća kada je on ulazio u Kjabu), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je već izašao (iz Kjabe), a nađem Bilala stojeći (tj. gdje stoji) između dvoja vrata (tj. između dva dovratka vrata), pa sam pitao Bilala, pa sam rekao: Da li je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Kjabi? Rekao je: Da, dva naklona (dva rekjata) između dva stuba koja su na njegovoj ljevici (tj. na tvojoj ljevici, lijevoj strani) kada si unišao (kada se uđe). Zatim je izašao pa je klanjao (okrenuvši se) u lice Kjabe (prema Kjabi) dva naklona (dva rekata ili rekjata)."

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: pričao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Džurejdž od 'Ata-a, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa, rekao je:

 

            Pošto je unišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Kuću (tj. Kjabu), molio je (Allaha, upućivao Mu je molbe) u njezinim (Kjabinim) krajevima, svima njima, a nije klanjao dok je (tako i) izašao iz nje, pa pošto je izašao, naklonio se sa  dva naklona (klanjao je dva rekata okrenuvši se) u prednji dio Kjabe, i rekao je: "Ovo je Strana (tj. strana i pravac u kojem se musliman treba okrenuti u molitvi, ako hoće da je obavi na takav način da mu molitva bude primljena)."

 

(Među ashabima su suprotna pričanja o tome da li je Muhamed a.s. klanjao u Kjabi ili nije. Ibnu Abas i Usamete kažu da nije, a Bilal kaže da jest. Neki daju prednost Bilalovom pričanju, a neki kažu da je, možda, Muhamed a.s. ulazio više puta u Kjabu, pa je jedanput u njoj klanjao, a drugi puta nije.)

 

GLAVA

 

upravljanja (sebe, tj. okretanja) prema Strani (Kjabi) gdje je (god, tj. gdje god se nalazio klanjač, treba se upraviti, okrenuti k Strani, prema Kjabi).

 

            A rekao je Ebu Hurejrete: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Okreni se Strani (Kjabi), i veličaj (Allaha, tj. reci: Allahu ekjber - Allah je velik!)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, rekao je: pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, rekao je:

 

            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao (okrećući se) prema kući (tj. hramu) Jerusalima šesnaest mjeseci ili sedamnaest mjeseci (poslije preseljenja u Medinu). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, voljaše (tj. želio je) da se upravlja (okreće) ka Kjabi, pa je spustio (tj. objavio) Allah, moćan je On i veličajan je: "Ponekad vidimo prevrtanje (okretanje) tvoga lica u nebo....", pa se upravio (okrenuo) prema Kjabi. A rekli su (tom prilikom) nerazumnici od ljudi, a oni su Židovi: Šta je okrenulo (odvratilo) njih (muslimane) od (one) njihove strane koja je (prvobitno bila strana što) su bili na njoj? "Reci (Muhamede): Za Allaha je (tj. Allahu pripada) istok i zapad, (On) napućuje koga hoće k ispravnom putu."  (Ovo je dio ajeta - odlomka iz Kur'ana.) Pa je klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek, zatim je izašao poslije što je klanjao, pa je prošao pokraj (jednog) naroda (ili: jednih ljudi) od Pomagača (koji su stajali) u molitvi popodneva - ikindije (okrenuti) prema hramu Jerusalima, pa je rekao (da) on svjedoči da je zaista on klanjao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i da se zaista on upravio (tj. okrenuo u molitvi bivši) prema Kjabi; pa se okrenuo (taj) narod (ili: ti ljudi su se okretali) dok su se upravili (usmjerili) prema Kjabi.

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pričao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Muhameda, sina Abdurahmana, od Džabira; rekao je:

 

            Poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše (klanjao je neobaveznu molitvu) na svojoj jahalici (na životinji koju je on jahao, jašio bez obzira) gdje se je ona upravila (okrenula, usmjerila). Pa kada je htio obaveznu (propisanu, fard, naređenu molitvu da izvrši), sišao je (tj. odjahao je, sjahao bi), pa (bi) se okrenuo Strani (tj. Kjabi).

 

            PRIČAO NAM JE Usman, rekao je: pričao nam je Džerir od Mensura, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mes'uda):

 

            Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (klanjao je podnevnu ili popodnevnu - ikindiju, molitvu) rekao je Ibrahim: ne znam (da li) je povećao ili okrnjio, umanjio, (Vjerovijesnik a.s. broj rekata - naklona u toj molitvi), pa pošto je pozdravio (tj. predao selam, kao znak da je završena molitva), reklo se njemu: "O poslaniče Allaha, da li se nešto novo dogodilo u molitvi (tj. da li je nastala neka nova izmjena, ili propis u broju rekata molitve)?" Rekao je: "A šta je to (bilo)?" Rekli su: "Klanjao si toliko i toliko (ili: klanjao si tako i tako)." Pa je savio (podvio) svoju nogu (tj. sjeo je), i okrenuo se Strani (Kibli, Kjabi) i pao je ničice (na sedždu) dvama padanjima ničice (učinio je dvije sedžde), zatim je pozdravio (predao selam, na kraju molitve označavajući time završetak molitve). Pa pošto se okrenuo na nas (tj. nama) sa svojim licem, rekao je: "Zaista ono da se je nešto novo dogodilo u molitvi (neka stvar, izmjena i sl.), zaista bih ja izvijestio vas o njoj (o toj stvari), ali ja sam samo čovjek kao vi (što ste ljudi), zaboravljam kao što zaboravljate (i vi), pa kada sam zaboravio (tj. pa kada zaboravim), pa opomenite me (podsjetite me). A kada je sumnjao jedan (od) vas u svojoj molitvi, pa neka istražuje pravo (ono što je ispravno), pa neka upotpuni (molitvu nastavljajući je) na njega (na ono što je pravo, na što mu preovladava misao da je obavio), zatim (neka) pozdravi (preda selam) zatim (neka) padne ničice dvama padanjima (neka učini dvije sedžde)."

 

GLAVA

 

(onoga) što je došlo u (vezi) Strane (pravca prema Kjabi), i ko ne vidi (ne smatra da treba) povraćanje (ponovno izvršenje jednom obavljene molitve) na (onoga) ko je zaboravio pa je klanjao (okrenuvši se) ka (drugoj strani) osim Strane.

 

            A već je pozdravio (predao selam) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na) dva rekata (naklona umjesto na četiri rekata - naklona) podnevne molitve, i okrenuo se ljudima sa svojim licem, zatim je upotpunio (ono) što je ostalo (od molitve neizvršeno, a nije rekao da mu je ta molitva pokvarena jer se bio zakrenuo od kible).

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, rekao je: pričao nam je Hušejm od Humejda, od Enesa, rekao je: rekao je Umer:

 

            Složio sam se (Podudario sam se sa) mojim (tj. svojim) Gospodom (Gospodarem, Allahom dž.š.) u tri (stvari ili odredbe, tj. Uzvišeni Bog je objavio u Kur'anu odlomke u vezi sa tri slučaja onako kako sam mislio, ili rekao da želim ili predlagao). Rekao sam: O poslaniče Allaha, da smo uzeli (tj. zašto mi ne bi uzeli) od mjesta Ibrahima (tj. prostor od Ibrahimova mjesta kao) mjesto gdje se klanja! Pa je sašla (došla od Uzvišenog Allaha kur'anska rečenica) ".... i uzmite od mjesta Ibrahima mjesto gdje se klanja....". I odlomak zastora (zavjese, pokrivanja je jedna od te tri odredbe, ili jedan od ta tri slučaja). Rekao sam: o poslaniče Allaha, da si zapovjedio tvojim (svojim) ženama da se zastru (pokriju), pa zaista (ili: jer zaista) ono govori s njima dobar i zao (pokvaren čovjek). Pa je sašao odlomak zastora (zavjese, pokrivanja). I sakupile (sabrale, tj. udružile) su se žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u ljubomori na njega (tj. protiv njega), pa sam rekao njima: možda njegov Gospod (Gospodar), ako on (Muhamed a.s.) pusti (razvjenča) vas, da mu zamijeni (da mu mjesto vas dadne u zamjenu) žene bolje od vas. Pa je sašao ovaj odlomak (tj. Pa je objavljen dio Kur'ana o ovom slučaju).

 

            PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjema, izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: pričao mi je Humejd, rekao je: čuo sam Enesa (slaže se u pričanju) sa ovim.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj, sin Enesa, od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, rekao je:

            Dok su ljudi u (mjestu) Kuba-u (bili, nalazili se) u molitvi jutra (sabahu), kad im je došao (tj. kad im dođe jedan) dolazač (pridošlica), pa je rekao: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ima najnoviji ovaj događaj) već se spustio njemu noćas (ili: ove noći) Kur'an (tj. odlomak Kur'ana), i već se zapovjedilo da se (on) okreće Kjabi (kad izvršava molitvu). Pa su se oni (tj. ti ljudi u Kuba-u) okrenuli njoj (Kja'bi), a bila su njihova lica (okrenuta) k Siriji, pa su kružili (tj. pa su se zaokrenuli u krugu, napravili su krug) ka Kja'bi (prema Kja'bi).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Šu'beta, od Hakjema, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je:

 

            Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podne (podnevnu molitvu) pet (rekata - naklona), pa su rekli: "Zar se (ili: Da li se) povećalo u molitvi (podneva)?" Rekao je: "A šta je to (bilo)?" Rekli su: "Klanjao si pet (rekata - naklona umjesto četiri koliko si do sada klanjavao, klanjao)." Pa je savio (previo, tj. podvio) svoje dvije noge i pao je ničice dvama padanjima ili sa dva padanja (učinio je dvije sedžde).

 

GLAVA

 

struganja (tj. uklanjanja) pljuvačke (ispljuvka) rukom iz džamije (tj. predmetom u ruci izbacivši ispljuvak iz džamije).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio hrakotinu (šlajm iz prsa, ili slinu iz nosa u džamiji) u Strani (u kibli, prema kibli ili na kibli), pa je teško to na njega (djelovalo) da se vidjelo u (na) njegovom licu (uzbuđenje zbog toga). Pa je ustao, pa ju je ostrugao (uklonio, uklonuo) svojom rukom pa je rekao: "Zaista jedan (od) vas, kada je stao u svojoj molitvi, pa zaista on se sašaptava (tajno razgovara sa) svojim Gospodom (Gospodarem); ili: zaista je njegov Gospod između njega i između Strane (kible, pravca prema Kja'bi), pa neka nipošto ne pljuje jedan (od) vas prema svojoj Strani, ali (tj. nego neka pljune, pljuje na prostor) od svoje ljevice (lijeve strane) ili pod svoje dvije noge. Zatim je uzeo kraj svoga ogrtača pa je pljunuo u njega, zatim je vratio (tj. presavio) neki (dio) njega na neki (tj. zamotao je ono mjesto i kraj ogrtača u koji je pljunuo u dijelove ogrtača koji su bili do toga kraja) pa je rekao: "Ili će učiniti ovako (ili ćete učiniti ovako)." 

 

(Znači bolje je da pljune i u kraj svoga ogrtača nego na lijevu stranu ili pod noge na tlo džamije, ako već nema džepne maramice.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio pljuvačku u (na) zidu Strane pa ju je ostrugao, zatim se okrenuo ljudima pa je rekao:

 

            "Kada jedan (od) vas klanjaše (tj. Kada jedan od vas klanja), pa neka ne pljuje prema svome licu (ispred sebe), pa (tj. jer) zaista je Allah prema njegovom licu kada je klanjao (tj. kada klanja)."

 

(Hoće da se rekne, da se kaže da klanjač ne treba da pljuje prema kibli niti da čini šta drugo nepristojno, nego da se ponaša, kada klanja, tako kao da prema svome licu, pred sobom gleda Allaha dž.š.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hišama, sina Urveta, od njegovog oca, od Aiše, majke vjernika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio u zidu Strane slinu, ili pljuvačku ili hrakotinu, pa ju je ostrugao.

 

GLAVA

 

struganja (otiranja) sline pijeskom iz džamije (bogomolje).

 

            A rekao je Ibnu Abas: Ako si gazio (nagazio, stao) na vlažnu (mokru) nečistoću, pa operi je, a ako je suha, pa ne (peri, ne čisti je).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: izvijestio nas je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Šihab od Humejda, sina Abdurahmana, da su Ebu Hurejrete i Ebu Seid pričali njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio hrakotinu (šlajm) u (na) zidu (svoje) džamije, pa je dohvatio (uzeo jedan komad) pijeska, pa ju je ostrugao (uklonio) pa je rekao:

 

            "Kada je hraknuo (tj. Kada hrakne, pljune, izbacuje šlajm) jedan (od) vas, pa neka nipošto ne hrače prema svome licu (tj. naprijed), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), a neka pljune na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu."

 

GLAVA:

 

Neka ne pljuje na svoju desnicu (desnu stranu) u molitvi (u klanjanju).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, da su Ebu Hurejrete i Ebu Seid izvijestili njih dva njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednu) hrakotinu u (na) zidu džamije (njegove), pa je dohvatio (uzeo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan komad) pijeska, pa ju je skinuo (uklonio, uklonuo, oborio) zatim je rekao:

 

            "Kada je hraknuo (tj. Kada hrakne) jedan (od) vas, pa neka ne hrače prema svome licu (ispred sebe), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), a neka pljune na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu (pod svoje lijevo stopalo)."

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio me Katadete, rekao je: čuo sam Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Neka nipošto ne pljuje (ne baca ispljuvka) jedan (od) vas između svoje dvije ruke (tj. preda se), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), ali (tj. nego) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu."

 

GLAVA:

 

Neka pljuje na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu (stopalo).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Katadete, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Zaista vjernik, kada je u molitvi, sašaptava se (razgovara u tajnosti) sa svojim Gospodom (Gospodarem), pa neka nipošto ne pljuje između svoje dvije ruke (tj. preda se, ispred sebe), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), ali (tj. nego neka pljune) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Seida da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ugledao hrakotinu u Strani (svoje) džamije, pa ju je ostrugao (jednim komadom, zrnom) pijeska, zatim je zabranio da pljuje čovjek između svoje dvije ruke (ispred sebe) ili na svoju desnicu, ali (nego) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju lijevu nogu (stopalo). A od Zuhrije, čuo je Humejda (priča) od Ebu Seida slično njemu (tj. ovome prethodnom).

 

GLAVA

 

pokrića (iskupljenja greške ispljuvavanja) pljuvačke u bogomolji (džamiji, je zakopavanjem, zatrpavanjem pljuvačke u pijesak džamijskog tla).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Katadete, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Pljuvačka u bogomolji (džamiji) je pogreška (grijeh), njezino pokriće (iskupljenje) je zakopavanje nje (pljuvačke)."

 

GLAVA

 

zakopavanja hrakotine u bogomolji (džamiji, tj. u tlo džamije, jer džamije u prvo doba nisu imale prostirke ni poda).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: pričao nam je Abdurezak od Ma'mera, od Hemama, čuo je Ebu Hurejreta (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada je ustao jedan (od) vas k molitvi, pa neka ne pljuje ispred sebe, pa on se sašaptava samo sa Allahom dok je (dok se nalazi) u svome mjestu molitve (na svome mjestu molitve), a niti na svoju desnicu (desnu stranu), pa (tj. jer) zaista na njegovoj desnici (desnoj strani) je (jedan) anđeo (melekj), a neka on pljune na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu (pod svoje stopalo), pa ju (hrakotinu onda) zakopa (zatrpa)."

 

GLAVA:

 

Kada mu je pohitjela (iznenadno došla, kada ga je savladala) pljuvačka, pa neka uzme kraj svoje odjeće (i u njega pljune ako nema maramice, ili: pa neka ju uzme krajem svoje odjeće).

 

            PRIČAO NAM JE Malikj, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Zuhejr, rekao je: pričao nam je Humejd od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio hrakotinu u Strani (kibli), pa ju je ostrugao svojom rukom, a vidjela se od njega (kod njega) neprijatnost, ili: vidjela se njegova neprijatnost (neraspoloženje) zbog toga i njegova žestina na nju (tj. na taj postupak izbacivanja hrakotine prema kibli) i rekao je:

 

            "Zaista jedan (od) vas, kada je stao u svojoj molitvi, pa on (se) sašaptava (razgovara u tajnosti sa) svojim Gospodom (Gospodarem), ili njegov Gospod je između njega i između njegove Strane, pa neka nipošto ne pljuje u svoju Stranu (prema kibli), ali (nego) na svoju ljevicu (lijevu stranu) ili pod svoju nogu." Zatim je uzeo kraj svoga ogrtača, pa je pljunuo u njega, i vratio je (tj. savio je) neki (dio) njega na neki; i rekao je: "Ili će učiniti ovako (tj. Ili neka učini ovako u nedostatku maramice)."

 

GLAVA

 

pouke vođe ljudima u (vezi) upotpunjavanja molitve i (GLAVA) spominjanja Strane.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebuzinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Da li vidite moju Stranu eto ovdje (tj. u ovom pravcu - da ja vidim šta vi radite, smatrate li da ja vidim samo naprijed), pa tako mi Allaha ne skriva (ne sakriva) se meni vaša poniznost (smjernost), a ni vaše naklonjanje (sagibanje u molitvi). Ja zaista vidim vas od (strane) za mojim leđima (iza svojih leđa, tj. vidim vas i ozad, iza)."

 

(Ovo znači da je Muhamed a.s. bio nadaren bezočnim viđenjem, vanočnim vidom.)

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Saliha, rekao je: pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Hilala, sina Alije od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            Klanjao je sa nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) molitvu, zatim se popeo (na) govornicu pa je rekao u (vezi) molitve i naklona: "Ja zaista vidim vas od (strane) iza sebe kao što vidim vas (naprijed, tj. kao što vas vidim kada ste preda mnom)."

 

GLAVA:

 

Da li će se reći (tj. Da li je dozvoljeno da se kaže): bogomolja (džamija) sinova omsica (sinova tih-i-tih, omsičeva bogomolja, toga-i-toga bogomolja).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, natjecao se među konjaništvom koje se pripremalo (uvježbavalo, treniralo za trke) od Hafja-a (mjesta kod Medine), a cilj njih (njihov) je bio Senijetul-Veda' (mjesto na izlazu iz Medine); a natjecao se među konjaništvom koje se nije pripremalo (treniralo za trke) od Senijeta ka bogomolji (džamiji) Zurejkovića (sinova Zurejka); i da je Abdullah, sin Umera, bio u (tj. među onima) ko se natjecao s njima (ili: u toj trci, u tom natjecanju).

 

GLAVA

 

diobe (djeljenja nečega u džamiji) i vješanja grozda (datula, hurmi) u bogomolji (džamiji).

 

            Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): "kinv" je "'izk" (obje riječi znače: grozd, samo "kinv" znači grozd datula, hurmi; a "'izk" znači grozd grožđa i grozd datula), a dva (grozdaca, grozda kaže se) "kinvani", a skupina (grozdova kaže se) takođe "kinvanun" kao (što je slučaj sa riječju) "sinvun" i (njezinom množinom) "sinvanun" ("sinv" u arapskom jeziku znači: blizanac drvo, kada više stabala nikne iz jednoga korijena, svako to pojedino stablo je "sinvun"). A rekao je Ibrahim, namjerava (tj. misli na) sina Tahmana, (a Ibrahim je pričao) od Abdul-Aziza, sina Suhejba, od Enesa, zadovoljan bio Allah od njega (tj. s njim), rekao je:

 

            Donio se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, imetak (tj. novac) iz Bahrejna, pa je rekao: "Prospite ga (tj. stavite ga) u džamiju." A bio je (to) najmnogobrojniji imetak (novac što) se donio (ikad) on poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka molitvi, a nije se obazirao k njemu (na njega, na novac). Pa pošto je izvršio (završio) molitvu, došao je pa je sjeo k njemu (uz njega, uz novac). Pa ne vidjaše (ni) jednog (čovjeka, a da je drukčije prema njemu postupio tada) osim (tako da) je darivao njega; kadli je došao (tj. kadli dođe i) Abas, zadovoljan bio Allah od njega, pa je rekao: "O poslaniče Allaha, daruj mene (tj. daj i meni toga novca), pa (tj. jer) ja sam otkupio svoju osobu (sebe) i otkupio sam Akila (kada smo zarobljeni na Bedru od muslimana kao idolopoklonički borci, pa sam, tada se otkupljujući, osiromašio, a sada sam i ja musliman, pa daruj me)." Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi!" Pa je sipao (nagrćao pregrštima Abas) u svoju odjeću (novac koji je bio u ono vrijeme samo metalni), zatim je otišao, krenuo (tj. počeo da, htio da) digne (i nosi) njega (novac) pa nije mogao (da ga digne, jer je bio mnogo natrpao u haljinku, odjeću). Pa je rekao: "O poslaniče Allaha, zapovjedi nekom (od) njih (da) podigne njega (novac) k meni." Rekao je (Muhamed a.s.): "Ne." Rekao je: "Pa podigni ga ti na mene." Rekao je: "Ne."  (Muhamed a.s. je odbio da pomogne pohlepu svoga strica, amiđe Abbasa koji je htio da sebi uzme mnogo pa makar drugome ne dopalo nimalo, neostalo nimalo.) Pa je prosuo (tj. vratio na gomilu iz odjeće Abas neku količinu) od njega (novca), zatim je otišao, došao (da) podigne njega (novac), pa je rekao: "O poslaniče Allaha, zapovjedi nekom (od) njih (da) digne njega (novac)." Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa digni ga ti na mene." Rekao je: "Ne." Pa je prosuo od njega (novca još neku količinu), zatim je ponio njega (tj. digao je njega, novac koji je ostao u odjeći, haljinčetu poslije drugog odasipanja) pa je bacio njega na svoja pleća, zatim je otišao. Pa je neprestano poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, slijedio (tj. pratio) je njega (tj. Abasa) svojim vidom (pogledom, tj. gledao je za njim sve dotle) dok se sakrio nama (iz vida) čuđenjem (izazvanim) od njegove pohlepe (tj. čudeći se njegovoj pohlepi). Pa nije ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa svoga mjesta od tih novaca), a tude od njih (što je bila i zadnja) srebrenica (srebrena para, dok nije razdijeljena, tj. nije ustao dok nije sve te novce razdijelio).

 

GLAVA

 

(onoga) ko je pozvao za jelo (tj. k jelu) u bogomolji (džamiji) i ko se odazvao u njoj (tj. i ko je odgovorio na poziv džamiji).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha, čuo je Enesa (da kaže):

 

            Našao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u džamiji (bogomolji) sa njim (nekakvi, neki) ljudi, pa sam stao (stajao) pa je rekao: "Je li poslao tebe Ebu Talhate?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao: "Radi jela?" (ili: "Zbog jela?") Rekao sam: "Da." Pa je rekao (svakome) ko je (bio tada) sa njim: "Ustajte." Pa je otišao, a otišao sam ja između njihovih ruku (tj. pred njima).

 

 

 

GLAVA

 

suđenja i proklinjanja (tj. zaklinjanja dvije osobe u braku koje u sporu proklinju jedna drugu na jedan propisani način pri nedostatku svjedoka, a to sve) u džamiji.

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, rekao je: izvijestio nas je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Ibnu Šihab od Sehla, sina Sa'da, da je (jedan) čovjek rekao:

 

            "O poslaniče Allaha, je li vidiš (tj. šta misliš za jednog) čovjeka (koji) je našao sa svojom ženom (nekakvog) čovjeka, da li će ubiti njega?" Pa su se njih dvoje proklinjali (tj. taj čovjek što je postavio pitanje Muhamedu a.s. i žena toga čovjeka, koju je čovjek tužio za preljub, njih dvoje su kleli i proklinjali se na način opisan u 24. suri Kur'ana) u džamiji, a ja sam prisutan (bio u džamiji tome činu i procesu).

 

GLAVA:

 

Kada je unišao (u) kuću, klanjaće gdje je htio (tj. gdje hoće), ili gdje se zapovjedilo, a neće pretraživati (ispitivati mjesta).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu Šihaba, od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Itbana, sina Malikja, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, došao njemu u njegov stan pa je rekao:

 

            "Gdje voliš da klanjam tebi (na kojem mjestu) od tvoje kuće?" Rekao je: Pa sam pokazao njemu ka (jednom) mjestu. Pa je veličao (Allaha, tj. izgovorio je "Allah je veći") Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo se poredali iza njega, pa je klanjao dva rekata.

 

GLAVA

 

džamija (bogomolja) u kućama.

 

            A klanjao je Bera', sin 'Aziba, u svojoj bogomolji (džamiji) u svojoj kući skupa (zajednički).

 

            PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, Ensarija da je 'Itban, sin Malikja, a on je (jedan) od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (grupe onih) ko je prisustvovao Bedru (i on je) od (drugova zvanih) Pomagača, zaista on ('Itban) je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

 

            "O poslaniče Allaha, već sam zanijekao svoj vid (izgubio sam vid, nije mi kao što je bilo prije), a ja klanjam mome narodu (mojim ljudima kao imam - predvodnik u molitvi); pa kada su kiše, teče dolina (jarak, presušilo korito, tj. nadođe voda) koji je između mene i između njih, (pa tada) ne mogu da dođem njihovoj džamiji (bogomolji) pa (da) klanjam s njima. I volio (želio) sam, o poslaniče Allaha, da ti dođeš meni, pa (da) klanjaš u mojoj kući pa (da) uzmem nju (kuću, kao) mjesto klanjanja (tj. da je proglasim kao mesdžid - bogomolju)." Rekao je (pripovjedač dalje): Pa je rekao njemu ('Itbanu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Učiniću (ti to) ako je htio (tj. ako htjedne) Allah (ako Bog da)." Rekao je 'Itban: Pa je došao izjutra (ili: Pa je sutradan došao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr kad se podigao dan (tj. kad je Sunce poodskočilo). Pa je tražio dozvolu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da uniđe, uđe u kuću) pa sam mu dozvolio. Pa nije sjeo kada je unišao, ušao (u) kuću. Zatim je rekao: "Gdje voliš da klanjam (na kojem mjestu) od tvoje kuće?" Rekao je: Pa sam pokazao njemu ka (tj. prema jednoj) strani od kuće. Pa je stao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je veličao (Allaha, tj. rekao je "Allahu ekjber" - Allah je veći od svega), pa smo stali, pa smo se poredali, pa je klanjao dva rekata (naklona), zatim je pozdravio (predao selam u znak svršetka klanjanja). Rekao je ('Itban): I zadržali smo ga na "haziri" (što) smo je napravili za njega. ("Hazira" je jelo od komadića varenog mršavog mesa i brašna.) Rekao je ('Itban): Pa su se vratili, svratili (tj. došli, nakupili se) u kuću ljudi iz stanovnika doma (tj. iz tog mjesta, ili: iz tog plemena) brojni (tj. mnogobrojni ljudi, mnogi ljudi), pa su se sabrali. Pa je rekao (jedan) govornik (prisutni) od njih: "Gdje je Malikj, sin Duhajšina, ili sin Duhšuna (a po jednom pričanju koje je zabilježio u svome Sahihu Muslim: sin Duhšuma)?" Pa je rekao neki (od) njih (za toga Malikja, sina Duhajšina): "To je dvoličnjak, ne voli Allaha i (ni) Njegova (Njegovog) poslanika." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne reci (Ne govori) to. Zar ne, vidiš ga već je rekao "Nema boga osim Allaha", (a) on hoće s time lice Allaha (tj. izgovorio je "Nema boga osim Allaha" iskreno htijući s tim očitovanjem da stekne Allahovo zadovoljstvo)." Rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (od mene)." Rekao je (dalje onaj što je nepovoljno govorio o tom Malikju pošto se već prethodnom rečenicom malo povukao): "Pa zaista mi vidimo njegovo lice (tj. njegovo upravljanje, odlaženje) i njegovu odanost ka dvoličnjacima." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista Allah je već zabranio Vatri (onoga) ko je rekao "Nema boga osim Allaha" (a) traži s time lice Allaha." Rekao je Ibnu Šihab: Zatim sam pitao Husajna, sina Muhameda, Ensariju, a on je jedan (od) Salimovića, a on je (tj. i on je jedan) od njihovih velikana (odabranika, vođa), o hadisu (pripovijedanom od) Mahmuda, sina Rebi'a, pa je (Husajn) potvrdio njega u tome.

 

GLAVA

 

desnačenja (tj. služenja i počinjanja desnom nogom) u ulaženju (pri ulazu) u bogomolju i (neku drugu zgradu) osim nje.

 

            A Ibnu Umer počinjaše sa svojom desnom nogom (ulaženje, pri ulazu), pa kada (a kada) je izlazio, počinjao je (počeo bi) sa svojom lijevom nogom.

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Eš'asa, sina Sulejma, od njegovoga oca, od Mesruka, od Aiše, zadovoljan bio Allah od nje (tj. s njom), rekla je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da) voli (tj. voljaše) desnačenje (upotrebu desne ruke ili noge prije lijeve) koliko je mogao u svojoj stvari (u svome poslu), svakoj njegovoj (stvari, poslu, činu): u svome čišćenju, i svome počešljavanju (kose) i svome obuvanju (nazuvanju obuće).

 

GLAVA:

 

Da li će se iskopavati (raskopavati) grobovi idolopoklonika predislamstva i uzimati se mjesto njih (njihovo mjesto, mjesto gdje su ti grobovi bili za) bogomolje zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Prokleo Allah Židove! Uzeli su grobove svojih vjerovijesnika (za) bogomolje.", i (GLAVA u kojoj se objašnjava onaj postupak) što je odvratan (a odnosi se na onu vrstu) od molitve (koja se obavlja) u grobovima (tj. među grobovima).

 

            A vidio je Umer Enesa, sina Malikja, (da) klanja kod (jednog) groba, pa je rekao: "Groba, groba (se čuvaj, tj. kod njega ne obavljaj molitve)!" A nije zapovjedio njemu (Enesu Umer da se posluži) sa povraćanjem (opetovanjem molitve, tj. nije mu rekao da ponovno klanja tu molitvu i ako mu je rekao da se čuva klanjanja među grobovima).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musema-a, rekao je: pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: izvijestio me moj otac od Aiše da su Umu Habiba i Umu Selema spomenule njih dvije (jednu) crkvu (što) su je vidjele u Abesiniji, u njoj (u crkvi bile) su slike, pa su njih dvije spomenule to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (on) rekao: "Zaista oni, ti (postupaju ovako:) kada je bio u njih dobar čovjek pa je umro, sagradili su oni (sagradili bi) na njegovom grobu bogomolju i naslikali su u njoj te ti slike, pa oni su ti zlikavci stvorenja (tj. najgori od svega onoga što je stvoreno, ili: najgori ljudi) kod Allaha (na) sudnjem danu."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis od Ebu-Tejaha, od Enesa, rekao je:

 

            Došao je (Prispjeo je ili Prispio je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu pa je odsjeo (u) najvišem (dijelu) Medine, u plemenu (što) se kaže njima (nazivaju se, zovu se) Avfovi Amrovići (doslovno: sinovi Amra, sina Avfa). Pa je boravio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u njih četrnaest noći (tj. četrnaest dana). Zatim je poslao ka Nedžarovićima (poziv da dođu), pa su došli objesivši o vrat oni sebi sablje (ili: mačeve kao što se vješa ogrlica, đerdan) kao da ja gledam (sad) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (koji je u tom času bio) na svojoj jahačici (jahaćoj životinji), a Ebu Bekjr je ozad (iza) njega (doslovno: zaleđe njega, njegovo zaleđe, njegova pozadina), a plemići (glavari) Nedžarovića su okolo njega (i tako su išli) dok je bacio (svoju prtljagu) u dvorište Ebu Ejuba. I voljaše (volio je) da klanja (ondje) gdje ga je stigla molitva (tj. gdje ga je zateklo vrijeme molitve). I klanja (tj. I klanjaše, klanjao je, klanjao bi) u lijegalima (počivalima, torovima) ovaca. I zaista je on zapovjedio izgradnju bogomolje (džamije svoje u Medini). Pa je poslao k glavarima (uglednim ličnostima) od Nedžarovića (poruku - usmeni poziv) pa je rekao: "O Nedžarovići, recite cijenu meni za vaš ovaj zid (tj. vrt, bašću, jer su vrtovi često puta ograđeni kamenom ogradom, zidom pa se zbog toga i sam vrt naziva zidom; dakle: procijenite mi ovaj vaš vrt)." Rekli su: "Ne, tako nam Allaha, ne tražimo njegove cijene (ne dajemo drukčije) osim k Allahu." Pa je rekao Enes: Pa je bilo u njemu (vrtu) šta (što) vam kažem: grobovi idolopoklonika, i u njemu su ruševine (ili rupe, ili gomile) i u njemu su palme. Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u vezi) sa grobovima idolopoklonika pa su iskopani (pa su se raskopali, uklonili, uklonuli), zatim (u vezi) sa ruševinama (ili rupama, ili gomilama) pa su se uravnale i (u vezi) sa palmama pa su se isjekle. Pa su poredali palme (u) stranu bogomolje (džamije, tj. stabla posječenih palmi su upotrebili u strane džamije kao brvna što bi značilo da je prvobitno džamija imala zidove od drveta, od brvana, a ne od ćerpića niti od kamena), i učinili (tj. napravili) su njezina dva dovratka kamenjem (od kamenja). I počeli su (pri izvođenju radova da) prenose kamen (stijene), a oni pjevaju (tj. radili su pjevajući) u redžezu (vrsta metra arapske pjesme), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) sa njima, a on govori:

 

            "Bože, nema dobra osim dobra budućeg (svijeta)

              Pa oprosti Pomagačima i Iseljenicima."

GLAVA

 

molitve u lijegalima (torovima) brava (ovaca).

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebu Tejaha, od Enesa, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da) klanja (tj. klanjaše svagdje pa i) u lijegalima (torovima, oborima, ležištima) brava (ovaca). Zatim sam ga čuo poslije (da) govori: Klanjaše (Klanjao je) u lijegalima (torovima) ovaca prije (nego što je bilo moguće) da se izgradi bogomolja (tj. njegova, Muhamedova a.s. džamija).

 

GLAVA

 

molitve u mjestima deva (kamila, tj. u prostoru gdje se nalaze kamile).

 

            PRIČAO NAM JE Sadekat, sin Fadla, rekao je: izvijestio nas je Sulejman, sin Hajana, rekao je: pričao nam je Ubejdulah od Nafi'a, rekao je: vidio sam Ibnu Umera klanja (okrenut) k svojoj devi (kamili), i rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, čini ga (čini ovaj postupak, tj. ovako radi).

 

GLAVA

 

(onoga) ko je klanjao, a pred njim je (bila) peć (furuna), ili vatra ili stvar (tj. nešto) od (onoga) što se obožava, pa je htio (tj. pa musliman namjerava, misli) s njim (sa svojim klanjanjem na) Allaha (da Allahu iskaže poštovanje, a ne onome predmetu koji se nalazi pred njim, a koji obožavaju nemuslimani), uzvišen je (On, Allah).

 

            A rekao je Zuhrija: izvijestio me Enes, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izložila se (pokazala se) meni Vatra, a ja klanjam...".

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Zejda, sina Eslema, od Ata'a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, rekao je:

 

            Pomrčalo je Sunce (Pomračilo se Sunce), pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "Pokazala mi se Vatra, pa nisam vidio (nikakvog) prizora kao danas nikad užasnijeg."

 

GLAVA

 

odvratnosti molitve u grobljima.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me Nafi' od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Učinite (tj. Izvršite) u vašim (tj. u svojim) kućama (nešto) od vaše (svoje) molitve, a ne uzimajte ih (svoje kuće za) grobove.

 

(Ta izreka se može tumačiti i ovako: Ne ponašajte se u kućama kao što ćete se ponašati u grobovima, jer u grobovima umrli ne obavljaju molitve, pa klanjajte u kućama neobavezne molitve. Kad su groblja prebivališta mrtvih, i kad oni kao njihovi stalni stanovnici ne klanjaju, ne treba ni živi u tom prostoru da obavljaju svoje molitve. Mogu jedino da tu upućuju molbe-dove Uzvišenom Allahu za oprost grijeha umrlih.)

 

GLAVA

 

molitve u mjestima propadanja (potonuća, nestanka u utrobi zemlje) i kazne (tj. i GLAVA molitve u mjestima kazne).

 

            A spominje se da je Alija mrzio (smatrao odvratnim) molitvu u propadanju Babilona (tj. u ili na mjestu i prostoru na kojem je nestao i propao Babilon).

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malikj od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dva (dvojice), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ne ulazite (tj. Ne posjećujte) ove kažnjene (drukčije) osim da budete plakači (tj. osim plačući), pa ako niste plakači, pa ne ulazite na njih (tj. njima, ne posjećujte ih). Neće vas pogoditi (zadesiti) što je pogodilo njih (ako budete plakali iz bojazni da i vas ne zadesi njihova sudbina i iz samilosti prema njima)."

 

(Ovo je Muhamed a.s. rekao kad je putujući za Tebukj prošao sa svojim drugovima pokraj Hidžra, porušenog i uništenog grada između Hidžaza i Sirije. u tom gradu i njegovoj okolini živio je narod Semud koji je cijeli grad isklesao u stjenovitim brdima. Kako se nisu htjeli proći pokvarenosti od koje ih je odvraćao vjerovijesnik Salih a.s., Uzvišeni Allah ih je sve uništio općom i iznenadnom kaznom još na ovom svijetu. Kad su drugovi Muhameda a.s., tuda prolazeći, htjeli da posjete ruševine toga grada, onda im je izrekao Muhamed a.s. gornje svoje riječi.)

 

GLAVA

 

molitve u crkvi.

 

            A rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista mi ne ulazimo (u) vaše crkve zbog slika koje su (takve da) u njima (imaju, postoje) slike (likovi). A Ibnu Abas klanjaše (klanjao je) u crkvi osim crkve (takve da) u njoj (imaju) slike.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdet od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše da je Umu Selema spominjala poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) crkvu (što) ju je vidjela u zemlji Abesinije, rekne se njoj (crkvi, tj. ta crkva se zove ili naziva) "Marijetu - Marija". Pa je spominjala njemu šta je vidjela u njoj od slika (tj. spominjala je slike koje je u njoj vidjela), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Oni su ti (ili: To ti je) narod (takav) kada je umro u njih (tj. između, među njima) dobar rob ili dobar čovjek, sagradili bi na njegovom grobu bogomolju i naslikali su u njoj te slike. Oni su zla stvorenja (ili: najgora stvorenja) kod Allaha."

 

GLAVA.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da su Aiša i Abdullah, sin Abasa, rekli (njih dvoje):

 

            Pošto je sišao (tj. došao čas smrti) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo je (da) baca (jednu crnu, četvrtastu, prugastu) haljinu (koja je pripadala) njemu na svoje lice, pa kada (bi) se zagušio (tj. zagrijao da mu je teško, da ga obuzme tuga i muka) s njom (s tom haljinkom na licu), otkrijo ju je sa svoga lica, pa je (tj. pa bi) rekao, a on je tako (u tom stanju): "Prokletstvo Allaha na Židove i kršćane! Uzeli su grobove svojih vjerovijesnika (za ili kao) bogomolje." Upozorava (na ono) što su napravili (tj. Muhamed a.s. je to rekao da upozori svoje sljedbenike da se čuvaju onoga što su oni, Židovi i kršćani, napravili - dakle da muslimani ne uzmu njegov grob za bogomolju).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ubio (tj. prokleo) Allah Židove! Uzeli su grobove svojih vjerovijesnika (za, ili kao) bogomolje."

 

GLAVA

 

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, "Učinila se meni zemlja bogomoljom i čistom."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: pričao nam je Hušejm, rekao je: pričao nam je Sejar, on je Ebul-Hakem, rekao je: pričao nam je Jezid Fakir, rekao je: pričao nam je Džabir, sin Abdullaha, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Darovalo (Dalo ili Dozvolilo) se meni pet (pogodnosti, olakšica što) se nisu darovale one (što ih nije dobio na dar ni) jedan od vjerovijesnika prije mene: pomoglo mi se (sa) strahom putovanja mjesec (na daljinu mjesec dana hoda osjeća strah, paniku moj neprijatelj od mene; i učinila (dozvolila) se meni zemlja bogomoljom i čistom, pa koji čovjek od moje sljedbe (dođe ili padne u priliku da) je stigla (zatekla) njega molitva (tj. vrijeme molitve, salata, namaza, negdje izvan bogomolje) pa neka klanja (ondje gdje se nađe); i dozvolili su se meni (ratni) plijenovi, plijen (da se mogu upotrebljavati i koristiti); i slaše se (slao se) vjerovijesnik k svome narodu osobito (samo), a ja sam se poslao (a ja sam poslan) k ljudima svima (općenito); i darovalo mi se zagovaranje (zauzimanje, intervencija za griješnike na sudnjem danu)."

 

GLAVA

 

spavanja žene u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete, od Hišama, od njegova oca, od Aiše da je (jedna) robinja bila (žena) crna (i vlasništvo jednog) plemena od Arapa, pa su je oslobodili pa je bila sa njima. Rekla je (robinja):

 

            Pa je izašla (jedna) djevojčica njihova, na njoj je (bio) od kajiša crven đerdan (ogrlica). Rekla je: Pa je smetnula (ona, djevojčica na zemlju) njega, ili je pao (on, đerdan) od nje (tj. s djevojčice). Pa je prošla pokraj njega mačka, a on je bačen, pa je mislila (od) njega (da je) meso pa je zgrabila (ugrabila, odnijela) njega (đerdan). Pa su ga tražili pa ga nisu našli. Rekla je: Pa su osumnjičili mene za njega (zbog njega, đerdana, tj. sumnjali su na mene da sam ga ja uzela ili ukrala). Rekla je: Pa su počeli (da) pretražuju (tako) dok su (dotjerali dotle da su) pretražili njezinu prednjicu (tj. njezin polni organ, polni ud). Rekla je: Tako mi Allaha ja sam zaista stajačica (tj. ja tako stojim) sa njima kadli prođe mačka pa baci njega (đerdan). Rekla je: Pa je pao među njih. Rekla je: pa sam rekla: Ovo je (onaj predmet) koji (je uzrok da) vi sumnjičiste (sumnjate na) mene s njim (tj. zbog njega). Tvrdili ste, a ja sam od njega čista (nevina), a on je to, on (je tu). Rekla je (Aiša): Pa je došla (ta žena iz toga plemena) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je primila islam. Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Pa je bio za nju (tj. ona je imala) šator u bogomolji (džamiji Muhameda a.s.) ili kuća (mala, niska i malo natkrivena; sobica u džamiji koja je imala nešto malo niskoga krova; sobica kao kutijica za onoga ko nema stana). Rekla je (Aiša): Pa dolažaše, dolaziše meni i pričaše kod mene. Rekla je: Pa neće nikad sjediti kod mene (ni jedno) sijelo (drukčije) osim (tako da) je rekla (uvijek ovu pjesmu, ove stihove):

 

            "I dan đerdana (ogrlice) je od čuda našega Gospoda,

              Zar ne! Zaista on je iz grada (zemlje) bezvjerstva spasio me."

 

            Rekla je Aiša: pa sam rekla njoj: "Šta je tvoje stanje? (Šta je tebi?) Nećeš sjesti sa mnom (ni jedno) sjedenje (sijelo drukčije) osim (tako da) rekneš ovo (ove stihove)." Rekla je (Aiša): Pa je ispričala (ta žena) meni (ono što je u vezi) sa ovim događajem (ili: Pa mi je ispričala ovo pričanje, ovu priču, ovaj događaj, ovaj slučaj).

 

GLAVA

 

spavanja ljudi u bogomolji.

 

            A rekao je Ebu Kilabete (pričajući) od Enesa: Došla je grupa (ljudi) iz (plemena) 'Ukjl na (posjetu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su bili u natkrivenom prostoru (uz džamiju). A rekao je Abdurahman, sin Ebu Bekjra: Bili su drugovi (natkrivenog) prostora siromasi - muhadžiri (koji nisu imali stana pa su spavali u tom natkrivenom prostoru uz džamiju).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Nafi', rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Umera, da on zaista spavaše, a on je mladić, neoženjen, nema porodice (u) njega, (spavaše, spavao je) u bogomolji (džamiji) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je:

 

            Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kući Fatime pa nije našao Alije u kući pa je rekao: "Gdje je sin tvoga strica (Gdje ti je stričević, amidžić)?" Rekla je: "Bilo je između mene i između njega nešto (doslovno: jedna stvar, tj. neka prepirka) pa je naljutio (rasrdio) mene, pa je izašao, pa nije odmarao (spavao popodnevnog sna) kod mene." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekom) čovjeku: "Pogledaj gdje je on." Pa je došao pa je rekao: "O poslaniče Allaha, on je u bogomolji (džamiji) spavač (tj. spava)." Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je (tj. a Alija je) polagač sebe (tj. položio sebe, legao jednom svojom stranom na zemlju), već je pao njegov ogrtač sa njegove polovice (tj. sa njegove strane, sa njega) i pogodio ga prah (uprašio se). Pa je počeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) potire njega (prah) sa njega (sa Alije) i govori: "Ustani, oče praha; ustani, oče praha!"

 

            PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Isa-a, rekao je: pričao nam je Ibnu Fudajl od svoga oca, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            Vidio sam sedamdeset (lica) od "drugova natkrivenog prostora uz džamiju" nema od njih (niti jedan) čovjek (da) je na njemu ogrtač (tj. kaput): ili zastirač (donja odjeća) ili (jedna, neka) odjeća (koja je slična zagrtaču, a koju drže na tijelu tako da) su već svezali na svoje vratove (od nje, odjeće neki dio). Pa od nje (od odjeće u nekih ima toliko) što dopire (njezina duljina do) pola dvije golijeni (cijenice), a od nje (u nekoga je toliko) što dopire (njezina duljina do) dvaju članaka, pa on skuplja njega (zagrtač) svojom rukom (zbog) neprijatnosti da se vidi njegova sramota (tj. sramotni dio tijela).

 

GLAVA

 

molitve kada je došao iz (tj. sa) putovanja.

 

            A rekao je Kja'b, sin Malikja: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja) kada je došao iz (tj. sa) putovanja, počeo je sa bogomoljom (tj. najprije bi se svratio u džamiju), pa je (pa bi) klanjao u njoj.

 

            PRIČAO NAM JE Halid, sin Jahja-a, rekao je: pričao nam je Mis'ar, rekao je: pričao nam je Muharib, sin Disara, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

 

            Došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u bogomolji (džamiji svojoj). Rekao je Mis'ar: mislim ga (Muhariba da) je rekao: jutrom (ujutro, tj. Džabir je došao Muhamedu a.s., a on je u džamiji jutrom, u prijepodnevnom vremenu). Pa je rekao: "Klanjaj dva naklona (rekata)."

 

(Smatra se da je ovo Muhamed a.s. rekao Džabiru da klanja ova dva rekjata zbog toga što je Džabir došao sa putovanja, a to je činio i sam Muhamed a.s. u tome slučaju.)

 

            A bio (je) za mene na njemu dug (tj. Ja sam imao kod njega, pri njemu dugovanje - to kaže Džabir - znači Muhamed a.s. je bio dužan Džabiru neki dug), pa je izvršio (tj. pa je isplatio dug) meni i povećao je meni (tj. i dao mi je više, a to pokazuje da je znak ljudstva dati neki višak pri isplati duga jer to nije kamata koja se daje svakog mjeseca i u određenoj visini obavezno).

 

GLAVA:

 

Kada je unišao (ušao u) bogomolju, pa neka se nakloni dvama naklonima (tj. neka klanja, neka obavi molitvu od dva rekjata - od dva naklona).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Amira, sina Abdullaha sina Zubejra, od Amra, sina Sulejma, Zurekije, od Ebu Katadeta Sulemije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada je unišao (ušao) jedan (od) vas (u) bogomolju, pa neka se nakloni dvama naklonima (neka obavi molitvu od dva rekjata - naklona) prije (nego hoće) da sjedne (prije nego što će sjesti)."

 

GLAVA

 

događanja u bogomolji (koji zahtijeva obnavljanje čišćenja za molitvu - abdesta).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

            "Anđeli (melekji, meleki) blagosiljaju jednog (od) vas dok traje (on, tj. dok se god on nalazi, sjedi) u svome mjestu klanjanja koje je (to mjesto što je) klanjao u njemu (a blagosiljaju ga) dok on nije proizveo događaj (koji pokvari abdest - koji poništi predmolitveno čišćenje pa zahtijeva da se abdest - čišćenje obnovi; u blagosiljanju anđeli) govore: Bože, oprosti mu, Bože, pomiluj ga!"

 

GLAVA

 

građenja (izgradnje) bogomolje.

 

            A rekao je Ebu Seid: Bio je krov (ili tavanica Vjerovijesnikove a.s.) bogomolje (džamije u Medini) od grana palme. A zapovjedio je Umer (da se nastavi) sa gradnjom bogomolje (tj. da se proširi i poveća Vjerovijesnikova a.s. džamija), i rekao je (graditelju): Sakri ljude od kiše (tj. Napravi džamiju tako da bude skrovište ljudima od kiše i nepogoda), a (čuvaj) se da crveniš ili žutiš (tj. a nemoj da je bojiš i šaraš crvenom ili žutom bojom) pa (da time) zavedeš ljude. A rekao je Enes: Ponosiće se njima (džamijama zbog toga što su ih lijepo izgradili), zatim neće stanovati (u) njima osim malo (tj. zatim će samo malo pobožnosti u njima vršiti, rijetko će u njih dolaziti). A rekao je Ibnu Abas: Zaista ćete sigurno uresiti (nakititi, ukrasiti) njih (džamije) kao što su uresili Židovi i kršćani (svoje bogomolje).

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je moj otac od Saliha, sina Kjejsana, rekao je: pričao nam je Nafi' da je Abdulah (sin Umera) izvijestio njega da je (Vjerovijesnikova a.s.) bogomolja bila na vremenu (tj. za vrijeme, u vremenu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sagrađena ćerpićem (nepečenom ciglom), a njezin krov (ili tavanica) su grane (od grana), a njezini stubovi su trupci (balvani od) palme. Pa nije povećao (tj. proširio) u njoj (u nje) Ebu Bekjr (ni jedne) stvari (tj. ništa). A povećao je u nje (u njoj) Umer (tj. A proširio ju je Umer) i sagradio (nadogradio) je nju (džamiju) na njezinu građevinu (koja je postojala) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nadograđujući je) ćerpićem i granama, i povratio (tj. obnovio) je njezine stubove trupcima (balvanima jer su bili istruhli oni stubovi koji su postavljeni u vrijeme Muhameda a.s.). Zatim je izmjenio (izmjenuo) nju Usman, pa je povećao u nje mnogobrojno povećanje (proširenje), i sagradio (je) njezin zid klesanim (tesanim) kamenjem i krečom, i učinio (tj. napravio) je njezine stubove od klesanog kamenja, i pokrio je nju ebanovinom (tj. i postavio je na nju - džamiju, Muhameda a.s. od ebanovine - crnog tvrdog teškog drveta iz Indije).

 

GLAVA

 

(međusobnog) potpomaganja u građenju bogomolje.

            "Nije bilo za idolopoklonike da grade bogomolje Allaha svjedočeći na svoje ličnosti (tj. na sebe da su) sa bezvjerstvom. Ovi (su takvi da) su se pokvarila (propala) njihova djela, i u Vatri oni vječni. Gradi bogomolje Allaha samo (onaj) ko je vjerovao (tj. onaj ko vjeruje) Allaha i zadnji (tj. sudnji) dan, i uspostavlja molitvu, i daje (obaveznu) milostinju i ne boji se (nikoga) osim Allaha, pa možda ovi da budu od napućenih (pravim putem)."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, rekao je: pričao nam je Halid Haza' od Ikjrimeta (koji je pričao ovo:) rekao je meni Ibnu Abas i svome sinu Aliji:

 

            Idite vas dva ka Ebu Seidu, pa čujte vas dva (štogod) od njegova pričanja (govora). Pa smo otišli pa kadli on u zidu (tj. u vrtu, ograđenom zidom) popravlja ga (uređuje ga). Pa je uzeo svoj ogrtač pa se ogrnuo (omotao po leđima i cjevanicama čučnuvši), zatim je počeo (da) priča nama dok je došlo spominjanje izgradnje bogomolje (u Medini), pa je rekao: Mi nosasmo, mi nosismo (tj. Mi smo nosili) po jednu ciglu (nepečenu, ćerpić po ćerpić), a Amar po dvije cigle (dva ćerpića po dva ćerpića). Pa je vidio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa otresa prah od (tj. sa) njega i govori: "Jao Amaru (tj. Jadni Amar)! Zove ih (tj. Pozivaće ih) k raju, a oni zovu njega (tj. a oni će pozivati) k Vatri." Rekao je (Ebu Seid Hudrija dalje): Govori Amar (kad je čuo šta mu Vjerovijesnik a.s. reče): "Utječem se Allahu od pobuna (nereda, građanskih ratova)."

 

GLAVA

 

traženja pomoći stolara i zanatlija u drvetima govornice i bogomolje.

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz od Ebu Hazima, od Sehla, rekao je:

 

            Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k (jednoj) ženi (zamolnicu) da (tj. koja glasi): "Zapovjedi svome dječaku, stolaru, (neka) napravi meni (nekoliko) drvljadi, drva, (kao govornicu da sjednem na njih (kad govorim)."

 

            PRIČAO NAM JE Halid, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, od svoga oca, od Džabira da je (jedna) žena rekla:

 

"O poslaniče Allaha, zar neću učiniti (tj. zar neću napraviti, daj da napravim) tebi nešto (da) sjedneš na njega, pa (tj. jer) ja imam dječaka stolara." Rekao je: "Ako si htjela (tj. Ako hoćeš, možeš)." Pa je napravila govornicu.

 

GLAVA

 

(onoga) ko je sagradio bogomolju.

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me Amr da je Bukjejr pričao njemu da je Asim, sin Umera sina Katadeta, pričao njemu da je on čuo Ubejdulaha Havlaniju da je on čuo Usmana, sina Afana, bio zadovoljan Allah od njega, (da on) govori kod govora ljudi (tj. da Usman odgovara na prigovor ljudi koji su isticali grešku) u njega, kod njega (to što je Usman dirao Vjerovijesnikovu a.s. džamiju) kada je sagradio (tj. proširio) bogomolju Poslanika, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            Zaista ste vi umnožili (prigovore meni zbog proširivanja Poslanikove bogomolje), a ja sam zaista čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (da) govori: "Ko je sagradio (tj. Ko sagradi) bogomolju" - rekao je Bukjejr: Mislim da je on (Asim) rekao: "... traži sebi njom (izgradnjom bogomolje nagradu da vidi) lice Allaha..." - "sagradio je (tj. sagradiće) Allah njemu sličnu njoj u raju."

 

GLAVA:

 

Uzeće za oštrice (vrhove, šiljke) strelica kada prolazi u bogomolju (ili: u bogomolji između naroda da ne ozlijedi nekoga vrhom strelica).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: rekao sam Amru: Da li si čuo Džabira, sina Abdullaha, (da) govori:

 

            Prošao je (jedan) čovjek u bogomolji (tj. kroz bogomolju), a s njim su bile (tj. imao je sa sobom) strijele, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Uhvati (tj. Drži) za vrhove (oštrice, šiljke) njih (strijelica)?!"

 

GLAVA

 

prolaženja u bogomolji (tj. kroz bogomolju).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, rekao je: pričao nam je Ebu Burdete, sin Abdullaha, rekao je: čuo sam (svoga djeda takođe imenom) Ebu Burdeta, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Ko prolazi u nekom (tj. kroz neki dio prostora) od naših bogomolja ili naših trgova (naoružan) sa strijelicama, strelicama, pa neka uzme (tj. neka stavi svoju ruku) na vrhove njih (da) ne rani (da ne ozlijedi, uzevši njihove vrhove) svojom šakom (dlanom) - dakle da ne bi ozlijedio muslimana."

 

GLAVA

 

pjesme u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman Hakjem, sin Nafi'a, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfam, da je on čuo Hassana, sina Sabita, Ensariju (da) traži (tj. poziva za) svjedoka Ebu Hurejreta (rekavši mu:) zaklinjem te Allahom (reci, posvjedoči) da li si čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

            "O Hassane, odgovori (odvrati ismijavanje, satiru bezbožničkih pjesnika) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. sastavi ti, Hassane, satirični spjev protiv bezbožničkih pjesnika - satiričara tako vješto i lijepo da ih ušutkaš pa da odustanu od ismijavanja i izrugivanja Allahova poslanika). Bože, osnaži ga (tj. pojačaj ga, Hassana) sa "duhom čistote (svetosti; ili: sa Džibrilom - anđelom Gavrilom)"!" (Ovo je dova - molba Allahu za Hassana koju je za njega izrekao Muhamed a.s..)

 

             Rekao je Ebu Hurejrete: "Da." (Dakle Ebu Hurejrete je posvjedočio Hassanu.)

 

GLAVA

 

drugova kopalja (tj. kopljenika, igrača kopljem) u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio je mene Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

 

            Zaista već sam vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (vidjela sam ga jednoga) dana na vratima moje sobe, a Abesinci se igraju u bogomolji, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pokriva mene svojim ogrtačem (a) ja gledam k njihovoj igri (tj. promatram njihovu igru). Povećao je (tj. dodao je u pričanju) Ibrahim, sin Munzira: pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me Junus od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, rekla je: Vidjela sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Abesinci se igraju svojim kopljima.

 

GLAVA

 

spominjanja prodavanja i kupovanja na govornici u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan od Jahja-a, od Amrete, od Aiše, rekla je:

 

            Došla je njoj Berira, moli nju (tj. traži od nje, Aiše dar i pomoć) u (vezi) svoga pisma (tj. slobodnog lista, pismenog ugovora koji je Berira sklopila sa svojim vlasnicima da je oni oslobode ropstva, a ona će njima dati pet, a neki kažu da je pogodba bila devet, "ukija" palminog ploda - hurmi u, na pet godina na otplatu), pa je rekla (Aiša): "Ako hoćeš, daću tvojoj porodici (tj. darovaću za tebe tvojim vlasnicima ugovorenu cijenu), a biće "pravno srodstvo" meni.  (Jezično značenje riječi "vela" je "blizina, sledstvenost, kada nešto dolazi poslije nečega bez razmaka", a kao stručni pravni izraz "vela'" znači "međusobno potpomaganje i ljubav koja dovodi do nasljedstva u slučaju smrti pa se naziva pravno srodstvo, jer daje pravo nasljedstva kao i krvno srodstvo". To pravno srodstvo stiče se na dva načina: prvo oslobađanjem ropstva fizičke osobe, koja je bila rob, i u tom slučaju oslobođena osoba postaje pravni srodnik oslobodioca; drugo ugovorom o pravnom srodstvu, gdje jedna osoba, koja ne zna svoga porijekla, zatraži od druge osobe da je primi za pravnog srodnika pa to ova prihvati. Prvi se način pravnog srodstva zove još i "velaul-'itk", a drugi način pravnog srodstva se zove još i "velaul-muvalati".) A rekla je njezina porodica (tj. gospodari Berire rekli su Aiši): Ako hoćeš, daruj joj što je ostalo (tj. podaj za nju što je ostalo još da plati, jer je Berira jedan dio bila platila za sebe), - a rekao je Sufjan jedanput (da su rekli ovako): Ako hoćeš, oslobodi je (Beriru) - a biće "pravno srodstvo" nama (tj. a mi ćemo naslijediti njezinu ostavštinu poslije njezine smrti). Pa pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenula je njega, to (zahtijevanje Beririnih gospodara, taj slučaj Božijem poslaniku a.s. da on da, dadne pravi sud o tom), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kupi ti sebi nju, pa oslobodi nju, pa (tj. jer) zaista "pravno srodstvo" je za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio." Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornicu - a rekao je Sufjan jedanput: Pa se popeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornicu - pa je rekao: "Šta je um (nekih) ljudi (tj. Šta je nekim ljudima, šta misle, šta im pada na um)?! Uvjetuju (sebi neke) uvijete (koji su takvi da njihovo spominjanje) nije u knjizi Allaha. Ko je uvjetovao (neki) uvjet (koji) nije u knjizi Allaha, pa nije za njega (taj uvjet, tj. pa ne pripada mu, nema prava, pravo na taj uvjet) i ako (tj. pa makar da ga) je uvjetovao stotinu puta."

 

(Dakle ne važi uslovljavati uslove, postavljati uslove koji nisu opravdani po šeriatskom pravu.)

 

            Rekao je Alija: rekli su Jahja i Abdul-Vehab od Jahja-a, od Amrete. A rekao je Džafer, sin Avna, od Jahja-a, rekao je: čuo sam Amretu, rekla je: čula sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje. Predao je njega (tj. navedeni hadis) Malikj od Jahja-a, od

Amrete da je Berira.... a nije spomenuo "pa se popeo (na) govornicu".

 

(Ovo su razni senedi preko kojih je prenešen navedeni hadis.)

 

GLAVA

 

traženja duga i nerazlučivanja (od osobe koja je dužna, neodvajanja od takve osobe) u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Usman, sin Umera, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Abdullaha, sina Kja'ba sina Malikja, od Kja'ba da je on tražio isplatu (od) Ibnu Ebi Hadreda (jednog) duga (što) je bio za njega na njemu (tj. što ga je imao Kja'b pri Ibnu Ebi Hadredu, tražio je dug) u bogomolji (Vjerovijesnika a.s.). Pa su se podigli glasovi njih dvojice (tj. zagalamili su njih dva raspravljajući o tom dugu) dok je čuo njih dvojicu (i sami) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je (bio) u svojoj kući, pa je izašao k njima dvojici dok je (tj. te je) otkrio zavjesu svoje sobe pa je povikao: "O Kja'be!" Rekao je (Kja'b): "Dva boravljenja (tj. dvostruko boravljenje u službi) tebi, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao (Božiji poslanik): "Spusti (tj. skini, oprosti) od ovoga tvoga (tj. svoga) duga!", i (pri tom) namignuo je (ili: pokazao je, dao je znak) k njemu, tj. polovinu.  (Može se još i ovako prevesti: "Spusti od tvoga duga ovo" - tj. ovoliko - i dao je znak k njemu tj. polovinu.) Rekao je (Kja'b): "Zaista već sam učinio (tj. odmah to činim, opraštam pola moga duga), o poslaniče Allaha!" Rekao je (na to Božiji poslanik k Ibnu Ebu Hadredu): "Ustani, pa izvrši ga (isplati ga, tj. pa mu plati njegov dug)."

 

GLAVA

 

metenja (čistenja, čišćenja Vjerovijesnikove a.s.) bogomolje i branja (tj. uklanjanja) krpa, i drva i trunja (tj. prljavština).

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Ebu Rafia, od Ebu Hurejreta da je (jedan) crn čovjek ili (jedna) crna žena omićaše (tj. ta osoba je mela Vjerovijesnikovu a.s.) bogomolju, pa je umrla (ta osoba), pa je pitao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o njemu (o tom licu, o toj osobi, za tu osobu), pa su rekli:

 

            "Umro je (umrla je ona osoba)." Pa je rekao: "Pa zar niste (tj. Pa zašto niste) obavijestili mene o njemu? Pokažite mi na njegov grob" - ili je rekao - "na njezin grob". Pa je došao njegovom grobu pa je klanjao za nju (dženazu - posmrtnu molitvu, ili: pa se molio za nju, pa je molio za nju).

 

GLAVA

 

zabranjivanja trgovine vina u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Ameša, od Muslima, od Mesruka, od Aiše, rekla je:

 

            Pošto su se spustili (objavili) odlomci u poglavlju "Bekare - Krava" o kamati, izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k bogomolji pa je pročitao (proučio) njih (odlomke) ljudima, zatim je zabranio trgovinu vina.

 

GLAVA

 

poslužitelja za bogomolju.

 

            A rekao je Ibnu Abas: "..... ja sam zavjetovala Tebi (ono) što je u mome stomaku (bivši ono) oslobođeno...." za bogomolju (u Jerusalimu da) služi nju (bogomolju).

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, rekao je: pričao nam je Hamad od Sabita, od Ebu Rafia, od Ebu Hurejreta da (jedna) žena, ili (jedan) čovjek, omićaše (tj. mela je) bogomolju (Vjerovijesnika a.s.), a ne mislim ga (tj. to lice - kaže Ebu Rafi' - ne smatram da je bilo iko drugi) osim (neka) žena. Pa je (Ebu Hurejrete) spomenuo (navedeno) pričanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on klanjao (ili: učio dovu - uputio, izrekao molbu za njega) na njegovom grobu.)

GLAVA

 

zarobljenika ili dužnika (kada) se sveže u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio nas je Revh i Muhamed, sin Džafera, od Šu'beta, od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Zaista (jedan) prljav (duh) od duhova (nevidljivih bića) iznenada je navalio na mene sinoć" - ili je rekao (jednu) riječ sličnu njoj (tj. sličnu ovom navedenom) - " radi (toga da) presiječe (prekine) meni molitvu, pa je omogućijo meni Allah (da budem jači) od njega (tj. pa mi je dao Allah vlast nad njim), pa sam htio da svežem njega uz (jedan) stub od stubova bogomolje (tako) da osvanete i gledate k njemu (u njega) svaki vas. Pa sam se sjetio govora (riječi) moga brata (po vjerovijesništvu) Sulejmana (Solomona koji je rekao:) "Gospode moj, oprosti mi, i pokloni mi (takvu) vlast (koja) neće trebati (ni) za jednog (čovjeka, tj. nikome) od (časa) poslije mene."." Rekao je Revh: Pa je (Vjerovijesnik a.s.) vratio (odbio) njega (duha, demona) prognana.

 

GLAVA

 

kupanja kada je primio islam, i (GLAVA) vezanja zarobljenika takođe u bogomolji.

 

            A Šurejh naređivaše dužniku da se zatvori uza stub bogomolje.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Lejs, rekao je: pričao nam je Seid, sin Ebu Seida, da je on čuo Ebu Hurejreta (gdje) je rekao:

 

            Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konjaništvo prema Nedždu, pa je dovela (konjica jednoga) čovjeka iz (plemena) Benu Hanifete, rekne se njemu (tj. njemu je ime, tome čovjeku) Sumamete, sin Usala, pa su svezali njega za (jedan) stub od stubova (Vjerovijesnikove a.s.) bogomolje. Pa je izašao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Pustite (tj. odriješite) Sumameta." Pa je otišao (Sumamete) k palmama (koje su bile) blizo (tj. blizu) bogomolje, pa se okupao, zatim je unišao (u) bogomolju pa je rekao: "Svjedočim da nema boga osim Allaha (tj. da je bog samo Allah) i da je Muhamed poslanik Allaha."

 

GLAVA

 

šatora u bogomolji za bolesne i (druge) osim njih.

 

            PRIČAO NAM JE Zekjerija, sin Jahja-a, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Numejra, rekao je: pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, rekla je:

 

            Pogodio se (tj. pogođen je, ranjen je) Sa'd (sin Muaza, na) dan "rova" ("šanca", tj. na dan borbe zvane "handek - rov, šanac", a tada je Sa'd, sin Muazov ranjen) u venu ruke. Pa je udario (tj. postavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za Sa'da jedan) šator u bogomolji (svojoj) zbog (toga) da posjećuje njega (Sa'da) izbliza (tj. da mu je blizo da ga može stalno posjećivati i nadgledati). Pa nije uplašilo njih - a u bogomolji je (bio i jedan) šator od Gifarovića - (nije ih uplašilo, ustravilo ništa drugo) osim krv (koja iz Sa'dova šatora poče da) teče k njima, pa su rekli: O stanovnici šatora, šta je ova (ili: kakva je ovo krv) koja dolazi nama od strane vas? Pa kadli Sa'd (u teškom stanju tako da) teče njegova rana krvlju, pa je umro u njoj (u bolesti od te rane, ili: u šatoru, jer šator u arapskom jeziku je ženskog roda).

 

 

GLAVA

 

uvođenja deve (kamile) u bogomolju zbog uzroka.

 

            A rekao je Ibnu Abas: Ophodio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (oko Kjabe) na devi.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Muhameda, sina Abdurahmana sina Nevfela, od Urveta, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta, od Umu Selemete, rekla je:

 

            Tužila sam se k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kod Kjabe) da se tužim (na bolove, tj. da se osjećam bolesna). Rekao je: "Ophodi (oko Kjabe) iza ljudi, a ti (bivši) jahačica (tj. jašući)." Pa sam ophodila, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja do strane (tj. uz stranu) Kuće (tj. Kjabe i) uči (tj. čita napamet poglavlje Kur'ana koje počinje sa riječima:) "(Tako mi) Tura, i knjige napisane u retke...".

 

GLAVA:

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Muaz, sin Hišama, rekao je: pričao mi je moj otac od Katadeta, rekao je: pričao nam je Enes da su dva čovjeka od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izašla iz (sijela) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. njih dva su izašla od njega) u (jednoj) tamnoj noći, a sa njima dvojicom je (bilo ili vidjelo se nešto) kao dvije svjetiljke (koje) svijetle (sjaje) među rukama njih dvojice (tj. pred njima dvojicom), pa pošto su se rastavili njih dva, postala (ostala) je sa svakim od njih dvojice jedna (i tako je bila, ili: i tako je bilo to nešto kao svjetiljka sa svakim) dok je došao svojoj porodici.

 

GLAVA

 

prozorčića (ili: vratica, malih vrata) i prolaza u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: pričao nam je Fulejh, rekao je: pričao nam je Ebu Nadr od Ubejda, sina Hunejna, od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije, rekao je:

 

            Govorio je (držao je govor) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah, slava Njemu, dao (je) izbor (biranje jednome) robu između ovoga svijeta i između (onoga) što je kod Njega (kod Allaha, tj. Allah Uzvišeni dao je jednom čovjeku da taj čovjek sebi odmah odabere, i da se odluči hoće li još živjeti na ovome svijetu, ili će umrijeti i ići uživanju i nagradi koja ga čeka kod Milostivog Allaha), pa je odabrao (sebi taj čovjek ono) što je kod Allaha. Pa je zaplakao Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (tj. s njim). Pa sam rekao u mojoj duši (u svojoj duši, tj. rekao sam u sebi): Što je rasplakalo ovoga starca (to) ako je Allah dao izbor (jednome) robu između ovoga svijeta i između (onoga) što je kod Njega, pa je odabrao (taj rob ono) što je kod Allaha?! Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lično taj) rob, a bio je Ebu Bekjr najznaniji (od svih, sviju) nas (pa je to odmah i shvatio te je zbog skoroga rastanka sa Božijim poslanikom a.s. zaplakao). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "O Ebu Bekjre, ne plači. Zaista najdobročinstveniji čovjek meni u svome društvu (druženju) i svome imanju (imetku) je Ebu Bekjir; i da sam uzimač (tj. da sam uzeo srčanoga) prijatelja od svoje sljedbe (od svojih sljedbenika ikoga), zaista bih uzeo Ebu Bekjra (za srčanog prijatelja), ali bratstvo islama i njegova ljubav (tj. islamska ljubav nas veže, između nas postoji - a srčana i ona najiskrenija odanost moja je samo Uzvišenom Allahu, pa sam zbog toga i odabrao ono što je kod Njega Milostivoga). Neka ne ostanu u (moje) bogomolje vrata (drukčije) osim (tako što) će se zatvoriti (zazidati svačija) osim vrata Ebu Bekjra."

 

(Ovo pokazuje da je džamija Muhameda a.s. u Medini osim glavnih vrata imala još mnogo manjih vrata, pa je tada Muhamed a.s. pred svoju smrt naredio da se sva ta mala vrata zatvore i zazidaju osim vrata Ebu Bekjra.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, rekao je: pričao nam je Vehb, sin Džerira, rekao je: pričao je nama moj otac, rekao je: čuo sam Ja'la-a, sina Hakjima, (priča) od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti, koja (je bila ta što) je umro u njoj, zamotavši svoju glavu (jednom) krpom, pa je sjeo na govornicu, pa je hvalio Allaha i zahvalio se Njemu, zatim je rekao: "Zaista ono nije od ljudi (ni) jedan (čovjek) dobročinstveniji meni u svojoj ličnosti i svome imetku od Ebu Bekjra, sina Ebu Kuhafeta (tj. od njega me nije niko više služio lično i niko me nije više pomagao imetkom). I da sam uzimač (tj. I da sam uzeo) od ljudi srčanog prijatelja (ikoga), uzeo bih zaista Ebu Bekjra srčanim prijateljem, ali srčano prijateljstvo islama (koje nas dvojicu veže) je vrijednije (od svakog drugog prijateljstva među ljudima, od svake vrste međuljudskog prijateljstva). Zatvorite od mene svaki prozorčić (ili: vratica) u ovoj bogomolji osim prozorčića (vratica) Ebu Bekjra."

 

GLAVA

 

vrata i brave (ključanice, reze) za Kjabu i bogomolje.

 

            Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je meni Abdullah, sin Muhameda: pričao nam je Sufjan od Ibnu Džurejdža, rekao je: rekao je meni Ibnu Ebu Mulejkjete: O Abdul-Melikje, da si vidio bogomolje Ibnu Abasa i njihova vrata!

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Numan i Kutejbete, rekla su njih dva: pričao nam je Hamad od Ejuba, od Nafia, od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stigao (u) Mekju, pa je pozvao Usmana, sina Talhata, pa je otvorio vrata (Kjabe) pa je unišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Bilal, i Usamete, sin Zejda, i Usman, sin Talhata, (ti nabrojani su svi unišli sa Muhamedom a.s.) zatim su se zaključala vrata (Kjabe, a da nisu imala bravu, ključanicu, ključaonicu, rezu, ne bi se mogla zaključati, te nije zabranjeno da bogomolja ima bravu na vratima). Pa je ostao u njemu (tj. u hramu Kjabe Muhamed a.s. samo jedan) čas (tj. kraće vrijeme), zatim su izašli. Rekao je Ibnu Umer:

 

            Pa sam pohitio (požurio) pa sam upitao Bilala (je li klanjao Muhamed a.s.), pa je rekao: "Klanjao je u njemu (u hramu)." Pa sam rekao (pitao): "U kojem (dijelu)?" Rekao je: "Između dva stupa (stuba)." Rekao je Ibnu Umer: Pa je otišlo (tj. promaklo je) meni da upitam njega koliko je klanjao (rekata)?

 

GLAVA

 

ulaženja idolopoklonika (ili: mnogobošca u) bogomolju.

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida, da je on čuo Ebu Hurejreta (kako) govori:

 

            Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, konjicu (konjaništvo) prema Nedždu, pa je dovela (jednog) čovjeka iz (plemena) Benu Hanifete, rekne se njemu (tj. ime je njemu bilo) Sumamete, sin Usala, pa su svezali njega za (jedan) stub od stubova bogomolje.

 

GLAVA

 

podizanja glasa u bogomoljama.

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Jahja, sin Seida, rekao je: pričao nam je Džuajd, sin Abdurahmana, rekao je: pričao mi je Jezid, sin Husajfeta, od Saiba, sina Jezida, rekao je:

 

            Bio sam stajač (tj. stajao sam na nogama) u bogomolji, pa je gađao pijeskom mene (jedan) čovjek, pa sam pogledao (ko li se baca pijeskom na mene) pa kadli je (to) Umer, sin Hataba, pa je rekao: "Idi, pa dovedi mi ovu dvojicu." Pa sam doveo njemu njih dvojicu. Rekao je: "Ko ste vas dva, ili: Odakle ste vas dva?" Rekli su njih dva: "Od stanovnika Taifa." Rekao je: "Da ste vas dva od stanovnika (ovoga) grada, zaista bih dao bol vama dvojici (tj. kaznio bih vas tjelesnom kaznom da osjetite bolov

e zbog toga što) podižete vas dva svoje glasove u bogomolji poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, rekao je: pričao nam je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me Junus, sin Jezida, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Kja'ba sina Malikja, da je Kja'b, sin Malikja, izvijestio njega da je on tražio isplatu (od) Ibnu Ebu Hadreda (jednoga) duga (što ga) je on (imao) na njemu (tj. pri njemu, kod njega - kod Ibnu Ebu Hadreda, a to je sve bilo) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u bogomolji (tj. tražio je Kja'b svoj dug od Ibnu Ebu Hadreda u džamiji Božijeg poslanika a.s.). Pa su se podigli glasovi njih dvojice, čak je čuo njih (tj. zagalamili su toliko da je čak čuo glasove) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u svojoj kući (u tom času bio). Pa je izašao k njima dvojici poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok je (tj. te je) otkrio zastor (zavjesu) svoje sobe i poviknuo je:

 

            "O Kja'be, sine Malikja!" Rekao je: "Dva boravljenja (u službi) tebi, o poslaniče Allaha (tj. dvostruko ti se odazivam; evo me, o Božiji poslaniče)!" Pa je pokazao svojom rukom da (tj. to jest): "Stavi (niže; pusti, oprosti) polovinu od tvoga (tj. od svoga) duga." Rekao je Kja'b: "Već sam učinio (to, tj. odmah to činim po tvome predlogu), o poslaniče Allaha." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustani (o Ibnu Ebu Hadrede), pa izvrši njega (tj. isplati njega - dug)."

 

(Na osnovu ovih zadnjih riječi Muhameda a.s. u ovom hadisu komentator Ajnija kaže da se može zaključiti to da se dug ne može, odnosno ne smije dalje odgađati i zavlačiti ako se jedan dio duga oprosti i snizi. Rečeno drukčije čim se jedan dio duga oprosti, ostatak duga treba odmah bez odlaganja isplatiti.)

 

GLAVA

 

koluta (krugova, tj. sjedenja u krugu više osoba) i sjedenja u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Bišr, sin Mufedala, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:

 

            Pitao je (jedan) čovjek Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je na govornici (bio kada ga je taj čovjek pitao ovo): "Šta misliš o molitvi noći (o noćnoj molitvi)?" Rekao je: "Po dva (rekata, naklona se klanja noćna molitva sa jednim selamom - pozdravom, tj. klanja se sve dva po dva rekata), pa kada se pobojao (klanjač) jutra (tj. zore), klanjaće jedan (rekjat sam) pa će učiniti neparnim (liho) njemu (taj rekjat ono) što je klanjao." I govoraše, govorio je (Ibnu Umer): Učinite kraj vašega klanjanja (vaše molitve da bude) liho (neparan broj rekata), pa (tj. jer) zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio je njega (neparan broj rekata - poklona u noćnoj molitvi).

 

(Zadnja noćna molitva se zbog toga i naziva "salatul - vitr: molitva nepara, neparnog broja poklona". Po nekima se i danske molitve završavaju neparnim brojem rekata jer je ahšam, akšam - molitva prvoga sutona, danska molitva, a ima tri rekata farda - obavezno klanjanje te molitve.)

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: pričao nam je Hamad od Ejuba, od Nafia, od Ibnu Umera da je (jedan) čovjek došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on govori (drži govor), pa je rekao:

 

            "Kako je molitva (Kako se klanja molitva) noći?" Pa je rekao: "Po dva (tj. dva po dva poklona, naklona, rekjata), pa kad si se pobojao jutra (zore), pa učini liho (tj. završi molitvu neparno) sa jednim (poklonom da ti on) učini neparnim (liho ono) što si već klanjao." Rekao je Velid, sin Kjesira: pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Ibnu Umer pričao njima da je (jedan) čovjek poviknuo (zovnuo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u bogomolji.

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je Ebu Murrete, slobodnjak Akila, sina Ebu Taliba, izvijestio njega od Ebu Vakida Lejsije, rekao je:

 

            Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedanput) u bogomolji, pa su (najednom) došla tri muškarca (tri osobe), pa su došla (pristupila) dvojica k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a otišao je jedan. Pa što se tiče jednoga (od) njih dvojice pa (on) je vidio pukotinu (tj. jedno prazno mjesto u krugu ljudi koji su sjedili oko Vjerovijesnika a.s.) pa je sjeo; a što se tiče drugoga pa sjeo je iza njih; a što se tiče drugoga (tj. onoga trećega) pa on je okrenuo zadnjicu (tj. vratio se nazad) odlazeći. Pa pošto je svršio (tj. završio svoj govor) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zar ne (tj.: Pazite)! Izvijestiću vas o (ovoj) trojici. Što se tiče jednoga (od) njih pa dao je odsjesti (sebe, ili: dao se uteći i pribjeći) k Allahu, pa je njemu dao da odsjedne Allah (kod sebe, tj. pa ga je Allah zaštitio, pružio mu utočište, pribježište). A što se tiče drugoga pa (on) se stidio (tj. nije se tiskao u krug zbog stida), pa se stidio Allah od njega (tj. pa je Allah zadovoljan od njega, s njim od toga, zbog toga njegovoga postupka). A što se tiče drugoga (tj. onoga trećega) pa okrenuo se, pa se okrenuo Allah od njega."

 

GLAVA

 

ležanja na leđima u bogomolji i pružanja noge.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Abada, sina Temima od njegova strica, amiđe (Abdullaha, sina Zejdova) da je on vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a Božiji poslanik a.s. bio je u položaju) ležeći na leđima u bogomolji (i) stavivši jednu (od) svojih dviju nogu na drugu. A od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, rekao je: Bio je Umer i Usman (običaja da) čine njih dva to (tj. Činjaše, činili su to njih dva).

 

GLAVA

 

bogomolje (koja) je u putu (tj. kraj puta) bez štete ljudima (tj. da nije na smetnji saobraćaju i prolazu ljudi), a njega (tj. to stanovište) je rekao (zauzeo) Hasan, i Ejub i Malikj.

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio je mene Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

 

            Nisam razumjela (tj. Nisam zapamtila, nisam drukčije poznavala, u nekoj drugoj vjeri) svoje roditelje osim (tako), a njih dvoje vjeruju (ispovjedaju ovu) vjeru (tj. islamsku vjeru, a to znači ne zna i ne pamti kada su bili idolopoklonici). I nije prošao nama (ni jedan) dan (drukčije) osim (tako da) dođe nama u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dva kraja dana: jutrom i večerom (tj. svaki dan je dolazio i ujutru i navečer). Zatim se pokazalo Ebu Bekjru (za shodno i potrebno) pa je sebi sagradio (jednu) bogomolju u dvorištu svoje kuće, pa klanjaše u njoj i učaše Kur'an (tj. čitaše ga napamet glasno), pa (je to prouzrokovalo da) zastaju na njoj (tj. kod nje - te bogomolje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, i da se dive (čude) njoj i gledaju k njoj. A bio je Ebu Bekjr čovjek veliki plakač (tj. mnogo je plakao), nije posjedovao svoja dva oka (tj. nije mogao zadržati svojih očiju da ne plaču) kada je učio Kur'an, pa je uplašilo to uglednike (aristokrate iz plemena) Kurejš (i to one) od idolopoklonika.

 

GLAVA

 

molitve u bogomolji trga (pijace, tj. koja se nalazi na trgu, u udaljenijoj bogomolji od ulice stanovanja).

 

            A klanjao je Ibnu Avn u (jednoj) bogomolji u (jednoj) kući (tako da) su se zaključala na njima (tj. za njima) vrata.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Ebu Muavijete od Ameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Molitva svih (tj. Molitva u zajednici sa drugima u vrijednosti) se povećava na (nad) molitvu njega (tj. klanjača) u njegovoj kući i njegovu molitvu u njegovom trgu dvadeset i pet stepeni (tj. za dvadeset i pet puta je bolje obaviti molitvu ondje gdje se sakupe svi ili većina nego sam ili sa nekom manjom grupom da se obavi), pa (tj. jer) zaista jedan (od) vas kada se očistio, pa uljepšao (čišćenje, tj. pa je izveo lijepo radnju čišćenja) i došao bogomolji, neće (nemajući nikakve druge namjere) osim molitve, (pa tako idući bogomolji) nije koracio (ni jedan) koračaj, korak (drukčije) osim (tako da) je uzdignuo njega Allah njime (tim koračajem, korakom jedan) stepen i spusti (zbaci, tj. oprosti) od njega (tj. njemu jednu) pogrešku dok uniđe, uđe (u) bogomolju, a kada je unišao (u) bogomolju, (on - klanjač) je u molitvi dok ona zadržava njega (tj. dok ga god molitva zadržava u bogomolji čekajući vrijeme njezino da je obavi zajednički), i mole (upućuju Allahu dž.š. molbu da se smiluje), misli (a to znači: to jest) na njega (na tog klanjača da se smiluje Allah dž.š. mole) anđeli dok traje (on) u svome sijelu (mjestu sjedenja) koje je (to što) klanja u njemu (moleći ovako): Moj Bože, oprosti mu, moj Bože, pomiluj ga! (i tako mole za njega sve dotle) dok nije uznemirio, proizveo (ono što mu je poništilo abdest - molitveno čišćenje)."

 

GLAVA

 

preplićanja prsta (tj. zavlačenja prsta od svoje jedne ruke među prste druge ruke) u bogomolji i (na drugom mjestu) osim nje.

 

            PRIČAO NAM JE Hamid, sin Umera, od Bišra, rekao je: pričao nam je Asim, rekao je: pričao nam je Vakid od svoga oca, od Ibnu Umera, ili od Ibnu Amra, rekao je: Prepleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje prste. A rekao je Asim, sin Alije: pričao nam je Asim, sin Muhameda, čuo sam ovaj hadis od svoga oca, pa ga nisam zapamtio (sačuvao u sjećanju dobro) pa ga je ispravio meni Vakid od svoga oca, rekao je: čuo sam svoga oca, a on govori: rekao je Abdullah: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "O Abdullahe (Abdullahu), sine Amra kako će s tobom (da bude, da se odigra, tj. Šta će s tobom da bude) kada si ostao (tj. kada ostaneš) u tricama (talogu, ocjedinama, tj. u propaloj, bezvrijednoj grupi) od ljudi (te se nađeš među njima) sa ovom (stvari, vjerovatno se misli pod izrazom "sa ovom stvari" na vjeru islam)?"

 

            PRIČAO NAM JE Halid, sin Jahja-a, rekao je pričao nam je Sufjan od Ebu Burdeta, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegovog djeda, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Zaista vjernik je (veza i oslonac) za vjernika (vjerniku) kao građevina, veže neki (dio) nje (njezin drugi) neki (dio)." , i prepleo je, pomilovao ga Allah i spasio, svoje prste.

            PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je: pričao nam je Ibnu Šumejl, rekao je: izvijestio nas Ibnu Avn od Ibnu Sirina, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            Klanjao (je) sa nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednu (od) dvije molitve večeri. Rekao je Ibnu Sirin: Već ju je imenovao Ebu Hurejrete (koja je: ahšam, akšam - prva večernja molitva, ili jacija - druga večernja molitva), ali sam ja zaboravio. Rekao je (Ebu Hurejrete): Pa je klanjao sa nama dva rekjata (naklona), zatim je pozdravio (u znak završetka molitve, predao selam), pa je ustao k (jednom) drvetu, popriječenom u bogomolji, pa se oslonio, oslonuo na njega (i izgledao je) kao da je on srdit. I stavio je svoju desnu ruku na lijevu, i prepleo je svoje prste, i stavio svoj desni obraz na leđa (tj. na gornji, vanjski dio) svoje lijeve šake. I izašli su prvi (ljudi, ili: brzaci, tj. oni koji brzo požure da odu iz bogomolje, oni su izašli) iz vrata bogomolje pa su rekli: Skratila se molitva. A u narodu (tj. među ljudima tom prilikom u bogomolji bili) su Ebu Bekjr i Umer, pa (tj. ali) su se njih dva bojala da govore njih dva njemu (Božijem poslaniku o tom da je klanjao tu molitvu kraće nego obično što je činio do tada). A u narodu je (bio i jedan) čovjek (svojstven po tome što) je u njegovim dvjema rukama duljina (tj. imao je duge ruke), govori se njemu vlasnik dviju ruku (dugačkih, tj. taj se čovjek među nama naziva dugoruki), rekao je (taj Dugoruki): "O poslaniče Allaha, da li si zaboravio (pa klanjao kraće nego obično) ili se skratila molitva?" Rekao je (Božiji poslanik a.s.): "Nisam zaboravio, a nije se skratila." Pa je (odmah zatim) rekao: "Je li (onako nešto se desilo neobično u mome vršenju ove molitve) kao što kaže Dugoruki?" Pa su rekli (i ostali prisutni): "Da." Pa je stao naprijed, pa je klanjao (onaj dio molitve) što je (bio) ostavio (tj. zaboravio da izvrši), zatim je pozdravio (u znak završetka molitve, predao selam), zatim je veličao (Allaha, tj. rekao je Allahu ekjber) i pao je ničice (na sedždu) kao (što je za vrijeme molitve) njegovo padanje ničice ili (još) dulje, zatim je podigao svoju glavu i veličao, zatim je veličao i pao ničice kao njegovo padanje ničice ili dulje (nešto nego u molitvi), zatim je podigao svoju glavu (tj. podigao se sa druge sedžde na sjedenje) i veličao (izgovorio bi tekbir). Pa ponekad su pitali njega (Ibnu Sirina o tome da li se u ovom hadisu nalaze riječi) "zatim je pozdravio (tj. predao selam po drugi puta, nakon sehvi sedždi)", pa je rekao (Ibnu Sirin): Izvijestio sam se da je 'Imran, sin Husajna, rekao (u svome pripovjedanju): "zatim je pozdravio" (tj. predao selam nakon sehvi sedždi).

 

GLAVA

 

bogomolja koje su (se izgradile, ili nalazile) na putevima Medine (tj. na putevima koji vode iz Mekje u Medinu) i (Glava u kojoj se daje objašnjenje) mjesta koja su (imala čast da) je klanjao u njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija, rekao je: pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, rekao je: pričao nam je Musa, sin 'Ukbeta, rekao je: vidio sam Salima, sina Abdullaha, istražuje mjesta (na području) od puta (iz Meke u Medinu), pa klanja u njima (tj. na tim mjestima) i priča da njegov otac klanjaše (da je klanjao) u njima i da je zaista on (tj. Salimov otac Abdullah, sin Umera) vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja u tim mjestima. A pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, zadovoljan bio Allah od njih dvojice, da zaista on klanjaše u tim mjestima. A pitao sam Salima (to kao i u rečenici pred ovom "pričao mi je" kaže Musa, sin 'Ukbeta), pa ne znam ga (da je drukčije o svemu tome pričao) osim (tako da) se slagao (sa) Nafi'om u mjestima, svima njima osim (jednoga izuzetka, a to je) da su zaista njih dva (se) sukobila (tj. nisu se složila njih dva) u (pričanju o jednoj) bogomolji u (mjestu zvanom) Šerefur-Revha-u (ili: u vezi bogomolje na brdu mjesta Revha-a, jer "šeref" znači i visoko mjesto, vis, brdo).

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Enes, sin 'Ijada, rekao je: pričao nam je Musa, sin 'Ukbeta, od Nafi'a da je Abdullah (sin 'Umera) izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (takvog običaja da) odsijeda (tj. odsijedaše) u Zul-Hulejfi kada obavlja umru, i u svome hodočašću kada je hodočastio, (odsijedaše, odmaraše) pod (jednim egipatskim) trnom u mjestu (tj. u okolini) bogomolje koja je u Zul-Hulejfi. I bio je (imao običaj da ovako čini) kada se vraćao iz boja (rata koji) je bio u tom putu (tj. iz boja u koji se moralo ići tim putem, pravcem preko Zul-Hulejfe), ili (se vraćao, a bio je) u hodočašću ili umri, pao je (tj. spustio bi se) iz unutrašnjosti doline, pa kada se pokazao (pojavio, tj. kada je izašao) iz unutrašnjosti doline, kleknuo bi (svoju jahaću životinju, tj. dao bi znak svojoj jahaćoj životinji da klekne na koljena kako bi on mogao da se svrati i odmori se) u (širokom pjeskovitom, prevojnom) koritu koje je (bilo) na istočnoj brini,bridu (ivici) doline, pa je odmarao (odsjedao radi odmora) tude da osvane (tj. pravio bi tude odmor pred zoru - ta'ris - i odmarao bi toliko da bi tude dočekao jutra). Nije (to odmaranje bilo) kod bogomolje koja je u kamenju (ili: koja je napravljena sa kamenjem), a niti na stijeni (ili brijegu, kamenoj humki) koja je (ta što) na njoj (ima) bogomolja. Bila je tude (jedna) uvala (draga, slična zalivu, a imao je običaj da) klanja Abdullah kod nje, u njezinoj unutrašnjosti su brda pijeska, bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao običaj) tude (da) klanja, pa je razastrla bujica (poplava taj pijesak) u njoj (tj. u toj uvali nanijevši ga još i) u (široko, prevojno) korito dok je (na kraju bujica) zatrpala to mjesto koje je (bilo to što) je bio Abdullah (uobičajio da) klanja u njemu (tj. što klanjaše u njemu). I (kaže dalje Nafi') da je Abdullah, sin 'Umera, pričao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao gdje je mala bogomolja koja je ispod (niže) bogomolje koja je u Šerefur-Revha-u, a već je bio Abdullah (taj koji) zna (tj. znadijaše ono) mjesto koje je (bilo to što) je bio klanjao u njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Kaže (Abdullah, tj. govoraše, govorio je): Tude (tu) od tvoje desne (strane, tj. Tude, tu je klanjao Vjerovijesnik a.s. tebi zdesna) kada stojiš u bogomolji (u položaju da) klanjaš, a ta bogomolja je na desnoj strani puta, a ti si odlazitelj k Mekji (tj. na desnoj strani puta kada ideš u pravcu Mekje), između nje i između najveće bogomolje je (jedno) bacanje kamenom (jedan hitac kamenom, tj. može se dobaciti kamenom) ili slično tome (ili kao toliko). I da Ibnu 'Umer (sin 'Umera) klanjaše do 'Irka (tj. uz 'Irk, kraj 'Irka, vlastito ime mjesta ili doline; ili: do malog brda, blagoga uzvišenja) koje je (koje se nalazi) kod Munsarefur-Revha-a (vlastito ime mjesta, ili: kod odlaska Revhe, tj. kod izlaska iz mjesta Revhe, a to znači na kraj Revhe), a taj 'Irk je (tj. a to malo, blago uzvišeno brdo) je svršetak njegovoga dijela (kraja) na strani puta ispod bogomolje koja je između njega i između El-Munsarefa (tj. Munsarefur-Revha-a, ili: i između krajnjeg dijela Revhe), a ti si odlazitelj k Mekji (tj. kad si u položaju kao da ideš u Mekju). A već se sagradila tude (jedna) bogomolja pa Abdullah ne klanjaše u toj bogomolji, ostavljaše je na svoju lijevu (stranu) i iza sebe i klanjaše ispred nje do 'Irka, samoga njega (tj. do samog brda ili uzvišenja stavši, stajajući pri klanjanju). I Abdullah odlazaše (odlazio je) po noći iz Revhe, pa neće klanjati (nije klanjao) podne (podnevnu molitvu u putu čekajući) dok dođe (tj. da stigne na) to mjesto, pa klanja u njemu podne. A kada je dolazio iz Mekje, pa ako je prošao pokraj njega (toga mjesta kod malog brda nakraj Revhe) prije jutra na (jedan) sat ili (u nekom dijelu) od kraja zore, odmorio je (tj. odmorio bi tako) da klanja u njoj (Revhi) jutro (tj. jutarnju molitvu - sabah). I (rekao je dalje Nafi') da je Abdullah pričao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsijedaše pod (jednim) ogromnim (visokim) drvetom niže (sela) zvanog (Ruvejse) koje se nalazi na prostoru (od desne) strane puta i prema putu u (jednom) prostranom ravnom mjestu dok izađe (dospije u otvoren prostor) iz brežuljka (visije) naniže pošte (ili puta sela) Ruvejse za dvije milje, a već se razbio njegov najviši (dio, tj. vrh toga brežuljka, vrh te visije), pa se savio u svoju unutrašnjost, a ona (visija, tj. brdo) je stajačica (tj. a ono stoji) na potkoljenici (ili: na nozi, tj. diže se okomito, odsječeno, vrlo strmo), a u njezinoj (njenoj) potkoljenici (tj. u njezinome podnožju) su mnogobrojni pješčani bregovi. I (rekao je još) da je Abdullah, sin 'Umera pričao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u kraju (jednoga) uzvišenja (ili strmog jarka) iza 'Ardža (sela udaljenog od Ruvejse četrnaest milja), a ti si odlazač (kad ideš) ka (jednoj) visoravni (ili: ka jednom visokom usamljenom brdu), kod te bogomolje (tj. kod toga mjesta gdje je Vjerovijesnik a.s. klanjao) su dva groba ili tri (groba), na grobovima su stijene (tj. ogromni blokovi, komadi) od kamenja na desnoj (strani) puta kod stijena (hridina) puta, između tih stijena Abdullah iđaše (je išao) iz 'Ardža poslije (tj. pošto se prikučilo vrijeme) da nagne Sunce (podnevnoj) vrućini (pripeci, žegi), pa klanja podne (tj. podnevnu molitvu) u toj bogomolji (tj. u tom mjestu gdje je Vjerovijesnik a.s. padao ničice, na sedždu, a to znači gdje je klanjao). I (rekao je još) da je Abdullah, sin 'Umera pričao njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsjeo kod (visokog) drveća (koje se nalazi na zemljištu) od lijeve (strane) puta u koritu (bujice) niže (brda zvanoga) Herša, to korito je priljepljeno za nogu (tj. podnožje) Herša-a, između njega i između puta je (razdaljina) blizu od (jednoga) strijelometa (tj. koliko se može dobaciti strijelom, strelom), i Abdullah klanjaše (primaknuvši se) k (jednom) drvetu (što) je ono najbliže drvo k putu, i ono je najdulje (od sviju) njih. I (još je rekao) da je Abdullah, sin 'Umera pričao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsijedaše u koritu (bujice) koje je u najnižem (predjelu od mjesta) Meruz-Zahrana prema Medini kada pada (spušta se) iz Safravata (to je vlastito ime dolina ili brda koja se nalaze iza Meruz-Zahrana), odsjedne u unutrašnjosti toga korita na lijevu (stranu) puta, a ti si odlazitelj (tj. kad odlaziš) k Mekji, nije između (mjesta) odsjedanja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i između puta (veći razmak) osim (koliko jedno) bacanje kamenom (tj. može se dobaciti kamenom od mjesta gdje je odsjedao do puta). I (još je rekao) da je Abdullah, sin 'Umera pričao njemu da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsijedaše u (mjestu) Zu Tuva-u (a to je mjesto u Mekji) i prenoćivaše (u njemu tako) da osvane (i) klanja jutarnju molitvu kada dođe (prispije u) Mekju, a to klanjalište poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je na gruboj visiji (stijeni, gredi, hridini, kamenom brdu), nije (njegovo mjesto klanjanja, klanjalište bilo) u bogomolji koja se sagradila tude, tu nego niže od toga (tj. nego niže od te bogomolje) na (jednoj) gruboj visiji. I (još je rekao) da je Abdullah pričao njemu da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, okrećao prema dvama klancima (tj. prema dvama ulazima puta koji ide u strmine) brda koje je između njega (u trenutku kad je on na kamenitoj visiji) i između dugačkog brda prema Kjabi. Pa je učinio (Abdullah, kaže dalje Nafi') bogomolju koja se sagradila tude, tu (na) lijevoj (strani one) bogomolje na kraju visije, a klanjalište Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je niže od nje na crnoj visiji, pustiš (tj. ostaviš) od visije deset podlaktica (tj. lakata, aršina) ili slično njima (tj. ili slično dužini od deset aršina), zatim klanjaš okrećući se prema dvama klancima od brda koje je između tebe i između Kja'be.

ZASTORA KLANJAČA

 

(Pod "zastorom" se ovdje misli na štap ili na neki predmet što ga klanjač stavi prema Kjabi ispred sebe kada klanja izvan zgrade na otvorenom prostoru, a smatra da bi neko mogao da prolazi ispred njega dok on obavlja molitvu, a to nije lijepo, pa mu taj naprijed stavljeni predmet služi kao ograda, zaklon namjesto, mjesto prednjeg zida bogomolje ili zgrade kada u njoj klanja.)

 

GLAVA:

 

Zastor (tj. zaklon) vođe je zastor (za svakoga onoga) ko je pozadi njega (iza njega, tj. pri zajedničkom klanjanju više osoba na otvorenom prostoru kada vođa, predvodnik u zajedničkome klanjanju postavi ispred sebe zastor, ne treba svaki pojedinac postavljati ispred sebe zastora jer imamov - predvodnikov zastor je ujedno zastor za sve one koji su se poredali za njim da zajednički klanjaju molitvu).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta, od Abdula, sina Abasa da je on rekao:

 

            Došao sam jašući na magarcu, magarici (tj. na magarcu ženskog pola), a ja sam (se) tada već približio (dobu) zrelosti, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja sa ljudima na Mini (na otvorenom prostoru primaknuvši se) k (nečemu drugome) osim zida, pa sam prošao između nekog (dijela) reda (klanjača), pa sam sišao (odjahao) i pustio (doslovno: poslao) magaricu (da) uživa (tj. da se napasa), i unišao, ušao sam u red (klanjača), pa nije osudio (nije držao i smatrao za ružno) to meni (ni) jedan (od prisutnih).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Numejra, rekao je: pričao nam je Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je izašao (na) dan (godišnjeg) praznika, (bio je) zapovjedio (da se uzme) koplje pa (da) se stavi između njegove dvije ruke (tj. da se stavi ispred njega) pa (da) klanja (primaknut) k njemu, a ljudi (da se poredaju) iza njega. I činjaše (činio je) to u ili na putovanju, pa od tuda (tj. otuda, zbog toga) su uzeli njega (koplje) zapovjednici (vojni kao zaklon pri klanjanju na otvorenom prostoru).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete od 'Avna, sina Ebu Džuhajfeta, rekao je: čuo sam svoga oca (gdje priča) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao s njima u (prostranoj) dolini (Mekje), a između njegovih dviju ruku (tj. ispred njega) je (bio zaboden u zemlju jedan) štap, (klanjao je) podne (podnevnu molitvu) dva naklona (rekjata) i popodnevnu molitvu - ikindiju - dva naklona (rekjata), prolazi između njegovih dviju ruku (tj. ispred njega, ali iza štap

a) žena i (živa neljudska bića, životinje kao što je) magarac.

 

GLAVA

 

količine (mjere) koliko treba da bude (razmaka) između klanjača i zastora (zaklona).

 

            PRIČAO NAM JE 'Amr, sin Zurareta, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla, rekao je:

            Bilo je između klanjališta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i između zida prema kibli (strani Ka'be, razmaka koliko) prolaz ovce.

 

            PRIČAO NAM JE Mekjija, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ebi 'Ubejda od Selemeta, rekao je:

 

            Bio je zid bogomolje (džamije Vjerovijesnika a.s.) kod govornice (toliko blizu da) nije skoro ovca (mogla da) prođe nju (tj. kroz nju, kroz tu širinu, kroz taj razmak).

 

GLAVA

 

molitve (bivši primaknut) ka koplju.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me Nafi' od Abdullaha (Umerova) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao takav običaj da) se zabadaše, da se zabada (u zemlju) njemu koplje pa klanjaše (okrenut) k njemu.

 

GLAVA

 

molitve (okrenuvši se) k štapu.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Avn, sin Ebu Džuhafeta, rekao je: čuo sam moga oca (tj. svoga oca), rekao je:

           

            Izašao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (podnevnoj) žezi (pripeci, vrućini), pa se donijela voda (za čišćenje - abdest), pa se očistio, pa je klanjao s nama podne i popodne (-vnu molitvu, ikindiju), a ispred njega je (bio zaboden u zemlju jedan) štap, a žena i magarac prolaze iza njega (štapa).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi'a, rekao je: pričao nam je Šazan od Šu'beta, od 'Ata'a, sina Ebu Mejmuneta, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja) kada je izašao radi svoje nužde, (da) sam slijedio njega ja i (jedan) dječak, i sa nama je (bio, tj. i imali smo) kevu (tj. kukasti štap, a to je štap koji je savijen na mjestu koje se stavlja u ruku), ili štap (obični) ili štap (veći nešto od običnoga štapa, a manji od koplja), i sa nama je (bila, tj. imali smo) manja kožna posuda (za vodu), pa kada se ispraznio od svoje nužde, dodali smo mu malu kožnu posudu (za vodu).

 

GLAVA

 

zastora u Mekji i (u drugom mjestu) osim nje.

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Hakjema, od Ebu Džuhajfeta, rekao je:

 

            Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (podnevnoj) žezi, žegi pa je klanjao u dolini (Mekje) podne i popodne (-vnu molitvu, ikindiju) po dva naklona (rekjata), i postavio je ispred sebe (jedan) štap, i očistio se pa su počeli ljudi (da) se potiru (da se taru, da se mažu) njegovom vodom (za čišćenje, tj. preostalim dijelom vode za čišćenje - od abdesta - koji nije potrošio iz posude).

 

GLAVA

 

molitve (primaknuvši se) ka stupu (okrenuvši se prema Ka'bi).

 

            A rekao je 'Umer: Klanjači su preči stupovima (stubovima) od razgovarača (koji se približe) k njima (tj. Preče je da stanu blizu stupova klanjači nego da se oko njih okupljaju i sjede ljudi koji razgovaraju i pričaju radilo se o stupovima džamije ili dvorišta džamijskoga). A vidio je 'Umer (jednog) čovjeka (gdje) klanja između dva stupa, pa ga je približio (primaknuo ga) k (jednom) stupu pa je rekao: "Klanjaj k njemu (tj. Klanjaj uz njega)!"

 

            PRIČAO JE NAMA Mekija, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ebu 'Ubejda, rekao je:

 

            Dolažah (Dolazih ili dolazio sam) sa Selemetom, sinom Ekjve'a, pa (on, Selemete imaše običaj da) klanja kod stupa, stuba (u Vjerovijesnikovoj a.s džamiji u Medini koji se nazivaše "stup muhadžira - iseljenika", a) koji (je još imao i tu odliku što se on, taj stup nalazio) kod Kur'ana (tj. kod mjesta u džamiji gdje je stajao jedan primjerak - "mushaf" - Kur'ana, koji je ispisan za vrijeme halife 'Usmana r.a.), pa sam rekao (Selemetu koji je imao nadimak Ebu Muslim): "O Ebu Muslime, vidim te (da) istražuješ (ili: odabireš da klanjaš) molitvu kod ovoga stupa (mimo druge stupove u džamiji)?!" Rekao je: "Pa ja (to činim zbog toga što) sam zaista vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) istražuje (tj. odabire da klanja) molitvu kod njega.

 

            PRIČAO NAM JE Kabisate, rekao je: pričao nam je Sufjan od Amra, sina 'Amira, od Enesa, rekao je:

 

            Vidio sam velikane (tj. velikane od) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) se žure (natječu se, hite k) stupovima kod zalaza (Sunca, tj. kod poziva - ezana - na molitvu po sunčanom zalasku)." A povećao je (tj. dodao je) Šu'bete (pričajući ovo) od 'Amra, od Enesa (dodao je još i ove riječi): ".... dok izađe (tj. kad izađe iz kuće i pođe džamiji) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio."

 

GLAVA

 

molitve između stupova u (slučaju da ili kad klanja) osim zajednice (kad ne klanja zajednički, grupno).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:

 

            Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Kuću (tj. Kja'bu), i Samete, sin Zejda, i 'Usman, sin Talhata i Bilal (svi su unišli sa njim), pa je oduljio (tj. dugo je ostao u Kja'bi), zatim je izašao (Vjerovijesnik a.s., a) bio sam (ja) prvi (od sviju prisutnih) ljudi (prvi koji) je unišao na njegov trag (tj. odmah iza njega, Vjerovijesnika a.s. u Kja'bu) pa sam upitao Bilala (koji se još nalazio u Kja'bi): "Gdje je klanjao (Vjerovijesnik a.s.)?" Rekao je: "Između dva prednja stupa (stuba)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina 'Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) Kja'bu, i (s njim su još unišli) Usamete, sin Zejda, i Bilal i 'Usman, sin Talhata, nadzorni (čovjek Kja'be, tj. čovjek koji je vodio nadzor i vodio brigu oko zgrade Kja'be), pa je zaključao nju (Kjabu) nad njim, za njim (tj. iza njegovog ulaska) i ostao je u njoj (malo dulje). Pa sam pitao Bilala kada je izašao:

            "Šta je pravio (tj. Šta je činio, šta je radio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (Šta je činio u Kjabi)?" Rekao je: "Učinio (jedan) stup na svoju lijevu, a (jedan) stup na svoju desnu (stranu), a tri stupa iza sebe (tj. a tri stupa su ostala iza njega) - a bila je Kuća (tj. Kjaba) tada na šest stupova (tj. imala je šest stupova) - zatim je klanjao."  A rekao je nama Ismail: pričao je meni Malikj i rekao je (u svome pričanju ovako): ".... dva stupa na svoju desnu (stranu)...".

 

GLAVA.

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Ebu Damrete, rekao je: pričao nam je Musa, sin 'Ukbeta od Nafi'a da je Abdullah bio (imao takav običaj) kada je unišao (u) Kja'bu, išao je prema svome licu kada ulazi, a učinio je vrata (Kjabe) prema svojim leđima, pa je išao (tj. koračao je kroz unutrašnjost Kjabe sve dotle) da bude (ili: dok bude) između njega i između zida koji je prema njegovom licu (rastojanje) blizu od tri podlaktice (tj. od tri aršina) klanjao je (tude, tu), namjerava (tj. namjeravajući, smjerajući da stane na ono) mjesto koje je (upravo to što) je izvijestio njega o njemu Bilal da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u njemu (tj. na njemu, na tome mjestu).

 

            Rekao je (Ibnu Umer): "A nije šteta (tj. A nije grijeh niti) na jednoga (čovjeka) da je klanjao (ako je klanjao) u kojoj (god od) strana Kuće (Kjabe) je htio (tj. u kojoj god strani hoće i želi, na kojem god mjestu hoće)."

 

GLAVA

 

molitve (okrenuvši se) k jahaćoj (životinji koja se nalazi u pravcu Kjabe), i (okrenuvši se k) kamili, i stablima i sedlu (samaru za kamilu, ili: prtljagu kada je to sve u onom pravcu prema Kjabi).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija Basranac, rekao je: pričao nam je Mu'temir od 'Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu 'Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da popriječivaše on svoju jahaću (životinju) pa klanja (tj. klanjaše okrenut) k njoj (a to znači da je postavljao više puta jahaću životinju, devu kao zaklon postavivši je tako da ona stoji između njega i Kjabe svojom širinom, jedna joj je strana do njega, a druga do Kjabe). Rekao sam:

 

            "Pa da li misliš (da je tako činio) kada su puhale (tj. kada su se uzbudile, uzbunile, kada su bile nemirne) deve (kamile)?" Rekao je: "Uzimaše (on u tom slučaju) sedlo (kao zaklon), pa ga uspravi (prema svome licu) pa klanja (okrenuvši se) ka njegovoj krstini (ili: k njegovom terkiluku, a to je drvo na zadnjem dijelu sedla ili samara na koje se jahač naslanja ili objesi terkiju, tj. kajiš, remen od torbe), ili je rekao: (pa klanja okrenuvši se) ka njegovom zadnjem dijelu (tj. zadnjem dijelu sedla, a to je drvo na koje se jahač naslanja, a zove se "eharetun" - terkiluk, zadnji unkaš, arkaš, luk ili krstina, terkiluk kod sedla, a krstina kod samara). I Ibnu 'Umer činjaše njega (tj. ovaj postupak popriječivanja jahaće životinje i uspravljanja sedla u svrhu zaklona pri klanjanju)."

 

GLAVA

 

molitve (okrenuvši se) k postelji (krevetu koji je na prostoru između klanjača i kible, tj. Kjabe popriječen).

 

            PRIČAO NAM JE 'Usman, sin Ebu Šejbeta, rekao je: pričao nam je Džerir od Mensura, od Ibrahima, od El-Esveda, od 'Aiše, rekla je:

            "Zar ste ujednačili (tj. Zar ste izjednačili) nas (žene) sa psom i magarcem?  (To je Aiša r.a. rekla kada je čula da neki govore da će molitvu prekinuti, tj. pokvariti prolaženje ispred klanjača psa, magarca i žene. Da to nije tako, dokazivala je slučajem koji dalje ona navodi i iznosi rekavši:) Zaista sam već vidjela sebe (u položaju, stavu) ležeći na postelji (krevetu), pa dođe Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se usredotoči postelji (krevetu, tj. stane prema sredini postelje; a neki kažu da ovo znači: stane u sredinu, posred postelje, i, na osnovu takvog shvatanja značenja ove rečenice, kažu da je dozvoljeno klanjati na postelji) pa klanja, pa mrzim (tj. ne volim) da se ukazujem (da se pokazujem, a to znači da stojim svojim tijelom prema) njemu (dok on klanja), pa se izvučem (ili: pa se izvlačim u pravcu) od strane dvije noge postelje (tj. pa se izvlačim prema nogama postelje, a to znači: izvlačim se iz postelje) da se izvučem iz moga pokrivača (tj. ispod svoga pokrivača, jorgana)."

 

GLAVA:

 

Vratiće (povratiće) klanjač (onoga) ko je prošao ispred njega.

 

            A vratio je Ibnu Umer prolaznika ispred sebe u očitovanju (tj. u času kad sjedeći u molitvi izgovara očitovanje "Ešhedu en la ilahe illellahu....", vraćao je prolaznika ispred sebe čak kada je klanjao) i u Kja'bi; i rekao je: "Ako nije htio (prolaznik da se vrati drukčije) osim da biješ njega (da se boriš protiv njega), pa bij ga (tj. pa bori se protiv njega)!"

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: pričao nam je 'Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Junus od Humejda, sina Hilala, od Ebu Saliha da je Ebu Sei'd rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: - H - A PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Sulejman, sin Mugireta, rekao je: pričao nam je Humejd, sin Hilala, Adevija, rekao je: pričao nam je Ebu Salih Seman, rekao je:

 

            Vidio sam Ebu Se'ida Hudriju u danu petka (tj. jednoga petka) klanja (okrenuvši se) ka (nekakvoj) stvari (koja) zastire (zaklanja) njega od ljudi, pa je htio (jedan) mladić iz Ebu Mu'ajtovića da prođe ispred njega, pa je odbio Ebu Se'id (mladića udarivši ga) u njegova prsa, pa je pogledao (razgledao oko sebe taj) mladić pa nije našao prolaza (puta ni na koju drugu stranu) osim ispred njega pa se povratio zbog (toga da) prođe, pa je odbio njega Ebu Se'id žešće (jače ga udarivši) od prvoga (puta, tj. nego prvi put). Pa je postigao (tj. dobio pogrdu, uvredu časti) od Ebu Se'ida, zatim je unišao (tj. posjetio je taj mladić) Mervanu (halifi) pa se potužio k njemu (zbog onoga) što je sreo (što ga je snašlo) od Ebu Se'ida. A unišao je (i) Ebu Se'id iza njega Mervanu pa je rekao (Mervan): "Šta je tebi i sinu tvoga brata (tj. Šta je to bilo između tebe i tvoga bratića), o Ebu Se'ide!" Rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kako ovo) govori: "Kada klanja jedan (od) vas (okrenut) k (nekoj) stvari (koja) zaklanja (zastire) njega od ljudi, pa hoće jedan (čovjek, tj. pa hoće neko) da prođe ispred njega, pa neka odbije (odgurne) njega, pa ako neće (da se suzbije i vrati) pa neka bije njega (tj. neka se bori protiv njega), pa on je samo satana (đavo)."

 

GLAVA

 

grijeha prolaznika ispred klanjača.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Busra, sina Se'ida, da je Zejd, sin Halida, poslao njega k Ebu Džuhejmu da ga pita šta je to čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o prolazniku ispred klanjača, pa je rekao Ebu Džuhejm: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Da zna prolaznik ispred klanjača šta je to na njega (tj. koliko je to protiv njega taj postupak), zaista (bi) bilo (bolje) da stoji, da zastane, da se zaustavi dok klanjač završi molitvu; dakle bilo (bi) bolje da stoji četrdeset nego da prođe ispred njega (klanjača)." Rekao je Ebu Nadr: "Ne znam da li je rekao (meni Busr pričajući ovo) četrdeset dana, ili mjeseci ili godina?"

 

GLAVA

 

okretanje čovjeka prema čovjeku, a on klanja.

 

            A mrzio je Usman da se okreće (neko svojim licem) prema čovjeku, a on klanja. A ovo je samo (onda ružno) kada se zabavio s njime (od skrušenosti), pa što se tiče (obratnog slučaja tj.) kada se nije zabavio s njime, pa već je rekao Zejd, sin Sabita:

 

            "Nisam mario (tj. Nisam se brinuo o okretanju čovjeka prema čovjeku dok ovaj klanja, nisam o tome vodio računa jer) zaista čovjek ne presijeca (ne kvari) molitve čovjeka."

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, sin Halila, pričao nam je Alija, sin Mushira, od 'Ameša, od Muslima, od Mesruka, od 'Aiše da je ono spominjalo se (jednom prilikom) kod nje šta presijeca (prekida) molitvu, pa su rekli:

 

            Presijeca je pas, i magarac i žena (žensko biće). Rekla je: "Zaista već ste učinili nas (jednake) psima. Zaista već sam vidjela Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja, a ja sam zaista između njega i između Strane (tj. Kjabe), i ja sam ležačica (tj. i ja ležim, a ja ležim) na postelji, pa bude mi nužda, pa mrzim da se okrenem (licem) prema njemu pa se izvučem (laganim, nečujnim) izvlačenjem." A od 'Ameša, od Ibrahima, od El-Esveda, od 'Aiše slično njemu (tj. slično ovome hadisu priča se).

 

GLAVA

 

molitve iza (ozadi, ozada) spavača (osobe koja spava).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pričao mi je moj otac od Aiše, rekla je:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja, a ja sam spavačica (tj. a ja spavam) popriječena (raširena, ispružena) na svojoj postelji, pa kada je htio da klanja "vitr" (molitvu sa neparnim brojem stajanja, rekjata koja se klanja pred zoru), probudio je mene pa sam klanjala "vitr" (tj. pa kada bi htio da klanja vitr, probudio bi me pa sam klanjala vitr)."

 

GLAVA

 

dobrovoljne (neobavezne) molitve ozadi (iza) žene.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla:

 

            "Spavaše (Spavala sam) ja ispred poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a moje dvije noge su u njegovoj Strani (tj. u položaju tako da siječu pravac prema Kjabi), pa kada je padao ničice (tj. pa kada bi padao ničice, kada bi išao, spuštao se na sedždu), dodirnuo je (dotaknuo bi rukom) mene, pa sam (tj. pa bih) skupila svoje dvije noge, pa kada je on (pa kada bi) ustao, pružila sam (pružila bih) njih dvije (noge)." Rekla je (još i to): "A kuće (ili: sobe su bile takve) tada (da) nije u njima (niko imao) svjetiljke (nisu u kućama postojale svjetiljke)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je rekao: Neće presjeći molitvu (nikakva) stvar (ništa).

 

            PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao nam je El-'Ameš ('Ameš), rekao je: pričao nam je Ibrahim od El-Esveda, od Aiše. Rekao je Ameš: a pričao mi je Muslim od Mesruka, od Aiše:

 

            Spomenulo se kod nje šta presijeca molitvu (pa je rečeno ovo:) pas, i magarac i žena, pa je rekla: "Prispodobili ste nas sa magarcima i psima. Tako mi Allaha zaista sam vidjela Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja, a ja sam zaista na postelji između njega i između Strane (kible, kibleta) ležačica (ležim na strani svoga tijela), pa se pokaže meni potreba (nužda), pa mrzim da sjednem (tj. da se uspravim i podignem iz ležećeg stava) pa (tj. radi toga što bih mogla da uznemirim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa se izvučem) na stranu koja počinje (od prostora) kod njegove dvije noge."

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je moj bratić Ibnu Šihab da je on pitao svoga strica o molitvi (da li) presijeca nju (ikakva) stvar, pa je rekao:

 

            "Neće presjeći (tj. prekinuti, pokvariti) nju (nikakva) stvar (od one tri stvari, misli na psa, magarca i ženu)." Izvijestio me 'Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: "Zaista već je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) ustane pa klanja (neki dio) od noći, a zaista sam ja popriječena između njega i između Strane (kible) na postelji njegove obitelji (njegove porodice)."

 

GLAVA:

 

Kada je nosio malu djevojku (djevojčicu) na svome vratu u molitvi.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od 'Amira, sina Abdullaha sina Zubejra, od 'Amra, sina Sulejmova, Zurekije, od Ebu Katadeta Ensarije da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše, a on je nosač (tj. a on nosi) Umametu, kćer Zejnebe, kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. svoju unuku od kćeri Zejnebe) i Ebul-'Asa, sina Rebi'ata sina Abdu Šemsa, pa kada bi pao ničice, ostavio bi je (tj. pustio bi je, metnuo bi je na tle, tlo), a kada je (tj. a kada bi ustao u molitvi na noge), nosio ju je (tj. ponio bi je, natovario bi je opet na sebe).

 

 

 

GLAVA:

 

Kada je klanjao (okrenuvši se) k postelji (što) je u njoj žena u mjesečnici.

 

            PRIČAO NAM JE 'Amr, sin Zurareta, rekao je: izvijestio nas je Hušejm od Šejbanije, od Abdullaha, sina Šedada sina Hada, rekao je: izvijestila me moja tetka Mejmuneta, kći Harisa, rekla je:

 

            "Bila je moja postelja prema (ispred) klanjališta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa često je pala (tj. pa često puta bi pala) njegova odjeća na mene, a ja sam na svojoj postelji."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, sin Zijada, rekao je: pričao nam je Šejbanija Sulejman, pričao nam je Abdullah, sin Šedada, rekao je: čuo sam Mejmunetu (gdje) govori:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja, a ja sam (blizu) k njegovoj strani (tj. a ja sam uz njega, kraj njega) spavačica (tj. spavam), pa kada bi pao ničice, pogodila bi me njegova odjeća, a ja sam (bivala) žena u mjesečnici (tj. a imala sam i mjesečni ženski odljev krvi pri sebi neki puta)." A povećao je (tj. dodao je u svome pričanju) Museded od Halida, rekao je: pričao nam je Sulejman Šejbanija: ".... a ja sam žena u mjesečnici."

 

GLAVA:

 

Da li (smije da) dodirne (dotakne) čovjek svoju ženu kod padanja ničice radi (toga) da (on mogne da) padne ničice?

 

            PRIČAO NAM JE 'Amr, sin 'Alije, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je Ubejdulah, rekao je: pričao nam je Kasim od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

 

            "Loše je (Ružno je to) što ste izjednačili (izravnali) nas sa psom i magarcem. Zaista već sam vidjela mene (tj. sebe), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja, a ja sam ležačica (tj. a ja ležim nauznačke, na strani tijela) između njega i između Strane, pa kada je htio da padne ničice (da obavi sedždu), dodirnuo (dotaknuo) je moje dvije noge pa sam skupila (pokupila, savila) njih dvije."

 

GLAVA

 

žene (koja) zbacuje (ili: odbacuje, baca) od (tj. sa) klanjača (nekakvu) stvar od neprijatnosti.

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ishaka, Suremarija, rekao je: pričao nam je Ubejdulah, sin Musa-a, rekao je: pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha (Mes'udova), rekao je:

 

            "Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedanput) stajač (dok je stajao), klanja kod Kjabe, a skupina od Kurejševića u svojim sijelima (sjedi takođe kod Kjabe) kadli je rekao (tj. kadli reče jedan) govornik od njih: "Zar ne vidite ovoga licemjerca! Koji će vas ustati (tj. poći, otići) k zaklanoj životinji roda omsice (tog-i-tog), pa će se upraviti (namjeriti se) k njezinoj nečisti (balegi), njezinoj krvi i njezinoj košuljici za plod (posteljici za plod u utrobi ženskih polnih udova), pa će donijeti njega (tj. to sve: balegu, krv i posteljicu), zatim će pustiti (pričekati) njega (Muhameda a.s.) dok (se stavi u položaj) kada je pao ničice (prilikom obavljanja sedžde), (te) će staviti (metnuti) njega (to što donese od zaklane životinje) na njegove (Muhamedove a.s.) dvije plećke." Pa se podigao (skočio) najnesretniji (tj. najgori od) njih ('Ukbete, sin Ebu Mu'ajta i donio je to), pa pošto je pao ničice poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavio je njega između njegove dvije plećke, i (tj. ali) ustrajao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ostajući (u položaju) ničice (sedžde). Pa su se (oni) smijali (toliko) da se naginjao neki (od) njih k nekom od smijanja (tj. padali su jedni na druge od silnog smijeha). Pa je otišao odlazač (tj. Pa je otišao neko) k Fatimi (kćeri Muhameda a.s.), a ona je (tada bila) djevojčica, pa je počela (da) trči, a ustrajao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ostajući (u položaju) ničice dok je bacila (tj. skinula) njega od njega (tj. dok nije ona zbacila ono sa njegovih pleća), i okrenula se na njih (prema njima da) ih grdi (psuje, ili: i počela je da ih grdi). Pa pošto je izvršio (završio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu, rekao je: "Bože, na Tebe (se obraćam da se pobrineš) sa Kurejševićima (tj. drži Kurejševiće!, uništi Kurejševiće!)! Bože, drži Kurejševiće! Bože, drži Kurejševiće!" Zatim je imenovao (tj. u molbi za uništenje Kurejševića koji su ga zlostavljali istaknuo je imena ovih lica kako slijedi): "Bože, na Tebe (se obraćam da se pobrineš) sa (uništenjem, tj. drži, uništi) 'Amra, sina Hišama, i 'Utbeta, sina Rebi'ata, i Šejbeta, sina Rebi'ata, i Velida, sina 'Utbeta, i Umejeta, sina Halefa, i 'Ukbeta, sina Ebu Muajta, i 'Umareta, sina Velida!" Rekao je Abdullah (Mes'udov): "Pa tako mi Allaha zaista sam vidio njih (tj. ove imenovane ličnosti sve) oborene (bačene na tle, tj. pobijene na) dan Bedra (jedino tu nije bio Umarete, sin Velida), zatim su se vukli (tj. odvučeni su) k bunaru (koji nije iznutra obzidan), bunaru Bedra, zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Slijedili se drugovi bunara prokletstvom (tj. Slijedio, dostigao Allah drugove bunara prokletstvom, a to će reći: Prokleti bili i na budućem svijetu ovi što su dovučeni i bačeni zajedno u ovaj bunar!)!"

U IME ALLAHA MILOSRDNOG MILOSTIVOG

 

KNJIGA POZIVA (na molitvu izgovaranjem naročitih rečenica)

 

GLAVA

 

počinjanja (početka) poziva, i Njegova govora - moćan je i veličajan je (On, Allah) - : "I kada se dozivate k molitvi, uzimaju je (na) ismijavanje i igranje. To je zbog (toga što) su oni narod (ljudi koji) neće razumjeti (tj. ne razumiju)." I (GLAVA) Njegova govora: "..... kada se dozivalo (tj. kada se doziva) za molitvu od petka....".

            PRIČAO NAM JE 'Imran, sin Mejsereta, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:

 

            "Spomenuli su (neki da kao znak pozivanja na molitvu uzmu) vatru i (tj. ili) zvono, pa su (na to drugi) spomenuli Židove i kršćane (da oni tako pozivaju na molitvu), pa je dobio zapovjed Bilal (tj. zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (za molitvu, tj. da parnim brojem - po dva puta najjačim svojim glasom izgovori određene rečenice u znak poziva na molitvu), a da raspari (poziv za) podizanje (na noge u ime stupanja u molitvu - ikamet, tj. da neparnim brojem - po jedanput izgovori određene rečenice u znak poziva da se podigne, ustane u cilju stupanja u molitvu, u cilju uspostavljanja molitve)."

 

(EZAN je poziv da se dođe u džamiju - bogomolju, ili na neko mjesto gdje će da se obavi zajednički molitva. IKAMET je poziv okupljenima da se podignu, ustanu, stupe na molitvu. U daljem tekstu ezan će se prevoditi sa "poziv", a ikamet sa "poziv za podizanje".)

 

            PRIČAO NAM JE Mahmud, sin Gajlana, rekao je: pričao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Nafi' da Ibnu Umer govoraše:

 

            "Bili su muslimani, kada su došli (u) Medinu, (običaja da) se skupljaju (tj. skupljaše se, sabiraše se oni) pa određivaše vrijeme molitvi. Nije (bilo određeno da) se doziva za nju, pa su govorili (jednoga) dana o tome (u vezi toga). Pa je rekao neki (od) njih: "Uzmite zvono kao zvono (slično zvonu) kršćana." A rekao je neki (od) njih: "Nego (tj. nemojte zvono nego) trubu (boriju, rog) kao rog (slično rogu) Židova." Pa je rekao Umer: "A zar nećete poslati (jednoga) čovjeka (da) doziva (da pozove) sa molitvom (da se ljudi pozabave; ili: da doziva, da pozove k molitvi ljude)?!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Bilale, ustani pa dozivaj sa molitvom (da se zabave, da je obave; ili: pa dozivaj k molitvi, ezani)!"

 

GLAVA:

 

Poziv je po dvaput (da se izgovore određene rečenice).

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Simakja, sina Atijeta, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:

 

            "Dobio je zapovijed Bilal (Zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (da uči paran broj puta određene rečenice, po dvaput u pozivu na molitvu), a - da raspari poziv za podizanje na molitvu (tj. da izgovori određene rečenice neparan broj puta, po jedanput) osim (rečenice kojom se spominje) podizanje (tj. osim rečenice "Kad kametissalatu - Već ustaje molitva, Već nastaje molitva, Već se klanja molitva", ova rečenica se izgovara parnim brojem puta - po dva puta)."

 

(Riječ "ikametun" u ovome hadisu u prvom slučaju znači cijeli poziv da se podigne, stupi u molitvu, a u drugom slučaju znači u tome pozivu samo rečenicu "Kad kametissalatu - Već se klanja, nastaje molitva".)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab, rekao je: izvijestio nas je Halid Haza' od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Pošto su se umnožili ljudi (tj. muslimani), rekao je, spomenuli su da obznanjuju (obavješćuju) vrijeme molitve s (nekom) stvari (što bi) je prepoznavali (znali). Pa su spomenuli da zapale (upale, zažežu) vatru, ili da udaraju zvono, pa je dobio zapovjed Bilal da spari poziv (na molitvu, ezan), a da raspari poziv za podizanje na molitvu (ikamet)."

 

GLAVA:

Poziv za podizanje na molitvu (ikamet) je (takav da se određene rečenice izgovaraju) jedanput osim njegova govora (tj. osim izgovaranja onoga ko vrši poziv rečenice) "Kad kametissalatu - Već se klanja molitva".

 

(Hanefijska pravna škola ne postupa po ovom i ovakvim hadisima.)

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:

 

            "Dobio je zapovjed Bilal da spari poziv (na molitvu, ezan), a da raspari poziv na podizanje (ikamet) na molitvu." Rekao je Ismail: pa sam spomenuo Ejubu (ovo), pa je rekao: osim (rečenice u kojoj se spominje) podizanje (tj. osim "Kad kametissalatu", koje se, dakle, po svima po dvaput izgovara).

 

GLAVA

 

vrijednosti pozivanja (na molitvu, tj. vrijednosti izgovaranja poziva na molitvu - vrijednost učenja ezana).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada se doziva za molitvu (tj. na molitvu, kada se uči ezan), pobjegne (okrene leđa u bijegu) satana (đavo, šejtan), i on ima prdež (bučno puštanje vjetra iz crijeva) da ne čuje pozivanje, poziv (na molitvu). Pa kada se izvrši dozivanje, okrene se (dođe, tj. kada se završi ezan, satana dođe čovjeku natrag). Te kada se upozorilo za molitvu (ili: Te kada se vratilo pozivanje za molitvu, tj. kada se počeo izgovarati ikamet - poziv za stupanje u molitvu, ponovo), pobjegne (satana). Te kada se izvršilo, završilo upozorenje (ili: ponovno pozivanje, a to znači: kad se završi ikamet), dođe (satana) da se umetne (pojavi, ispriječi) između čovjeka i njegove duše (i njegova duha, i njegove misli o Allahu dž.š. kod molitve), govori (satana čovjeku koji klanja): "Sjeti se (nečega) kao to, sjeti se (nečega) kao to (tj. toga i toga)!" (navodeći ga) za (onim) što (ga) se ne sjećaše (izvan molitve tako) da je stalno čovjek (takav da) ne zna koliko je klanjao."

 

GLAVA

 

podizanja glasa (u vezi) sa dozivanjem (na molitvu).

 

            A rekao je Umer, sin Abdul-Aziza: "Pozovi (ezani) pozivom dobrostivim (obzirnim, tj. bez popjevki i zanosa, zanošenja), a ako ne, pa povuci se (od) nas (napusti nas)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, Ensarije, zatim Mazinije, od njegovoga oca da je on izvijestio njega da je Ebu Se'id Hudrija rekao njemu:

 

            "Zaista ja vidim tebe (da) voliš brave (ovce) i pustinju, pa kada budeš u (tj. među) svojim ovcama ili svojoj pustinji, pa pozivaš (u vezi) sa molitvom (u vezi molitve), pa podigni svoj glas (u vezi) sa dozivanjem (na molitvu), pa zaista ono (stvar je takva da) neće čuti (na) rastojanju (dosegnuću) glasa pozivača (na molitvu nijedan) duh, a ni čovjek, a ni (neka) stvar (a da će se prema mujezinu odnositi drukčije) osim (tako da) će svjedočiti (svi) njemu (na) sudnjem danu." Rekao je Ebu Se'id: "Čuo sam ga (tj. ovo što sam ti rekao, čuo sam) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

 

 

 

 

GLAVA

 

(onoga) što se ometa (sprečava) sa pozivom (na molitvu) od (prolijevanja) krvi (tj. GLAVA u kojoj se objašnjava da ezan može omesti krvoproliće).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Dža'fera, od Humejda, od Enesa, sina Malikja, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da), kada se borio s nama (protiv nekog) naroda, (da) se ne boraše, boriše s nama (protiv neprijatelja) dok (ne) osvane i vidi (ko je taj narod što se predpostavlja da bi mogao biti neprijatelj?). Pa ako je čuo poziv (ezan) za molitvu, ustegnuo se od njih (poštedio ih je, pustio ih je na miru), a ako nije čuo, poziva, ezana, navalio je na njih. Rekao je: Pa smo izašli k Hajberu, pa smo stigli (doprijeli) k njima noću. Pa pošto je svanulo, a nije čuo poziva (ezana) za molitvu, pojašio je, i pojašio sam iza Ebu Talhata, a zaista moja noga zaista dotiče nogu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa su izašli k nama (stanovnici Hajbera) sa svojim cekerima (zembiljima) i svojim lopatama (jer su pošli da rade na njivama ne znajući za nas). Pa pošto su vidjeli Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli su:

 

            "Muhamed! Tako nam Allaha Muhamed i petodjel (vojska)!" Rekao je: Pa pošto je vidio njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Allah je veći (od svega), Allah je veći (od svega)! Poruši se (ili: Porušio se, Porušen bio) Hajber! Zaista kada smo mi odsjeli (kada odsjednemo) u kraj (u prostor nekog) naroda, pa zlo (ružno) je jutro opomenutih."

 

GLAVA

 

(onoga) što govori (uči musliman) kada je čuo dozivača (na molitvu, za molitvu).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od 'Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Se'ida Hudrije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada ste čuli (tj. Kada čujete) zov (na molitvu), pa govorite (izgovarajte isto ono, onako) kao što govori pozivač (na molitvu)."

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, rekao je: pričao mi je 'Isa, sin Talhata, da je on čuo Mu'avijeta (jednoga) dana (kada je pozivač pozivao na molitvu) pa je govorio (izgovarao i Muavija) kao on (pozivač) do njegovog (mujezinovog) govora (ili: sa njegovim govorom) "I svjedočim da je Muhamed poslanik Allaha".

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Rahuujete, rekao je: pričao nam je Vehb, sin Džerira, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a slično njemu (tj. slično predhodnom hadisu). Rekao je Jahja: a pričao mi je neki (od) naših prijatelja da je on (Mu'avija) rekao pošto je rekao (muezin, mujezin - pozivač na molitvu rečenicu:) "Dođi (Hajde) na molitvu", rekao je (Muavija mjesto te rečenice ovu rečenicu:) "Nema moći, a ni snage (drukčije) osim sa (darom) Allaha". I rekao je (Muavija, sin Ebu Sufjana):

 

            "Ovako smo čuli vašega Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (da izgovara kad čuje pozivanje na molitvu - ezan)."

 

GLAVA

 

molbe (koja se upućuje Uzvišenom Bogu) kod (svršetka, kod završetka) dozivanja (na molitvu) - kod završetka ezana.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajaša, rekao je: pričao nam je Šuajb, sin Ebu Hamzeta, od Muhameda, sina Munkjedira, od Džabira, sina Abdullaha da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ko je rekao (tj. Ko rekne) kada čuje dozivanje (na molitvu): Bože, gospodaru ovoga potpunoga (tj. završenoga) poziva (ili: pozivanja, ezana) i stojeće (tj. uspostavljajuće, ili: postojane) molitve, daj (podaj, dodijeli) Muhamedu sredstvo (ili: visok stepen u raju) i vrlinu, i pošalji (ili: i proživi) ga (na) pohvaljenom mjestu koje (je to što) si (mu) ga obećao, - (ko rekne to poslije ezana) dozvoljeno je (tj. biće dozvoljeno) njemu moje zauzimanje (zagovaranje kod Uzvišenoga Boga na) sudnjem danu."

 

GLAVA

 

bacanja strijele (tj. kocke, a to znači: odlučivanja ždrijebom) u pozivu (tj. u vezi određivanja lica koje će proučiti ezan - izvršiti pozivanje na molitvu u slučaju spora između više lica).

 

            A spominje se da je (jedan) narod (tj. da su neki ljudi) sporio se (nisu se slagali) u pozivu (tj. u vezi određivanja pozivača - muezina, mujezina), pa je bacio kocku (odlučio je ždrijebom) između njih Sa'd (sin Ebu Vekasa na Kadisiji, odnosno poslije borbe na Kadisiji u kojoj je poginuo muezin, mujezin).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, slobodnjak Ebu Bekjra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Da znaju ljudi šta (tj. koliko dobra i blagoslova) je u dozivanju i prvome redu (pri zajedničkoj molitvi svi bi nastojali da uče ezan i da stanu u prvi red), zatim (kad) nisu našli (drukčiji izlaz i način za nagodbu) osim (takav) da se odrede strijelama (kockom, ždrijebom) na njega (tj. na to ko će učiti ezan i stati u prvi red), zaista bi se određivali strijelama (kockom, ždrijebom). A da znaju šta je (dobra i blagoslova) u ranenju (žurenju na molitve), zaista bi se natjecali k njemu (tj. u ranenju, u žurenju na molitve). A da znaju šta je u tmini i jutru (tj. u molitvi tmine i jutra - u jaciji i sabahu), zaista bi došli njima dvjema (molitvama) i (onda) da puzanjem (moraju doći, tj. došli bi pa makar pužući ako ne mogu ići i hodati normalno, obično)."

 

GLAVA

 

govora u (vrijeme izvršavanja) poziva (tj. za vrijeme učenja ezana).

 

            A govorio je Sulejman, sin Sureda u svome pozivu (u svome ezanu). A rekao je Hasen: "Nema štete (grijeha) da se smije (čovjek), a on poziva ili podiže (na molitvu, tj. ne smeta da se smije kad uči ezan ili ikamet)."

 

(Hanefijski pravnici su stanovišta da muezin za vrijeme učenja ezana ne smije, odnosno ne treba da govori druge riječi ili da se smije.)

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Hamad od Ejuba i Abdul-Hamida, druga Zijadije, i (od) Asima Ahvela (ova sve tri: Ejub, Abdul-Hamid i Asim su pričali) od Abdullaha, sina Harisa, rekao je: govorio je (u lice) nama Ibnu Abas u (jednom) danu kaljavosti (u blatnjavu danu), pa pošto je dospio (došao) pozivač (na molitvu do rečenice) "Hajde (Dođi) na molitvu!", pa zapovjedio (tj. rekao) mu je (Ibnu Abas) da doziva (ovako): "Molitva u stanovima (u prebivalištima, tj. neka se obavi; ili: Molitvu u stanovima, tj. obavite, klanjajte)!" Pa je pogledao narod (ljudi), neki (od) njih k nekima, pa je rekao:

 

            "Činio je ovo (onaj) ko je bolji od njega (od ovoga muezina što sada uči ezan, ili: od njega, tj. od mene, misleći na sebe Ibnu Abas, a pod onim "boljim" podrazumjevao je Muhameda a.s.). I ona je zaista odlučna (dužna, obavezna molitva, a pod "ona" misli se na "džum'u" - molitvu u petak, jer se prije te molitve uči hutba-tj. drži se govor u lice prisutnima)."

 

GLAVA

 

poziva slijepoga kada bude (imao) on (nekoga) ko će izvijestiti njega (slijepca da je nastupilo vrijeme molitve, tj. vrijedi da slijep uči ezan pod rečenim uslovom).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca (Abdullaha, sina Umerova) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Zaista Bilal poziva u noći (radi se o ezanu za buđenje na jelo pred zoru uz mjesec posta - ramadan, dakle za vrijeme ramazana), pa jedite i pijte (sve) dok (nastupi čas da) doziva Ibnu Umi Mekjtum (tj. jedite i pijte dok ne zauči ezan Ibnu Umi Mekjtum)." Rekao je (Ibnu Umer, ili Ibnu Šihab): "A bio je (Ibnu Umi Mekjtum) čovjek slijep, neće dozivati dok se (ne) rekne njemu: "Osvanuo si, osvanuo si (tj. Unišao si u jutro, unišao si u jutro)!"

 

GLAVA

 

poziva (ezana) poslije zore.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: izvijestila me Hafsa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) kada se zadržao pozivač (muezin) radi (iščekivanja) jutra (ili: kada se uspravio, ustao pozivač na noge zbog jutra da poziva na molitvu), i (kada) se pokazalo jutro, (imao je običaj, bio je običaja da) klanja (klanjao je) dva lagana naklona (rekjata) prije (nego) da se uspostavi (obavezna) molitva.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Aiše:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja dva lagana naklona (rekjata) između dozivanja (ezana) i podizanja (ikameta, na obaveznu molitvu - fard) od molitve jutra (sabaha)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa rekao je: izvijestio nas je Malikj od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Zaista Bilal doziva u noći, pa jedite i pijte dok (počne da) doziva Ibnu Umi Mekjtum."

 

GLAVA

 

poziva (ezana) prije zore.

 

            PRIČAO NAM JE Ahmet, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Zuhejr, rekao je: pričao nam je Sulejman Tejmija od Ebu Usmana Nehdije, od Abdullaha, sina Mes'uda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (je):

 

            "Neka ne spriječi jednoga vas - ili jednoga od vas - (sumnja od nekoga pripovjedača, veli se Zuhejra?) - poziv Bilala (neka ga ne spriječi) od njegova jela pred zoru (sehura), pa zaista (ili: jer zaista) on poziva, ili doziva u noći da vrati vašega stajača (u neobaveznoj molitvi da se odmori) i zbog (toga da) probudi vašega spavača, a nije da govori zora, ili jutro (tj. a nije zora, ili jutro da se pojavljuje, pokazuje osvit, bjelina na ograničenom dijelu neba odozgo dolje)", i rekao je sa svojim prstima (tj. pokazao je svojim prstima) i podigao ih je ka gore i spustio ka niže (dolje, dajući tako znak da nije prava zora - fedžri sadik) "dok (ne) govori ovako (dok se ne pokaže ovako)", i rekao je Zuhejr sa svoja dva kažiprsta (tj. pokazao je sa svoja dva kažiprsta Zuhejr stavivši) jedan (od) njih dva iznad drugoga, zatim je pružio (razvukao) njih dva (na prostor, na širinu) od svoje desne i svoje lijeve (ruke ili strane htijući da objasni da je sličnim svojim pokretima Muhamed a.s. protumačio da je prava zora samo onda kad se svitanje primjećuje širom vidika, obzora).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: Ubejdulah je pričao nama od Kasima, sina Muhameda, od Aiše; a od Nafi'a (tj. od Kasima, od Nafi'a), od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - H -; rekao je (sastavljač, tj. Buharija): A pričao mi je Jusuf, sin 'Isa-a, Mervezija, rekao je: pričao nam je Fadl, rekao je: pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je zaista on rekao:

 

            "Zaista Bilal poziva (ezani) u noći, pa jedite i pijte dok (ne počne da) poziva (ezani) Ibnu Umi Mekjtum."

 

GLAVA:

 

Koliko je (vremenskog razmaka) između poziva (ezana) i podizanja (na molitvu - ikameta), i (GLAVA onoga) ko pogleda (iščekuje poziv za) podizanje (na) molitvu (ili: ko iščekuje uspostavljanje molitve).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: pričao nam je Halid od Džurejrije, od Ibnu Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugafela, Muzenije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Između svaka dva poziva je molitva (tj. Između ezana i ikameta u svakom vremenu može se obaviti neobavezna molitva - nafila)" - tri puta (je to ponovio, rekao, pa je onda još rekao, dodao:) - "za (onoga to važi) ko je htio (tj. ko hoće da klanja nafile)"."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: čuo sam Amra, sina Amira, Ensariju (priča) od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Bio je (običaj) pozivač (mujezin) kada je pozivao (na ahšam, ezanio za akšam, da) su ustajali ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i) žurili su stupovima (u bogomolji da im posluže kao zakloni, pa su klanjavali nafile) dok izađe Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i oni tako klanjaju dva naklona (rekjata) prije (obavezne) sutonske molitve (ahšama). A nije bilo (kaže Enes) između poziva i podizanja (na molitvu nijedna) stvar (tj. ništa)."

 

(U vezi ova dva rekjata prije ahšamskog farda ima neslaganja i raznih tumačenja. Hanefije ih ne praktikuju.)

 

            Rekao je (Buharija): a rekao je Usman, sin Džebeleta i Ebu Davud od Šu'beta: A nije bilo između njih dva (tj. između ezana i ikameta ahšama) osim malo (vremenskog razmaka).

 

GLAVA

 

(onoga) ko je izgledao (iščekivao poziv za) podizanje (na molitvu).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša rekla:

 

            "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zašutio pozivač (mujezin) sa prvim (pozivom - ezanom) od molitve zore (sabaha, bio je običaja da) ustane (tj. bio bi ustao) pa se bio naklonio (sa) dva lagana naklona (rekjata) prije (obavezne) molitve zore (sabaha) poslije (takvog svanuća) da se jasno pokaže zora, zatim je (zatim bi) legao na svoju desnu polovinu (stranu tijela) dok mu dođe pozivač za podizanje (na molitvu, tj. dok muezin ne zauči ikamet)."

 

 

GLAVA:

 

Između svaka dva poziva (između ezana i ikameta) je molitva za (onoga) ko je htio (ko hoće).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, rekao je: pričao nam je Kjehmes, sin Hasena, od Abdullaha, sina Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugafela, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Između svaka dva poziva je molitva (nafila), između svaka dva poziva je molitva." Zatim je rekao u trećem (izgovaranju te rečenice): "za (onoga) ko je htio (tj. ko hoće)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je rekao: Neka pozove (na molitvu) u putovanju jedan pozivač.

 

            PRIČAO NAM JE Mu'ala, sin Eseda, rekao je: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa:

 

            Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od moga naroda, pa smo ostali (boravili) kod njega dvadeset noći (tj. dvadeset dana). A bio je (Muhamed a.s.) milostiv (i) blag, pa pošto je vidio našu želju (da se povratimo) k našim porodicama, rekao je: "Vratite se, pa budite u (tj. među) njima, i poučavajte ih. I klanjajte, pa kada je prispjela molitva (tj. vrijeme molitve), pa neka pozove vas jedan (od) vas, i neka predvodi vas (u zajedničkoj molitvi - neka vam bude imam) najstariji (od) vas."

 

GLAVA

 

poziva za putnika (tj. za svaku vrstu putnika, ili: za putnike) kada budu skupno, skupa (zajedno), i poziva za podizanje (na molitvu, tj. i putnici na putovanju treba da uče ezan i ikamet), a takođe u (tj. na) Arefatu i Džem'u (tj. Muzdelifi, jer se Muzdelifa zove još i Džem'), i (GLAVA) govora pozivača "Molitva je u stanovima" (kada to pozivač, muezin rekne) u noći hladnoj ili kišovitoj.

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Muhadžira, sina Ebul-Hasena, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera, rekao je:

 

            "Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je htio pozivač (muezin) da poziva (da ezani), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Rashladi (tj. Očekaj zahlađenja)!" Zatim je htio da poziva, pa je rekao njemu (pozivaču): "Rashladi!" Zatim je htio da poziva, pa je rekao njemu: "Rashladi!" Dok se izjednačila sjena (sa) brežuljcima (malim uzvišenjima od pijeska, tj. Kada je sjena postala koliko su visoki pješčani brežuljci, pješčana uzvišenja), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista žestina (jakost) vrućine je od rasprostiranja (od širenja, tj. jedan dio izljeva daha, zapahnuća) pakla."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Halida Haza'-a, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, rekao je:

 

            "Došla su dva čovjeka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, hoće njih dva (na) putovanje, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada vas dva izađete (tj. krenete), pa pozivajte (ezanite) vas dva (na molitvu), zatim podižite vas dva (tj. izgovorite poziv za podizanje na molitvu - proučite ikamet), zatim neka predvodi vas dvojicu (u molitvi, tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice."."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Abdul-Vehab, rekao je: pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: pričao nam je Malikj, rekao je:

 

            "Došli smo k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladići približni (u godinama starosti), pa smo ostali (boravili) kod njega dvadeset dana i noći. A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, milostiv (i) blag, pa pošto je mislio da smo već zastrastvenili (tj. osjetili strast za) našom porodicom (tj. ženom), ili (da) smo već poželjeli (da odemo k porodici), pitao nas je o (onom) koga smo ostavili poslije nas (tj. iza sebe kod kuća), pa smo ga izvijestili. Rekao je: "Vratite se k vašim porodicama, pa ostanite u (tj. među) njima, i poučavajte ih i zapovijedajte im (da čine dobra djela)." I spomenuo je (neke) stvari, pamtim ih, ili ih neću pamtiti (tj. sačuvati u sjećanju - to je sumnja pripovjedača, pa je dalje pripovjedač nastavio da priča ono što je dobro zapamtio od ovoga hadisa:) "I klanjajte kao što ste vidjeli mene (da ja) klanjam (rekao im je Muhamed a.s.). Pa kada je prispjela molitva, pa neka pozove vas (ezani) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (između) vas."."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: izvijestio nas je Jahja od Ubejdulaha, sina Umera, rekao je: pričao mi je Nafi', rekao je:

 

            "Pozivao je (na molitvu, učio je ezan) Ibnu Umer u (jednoj) hladnoj noći u Dadžnanu (brdašcetu, udaljenom od Mekje dan hoda), zatim je rekao: "Klanjajte u vašim stanovima." Pa nas je izvijestio da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovijedaše pozivaču (da) poziva, zatim (da) govori (tj. da rekne) na tragu njega (tj. iza, ozad njega - poziva, ezana, poslije ezana): "Zar ne (Pažnja!)! Klanjajte u stanovima!" (zapovjedio je da muezin to rekne na kraju ezana) u hladnoj ili kišovitoj noći u putovanju (tj. prilikom odsijedanja i konačenja za vrijeme putovanja).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Dža'fer, sin 'Avna, rekao je: pričao nam je Ebul-'Umejs od 'Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovoga oca (tj. od Ebu Džuhajfeta r.a.), rekao je:

 

            "Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u El-Ebtahu (u mjestu u mekjanskoj dolini). Pa mu je došao Bilal pa ga je obavijestio o molitvi (ili: pa ga je pozvao na molitvu, tj. proučio je ezan). Zatim je izašao Bilal sa štapom (tj. Iznio je Bilal štap i nosio ga) dok ga je zabo (u zemlju) između dvije ruke (tj. pred, ispred) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u El-Ebtahu, i podignuo je (na) molitvu (tj. i Bilal je onda proučio ikamet)."

 

GLAVA:

 

Da li će tragati (proslijeđivati, tj. okretati) pozivač (muezin) svojim ustima ovdje i ovdje (tj. desno i lijevo, a to znači hoće li okretati usta desno kada izgovara "Dođi na molitvu", a lijevo kada izgovara "Dođi na spas" pozivajući na molitvu), i da li će se okretati u pozivu (tj. učeći ezan)?

 

            A spominje se od Bilala (tj. o Bilalu i to) da je on učinio (tj. stavljao) svoja dva prsta u svoja dva uha. A bio je Ibnu Umer (običaja da) ne stavlja (ne stavljaše) svoja dva prsta u svoja dva uha. A rekao je Ibrahim (Nah'ija): "Nema štete (grijeha) da poziva (na molitvu pozivač bivši on) na (tj. u drugom stanju) osim čišćenja (osim očišćenja; ne smeta učiti ezan bivši bez abdesta, ako nema abdesta)." A rekao je 'Ata': "Očišćenje je pravo (poziva, ezanovo pravo; ili: dužnost pozivača) i običaj (vjere, ili: postupak u vjeri)." A rekla je Aiša: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) spominje Allaha (spominjaše Allaha) na (tj. u) svim svojim vremenima (časovima)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od 'Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegova oca da je on vidio Bilala (da) poziva, pa sam počeo (kaže Ebu Džuhajfete da) tragam (tj. slijedim) njegova usta ovdje i ovdje (tj. da pratim kako Bilal okreće usta tamo i ovamo, a to znači desno i lijevo) u pozivu (tj. u ezanu, učeći ezan, jer "bi" znači i "u").

 

(Okrećanje usta tumači se kao okrećanje glave desno i lijevo, pa mnogi pravnici, na osnovu toga, kažu da je pri učenju ezana dozvoljeno zakrenuti samo glavu, a nije prsa i tijelo.)

 

GLAVA

 

govora čovjeka: Prošla (mašila) nas je molitva.

 

            A mrzio je Ibnu Sirin da (čovjek) govori: Prošla nas je molitva, ali neka rekne (tj. a nije mrzio da rekne): Nismo stigli (da obavimo molitvu). A govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je ispravniji (od Ibnu Sirinova govora).

 

(Ovo Buharija veli da bi pokazao da on odbacuje navedeno Ibnu Sirinovo mišljenje.)

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je:

 

            "Dok mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je čuo žagor (galamu) ljudi. Pa pošto je klanjao, rekao je: "Šta je vaše stanje (tj. Šta vam je)?" Rekli su: Požurili smo ka molitvi (na molitvu). Rekao je: "Ne činite (to žurbom, žagorom, galamom). Kada ste dolazili (Kada dolazite) molitvi, pa na vas je (tj. na vama je bilo da to činite, činite to) sa smirenošću i dostojanstvom, pa što ste stigli, pa klanjali ste (pa klanjajte), a što vas je prošlo (mašilo), pa upotpunite (doklanjajte, tj. nastavite da klanjate ono što je imam prije vas klanjao - nastavite onda kada imam preda selam)."."

 

GLAVA:

 

Neće (čovjek) žuriti k molitvi (zajedničkoj), i neka dođe sa smirenošću i dostojanstvom.

 

            A rekao je: "Što ste stigli, pa klanjajte, a što vas je prošlo, pa upotpunite." Rekao ga je (hadis) Ebu Katadete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada ste čuli (poziv za) podizanje, pa idite k molitvi, a na vama je (da to činite) sa smirenošću i dostojanstvom (tj. a držite se smirenosti - ili spokojstva - i dostojanstva), a ne brzajte; pa što ste stigli, pa klanjajte, a što vas je prošlo, pa upotpunite."

GLAVA:

 

Kada će ustati ljudi (u prilici) kada su vidjeli (ili: kada ugledaju) predvodnika (u molitvi - imama) kod podizanja (tj. pri pozivu za podizanje na molitvu)?

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pisao je k meni Jahja od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Kada se podiže molitva (Kada se uspostavlja molitva, a to znači: kada se vrši poziv za podizanje na molitvu, kada se uči ikamet), pa ne ustajte (na noge) dok (ne) vidite mene (tj. dok ne ugledate da ja izlazim iz kuće, ili: dok ja ne pođem da stupim na molitvu)."

 

(U prvim vremenima islamski učenjaci su se razilazili u tom kada treba ustati na noge kada se uči ikamet.)

 

GLAVA:

 

Neće ići (čovjek) k molitvi žureći se, i neka stane (na molitvu) sa smirenošću (spokojstvom) i dostojanstvom.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Kada se podigla molitva (tj. Kada se počeo da izgovara poziv za podizanje na molitvu - ikamet), pa ne ustajte dok (ne) vidite mene, i na vas je (tj. na vama je da ustanete, stanete na molitvu) sa smirenošću (spokojstvom, tj. i držite se smirenosti, spokojstva)." Slijedio ga (Šejbana) je Alija, sin Mubarekja.

 

GLAVA:

 

Da li će izaći (čovjek) iz bogomolje zbog (neke) bolesti (tj. zbog nekog uzroka, događaja)?

 

            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, sina Kjejsana, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao, a već se podigla molitva (tj. proučio se već ikamet), i upravili su se redovi, pa (tj. te) kada je stao u svoje mjesto klanjanja, iščekivali smo da veliča (Allaha, tj. da rekne: "Allahu ekjber - Allah je veći od svega), (ali mjesto toga on) je otišao (iz bogomolje). Rekao je (odlazeći): "Na vašem mjestu (ostanite)." Pa smo ostali na našem obliku (tj. u našem položaju sve) dok je (najzad) izašao k nama, kapa njegova glava vodom (tj. sa glave mu kaplje voda), a već se okupao.

 

GLAVA:

 

Kada je rekao predvodnik (vođa u zajedničkoj molitvi): Vaše mjesto (držite, zadržite, pa) dok se vratio, iščekivali su ga.

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Evzaija od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, rekao je:

            "Podigla se molitva (tj. izvršio se poziv za podizanje na molitvu, ikamet), pa su ujednačili ljudi svoje redove. Pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je prošao naprijed, a on je neočišćen (tj. neokupan, džunub), pa je rekao: "Na vašem mjestu (očekajte, zadržite se)." Pa se vratio, pa se okupao, zatim je izašao (iz kuće, ili iz svoje sobe), a njegova glava kaplje vodom (tj. izašao je, a sa glave mu kaplje voda), pa je klanjao s njima."

 

GLAVA

 

govora čovjeka: Nismo klanjali.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'ajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta (da) govori: izvijestio nas je Džabir, sin Abdullaha, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao i jedan takav slučaj) da mu je došao Umer, sin Hataba, (na) dan (kopanja) rova pa je rekao:

 

            "O poslaniče Allaha, tako mi Allaha nisam bio blizu da klanjam dok je bilo blizu Sunce (da) zalazi (tj. skoro, umalo da nisam klanjao dok je skoro Sunce zalazilo, a umalo Sunce da zađe)." A to je (Umer govorio) poslije (nastupanja vremena, časa) što se (u njemu) omrsio postač, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam je (ikjindije, popodnevne molitve) klanjao (ni ja)." Pa je odsjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k (dolini) Buthanu, a ja sam (bio) sa njim. Pa se očistio (abdestio), zatim je klanjao popodnev (ikjindiju) poslije što je zašlo Sunce, zatim je klanjao poslije nje (ikindije - popodnevne molitve) sutonsku molitvu (ahšam, akšam).

 

GLAVA

 

vođe (predvodnika u molitvi kada) se pojavi njemu nužda (neka potreba) poslije podizanja (na molitvu, tj. poslije izvršenja poziva za podizanje na molitvu - poslije ikameta).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer Abdullah, sin 'Amra, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa, rekao je:

 

            "Podigla se molitva (tj. izvršen je poziv za podizanje na molitvu - proučen je ikamet), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, šapće (jednome) čovjeku (tj. nešto se tajno sašaptava sa nekim čovjekom) u strani (u kraju, na kraju) bogomolje, pa nije ustao k molitvi (vrlo dugo se zadržao) dok je (već i) zaspao narod."

 

GLAVA

 

govora kada se podigla molitva.

 

(Hoće da se kaže da se za nuždu može govoriti kada se uči ikamet. Neki kažu da je to ružno, mekjruh.)

 

            PRIČAO NAM JE 'Ajaš, sin Velida, rekao je: pričao nam je Abdul-'A'la, rekao je: pričao nam je Humejd, rekao je: pitao sam Sabita Bunaniju o čovjeku (koji) govori poslije što (je proučen poziv da) se podiže (uspostavlja) molitva, pa mi je pričao od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Podigla se molitva (tj. proučen je ikamet, poziv da se podigne na molitvu), pa se izložio (pojavio se) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) čovjek pa ga je zadržao (taj čovjek što mu je pristupio) poslije što se podigla molitva (tj. zadržao ga je pošto je već bio izvršen poziv za podizanje na molitvu, a svakako je u tom zadržavanju tekao i razgovor o nečemu)."

 

GLAVA

 

obaveznosti molitve skupine (tj. zajedničke molitve).

 

            A rekao je Hasen (Hasen Basrija): Ako ga je (čovjeka) sprečavala njegova majka od večernje molitve (jacije) u skupini (iz) sažaljenja (milosti) nad njim, nije joj se (bio dužan u tome) pokoriti (tj. neće joj se pokoriti)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Tako mi (onoga) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci (tj. Tako mi Allaha u čijoj je moći moj život) zaista sam namjeravao (spremao se, htio) da zapovjedim za drva pa da se sakupe drva, zatim (da) zapovjedim za molitvu pa (da) se poziva za nju, zatim (da) zapovjedim (nekom) čovjeku pa (da) predvodi ljude (u zajedničkoj molitvi - da im bude imam), zatim (da) odem pozadi (klanjača, iza klanjača) k ljudima (koji nisu došli da zajednički klanjaju; a veli se: zatim da se usprotivim k ljudima koji nisu došli na zajedničku molitvu, tj. da ih napadnem pozadi, s leđa) pa (da) popalim njima njihove kuće. Tako mi (onoga) koji (je taj što) je moja duša u njegovoj ruci da zna jedan (od) njih (tj. neki od onih što ne idu u džemat) da će on naći (očopanu, oglođanu) debelu (tj. masnu, mrsnu) kost, ili dva lijepa papka (a veli se: ili dvije lijepe strelice), zaista (bi) prisustvovao večernjoj molitvi (jaciji, tj. kad bi znao da će zadobiti ma i najmanju ovosvjetsku korist, došao bi i u jaciju u koju je najteže bilo doći zbog toga što nije bilo rasvjete, a vrijeme je tamno u najviše slučajeva)."

 

GLAVA

 

vrijednosti molitve skupine (tj. molitve u skupini).

 

            A bio je Esved, kada ga je prošla skupina (tj. kada ga je mašila molitva u skupini - bio je običaja da) je odlazio k drugoj bogomolji (u nadi da tamo stigne u zajedničku molitvu). A došao je Enes k (jednoj) bogomolji (a) već se (bilo) klanjalo u njoj, pa je pozvao (na molitvu, tj. proučio je ezan), i izgovorio je poziv za podizanje (na molitvu, tj. i proučio je ikamet) i klanjao je zajednički (skupno sa svojih dvadeset momaka, ali se pravne škole, mezhebi, u tome ne slažu da li je mekjruh, pokuđen, ružan, za odbaciti postupak zajedničkog klanjanja neke molitve u jednoj bogomolji po drugi puta od osobe koja nije ovlašteni predvodnik, imam, te bogomolje, pa je i hanefijska škola na strani onih koji to smatraju mekjruhom, za odbaciti, ustvari to je mišljenje Ebu Hanifeta).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Molitva skupine nadmašuje molitvu osamljena (osamljenika) za dvadeset i sedam stepeni (stupnjeva)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Lejs, rekao je: pričao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Hababa, od Ebu Seida Hudrije da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

            "Molitva skupine nadmašuje molitvu osamljena (samoga) za dvadeset i pet stepeni."

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, rekao je: pričao nam je 'Ameš, rekao je: čuo sam Ebu Saliha (da) govori: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Molitva čovjeka u skupini udvostručava se na njegovu molitvu u njegovoj kući i u njegovom trgu dvadeset i pet dvostrukosti, a to je da on, kada se očistio (abdestio), pa je uljepšao čišćenje, zatim je izašao k bogomolji, nije ga izvelo (iz kuće ništa drugo) osim molitva - (on) nije koracio (nijedan) koračaj (korak) osim (tako da) se podigla njemu s njim (s koračajem, s korakom jedna) stepenica (jedan stepen u vrijednosti i dobroti) i skinula se od njega (tj. sa njega) s njim (jedna) pogreška. Pa kada je klanjao, neprestano anđeli izriču blagoslov na njega dok je trajao (tj. dok sjedi) u svome mjestu klanjanja (govoreći ovako, ili ovo:) "Bože, pomiluj ga, Bože, budi milostiv njemu!" I neprestano je jedan (od) vas u molitvi dok je iščekivao (tj. dok iščekuje) molitvu."

 

GLAVA

vrijednosti molitve zore (sabaha) u skupini.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

            "Nadmašuje molitva sviju molitvu jednoga (od) vas, samoga njega, za dvadeset i pet dijelova. I sastaju se anđeli noći i anđeli dana u molitvi zore (sabahu)." Zatim kaže Ebu Hurejrete (tj. Zatim je rekao Ebu Hurejrete): Pa čitajte, ako ste htjeli (tj. Pa učite riječi Kur'ana, ako hoćete) ".... zaista čitanje (učenje) zore je (tako vrijedno da se njemu) prisutno."  (Kako se u molitvi čita, uči iz Kur'ana, to Ebu Hurejrete smatra da se navedeni tekst iz Kur'ana može uzeti kao jedan od podloga za naročitu vrijednost molitve u zoru. Isto tako on smatra da riječ "Mešhuda - prisutno se (njemu, tome čitanju)" - da ta riječ znači da su anđeli prisutni.). Rekao je Šuajb: a pričao mi je Nafi' od Abdullaha, sina Umera, rekao je: "Nadmašuje ju (pojedinačnu molitvu zajednička molitva) za dvadeset i sedam stepeni."

 

            PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao nam je 'Ameš, rekao je: čuo sam Salima, rekao je: čuo sam Umu Derda-u (da ona) govori: unišao mi je Ebu Derda', a on je naljućen (ljut), pa sam rekla:

 

            "Šta te je naljutilo?" Pa je rekao: "Tako mi Allaha ne poznam (tj. ne prepoznajem) od sljedbe Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (ni jedne) stvari (tj. ništa, a to znači da ne vidi od onoga islama kakav je bio za života Muhameda a.s. ništa drugo) osim (to) da oni klanjaju skupa (zajednički molitvu)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mu'ala-a, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

            "Najveći čovjek nagradom u molitvi (tj. najnagrađeniji čovjek za molitvu) je najdalji njih pa najdalji njih iđenjem (hodom, tj. najudaljeniji od bogomolje, koji mora da najviše utroši hoda do bogomolje). A (onaj) koji iščekuje molitvu da je klanja sa predvodnikom (vođom, imamom) veći je nagradom (nagrađeniji je) od (onoga) koji klanja, zatim spava."

 

GLAVA

 

vrijednosti ranenja, ranjenja (tj. hitenja) ka podnevu (k podnevnoj molitvi).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malikja, od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, od Ebu Saliha Semana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Dok (tako jedan) čovjek ide (tj. Dok je išao) sa (jednim) putom, našao je granu trna na (tom) putu, pa ju je odstranio (pa ju je sklonio na drugo mjesto), pa je zahvalio Allah njemu, pa je oprostio njemu." Zatim je rekao (Muhamed a.s.): "Mučenici (žrtve, šehidi) su petorica (pet vrsta umrlih): umrli od kuge, i umrli od stomaka (od bolesti u trbuhu), i utopljenik, i drug rušenja (tj. i onaj na koga se nešto srušilo pa ga ubilo) i mučenik (žrtva, šehid) u (ili na) putu Allaha (tj. i onaj koji je pao, poginuo u borbi za islamsku vjeru). I rekao je (Muhamed a.s.): "Da znaju ljudi šta je u dozivanju (na molitvu, ezanu) i prvome redu (pri zajedničkoj molitvi - šta je, tj. koliko je nagrade), zatim (kada) ne bi našli (druge nagodbe) osim da se odrede ždrijebom (kockom), zaista bi se određivali ždrijebom na njega (tj. na to koji će učiti ezan i ko će sve stati u prvi red). A da znaju šta je (koliko je nagrade) u ranenju (hitenju, žurenju na molitvu), zaista bi se natjecali k njemu (k ranenju, ko će ranije, prije doći u bogomolju na molitvu). A da znaju šta (koliko) je u tmini i jutru (tj. u molitvama tmine i jutra - u jaciji i sabahu nagrade), zaista bi došli njima dvjema i da (bi) puzanjem (pužući morali ići)."

 

GLAVA

računanja (brojanja) tragova (tj. koraka što je napravi idući na molitvu u bogomolju - računanja toga u dobra djela za koja se nada Božijoj nagradi).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, rekao je: pričao nam je Abdul-Vehab, rekao je: pričao nam je Humejd od Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "O Selimovići (zapravo: Selimetovići, sinovi Selimeta), zar ne računate vaše tragove (u dobra djela za koja se nadate nagradi od Allaha)?" A rekao je Mudžahid o govoru Njega (tj. u vezi tumačenja Allahovih riječi iz Kur'ana): ".... i pišemo što su proturili (preda se, tj. učinili prije svoje smrti) i njihove tragove....", rekao je (Mudžahid da "i njihove tragove" znači): njihove korake. A pričao nam je Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: pričao mi je Humejd, rekao je: pričao mi je Enes da su Selimetovići htjeli da se okrenu od (tj. da se presele, premjeste iz) svojih stanova pa (da) se nastane (pa da odsjednu) blizu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je (Enes): Pa je mrzio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ostave praznu (pustu okolicu uz) Medinu, pa je rekao: "Zar ne računate vaše tragove (tj. korake od vaših dalekih stanova do moje bogomolje u dobro djelo)?" Rekao je Mudžahid: "Njihovi koraci su njihovi tragovi (koji su obilježja, znakovi) da se ide u (tj. po) zemlji sa njihovim nogama."

 

 

GLAVA

 

vrijednosti molitve večeri (jacije) u skupini.

 

            PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao nam je 'Ameš, rekao je: pričao mi je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Nije molitva teža na (tj. za) licemjere (nijedna) od (molitve) zore i večeri (sabaha i jacije), a da znaju šta je u njima dvjema (nagrade), zaista bi došli (prisustvovali) njima dvjema i da (bi) puzanjem (pa makar pužući morali doći). Zaista sam već (bio) namjerio (naumio, htio) da zapovjedim pozivaču (mujezinu) pa (da on) podigne (na molitvu, tj. da prouči ikamet), zatim (da) zapovjedim (nekom) čovjeku (koji) će predvoditi ljude (u molitvi, biti im imam), zatim (da) uzmem (plamteće) glavnje (ugarke) od vatre pa (da) spalim (kuće) na (nad glavama svakoga onoga) ko neće (da) izađe ka molitvi poslije (poziva, ezana, tj. kada je čuo ezan)."

 

GLAVA:

 

Dva pa što je iznad njih dvojice - je skupina (koja treba i može klanjati zajednički molitvu). 

 

(Dvije osobe čine skupinu, a pogotovu više od dvije.)

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada je došla molitva (tj. Kada je nastupilo vrijeme molitve), pa pozivajte vas dva (tj. proučite ezan vas dva), i podignite vas dva (tj. proučite ikamet za podizanje na molitvu), zatim neka predvodi vas dvojicu (tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice."

 

(To je rekao dvojici ljudi koji su htjeli da idu na putovanje.)

 

GLAVA

 

(onoga) ko je sjeo u bogomolji (da) iščekuje (čeka) molitvu, i (GLAVA) vrijednosti bogomolja.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Zaista anđeli izriču blagoslov na jednoga (od) vas dok (je) trajao (dok se zadržao) u svome mjestu klanjanja (ali) dok nije proizveo (nešto što mu poništava čišćenje za molitvu, abdest - i anđeli blagosiljaju ovako): "Bože, oprosti mu, Bože, smiluj se njemu." Neprestano je jedan (od) vas u molitvi dok traje (to da) molitva zadržava njega; ne sprečava ga da se obrne (tj. povrati) ka svojoj porodici (ništa drugo) osim molitva."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina 'Asima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Sedam (vrsta dobrih osoba su takve da) će ih zasjeniti (tj. napraviti im hlad) Allah u Svojoj sjeni (na onaj) dan (kada) nema sjene osim Njegove sjene (tj. kada neće biti hlada osim Njegovoga hlada - a to sedam vrsta osoba su): pravedan vođ, vođa (rukovodilac, upravljač, vladalac, vladar), i mladić (koji) je odrastao u obožavanju svoga Gospoda, i čovjek (koji je takav da) je njegovo srce obješeno u bogomoljama, i dva čovjeka (koji) se vole (uzajamno) u (ime ljubavi prema) Allahu, sastaju se njih dva na njoj i rastaju se njih dva na njoj (na toj ljubavi, u ime te ljubavi), i čovjek (koji je tako čvrsta morala pa kada) ga zatraži (u ime preljuba žena) plemićka i lijepa (on to odbije) pa rekne: Zaista ja se bojim Allaha, i čovjek (koji) je podjelio milostinju (tj. koji stalno dijeli milostinju, ali tako tajno) da ne zna njegova ljevica šta troši (daje, dijeli) njegova desnica, i čovjek (koji) je spomenuo (tj. spominje, sjeća se) Allaha (bivši on) osamljen, pa poteku (preliju se) njegova dva oka (suzama)."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Dža'fera, od Humejda, rekao je: pitao se (tj. upitan je) Enes da li je uzimao (tj. imao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prsten (pečat), pa je rekao:

 

            "Da. Odgodio je (jedne) noći molitvu večeri (jaciju) do polovine noći, zatim se okrenuo na nas sa svojim licem poslije što je klanjao pa je rekao: Klanjali su ljudi i zaspali su, a neprestano ste (vi bili) u molitvi otkada ste ju iščekivali (dok ste je čekali)." Rekao je (Enes): "Pa kao da ja (sad) gledam k sjajenju, sjaju (svjetlucanju) njegova prstena (pečata)."

 

GLAVA

 

vrijednosti (onoga) ko je odlazio (jutrom) k bogomoljama i ko je išao (tj. vraćao se večerom, noću iz bogomolja).

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Haruna, rekao je: izvijestio nas je Muhamed, sin Mutarifa, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Ko je odlazio (tj. Ko odlazi jutrom) k bogomolji i (ko je) išao (tj. i ide, vraća se večerom, u noći - jer "raha" po nekima znači i "vraćati noću"), pripravio (doslovno: izbrojio) je Allah njemu njegovu gostionicu (ili: njegovo pogošćenje jelom) od raja kada god je odlazio (jutrom) ili išao (vraćao se večerom, noću)."

 

GLAVA:

 

Kada se podigla molitva (Kada se uspostavila molitva, tj. kada je proučen ikamet) pa nema molitve osim propisane (obavezne molitve, tj. ne smiju se klanjati nafile - neobavezne molitve kada se podiglo da se klanja fard - propisana, obavezna molitva).

 

            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Hafsa, sina Asima, od Abdullaha, sina Malikja sina Buhajnete, rekao je:

 

            "Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jednoga) čovjeka...." Rekao je (Buharija): A pričao mi je Abdurahman, rekao je: pričao nam je Behz, sin Eseda, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio me Sa'd, sin Ibrahima, rekao je: čuo sam Hafsa, sina Asima, rekao je: čuo sam (jednoga) čovjeka iz (plemena) Ezda, govori mu se Malikj, sin Buhajnete, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednoga) čovjeka, a već se podigla molitva (tj. a već je izgovoren ikamet da se podigne na obaveznu molitvu, a onaj čovjek) klanja dva naklona (rekjata nafile, neobavezne molitve, sabahskog suneta). Pa pošto je otišao (sa molitve, tj. pošto je završio molitvu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, opkolili su ga (okupili su se okolo njega - oko čovjeka, ili: oko Božijeg poslanika) ljudi, pa je rekao njemu (onome čovjeku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar jutro (tj. jutarnju molitvu, sabah klanjaš) četiri (naklona, rekjata), zar jutro (sabah) četiri (rekjata klanjaš)?" Slijedi ga (tj. Behza, slaže se s njime) Gunder i Mu'az od Šu'beta, od Malikja. A rekao je Ibnu Ishak od Sa'da, od Hafsa, od Abdullaha, sina Buhajnete. A rekao je Hamad: izvijestio nas je Sa'd od Hafsa, od Malikja.

 

(Ovo na kraju su sve razni senedi - lanci ljudi preko kojih je navedeni hadis dopro do Buharije.)

 

GLAVA

 

granice bolesnika da prisustvuje skupini (tj. do koje granice bolesti će bolesnik nastojati da odlazi na zajedničku molitvu).

 

            PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričao nam je 'Ameš od Ibrahima, rekao je Esved:

 

            Bili smo kod 'Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), pa smo spomenuli ustrajnost (upornost) na molitvi i poštovanje nje (i držanje nje, molitve  za veliku stvar). Rekla je (na to Aiša): "Pošto se razbolio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i

spasio, svojom bolesti koja je (ta što) je umro u njoj, pa je došla molitva (tj. pa je prispjelo, nastupilo vrijeme molitve), pa se pozvalo (tj. pa se proučio ezan), pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam njima)." Pa se reklo njemu (Božijem poslaniku a.s.): "Zaista je Ebu Bekjr žalovit (žalostan, lako ga obuzme žalost, tužan) čovjek. Kada je stao (tj. Kada stane na) tvoje mjesto (gdje stojiš), nije mogao (tj. neće moći) da klanja sa ljudima (kao imam njima)." I ponovio je (Muhamed a.s. svoj predlog) pa su ponovili (svoju primjedbu na taj predlog) njemu. Pa je ponovio treći (puta) pa je rekao: "Zaista vi (žene) ste drugarice Jusufa (Josifa, tj. vi ste navaljivale i na Jusufa a.s. da odstupi od svoga stanovišta). Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam)!" Pa je izašao Ebu Bekjr pa je klanjao (tj. počeo je klanjati). Pa je našao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od svoje duše lakoću (tj. pa je osjetio da mu je lakše), pa je izašao, naginje se (idući naslonjen) između dva čovjeka, kao da ja (sad) gledam njegove dvije noge, pišu njih dvije (po) zemlji (tj. vuku se po zemlji) od bola. Pa je htio Ebu Bekjr da se pomakne (povuče) nazad, pa je dao znak k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da (tj. to jest): "Tvoje (tj. Svoje) mjesto (zadrži)!" Zatim su doveli njega (tj. doveden je Božiji poslanik a.s.) dok je sjeo uz njegovu (Ebu Bekjrovu) stranu (uz Ebu Bekjra)." Pa se reklo 'Amešu: A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tom prilikom takvog postupka - on) klanja, a Ebu Bekjr klanja sa (tj. za) njegovim klanjanjem, a ljudi klanjaju sa (tj. za) klanjanjem Ebu Bekjra. Pa je rekao (Ameš) sa svojom glavom: Da. (To znači: Ameš je dao znak glavom da je tako bilo.) Predao ga (pomenuti hadis) je Ebu Davud od Šu'beta, od Ameša neki (dio) njega (hadisa). A povećao je (tj. dodao je u pričanju ovoga hadisa) Ebu Muavijete (još ovo): ".... sjeo je (na prostor) od ljevice (nalijevo) Ebu Bekjra, pa je bio Ebu Bekjr (u takvom položaju da) klanja stojeći."

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Ma'mera, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha, rekao je: rekla je Aiša:

 

            "Pošto je oteščao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. pošto je postalo teško njegovo stanje) i pojačao se njegov bol, zatražio je dozvolu (od) svojih žena da se dvori (da mu se pruža bolesnička njega samo) u mojoj sobi, pa su (to) dozvolile njemu. Pa je izašao između dvojice ljudi, pišu njegove dvije noge (po) zemlji (tj. vuku se po zemlji). A bio je između Abasa i (jednog) drugog čovjeka (tj. išao je između njih oslanjajući se na njih dvojicu)." Rekao je Ubejdulah, sin Abdullah

a: Pa sam spomenuo to Ibnu Abasu šta je rekla Aiša, pa je rekao meni: "Da li znaš ko je (taj) čovjek kojega nije imenovala (čije ime nije spomenula) Aiša?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On je (tj. to je bio) Alija, sin Ebu Taliba."

 

GLAVA

 

dopuštenja u kiši i bolesti da klanja (čovjek) u svome stanu.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a da je Ibnu Umer pozvao (proučio ezan) za molitvu u (jednoj) noći, vlasnici studeni i vjetra (tj. studenoj, hladnoj i vjetrovitoj noći), zatim je rekao (na kraju ezana): "Zar ne! (tj. Pažnja!) Klanjajte u stanovima." Zatim je rekao:

 

            "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovijedaše pozivaču (mujezinu) kada bi bila noć, vlasnica studeni i kiše (tj. studena i kišovita noć da na kraju ezana) govori: "Zar ne! (tj. Pozor! Pazite! Pažnja!) Klanjajte u stanovima!"

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj od Ibnu Šihaba, od Mahmuda, sina Rebi'a, Ensarije da 'Itban, sin Malikja vođaše svoj narod (u molitvi, tj. bivaše, bio je svome narodu imam), a on je (bio) slijep, i da je on rekao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "O poslaniče Allaha, zaista ona (tj. ono se događa i tako da) bude pomrčina i poplava, a ja sam čovjek slijepoga (a veli se i: manjkavoga) vida, pa klanjaj, o poslaniče Allaha, u mojoj kući (ili: u mojoj sobi na jednom) mjestu (da) uzmem njega (to mjesto za) klanjalište (mjesto klanjanja, mjesto gdje ću klanjati sa svojim narodom)." Pa mu je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Gdje voliš (želiš) da klanjam?" Pa je pokazao ka (jednom) mjestu od kuće (ili: sobe).

Pa je klanjao u njemu (u ili na tom mjestu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

 

GLAVA:

 

Da li će klanjati vođa (u molitvi) sa (onim) ko je prisustvovao (ko je došao, a imao je ispriku i razlog da ne dođe u skupinu, u džema'at da zajednički klanja); i da li će govoriti (učiti hutbu u) petak u kiši (kad je kiša)?

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, rekao je: pričao nam je Abdul-Hamid, drug Zijadije, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Harisa, rekao je: govorio nam je (tj. učio nam je hutbu u petak) Ibnu Abas u (jednom) danu vlasniku kaljavosti (blata, tj. u jednom blatnjavom danu), pa je zapovjedio pozivaču (mujezinu), pošto je stigao (došao pozivač do rečenice:) "Hajde (Dođi) na molitvu", rekao je (Ibnu Abas u toj zapovjedi muezinu): "Reci: Molitva je u stanovima."  (Znači umjesto "Dođi na molitvu", danas u ezanu reci: "Molitva je u stanovima", jer je blato - a sjetimo se da su džamije bile tada bez krovova, podova i prostirke po podu.) Pa je pogledao neki (od) njih k nekima (tj. pa su na tu Ibnu Abasovu zapovjed svi prisutni pogledali jedan u drugog, zgledali se) kao da su oni (to) zanijekali (kao da nisu to odobravali), pa je rekao:

            "Kao da ste vi zanijekali (osudili) ovaj (moj postupak). Zaista ovo je (postupak što) ga je činio ko (tj. što) je on bolji od mene (bio)." Misli (Ibnu Abas pod tim riječima na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. "Zaista ona (džum'a) je odlučna (dužnost, rekao je dalje Ibnu Abas), a zaista ja mrzim da vas bacam u grijeh (doslovno: ja sam mrzio, tj. ja nisam želio - ne želim - da vas bacam u grijeh)." A od Hamada, od Asima, od Abdullaha, sina Harisa, od Ibnu Abasa slično njemu (navedenom hadisu) osim (zadnjeg dijela u kojem se kaže) da je on rekao: "Mrzio sam da vas bacam u grijeh. Pa dolazite, gazite (gazeći) blato do vaših koljena."

 

(Neki kažu da se zadnja rečenica priča i ovako "fe tedži'u.....", pa bi prevod onda izgledao ovako: "Mrzio sam da vas bacam u grijeh, pa (da) dolazite gazeći blato do vaših koljena." Prvi prevod zadnje rečenice znači: "Pa vi opet dolazite gazeći blato do svojih koljena iako sam rekao muezinu da u ezanu umjesto "Dođi na molitvu" izgovori "Molitva je u stanovima" da bi vi kod kuća danas klanjali jer je blato. Znam da je džum'a odlučna dužnost i ne želim da vas u grijeh bacim, ali je tako činio u ovakvim prilikama i Muhamed a.s. Grijeh je izostaviti džum'u, ali je grijeh i ne postupati onako kako je Muhamed a.s. činio, a on je u ovakvim prilikama naređivao da se klanja u stanovima. Moj postupak je bio uperen na to da se poslužite ovom olakšicom, jer nisam želio da vas bacam u grijeh propuštanja korišćenja olakšice koju je dao Muhamed a.s.)

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je: pitao sam Ebu Seida Hudriju (o Lejletul-Kadru), pa je rekao:

 

            Došao je (jedan) oblak pa je kišio (tj. pa je dao kišu) dok je protekao (prokapao) tavan (plafon džamije Muhameda a.s.), a bio je od grana palmi. Pa se podigla (uspostavila) molitva, pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pada ničice (na sedždu) u vodu i blato, čak sam vidio trag blata u (na) njegovom licu (čelu).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Enes, sin Sirina, rekao je: čuo sam Enesa (da) govori: rekao je (jedan) čovjek od Pomagača:

 

            "Ja ne mogu molitve s tobom (da obavljam, o poslaniče Allaha)." A bio je golem (krupan) čovjek, pa je napravio za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) jelo, pa ga je pozvao k svome stanu, pa mu je prostro (jednu) hasuru (prostirku od rogožine) i poprskao je (vodom) kraj (jedan dio te) hasure, pa je klanjao (Muhamed a.s.) na njoj dva naklona (rekjata). Pa je rekao (jedan) čovjek od roda Džaruda Enesu: "Je li bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja prepodnevnicu (neobaveznu molitvu koja se klanja oko dva sata prije podne, kada Sunce dobro odskoči, kada ljeti u našim selima stanovnici ručaju, a to je doba između 9 i 10 sati)?" Rekao je (Enes): "Nisam ga vidio (da) ju je klanjao (nikada) osim tada (tj. osim toga dana)."

 

GLAVA:

 

Kada je došlo (Kada je prisutno) jelo, a podigla se (uspostavila se zajednička) molitva.

 

            A bio je Ibnu Umer (običaja da) počne (tj. počinjaše) sa večerom (tj. prvo bi večerao, kada je već jelo došlo pa bi onda klanjao). A rekao je Ebu Derda': "Od razumijevanja čovjeka je njegovo okrećanje (prvo) na svoju potrebu (da je zadovolji i izvrši tako) da se okrene (poslije) na svoju molitvu, a njegovo srce je prazno (od misli na potrebu, ne misli za potrebom).

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: pričao mi moj otac, rekao je: čuo sam Aišu od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

 

            "Kada se stavila (metnula) večera, a podigla se (uspostavila se) molitva, počnite sa večerom (prvo)."

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada se ponudila (stavila pred nekoga) večera, pa počnite s njim (tj. s jelom) prije (nego) da klanjate molitvu zalaženja (tj. ahšam, akšam, sutonsku molitvu), a ne žurite se (u ovom slučaju na molitvu toliko da odustanete, da se dignete) od vaše večere."

 

            PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Kada se stavila (metnula) večera jednoga (od) vas, i podigla se (uspostavila se) molitva, pa počnite sa večerom, i neka ne žuri da dovrši njega (tj. jelo večere)." A bio je Ibnu Umer (kada bi) se postavilo njemu jelo, a podigla se (uspostavila se) molitva, (bio je takvog postupka:) pa neće doći (tj. ići) njoj (molitvi) dok (ne) dovrši (jelo, tj. Ibnu Umer nije odlazio na molitvu dok ne svrši objed), a on čuje čitanje predvodnika (učenje imama u molitvi, ali on opet nije odlazio dok ne jede iako je tako bio blizu mjesta gdje se obavlja zajednička molitva). A rekao je Zuhejr i Vehb, sin Usmana, od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je bio (tj. Kada bude) jedan (od) vas na jelu, pa neka ne žuri da izvrši svoju potrebu od njega (od jela) iako se podigla (uspostavila) molitva." Predao ga je (hadis) Ibrahim, sin Munzira, od Vehba, sina Usmana. A Vehb je Medinelija (Medinjanin, iz Medine).

 

GLAVA:

 

Kada se pozvao vođa (predvodnik u molitvi, imam) k molitvi, a u njegovoj ruci je (ono) što jede.

 

            PRIČAO JE NAMA Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Dža'fer, sin Amra sina Umejeta, da je njegov otac rekao:

 

            "Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jede cjevanicu (od prednje ovčije noge), reže (siječe sebi) od nje, pa se pozvao k molitvi, pa je ustao, pa je bacio nož, pa je klanjao, a nije se očistio (zbog toga što je jeo nije uzimao abdest ponovo, iznova)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je u potrebi svoje porodice (zaposlen, zauzet), pa se podigne molitva, pa je izašao (na molitvu prekinuvši posao, jer se na posao ne odnosi ono pravo prednosti koje pripada jelu i hrani).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Hakjem od Ibrahima, od Esveda, rekao je: pitao sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje:

 

            "Šta je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čini u svojoj kući?" Rekla je: "Bivaše u zanimanju svoje porodice" - misli (ona, kaže Adem, da Muhamed a.s. bivaše, da je bio) u posluživanju svoje porodice - "pa kada je došla molitva, izašao je (izašao bi) k molitvi (prekinuvši kućni posao)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je klanjao sa ljudima, a on neće (ništa drugo) osim da ih pouči molitvi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovom običaju (postupku).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Vuhejb, rekao je: pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: došao je nama Malikj, sin Huvejrisa, u ovu našu bogomolju pa je rekao:

 

            "Ja ću zaista klanjati sa vama, a neću (tj. a nemam namjeru da vršim samo) molitvu. Klanjaću (s namjerom da vam pokažem) kako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja." Pa sam rekao Ebu Kilabetu (to kaže Ejub): "Kako klanjaše (Kako je klanjao)?" Rekao je: "Kao ovaj naš starac." Rekao je (Ejub): "A bio je naš starac (tj. učitelj Amr, sin Selemeta, bio je običaja da) sjedne kada je podignuo (podigao) svoju glavu iz položaja ničice (sa sedžde) prije (nego) se podigne (ustane na noge) u prvom naklonu (rekjatu, tj. poslije prvoga rekjata, poslije druge sedžde prvoga rekjata).

 

(Hanefijski pravnici ne zastupaju ovo.)

 

GLAVA:

 

Pripadnici nauke i vrijednosti (tj. Učeni i vrli) su preči (tj. imaju više prava od sviju drugih) za predvođenje (vodstvo u molitvi - za imametluk, za imama).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: pričao nam je Husejn od Zaideta, od Abdul-Melikja, sina Umejra, rekao je: pričao mi je Ebu Burdete od Ebu Musa-a, rekao je:

 

            "Razbolio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se pojačala njegova bolest, pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam)." Rekla je Aiša: "Zaista on je nježan čovjek. Kada stane (na) tvoje mjesto, neće moći da klanja sa ljudima." Rekao je: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Pa je ponovila (Aiša svoju primjedbu). Pa je rekao: "Zapovjedi (ti, Aišo) Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam), pa zaista ste vi (žene) drugarice Jusufa." Pa je došao njemu (Ebu Bekjru) poslanik (izaslanik od Muhameda a.s.), pa je klanjao sa ljudima u životu (tj. za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, majke vjernika, da je ona rekla:

 

            "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u svojoj bolesti: "Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja sa ljudima." Rekla je Aiša: "Rekla sam: Zaista Ebu Bekjr kada stane (na) tvoje mjesto, neće dati (mogućnosti) čuvenja (slušanja) ljudima od plača (tj. plakaće pa ga neće ljudi čuti šta uči u molitvi, u klanjanju), pa zapovjedi Umeru, pa neka (on) klanja sa ljudima (kao njihov imam)." Pa je rekla Aiša: "Pa sam rekla Hafsi: Reci (i ti) njemu (Muhamedu a.s.): Zaista Ebu Bekjr kada stane u (na) tvoje mjesto, neće dati (mogućnosti) čuvenja (slušanja) ljudima od plača, pa zapovjedi Umeru, pa neka klanja ljudima." Pa je učinila Hafsa (to što sam joj predložila), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Polagano (ili: Sustegni se)! Zaista vi (žene), zaista vi ste drugarice Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Pa je rekla Hafsa Aiši: "Nisam bila (nikad u prilici) za (to da) pogodim (da nađem) od tebe (neko) dobro (tj. Ne nalažah, ne nalazih od tebe dobra, Nikad s tobom sreće)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, Ensarija, a bio je slijedio (tj. pratio) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i posluživao ga je i družio se (s) njim, da Ebu Bekjr klanjaše s njima u (tj. za vrijeme) bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koja (je bila ta što) se usmrtio u njoj. Te kada je bio ponedjeljak, a oni su poredani (u redove da bi klanjali), pa je otkrio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zavjesu (svoje) sobe, gleda k nama, a on je stajač (tj. stoji), kao da je njegovo lice list knjige. Zatim se osmjehnuo smije se (smijući se). Pa smo namjeravali (tj. htjeli) da se zavedemo (da se zabludimo, tj. da prekinemo molitvu) od radosti sa viđenjem (kada smo ugledali) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se vratio Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), na svoje dvije pete (tj. nazad sa imamskog mjesta) zbog (toga da) se spoji (sa) redom (tj. da stane u red klanjača), i mislio je da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izlazač (tj. da izlazi, dolazi) k molitvi. Pa je pokazao (dao znak) k nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (umjesto) da (rekne riječima): Upotpunite vašu molitvu! I spustio je zavjesu, pa se usmrtio (umro je u vremenu) od (toga) svoga dana (tj. i umro je taj dan).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, rekao je:

 

            "Nije izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tri (dana u džamiju od onoga dana kada je klanjao sjedeći u džamiji s njima). Pa se podigla molitva (tj. pa se uspostavila molitva učenjem ikameta), pa je otišao (tj. pa je počeo) Ebu Bekjr (da) pristupi (prođe naprijed), pa je rekao (tj. uzeo) vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za zastor (zavjesu) pa ga je podigao. Pa pošto se ukazalo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, nismo vidjeli izgleda (prizora, vanjštine da) je bio divniji (ljepši) k nama od lica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada se ukazalo nama. Pa je dao znak Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom (tj. pokazao je rukom) k Ebu Bekjru da pristupi (prođe naprijed), i spustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zastor, pa se nije moglo njemu dok je (najzad i) umro."

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao nam je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, od Hamzeta, sina Abdullaha, da je on izvijestio njega od svoga oca (Abdullaha, sina Umera), rekao je:

 

            "Pošto se pojačala poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegova bolest, reklo se njemu o molitvi (tj. u vezi imama u zajedničkoj molitvi), pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Rekla je Aiša: "Zaista Ebu Bekjr je nježan čovjek, kada je čitao, nadvladao ga je plač (tj. kada bude učio u molitvi, nadvladaće ga plač)." Rekao je: "Zapovjedite mu, pa (da) klanja." Pa mu je (isto) ponovila. Rekao je: "Zapovjedite mu, pa (da) klanja. Vi (žene) ste drugarice Jusufa." Slijedio je njega (Junusa) Zubejdija, i bratić (sin brata) Zuhrije, i Ishak, sin Jahja-a, Kjelbija od Zuhrije. A rekao je 'Ukajl i Ma'mer od Zuhrije, od Hamzeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

GLAVA

 

(onoga) ko je stao uz stranu (pokraj) vođe (u molitvi) zbog bolesti (tj. zbog nekog uzroka).

 

            PRIČAO NAM JE Zekjerija, sin Jahja-a, rekao je: pričao nam je Ibnu Numejr, rekao je: izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

 

            "Zapovjedio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekjru da klanja sa ljudima u svojoj bolesti (tj. Muhamed a.s. je zapovjedio u svojoj bolesti), pa klanjaše s njima (s ljudima Ebu Bekjr)." Rekao je Urvete: "Pa je našao (tj. osjetio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj duši (u sebi neku) lakoću, pa je izašao pa kadli Ebu Bekjr predvodi ljude (u molitvi). Pa pošto ga je vidio Ebu Bekjr, pošao je natraške (nazad), pa je pokazao k njemu da (to jest): Kao što si ti (tako i ostani). Pa je sjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Ebu Bekjru uz njegovu stranu, pa Ebu Bekjr klanjaše sa (za) molitvom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi klanjaše sa (za) molitvom Ebu Bekjra (povodeći se)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je unišao (ušao) zato (da) predvodi ljude, pa je došao prvi vođa (predvodnik, redovni imam, stalni), pa je pošao nazad (onaj) prvi (tj. onaj što je htio da zastupi stalnoga imama ne znajući da će stalni doći) ili nije pošao nazad, dozvoljena je njegova molitva (tj. ispravna, valjana je molitva ovoga nestalnoga imama pa htio se on povući nazad ili ne kada je opazio da je došao stalni imam).

 

            O njemu (tj. o takvom slučaju u prošlom hadisu pričala) je Aiša od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malikj od Ebu Hazima, sina Dinara, od Sehla, sina Sa'da, Sa'idije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otišao k (plemenu) Benu Amr Ibnu Avfu zato (da) napravi mir između njih (da ih izmiri). Pa se približilo (vrijeme da se obavi) molitva, pa je došao pozivač (mujezin) k Ebu Bekjru pa je rekao:

 

            "Da li ćeš klanjati ljudima, pa (da) podignem (tj. pa da proučim ikamet)?" Rekao je: "Da." Pa je klanjao Ebu Bekjr, pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi su (još) u molitvi, pa je prešao (redove) dok se zaustavio u (prvome) redu. Pa su pljeskali ljudi (rukama), a bio je Ebu Bekjr (takav da) se neće obzirati u svojoj molitvi (tj. Ne obziraše, ne obaziraše, ne okrećaše se u molitvi). Pa pošto su ljudi umnožili pljeskanje, obazro (obazreo) se, pa je vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pokazao (znakom) k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, to jest: "Ostani (na) tvome (svome) mjestu." Pa je podigao Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), svoje dvije ruke, pa je zahvalio Allahu na (onome) što mu ga (je) zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od toga (tj. što mu reče da ostane kao imam ljudima u njegovom prisustvu). Zatim je išao nazad (pošao natraške) dok se ujednačio u redu (prvome sa drugima), a stupio je naprijed poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao. Pa pošto je otišao (sa molitve), rekao je: "O Ebu Bekjre, šta te je spriječilo da ustraješ kad sam ti zapovjedio?" Pa je rekao Ebu Bekjr: "Nije za sina Ebu Kuhafeta (pristojno) da klanja pred poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je meni (tj. Šta je vama), vidio sam vas umnožili ste pljeskanje. Ko (se nađe u prilici da) ga sumnjiči (dovodi u sumnju neka) stvar u njegovoj molitvi, pa neka slavi (Boga dž.š., tj. neka uzvikne: "Subhanellah - Slava Allahu!"), pa zaista ono kada je slavio (tj. kada uzvikne "Slava Allahu"), obazrijeće se k njemu. A pljeskanje (rukama) je samo za žene."

 

GLAVA:

 

Kada su se izjednačili u čitanju (tj. Kada su jednako sposobni u učenju Kur'ana ljudi koji se predlažu za imame), pa neka ih predvodi najstariji (od) njih.

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, rekao je:

 

            "Došli smo na (upoznavanje i slušanje pouka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladi (ili: mladići), pa smo ostali kod njega količinu od dvadeset noći (tj. dana). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, milostiv pa je rekao: "Da ste se vratili k vašim zemljama pa ih poučavali. Zapovjedite im, pa neka klanjaju molitvu ovaku (ovakvu) u vrijeme ovako i molitvu ovaku u vrijeme ovako. I kada je prispjela molitva, pa neka vas poziva (ezani i ikameti) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (od) vas."

 

GLAVA:

 

Kada je posjetio vođa (u molitvi, imam jedan) narod pa ih predvodio.

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, rekao je: čuo sam 'Itbana, sina Malikja, Ensariju, rekao je:

 

            "Zatražio je dozvolu (da mi uniđe, uđe u kuću) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mu dozvolio, pa je rekao: "Gdje želiš da klanjam (u prostorijama) od tvoje kuće?" Pa sam mu pokazao k mjestu koje želim. Pa je stao pa smo se poredali ozadi (ozada, iza) njega. Zatim je pozdravio i pozdravili smo (tj. predao je selam i predali smo i mi selam na završetku molitve)."

 

GLAVA:

 

Učinio (tj. postavio) se vođa (u molitvi - imam) samo zato (da) se povodi za njim (da se slijedi za njim, pa se ne smije u molitvi pretjecati imam u pojedinim pokretima u molitvi).

 

            A klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja (je bila ta što) se usmrtio u njoj (što je u njoj umro - klanjao je) sa ljudima, a on je sjedač (tj. klanjao je ljudima sjedeći, a ljudi su klanjali stojeći - a to se ovdje napominje da se upozori na to da se samo u naročitim, posebnim slučajevima neće oponašati imam). A rekao je Ibnu Mes'ud: "Kada se podigao (klanjač) prije vođe (imama), povratiće se pa će ostati (tj. sjediti) za koliko (onoliko) što se podigao, zatim će slijediti vođu (imama)." A rekao je Hasen o (onome) ko se nakloni sa vođom dva naklona (rekjata, za vrijeme velike stiske u džum'i), a ne može (da izvrši) padanje ničice (sedžde): "Padaće ničice za (na) zadnji naklon (rekjat) dva padanja ničice, zatim će izvršiti (naknadno, naklanjati) prvi naklon (rekjat) sa njegovim padanjem ničice (sa njegovim dvjema sedždama); a (rekao je Hasen) o (onome) ko je zaboravio (jedno) padanje ničice - jednu sedždu (i) čak je ustao: "Padaće ničice (tj. povratiće se i učiniti sedždu, pa će nastaviti klanjanje kao da nije ni bio napravio propusta)."

 

(Ove stavove ne zastupaju hanefijski pravnici, a osobito u vezi velike stiske, jer je prema hanefijskim pravnicima dozvoljeno u stisci činiti sedždu na leđima klanjača pred tobom - pred sobom, a Hasen i neke pravne škole kažu da to nije dozvoljeno. Po ovima će klanjač u stisci činiti ruku' od svakog rekjata, a kad se poslije selama stiska smanji, onda će učiniti dvije sedžde koje će pripadati drugome rekjatu, a poslije će da klanja prvi rekjat i njegove dvije sedžde kao da je zakasnio na prvi rekjat.)

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Zaidete od Musa-a, sina Ebu Aišeta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta, rekao je:

 

            Unišao sam na (razgovor) Aiši (tj. posjetio sam Aišu) pa sam rekao: "Zar nećeš pričati meni (tj. Daj mi ispričaj) o bolesti poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "Da (tj. Hoću). Bio je težak (bolesnik) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Jesu li klanjali ljudi (Je li klanjao svijet, narod)?" Rekli smo: "Ne. Oni te iščekivaju (pogledaju, čekaju, očekuju)." Rekao je: "Stavite mi vodu u kacu (u kadu, posudu za kupanje)." Rekla je: "Pa smo (to) učinili, pa se okupao. Zatim je otišao (tj. počeo je da) se segne (tj. da se s mukom podigne, podiže, ustane, ustaje), pa se zanesvijestilo njemu (pa se onesvijestio). Zatim se osvjestio pa je rekao: "Je li klanjao svijet?" Rekli smo: "Ne. Oni te iščekivaju, o poslaniče Allaha." Pa je rekao: "Stavite mi vode u kacu (u kadu)." Pa je sjeo pa se okupao. Zatim je otišao (počeo) da se segne (ustane), pa mu se zanesvijestilo. Zatim se osvjestio pa je rekao:

 

            "Je li klanjao svijet?" Pa smo rekli: "Ne. Oni te iščekivaju, o poslaniče Allaha." A svijet (tj. A ljudi) su postojani (ostali sakupljeni, skupljeni) u bogomolji, iščekuju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, radi molitve krajnje večeri (radi zadnje večernje molitve - radi jacije). Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Bekjru da klanja sa ljudima. Pa mu je došao poslanik (tj. izaslanik Muhameda a.s.) pa je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjeda ti da klanjaš sa ljudima." Pa je rekao Ebu Bekjr, a bio (je) nježan čovjek: "O Umere, klanjaj sa ljudima." Pa je rekao njemu Umer: "Ti si preči za to." Pa je klanjao Ebu Bekjr (u) te dane (tih dana). Zatim je zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, našao od svoje duše lakoću (osjetio je u sebi lakoću), pa je izašao između dva čovjeka (idući), jedan (od) njih dvojice je Abas (izašao je Muhamed a.s.) radi molitve podneva, a Ebu Bekjr klanja sa ljudima. Pa pošto ga je vidio Ebu Bekjr, otišao (počeo) je da (se) povlači (pomiče nazad). Pa je dao znak k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (to) da se ne povlači (nazad). Rekao je: "Posadite vas dva mene do njegove strane." Pa su ga njih dva posadila do strane (tj. uz) Ebu Bekjra. Rekao je (pripovjedač): "Pa je počeo Ebu Bekjr (da) klanja, a on je stajač (tj. a on je stajao, klanjao je stojeći), za molitvom (za klanjanjem) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi za molitvom (klanjanjem) Ebu Bekjra, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je sjedač (tj. a on je sjedio)." Rekao je Ubejdulah: "Pa sam unišao na (razgovor) Abdullahu, sinu Abasa (tj. posjetio sam ga) pa sam mu rekao: "Zar neću izložiti tebi (tj. Daj da ti izložim ono) što mi je pričala Aiša o bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Daj." Pa sam mu izložio (ispričao) njezino pričanje, pa nije zanijekao od njega (nijednu) stvar (ništa) osim (to) da je on rekao: "Je li tebi imenovala (onoga) čovjeka koji je bio sa Abasom (jeli rekla njegovo ime)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On je (bio, to je bio) Alija (Ebu Taliba)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, majke vjernika, da je ona rekla:

 

            "Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj kući, a on je tužitelj (tj. a on se tužio, tužeći se na bolove koje je zadobio prilikom pada s konja), pa je klanjao sjedeći, a klanjao je iza njega narod (ljudi) stojeći, pa im je dao znak da (to jest): Sjedite. Pa pošto je otišao (sa molitve), rekao je: "Učinio (tj. postavio) se vođa (imam) samo zato (da) se povodi za njim, pa kada se naklonio, pa naklonite se (i vi), a kada se podignuo (podigao), pa podignite se (i vi), i kada je klanjao sjedeći, pa klanjajte (i vi) sjedeći."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzjahao (jašio, jahao jednog) konja, pa se srušio (na zemlju) sa njega (sa konja), pa se sadrijela (zgulila, izgrebala) njegova desna polovina (tijela). Pa je klanjao (jednu) molitvu od molitava, a on je sjedač (sjedeći), pa smo klanjali iza njega sjedeći. Pa pošto je otišao (sa molitve), rekao je: "Učinio (postavio) se vođa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je klanjao (tj. pa kada klanja) stojeći, pa (i vi) klanjajte stojeći, pa kada se naklonio, pa (i vi) se naklonite, a kada se podigao, pa podignite se (i vi), a kada je rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko (je) hvalio Njega", pa recite: "Naš Gospode, i Tebi hvala", i kada je klanjao stojeći, pa klanjajte (i vi) stojeći, a kada je klanjao sjedeći, pa klanjajte sjedeći svi."  Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): rekao je Humejdija: Njegov govor "Kada je klanjao sjedeći, pa klanjajte sjedeći", on (taj govor, te riječi Muhameda a.s.) je (bio) u njegovoj staroj (prijašnjoj) bolesti, zatim je klanjao poslije toga Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sjedeći, a ljudi ozadi, iza njega stojeći, nije im zapovjedio sjedenje (da sjednu), a uzima se samo zadnje pa zadnje (što se dogodilo) od djela (postupka, čina) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

GLAVA:

 

Kada će pasti ničice (na sedždu, onaj) ko je ozadi (ozada, iza) vođe (predvodnika u molitvi, imama).

 

            Rekao je Enes: "Pa kada je pao ničice (na sedždu), pa padnite (i vi) ničice."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja, sin Se'ida, od Sufjana, rekao je: pričao mi je Ebu Ishak, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Jezida, rekao je: pričao mi je Bera', a on je osim lažova (tj. a on nije lažov, nije bio lažac Abdullah, sin Jezida u onome što je pričao od Bera-a), rekao je (Bera'):

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao (u klanjanju) "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", (bio nas je poučio da postupamo ovako:) nije savio (ne bi sageo ni) jedan od nas svojih leđa dok (ne) padne Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, padajući ničice (na sedždu), zatim padamo (mi) padajući ničice poslije njega."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, od Sufjana, od Ebu Ishaka slično njemu o ovome.

GLAVA

 

grijeha (onoga) ko je podigao (iz položaja ničice, sa sedžde) svoju glavu prije vođe (imama).

 

            PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Muhameda, sina Zijada, čuo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Zar se ne boji jedan (od) vas, ili: Zar se neće bojati (plašiti) jedan (od) vas kada je podigao svoju glavu prije vođe (imama), da će učiniti (ili da neće učiniti) Allah njegovu glavu glavom magarca, ili (da) će učiniti Allah njegov lik (oblik) likom magarca."

 

GLAVA

 

vodstva (predvođenja u molitvi od strane) roba i slobodnjaka (oslobođenog roba). A bila je Aiša (običaja da) ju (je) predvodi njezin rob Zekjvan. (I GLAVA predvođenja u molitvi čitajući, učeći u molitvi ne napamet nego) iz Kur'ana, i (GLAVA predvođenja u molitvi od strane) djeteta prostitutke (kurve), i Beduina (negrađanina) i dječaka koji nije imao poluciju (nije postao polno zreo, nije imao izlijevanja, ištrcavanja sjemena iz polnog uda - sve nabrojane osobe mogu biti imami) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Predvodiće ih najsposobniji (od) njih za čitanje knjige Allaha (doslovno: najbolji čitač od njih za knjigu Allaha)."

 

            A neće se sprječavati rob od skupine bez bolesti (tj. bez nekog razloga, kaže ovo Buharija).

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:

 

            "Pošto su došli (stigli) prvi iseljenici (izbjeglice, emigranti - pošto su stigli u) 'Asbu (ili: Usbu), mjesto u Kuba'u (kod Medine), prije dolaska poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predvođaše ih (tj. predvodio ih je u molitvi, bivaše im, bio im je imam) Salim, slobodnjak Ebu Huzejfeta, a bio je najmnogobrojniji (od) njih Kur'anom (tj. a on je najviše od njih sviju poznavao Kur'ana)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao mi je Ebu Tejah od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Slušajte i pokoravajte se, i (onda, tada) ako se (vama) postavio namjesnikom (upraviteljem, pa prema tome i imamom) Abesinac, kao da je (pa makar bila kao) njegova glava (zrno) suhoga grožđa."

 

GLAVA:

 

Kada nije upotpunio vođa (imam), a upotpunio je (onaj) ko je ozadi (iza) njega (molitvu).

 

(Hanefijski pravnici ne zastupaju ovo stanovište. Isto tako ne zastupaju ni neka stanovišta iz predhodne GLAVE kao što je čitanje iz Kur'ana gledanjem u Kur'an ili ispisani papir odlomcima, ajetima iz Kur'ana, i vodstvo, imametluk nepunoljetnog dječaka u obaveznim molitvama, fardovima.)

            PRIČAO NAM JE Fadl, sin Sehla, rekao je: pričao nam je Hasen, sin Musa-a, Ešjeb, rekao je: pričao nam je Abdurahman, sin Abdullaha sina Dinara, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Klanjaju vama (tj. sa vama imami, predvodnici u molitvi, predvode vas vođe), pa ako su pogodili (tj. ako su ispravno klanjali), pa za vas i za njih (ima nagrada, imaćete i vi i oni nagradu); a ako su pogriješili, pa za vas je (nagrada, tj. vi ćete imati nagradu), a na njih je (grijeh, tj. oni će imati grijeh, snosiće odgovornost)."

 

GLAVA

 

vodstva unesrećenoga i uvođača novotarija (ružnih novih postupaka i običaja u islamske obrede i propise).

 

(Riječ "meftun" znači lice zavedeno i zalutalo s pravog puta i istine zbog toga što mu je otišao, propao imetak i pamet, a to znači lud, nenormalan. Neki kažu da "meftun" znači: učesnik u buni i neredu protiv legalnog vladajućeg vođe, imama, upravljača, ali komentator 'Ajnija veli da se za takvo lice kaže "fatin". Prvo značenje riječi "meftun" je prevedeno sa izrazom "unesrećeni" jer je lud, nenormalan čovjek i te kako unesrećen.)

 

            A rekao je Hasen (u vezi uvođača novotarija): "Klanjaj (za njim), a na njega je njegova novotarija (a njemu njegova novotarija)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): "A rekao je nama Muhamed, sin Jusufa: pričao nam je Evzaija, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Humejda, sina Abdurahmana, od Ubejdulaha, sina 'Adija sina Hijara, da je on unišao na (razgovor, tj. da je posjetio) Usmana, sina Afana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), a on je opkoljen (opsjednut, zatvoren u svojoj kući), pa je rekao:

 

            "Ti si zaista vođa (doslovno: Zaista si ti vođa) sveukupnosti (cijele zajednice, cijele islamske države), a snašlo te (ono) što vidiš (i sam, pa nam ne možeš sada ni imam biti u bogomolji), i klanja nam (sada) vođa pobune (nereda, ustanka), a bojimo se grijeha (bojimo se da ne padnemo u grijeh ako klanjamo za pobunjeničkim vođom, pa šta ti veliš)?" Pa je rekao (Usman r.a.): "Molitva je (nešto) najljepše što čine (rade, vrše svi) ljudi, pa kada čine (nešto) lijepo ljudi, pa činite lijepo sa njima, a kada čine loše (nevaljalo nešto), pa kloni se njihovog lošega činenja (činjenja)." A rekao je Zubejdija: rekao je Zuhrija: Ne vidimo da se klanja (tj. da je lijepo klanjati) ozadi (tj. za) učinjenim ženskom (ili: za oponašajućim žensko) osim iz nužde (koja je takva da) nema bijega od nje (osim u nuždi kada se to ne može izbjeći)."

 

(Pod izrazom "učinjen ženskom - muhannes" je muško koje dozvalja da se na njemu vrši polni odnos u njegovu stražnjicu, a pod izrazom "muhannis - oponašajući žensko" misli se na muško koje u govoru i pokretima usiljeno i namjerno oponaša ženske osobe. I ova druga vrsta ljudi se smatra jednom vrstom neobičnih, nenormalnih ljudi, pa su i oni u neku ruku unesrećeni tom nastranošću.)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebana, rekao je: pričao nam je Gunder od Šu'beta, od Ebu Tejaha da je on čuo Enesa, sina Malikja, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Zeru:

 

            "Slušaj i pokori se, i da (to mora da učiniš) Abesincu, kao da je njegova glava zrno suhoga grožđa."

 

 

GLAVA:

 

Staće (predvođeni klanjač na prostor) od desnice (desne strane) vođe (imama) s prema njemu (uz njega) jednako (tj. izravnavši se s njime) kada su bila (tj. kada budu) njih dva dvojica (tj. samo dvojica činili skupinu, kada samo njih dva budu zajednički klanjali).

 

(Hanefijski pravnici vele da i u ovom slučaju imam treba da stane naprijed za dužinu pete od noge.)

           

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Hakjema, rekao je: čuo sam Se'ida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

 

            "Prenoćio sam u sobi svoje tetke Mejmunete. Pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, večernju molitvu (jaciju u džamiji). Zatim je došao pa je klanjao četiri naklona - rekjata (u kući, u sobi), zatim je zaspao. Zatim je ustao (stao da klanja pošto se probudio i očistio, abdestio za molitvu). Pa sam došao pa sam stao (i ja na prostor) od njegove ljevice (lijeve strane), pa me učinio (tj. pa me premetnuo na prostor) od njegove desnice (desne strane), pa je klanjao pet naklona (rekjata), zatim je klanjao dva naklona (rekjata). Zatim je zaspao (tako da) sam čak čuo njegovo hrkanje, ili je rekao: njegovo hrčanje, zatim je izašao k molitvi (zore, tj. na sabah)."

 

GLAVA:

 

Kada je stao (na prostor) od ljevice vođe (tj. slijeva vođe - imama; na lijevu stranu vođe), pa ga je okrenuo (premjestio) vođa k svojoj desnici (zdesna sebi), nije se pokvarila (nije postala ništavna, nije se poništila) molitva njih dvojice.

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, rekao je: pričao nam je Ibnu Vehb, rekao je: pričao nam je Amr od Abdurabiha, sina Seida, od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je:

 

            "Spavao sam kod Mejmunete, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je kod nje te noći. Pa se očistio, zatim je stao (da) klanja. Pa sam stao na njegovu ljevicu (lijevu stranu), pa me uzeo pa me učinio (premjestio) na svoju desnicu (desnu stranu), pa je klanjao trinaest naklona (rekjata), zatim je zaspao (tako da) je čak puhao, a bio je (takav) kada je spavao, (da) je puhao. Zatim mu je došao pozivač, pa je izašao pa je klanjao (sabah), a nije se očistio (ponovo, tj. nije nanovo uzimao abdesta)." Rekao je Amr: Pa sam o njemu (tj. o ovome hadisu pričao) Bukjejru pa je rekao: pričao mi je Kjurejb o tome.

 

GLAVA:

 

Kada nije naumio vođa da predvodi (da bude imam), zatim je došao narod pa ih je predvodio.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, od Ejuba, od Abdullaha, sina Seida sina Džubejra, od njegova oca, od Ibnu Abasa, rekao je:

            "Prenoćio sam kod moje (tj. svoje) tetke, pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja (u jednom dijelu) od (te) noći. Pa sam ustao (i ja da) klanjam sa njim, pa sam stao na njegovu lijevu (stranu, slijeva njemu), pa je uzeo moju glavu, pa me postavio (smjestio) na svoju desnu (stranu, sebi zdesna)."

 

GLAVA:

 

Kada je oduljio vođa - imam (molitvu), a u čovjeka je bila (neka) potreba (nužda) pa je (taj čovjek) izašao pa je klanjao (sam po sebi, a ne u skupini).

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Amra, od Džabira, sina Abdullaha, da Muaz, sin Džebela, klanjaše sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se povrati (vrati se svom narodu) pa predvodi svoj narod (bude im imam).

 

            Rekao je (Buharija): A pričao mi je Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Amra, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

 

            "Bio je Muaz, sin Džebela, (običaja da) klanja sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se vraćaše pa predvođaše svoj narod (bude im imam). Pa je klanjao (jedanput) večernju molitvu (jaciju) pa je čitao Kravu (tj. pa je učio u molitvi poglavlje Kur'ana koje se zove "Bekara - Krava", a to je najdulje poglavlje u Kur'anu). Pa je otišao (jedan) čovjek (sa molitve). Pa kao da se dohvatio od njega (od onoga čovjeka, tj. Kao da je osjetio sramotu od njega, da ga je imao namjeru taj čovjek osramotiti). Pa je dopro (taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Mučitelj (ili: Ti si Muaze razgonitelj), mučitelj, mučitelj!", tri puta (je to ponovio Muhamed a.s.). Ili je rekao: "Mučilac (ili: Razgonilac si ti, Muaze), mučilac, mučilac." I zapovjedio mu je (da klanja jaciju) sa dva poglavlja od srednje izrastavljenog (dijela poglavlja Kur'ana, a to su poglavlja od 81. do 92.)." Rekao je Amr "Neću zapamtiti (tj. Ne pamtim) njih dva (tj. Ne pamtim koja su ta dva poglavlja)."

 

GLAVA

 

olakšavanja vođe (imama) u (vezi učenja na) stajanju i (GLAVA) upotpunjavanja naklonjanja (ruku'a) i padanja ničice (sedžde, u molitvi).

 

            PRIČAO NAM Ahmed, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Zuhejr, rekao je: pričao nam je Ismail, rekao je: čuo sam Kajsa, rekao je: izvijestio me Ebu Mes'ud da je (jedan) čovjek rekao:

 

            "Tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, ja zaista izostanem od molitve jutra (sabaha) zbog omsice (tog-i-tog) od (tj. zbog toga) što odulji sa nama (molitvu, ili: nama molitvu)." Pa nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednom) predikovanju srditijega od njega (od njegove srditosti) tada (tj. nego što sam ga vidio srditoga tada). Zatim je rekao (u tome predikovanju, poučavanju Muhamed a.s.): "Zaista od vas su (neki imami) razgonitelji. Pa koji (od) vas (bude) štogod klanjao sa ljudima, pa neka olakša (doslovno: pa neka se prebaci, tj. neka je obavi što kraće), jer zaista u (među) njima (klanjačima neko) je slabašan, i star i nužan (trpi od nužde, potrebe)."

 

GLAVA:

 

Kada je klanjao (tj. Kada klanja samo) za svoju ličnost (sam po sebi, pojedinačno), pa neka odulji koliko je htio (tj. koliko hoće).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada je klanjao (tj. Kada klanja) jedan (od) vas ljudima (bivši imam, kao imam), pa neka olakša, jer zaista u (među) njima je (neko i) slabašan, i bolestan i star; a kada je klanjao (tj. a kada klanja) za svoju ličnost (sam za sebe), pa neka odulji šta (tj. koliko) je htio (tj. koliko hoće)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je tužio svoga vođu kada je (njegov vođa) oduljio (molitvu).

 

            A rekao je Ebu Usejd: "Oduljio si s nama (Oduljio si nam molitvu), o moj sinko (sinak, sinčiću)."  (Neki komentatori navode da je Ebu Usejdov sin Munzir proučio suru Vessaffati.)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu Mes'uda, rekao je: rekao je (jedan) čovjek:

 

            "O poslaniče Allaha, zaista ja svakako izostanem od molitve u zoru (pa je ne klanjam u skupini) od (tj. zbog toga) što odulji s nama (tj. nama) omsica (taj-i-taj, učenje) u njoj." Pa se rasrdio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nisam ga vidio (kada) se je rasrdio u (nekom) mjestu (da) je bio žešći srditošću (tj. da je bio srditiji, ljući) od njega tada, zatim je rekao: "O ljudi, zaista od vas su (neki imami) razgonitelji (tj. razgone, rastjeravaju iz skupine svojim postupcima). Pa ko je predvodio (ko predvodi u molitvi) ljude, pa neka se prebaci (tj. neka olakša, neka brzo obavi molitvu), jer zaista ozadi (iza) njega je slabašan, i star i nuždan (poneko)."

 

            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Muharib, sin Disara, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, Ensariju, rekao je:

 

            "Došao je (jedan) čovjek sa dvije deve, a već je natkrilila (ili: smračila se, tj. nastupila je) noć, pa je susreo Muaza (da) klanja, pa je ostavio svoju devu i došao (pristupio u zajedničko klanjanje) k Muazu. Pa je učio (tj. počeo da uči Muaz u molitvi) poglavlje Krave, ili (poglavlje) "Nisa' - Žene", pa je otišao (onaj) čovjek (istupio iz klanjanja). I doprlo mu je da je Muaz postigao od njega (tj. dobio o njemu loš utisak, ili: izrazio se njemu loše), pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa mu je tužio Muaza. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Muaze, jesi li ti mučitelj, ili: mučilac, tri puta (je to ponovio Muhamed a.s.). Pa zašto nisi klanjao sa (poglavljem koje počinje sa riječima:) "Slavi ime tvoga Gospoda Najvećega.", "Tako mi Sunca i njegova (kasnog) jutra.", "Tako mi noći kada pokriva.", jer zaista ono klanja iza tebe (neko) star, i slabašan i nuždan." Računam (kaže Šu'bete) u hadis (i ovu zadnju rečenicu, tj. ".... jer zaista ono klanja iza tebe..."). Slijedi ga (Šu'beta) Seid, Mesruka, i Mis'ar, i Šejbanija. Rekao je Amr, i Ubejdulah, sin Miksema, i Ebu Zubejr od Džabira: "Čitao je (tj. učio je u molitvi) Muaz u večernjoj molitvi (jaciji poglavlje) Kravu." A slijedio ga je 'Ameš od Muhariba.

GLAVA

 

skraćivanja (kratkoće) u molitvi i njezinog usavršenja (savršenosti).

 

            PRIČAO JE NAMA Ebu Ma'mer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, rekao je:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) skraćuje molitvu i usavrši ju (tj. obavljaše je kratko i savršenu, izvršivši savršeno sve njezine dijelove)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je olakšao (tj. skratio) molitvu kod plača djeteta (tj. kada je čuo da plače dijete).

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Velid, rekao je: pričao nam je Evzaija od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Zaista ja sigurno stojim u molitvi (ili: ustanem na molitvu da stupim), hoću da oduljim u njoj, pa čujem (čudnem) plač djeteta, pa se prebacim u svojoj molitvi (tj. pa skratim svoju molitvu zbog) neželenja (jer ne želim) da pravim teškoću njegovoj majci (koja je u zajedničkoj molitvi i brine se za djetetom)." Slijedio ga (Velida) je Bišr, sin Bekjra, i Ibnul-Mubarekj, i Bekijjete od Evzaije.

 

            PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, rekao je: pričao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao je: pričao nam je Šerikj, sin Abdullaha, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori:

 

            "Nisam klanjao (ni) iza (jednoga) vođe (imama) nikada lakšeg molitvom (lakoće u molitvi), a niti potpunijega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista ono bio je (on takav da) zaista čuje plač djeteta pa olakša (iz) bojazni da se sablazni (da padne u iskušenje, a to znači da se muči) njegova majka (mati djeteta)."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: pričao nam je Se'id, rekao je: pričao nam je Katadete da je Enes, sin Malikja, pričao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Zaista ja sigurno uniđem (uđem) u molitvu, a ja hoću njezino oduljivanje, pa čujem plač djeteta, pa se prebacim (tj. pa olakšam, skratim, kraće učim) u svojoj molitvi od (tj. iz toga razloga) što znam (poznajem neki dio, nešto) od žestine tuge (uzrujanosti) njegove majke od (zbog) njegova plača."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Adij od Se'ida, od Katadeta, od Enesa, sina Malikja, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Zaista ja sigurno uniđem (uđem) u molitvu, pa hoću njezino oduljivanje, pa čujem plač djeteta, pa se prebacim (pa olakšam) od (zbog onoga) što znam (nešto) od žestine tuge njegove majke od njegova plača (zbog plača)." A rekao je Musa: pričao nam je Eban, rekao je: pričao nam je Katadete, rekao je: pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu.

GLAVA:

 

Kada je klanjao, zatim je predvodio (neki) narod (tj. zatim je bio imam nekim ljudima).

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, i Ebu Nu'man, rekli su njih dva: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Amra, sina Dinara, od Džabira, rekao je:

 

            "Bio je Muaz (običaja da) klanja (tj. klanjavaše) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim dođe svome narodu pa klanja s njima (tj. njima kao imam)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je dao ljudima da čuju (saopćio im) veličanje vođe (tj. ko je rekao glasno "Allahu ekjber" da bi čuli ljudi pa da bi tako doznali da je i imam izgovorio).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Davuda, rekao je: pričao nam je 'Ameš od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

 

            "Pošto se razbolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojom bolešću koja je (bila ta što) je umro u njoj, došao mu je (Bilal da) ga obavjesti za molitvu, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja." Rekla sam: "Zaista je Ebu Bekjr žalovit čovjek. Ako stane (na) tvoje mjesto (tj. Ako bude klanjao mjesto tebe), plakaće pa neće moći (da izvrši) čitanje (tj. učenje u molitvi)." Rekao je: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja." Pa sam rekla slično njemu (govoru kojeg sam već navela). Pa je rekao u trećem ili u četvrtom (ponovljenom zahtjevu): "Zaista ste vi (žene) drugarice Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja." Pa je klanjao, a izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, gega se (naginje se oslanjajući se) između dvojice ljudi, kao da ja gledam (u ovaj čas) k njemu, piše (tj. crta) sa svoje dvije noge zemlju (tj. po zemlji, a to znači vuču, vuku mu se po zemlji noge). Pa pošto ga je vidio Ebu Bekjr, otišao (tj. počeo) je da se izmiče nazad, pa je dao znak k njemu to jest: "Klanjaj." Pa se izmakao (povukao) nazad Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega, i sjeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uz njegovu stranu, a Ebu Bekjr daje ljudima da čuju veličanje (Allaha, tj. saopćava ljudima da je Muhamed a.s. rekao "Allahu ekjber")." Slijedio ga je (Abdullaha, sina Davuda) Muhadir od 'Ameša.

GLAVA

 

čovjeka (koji) se povodi za vođom, a povode se ljudi za povoditeljem.

 

            A spominje se od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Povodite se za mnom, a neka se povodi za vama ko je poslije vas."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Ebu Muavijete od Ameša, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, rekla je:

 

            "Pošto je bio težak (tj. Kada je bio težak bolesnik) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao je Bilal (da) ga obavijesti za molitvu, pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru da klanja sa ljudima." Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha, zaista Ebu Bekjr je žalovit čovjek, i zaista on kada god stane (na) tvoje mjesto, neće dati ljudima da čuju (neće doušiti ljudima, tj. neće im do ušiju doprijeti njegov glas), pa da si (tj. pa zašto nisi) zapovjedio Umeru." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja." Pa sam rekla Hafsi: "Reci mu: Zaista je Ebu Bekjr žalostiv čovjek, i zaista on kada stane (na) tvoje mjesto, neće doušiti (dosluhnuti, neće dati) ljudima (da čuju), pa da si zapovjedio Umeru." Rekao je: "Zaista vi (žene), zaista ste vi drugarice (onih žena iz vremena) Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru da klanja sa ljudima." Pa pošto je unišao (pristupio) u (ili na) molitvu (Ebu Bekjr), našao (osjetio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj duši lakoću, pa je ustao, naginje se (gega se, geže se) između dvojice ljudi, a njegove dvije noge pišu u (tj. po) zemlji dok je unišao (u) bogomolju. Pa pošto je čuo Ebu Bekjr njegovo kretanje (šuštanje), otišao (tj. počeo) je Ebu Bekjr (da) se izmiče nazad. Pa je dao znak k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok (tj. te) je sjeo na lijevu (stranu) Ebu Bekjra, pa je bio Ebu Bekjr (u položaju da) klanja stojeći, a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u položaju da) klanja sjedeći (tj. pa Ebu Bekjr klanjaše stojeći, a Muhamed a.s. klanjaše sjedeći), povodi se Ebu Bekjr za molitvom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi su povoditelji za molitvom Ebu Bekjra, bio zadovoljan Allah od njega (s njim)."

 

GLAVA:

 

Da li će uzeti vođa, kada je posumnjao (u svojoj molitvi), sa govorom ljudi (da se posluži, tj. Da li će u sumnji uzeti govor, riječi ljudi kao tačnu činjenicu po kojoj će postupiti)? 

 

(Hanefijski pravnici kažu: da, a šafijski: ne.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, sina Enesa, od Ejuba, sina Ebu Temimeta, Sahti(te)nije, od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otišao (sa molitve prije vremena obavivši samo njezin dio) od dva (naklona, rekjata), pa je rekao njemu Dvoruki:

 

            "Je li se skratila molitva. (tj. Je li naređeno da od sada bude kraća molitva), ili si zaboravio (se), o poslaniče Allaha?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li uistinio (tj. Je li rekao istinu) Dvoruki?" Pa su rekli ljudi: "Da." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao druga dva (naklona, rekjata), zatim je pozdravio (predao selam), zatim je veličao (rekao je "Allahu ekjber"), pa je pao ničice (na sedždu) kao njegovo padanje ničice (što ga obično čini u molitvi) ili dulje (nego obično).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Sa'da, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podne dva naklona (dva rekjata), pa se reklo: "Klanjao si dva naklona (dva rekjata)." Pa je klanjao (doklanjao još) dva naklona (dva rekjata), zatim je pozdravio (predao selam), zatim je pao ničice (na sedždu) dva padanja ničice (učinio je dvije sedžde)."

 

 

GLAVA:

 

Kada je zaplakao (plakao) vođa u molitvi.

 

            A rekao je Abdullah, sin Šedada: "Čuo sam jecanje Umera, a ja sam u zadnjem (dijelu) redova, čita (tj. Umer plače glasno učeći u molitvi riječi Kur'ana) ".... tužim svoj jad i svoju žalost samo k Allahu...."."

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao nam je Malikj, sin Enesa, od Hišama, sina Urveta, od njegovog oca, od Aiše, majke vjernika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u svojoj bolesti:

 

            "Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja sa ljudima." Rekla je Aiša: rekla sam: "Zaista Ebu Bekjr kada je stao (tj. kada stane) u (tj. na) tvoje mjesto, neće dati čuti ljudima (svoga učenja u molitvi) od plača, pa zapovjedi Umeru pa neka klanja." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru pa neka klanja ljudima." Pa je rekla Aiša Hafsi: "Reci mu: Zaista Ebu Bekjr kada stane u tvoje mjesto, neće dati čuti ljudima od plača (šta uči), pa zapovjedi Umeru pa neka klanja ljudima." Pa je (to) učinila Hafsa, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Polako (Polagano)! Zaista vi (žene), zaista ste vi (sigurno) drugarice (žene iz vremena) Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru pa neka klanja ljudima." Rekla je Hafsa Aiši: "Nisam bila (nikad u prilici) za (nešto da) pogodim (dobijem) od tebe dobro (tj. što si mi god savjetovala, pa te ja poslušala, nije mi ispalo dobro)."

 

GLAVA

 

ujednačavanja (uravnavanja) redova kod podizanja (tj. kod izgovaranja poziva za podizanje na molitvu - ikameta) i poslije njega (ikameta).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melikja, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio me Amr, sin Mureta, rekao je: čuo sam Salima, sina Ebul-Dža'da, rekao je: čuo sam Nu'mana, sina Bešira, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Zaista ćete sigurno ujednačavati (uravnavati) vaše redove, ili će zaista postupiti suprotno Allah sigurno među vašim licima (okrenuće nasuprot vaša lica, tj. okrenuće vam lica nasuprot, naopačke, na zatiljak)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Uspravite (tj. Upravite, poravnajte) redove, pa (tj. jer) zaista ja vas vidim ozadi (iza) mojih leđa."

 

GLAVA

 

okretanja vođe na ljude (prema ljudima) kod ujednačavanja redova.

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, rekao je: pričao nam je Mu'avijete, sin Amra, rekao je: pričao nam je Zaidete, sin Kudameta, rekao je: pričao nam je Humejd Tavil, rekao je: pričao je nama Enes, rekao je:

 

            "Podigla se molitva (tj. izgovoren je ikamet - poziv za podizanje na molitvu), pa se okrenuo na nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojim licem pa je rekao: "Upravite (tj. upravite, ispravite, ujednačite) vaše redove, i zbijte se (u redovima, čvrsto se sastavite, slijepite se jedan uz drugoga), pa (tj. jer) ja zaista vidim vas iza svojih leđa."

 

GLAVA

 

(vrijednosti) prvoga reda.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu 'Asim od Malikja, od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Mučenici (tj. Lica koja imaju položaj palih u boju - šehidi) su: utopljenik, i umrli od stomaka (od bolesti u trbuhu), i umrli od kuge i zatrpani ruševinom (tj. umrli pod ruševinom)." I rekao je: "A da znaju šta je u ranenju (ranjenju, hitenju na molitvu), zaista bi se natjecali (utrkivali). A da znaju šta je u tmini i jutru (tj. šta je, koliko je nagrade u molitvi tmine i jutra, u jaciji i sabahu), zaista bi došli njima dvjema i da bi puzanjem (išli). A da znaju šta je u naprijed proturenom (isturenom, tj. prvom) redu, zaista bi se ždrijebali (određivali pomoću ždrijeba, kocke ko će stati u prvi red)."

 

(Ždrijeb se je među starim Arapima vršio i izvlačenjem strijelica "sehm, množina sihamun - strijela, strijelica", pa je otuda i glagol "isteheme - uzeti sebi strjelicu", a onda od toga izvući strjelicu prilikom ždrijebanja.)

 

GLAVA:

 

Upravljanje (ispravljanje, uravnjavanje, ravnjanje, pravilno postavljanje) reda je (jedan dio) od potpunosti molitve.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Hemama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

 

            "Učinio se (tj. postavio se) vođa samo zato (da) se povodi za njim, pa ne činite suprotno njemu, pa kada se naklonio (na ruku'u), naklonite se (i vi), a kada je rekao "Čuo Allah za onoga ko je hvalio Njega!", pa recite: "Naš Gospode, Tebi hvala!". I kada je pao ničice (na sedždu), pa padnite (i vi) ničice, i kada je klanjao (tj. i kada klanja) sjedeći, pa klanjajte sjedeći (vi) svi. I upravite red u molitvi, pa (jer) zaista upravljanje (poravnavanje) reda je (dio) od ljepote (tj. uljepšavanja; ili: lijepoga izvršavanja) molitve."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Ujednačite vaše redove, pa (jer) zaista ujednačavanje redova je (dio) od upravljanja (pravilnog izvršavanja) molitve."

 

GLAVA

 

grijeha (onoga) ko nije upotpunio redove.

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, rekao je: izvijestio nas je Fadl, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Seid, sin Ubejda, Taija od Bušejra, sina Jesara, Ensarije, od Enesa, sina Malikja, da je on prispjeo (došao u) Medinu, pa se reklo njemu:

            "Šta si zanijekao (tj. Šta ne odobravaš, Šta ti se ne sviđa) od nas od dana (kada) si bio savremenik (tj. otkad si sreo, upoznao) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (što je onda bilo, a sada nije)?" Rekao je (Enes koji je tom prilikom stigao u Medinu iz Basre): "Nisam zanijekao (tj. Nisam našao da vam je ružna neka) stvar osim (jedino to) da vi ne upravljate redove (tj. osim jedino to što vam nisu redovi pravni, ispravni)." A rekao je Ukbete, sin Ubejda, od Bušejra, sina Jesara: "Došao (prispjeo) nam je Enes, sin Malikja (u) Medinu (iz Basre i rekao nam je) za ovo."

 

(Ajnija kaže da ova Enesova izjava nije u suprotnosti sa njegovom izjavom u kojoj je rekao da ne prepoznaje ništa od onoga što je bilo za vrijeme Muhameda a.s., tj. da se sve izmijenilo na gore, jer je tu izjavu Enes dao u Siriji, a ovu u Medini.)

 

GLAVA

 

prilijepljivanja ramena sa ramenom i stopala sa stopalom u redu (tj. zbijanja rame uz rame i stopalo uz stopalo u redovima pri zajedničkoj molitvi).

 

            A rekao je Nu'man, sin Bešira: "Vidio sam čovjeka od nas (da) prilijepi svoj članak (zglob noge u stopalu) za članak svoga druga (koji stoji do njega u redu pri zajedničkoj molitvi)."

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, rekao je: pričao nam je Zuhejr od Humejda, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Upravite vaše (tj. svoje) redove, pa (tj. jer - nekad "fe" ima uzročno značenje) zaista ja vas vidim iza svojih leđa." I bio je jedan (od) nas (običaja, kaže Enes, da) prilijepi svoje rame za (uz) rame svoga druga i svoje stopalo za njegovo stopalo.

 

GLAVA:

 

Kada je čovjek stao na lijevu (stranu) vođe, i okrenuo (premjestio) ga je vođa ozadi (iza) sebe k svojoj desnoj (strani, na svoju desnu stranu), potpuna je njegova molitva (tj. neće molitva biti pokvarena, ništavna).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Davud od Amra, sina Dinara, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (od tj. s njima sa Ibnu Abasom i njegovim ocem Abasom), rekao je:

 

            "Klanjao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, jedne noći, pa sam stao na njegovu lijevu (stranu). Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moju glavu iza mene, pa me učinio (tj. premjestio) na svoju desnu (stranu), pa je klanjao i zaspao je. Pa je došao njemu pozivač (mujezin Bilal), pa je ustao i klanjao, a nije se očistio (nanovo, ponovo za molitvu, tj. nije uzimao abdesta nanovo, jer nije, možda, vrlo tvrdo zaspao)."

 

GLAVA:

 

Žena, sama ona biva (tj. čini) red.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Sufjan od Ishaka, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Klanjao sam ja i (jedno) siroče u našoj kući ozadi (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i moja majka Umu Sulejma ozadi (iza) nas."

 

GLAVA

 

desnog mjesta bogomolje i vođe (ili: GLAVA stajanja na desnu stranu bogomolje i vođe; ili GLAVA desne strane bogomolje i vođe).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, rekao je: pričao nam je Sabit, sin Jezida, rekao je: pričao nam je Asim od Ša'bije, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            "Stao sam (jedne) noći (da) klanjam na lijevoj (strani) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je uzeo za moju ruku, ili moju mišicu (tako) dok me je postavio na svoju desnu (stranu), i rekao je sa svojom rukom (tj. pokazao je svojom rukom: premjesti se, prođi) iza mene." (Ili: i uzeo je, dohvatio je svojom rukom mene iza mene, tj. dohvatio me ozadi, iza i premjestio me zdesna.)

 

GLAVA:

 

Kada je bio (tj. Kada bude) između vođe i između naroda zid ili zastor (zaklon).

 

            A rekao je Hasen: "Nema štete da klanjaš, a između tebe i između njega (vođe) je rijeka." A rekao je Ebu Midžlez: "Povodiće se za vođom i ako bude između njih dvojice put ili zid kada je čuo (tj. kada predvođeni čuje) veličanje (tj. izgovaranje "Allahu ekjber" od svoga) vođe."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdete od Jahja-a, sina Seida, Ensarije, od Amrete, od Aiše, rekla je:

 

            "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja (dio) od noći u svojoj sobi, a zid sobe je (bio) kratak (tj. nizak), pa su vidjeli ljudi osobu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kako stoji u molitvi) pa su stali (tj. počeli neki) ljudi (da) klanjaju (povodeći se) za njegovom molitvom (tj. za tom njegovom neobaveznom molitvom). Pa su osvanuli pa (su) pričali o tome. Pa je ustao (u) noći druge (prilike, tj. druge noći iza toga je ustao da klanja), pa su ustali sa njim (neki) ljudi (da) klanjaju za njegovom molitvom. Činili su to (tako) dvije noći ili tri. Te kada je bilo poslije toga (isto vrijeme), sjeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije izašao (tj. nije se pojavio na određenome mjestu u svojoj sobi). Pa pošto je osvanulo (jutro), spomenuli su to ljudi (tj. govorili su o tom), pa je rekao: "Zaista ja sam se uplašio da se propiše na vas - vama (tj. da vam se stavi u obavezu) molitva noći (tj. molitva u ono doba noći, u onom dijelu noći, a to bi vam bilo naporno, pa sam zato i ja odustao od te molitve sinoć, prošlu noć da bi se vi okanili da me slijedite u onom što je samo meni lično dužnost)."

 

GLAVA

 

molitve noći.

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Fudejkj, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Makburije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao i ovaj običaj:) bila je za njega (tj. u njega jedna) hasura (što) ju (je) stere u danu, a uzima je kao sobu u noći (ili: a napravi sebi sobu od nje u noći), pa su se vraćali (tj. skupljali, sakupljali) k njemu (neki) ljudi pa su klanjali iza njega.

 

            PRIČAO JE NAMA Abdul-A'la, sin Hamada, rekao je: pričao je nama Vuhejb, rekao je: pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, od Busra, sina Seida, od Zejda, sina Sabita, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo (jednu) sobu, rekao je (Busr): mislim da je on (Zejd) rekao: od hasure (tj. sobu od hasure), u ramadanu (mjesecu, tj. uzeo je sobu - od hasure - uz mjesec ramazan) pa je klanjao u njoj (nekoliko) noći. Pa su klanjali za njegovom molitvom (neki) ljudi od njegovih drugova. Pa pošto je saznao za njih, počeo je (da) sjedi. Pa je izašao k njima pa je rekao:

 

            "Već sam upoznao (postupak) koji sam vidio od vašeg činenja, činjenja (tj. Već znam šta ste činili), pa klanjajte, o ljudi, u vašim (svojim) kućama, jer zaista najvrijednija molitva je molitva čovjeka u njegovoj kući osim propisane (obavezne molitve - farda - koju je najbolje obaviti zajednički)." Rekao je Afan: pričao nam je Vuhejb, rekao je: pričao nam je Musa, rekao je: čuo sam Ebu Nadra (priča) od Busra, od Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

(To jest priča ovo isto što je sada navedeno prema pričanju Abdul-A'la-a.)

 

GLAVA

 

zahtijevanja veličanja (Allaha, tj. zahtijevanja izgovaranja izraza "Allahu ekjber - Allah je veći od svega!") i započinjanja molitve (tj. GLAVA zahtijevanja izgovaranja "Allahu ekjber" sa započinjanjem molitve, ili: za započinjanje molitve, jer veznik "ve - i" nekada ima značenje prijedloga "li - za" i "me'a - sa", i upravo ovdje "ve" znači "sa", ili "za", jedni komentatori kažu "sa", a drugi "za").

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šu'ajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, Ensarija da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzjahao (jednoga) konja, pa se sadrijela (ogrebala, zgulila) njegova desna polovina - strana (tijela usljed padanja sa toga konja). Rekao je (dalje) Enes, bio zadovoljan Allah od njega:

 

            "Pa je klanjao nama tada (jednu) molitvu od molitava, a on je sjedač (sjedeći), pa smo klanjali iza njega sjedeći. Zatim je rekao pošto je pozdravio (predao selam po završetku molitve): "Učinio (postavio) se vođa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je klanjao (tj. pa kada on klanja) stojeći, pa klanjajte (i vi) stojeći. I kada se naklonio (na ruku'u), pa naklonite se (i vi), i kada se digao (uspravio), pa dignite se (uspravite se i vi), i kada je pao ničice (na sedždu), pa padnite (i vi) ničice, i kada je rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!" (a to znači: "Darovao Allah onoga ko je hvalio Njega!", jer "semi'a" sa prijedlogom "li" znači: darovati), pa recite: "Naš Gospode, i Tebi hvala!"."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malikja, da je on rekao:

 

            "Pao je (srušio se) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa konja pa se sadro, pa je klanjao nama sjedeći, pa smo (i mi) klanjali s njime sjedeći, zatim je otišao (sa molitve) pa je rekao: "Vođa je samo, ili: Učinio se vođa samo, zato (da) se povodi za njim, pa kada je veličao (rekao "Allahu ekjber"), pa veličajte (i vi), i kada se naklonio, pa naklonite se (i vi na ruku'u), i kada se digao (uspravio sa ruku'a), pa dignite se (i vi), i kada je rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite: "Naš Gospode, Tebi hvala!", i kada je pao ničice (na sedždu), pa (i vi) padnite ničice."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb, rekao je: pričao mi je Ebu Zinad od Aredža, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Učinio se vođa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je veličao (kada je izgovorio "Allahu ekjber"), pa veličajte, i kada se naklonio (učinio rukju'), pa naklonite se (učinite i vi rukju'), i kada je rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite: "Naš Gospode, i (samo) Tebi hvala!", i kada je pao ničice (na sedždu), pa padnite (i vi) ničice, i kada je klanjao sjedeći, pa klanjajte sjedeći svi."

 

GLAVA

 

podizanja dviju ruku u prvom veličanju (tj. prilikom prvoga izgovaranja "Allahu ekjber") sa počinjanjem jednako (tj. jednovremeno ili istovremeno).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegova, njegovog oca (Abdullaha, sina Umera) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, podizaše svoje dvije ruke naprama (spram) svoja dva ramena kada je počinjao molitvu, i kada je veličao (kada je izgovarao "Allahu ekjber") radi naklonjanja (radi rukju'a), i kada je podizao svoju glavu iz (sa) naklonjanja (tj. sa rukju'a) podizao je njih dvije opet takođe, i rekao je (i rekao bi): "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Naš Gospode, i Tebi hvala!". A ne činjaše (A nije činio) to u padanju ničice (kod spuštanja na sedždu).

 

GLAVA

 

podizanja dviju ruku kada je veličao, i kada se naklonio (na rukju') i kada (se) podizao (sa rukju'a).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, rekao je:

 

            "Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je stao u (ili na) molitvu, podigao je svoje dvije ruke da budu njih dvije naprama (spram) njegova dva ramena. I činjaše (I činio je) to kada veliča za naklonjanje (za rukju'), i činjaše to kada je podizao svoju glavu iz (sa) naklonjanja (kada se vraćao ili povraćao sa rukju'a), i govoraše (i govorio je): "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", a ne činjaše (a nije činio) to u padanju ničice (padanju - spuštanju na sedždu)."

 

            PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Halida (Haza'a), od Ebu Kilabeta da je on vidio Malikja, sina Huvejrisa, kada je klanjao (tj. kada je počeo da klanja), veličao je i podigao je svoje dvije ruke. I kada je htio da se naklone, nakloni (da učini rukju'), podigao je svoje dvije ruke. I kada je podigao svoju glavu iz naklonjanja (kada se povraćao sa rukju'a), podigao je svoje dvije ruke, i pričao je da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, činio ovako.

 

GLAVA:

 

Do gdje (tj. Dokle) će podizati svoje dvije ruke.

 

            A rekao je Ebu Humejd u (tj. među) svojim drugovima: "Podizao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, naprama svoja dva ramena."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:

 

            "Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je počeo veličanje (izgovaranje "Allahu ekjber") u molitvi, pa je podigao svoje dvije ruke kada veliča (tj. kada izgovara "Allahu ekjber" tako) da učini (stavi) njih dvije naprama (naprema, spram) svoja dva ramena. A kada je veličao za naklonjanje (za naklanjanje, za rukju') činio je slično njemu (činio je slično tome). I kada je rekao (tj. izgovorio) "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", činio je slično njemu (slično tomu, slično tome, a to znači da je dizao ruke naprama ramenima i pri izgovaranju "Čuo Allah.....", a ne samo pri veličanju, tj. a ne samo pri izgovaranju "Allahu ekjber"), i rekao je "Naš Gospode, i Tebi hvala". A neće činiti to (tj. A ne dizaše, A nije dizao ruke) kada pada ničice, a niti kada podiže svoju glavu iz (položaja) ničice (kada se vraća sa sedžde)."

 

GLAVA

 

podizanja dviju ruku kada je ustao (nakon sjedenja u molitvi obavivši dio molitve) od dva naklona (od dva rekjata).

 

            PRIČAO NAM JE Ajaš, rekao je: pričao nam je Abdul-Ala, rekao je: pričao nam je Ubejdulah od Nafi'a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom), bio (običaja) kada je unišao u molitvu (pristupio molitvi da) je veličao i digao je (dizao bi) svoje dvije ruke; a kada se naklonio (na rukju'), digao je (digao bi) svoje dvije ruke; i kada je rekao "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", digao je (digao bi) svoje dvije ruke; i kada je (i kada bi) ustao (nakon što je sjedio u molitvi obavivši dio) od dva naklona (od dva rekjata), digao je (digao bi) svoje dvije ruke. I digao je (tj. pripisao je) to (tj. taj postupak dizanja ruku više puta u molitvi - to je pripisao) Ibnu Umer k vjerovijesniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A predao ga je (ovaj hadis) Hamad, sin Selemeta, od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, do Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao ga je Ibnu Tahman od Ejuba i Musa-a, sina Ukbeta, skraćeno.

 

GLAVA

 

stavljanja desnice na ljevicu (desne ruke na lijevu).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je:

 

            "Bio je svijet (tj. Bili su ljudi jedno vrijeme u takvoj prilici da) se njima zapovjedilo (tj. zapovjedaše se ljudima) da stavi čovjek svoju desnicu (desnu ruku) na svoju lijevu podlakticu u molitvi." Rekao je Ebu Hazim: "Neću znati (tj. Ne znam) ga (drukčije) osim (da) podiže (tj. pripisuje) to k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je Ismail: "Podiže se to, a nije rekao (Ebu Hazim): podiže to (Sehl do Vjerovijesnika a.s., tj. pripisuje mu)."

 

GLAVA

 

poniznosti u molitvi.

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Da li vidite (tj. Da li mislite za) moju Stranu (kiblu) ovdje (da je to jedini pravac u kojem ja vidim)? Tako mi Allaha ne sakriva se (nije skriveno) meni vaše naklonjanje (vaš rukju'), a ni vaša poniznost, i zaista ja sigurno vidim vas iza mojih (tj. svojih) leđa."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: čuo sam Katadeta (priča) od Enesa, sina Malikja, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Upravite (tj. usavršite) naklonjanje (rukju') i padanje ničice (sedždu), pa tako mi Allaha zaista ja sigurno vidim vas od poslije sebe (tj. iza sebe), a možda je rekao: "... od poslije svojih leđa", kada ste se naklonili (kada ste na rukju'u) i pali ničice (na sedždi, tj. kada se naklonjate i padate ničice)."

 

GLAVA

 

(onoga) šta govori (tj. šta uči klanjač u molitvi) poslije veličanja (poslije prvi puta izgovorenoga "Allahu ekjber").

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Katadeta, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr i Umer (da) su bili (običaja da) započinju molitvu (tj. oni započinjaše molitvu) sa (poglavljem iz Kur'ana koje počinje ovim riječima:) "Hvala Allahu Gospodaru svjetova."

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, sin Zijada, rekao je: pričao nam je 'Umarete, sin Ka'ka'a, rekao je: pričao nam je Ebu Zur'ate, rekao je: pričao nam je Ebu Hurejrete, rekao je:

 

            "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) šuti između veličanja (izgovaranja "Allahu ekjber") i čitanja (učenja iz Kur'ana u molitvi, šutiše jednim osjetnim) šutanjem. Rekao je (Ebu Zur'ate): "Mislim ga (Ebu Hurejreta da) je rekao: Stvarčicu (tj. šutiše stvarčicu - malu količinu vremena).  (To je mišljenje Ebu Zur'ata, a Abdul-Vahidovo je pričanje ono prvo u tekstu ".... šutiše šutanjem - iskjateten.") Pa sam rekao (to sada govori Ebu Hurejrete): "Sa mojim ocem i mojom majkom (bih te otkupio, tj. dao bih za tebe i oca i majku), o poslaniče Allaha, tvoje šutanje između veličanja (izgovaranja "Allahu ekjber") i čitanja (učenja u molitvi), šta govoriš (tj. šta učiš u tom šutanju, za vrijeme dok tada šutiš)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Govorim: Bože, udalji (stvori razdaljinu) između mene i između mojih grešaka kao što si udaljio (stvorio razdaljinu) između istoka i zapada. Bože, očisti me od grešaka, kao što se očisti bijela odjeća od prljavštine. Bože, operi moje greške vodom, i snijegom i gradom (komadima leda iz oblaka, komadima - okruglim zrncima leda)."

 

            PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, rekao je: izvijestio nas je Nafi', sin Umera, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkjete od Esme, kćeri Ebu Bekjra, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao molitvu pomrčenja, pomračenja (tj. pri pomrčenju Sunca), pa je oduljio stajanje (u toj molitvi), zatim se naklonio (učinio je rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se uspravio pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio (učinio rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se podigao, zatim je pao ničice (učinio je sedždu) pa je oduljio ostajanje ničice (oduljio je sedždu), zatim se podigao, zatim je pao ničice (učinio drugu sedždu) pa je oduljio ostajanje ničice (oduljio je sedždu), zatim je ustao pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio (učinio je rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se podigao pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio (učinio drugi rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je i taj rukju'), zatim se podigao pa je pao ničice (učinio sedždu), pa je oduljio ostajanje ničice (oduljio je sedždu), zatim se podigao, zatim je pao ničice (učinio drugu sedždu) pa je oduljio ostajanje ničice (oduljio je i drugu sedždu), zatim je otišao (sa molitve) pa je rekao:

 

            "Već se (bio) približio meni raj (toliko) da sam čak se usudio na njega (da sam imao smjelosti na njega, tj. da mi je Allah dozvolio), zaista bih vam donio branica (ubranih grozdaca, grozdova) od njegovih (tj. od rajskih) branica. A približila mi se (bila i) Vatra (pakao, toliko da) sam čak rekao: o Gospode, zar sam i ja sa njima (sa ljudima pakla, džehenema)? Kadli (jedna) žena (u vatri pakla) - mislim (kaže Nafi') da je on (tj. Ibnu Ebu Mulejkjete) rekao: grebe je (tu ženu u paklu jedna) mačka. Rekao sam (to veli Muhamed a.s.): "Šta je stvar (slučaj) ove?" Rekli su (anđeli): "Zatvorila je (žena) nju (mačku) čak (da) je umrla (od) gladi, nije ju hranila, a nije ju pustila (da) jede - rekao je Nafi': mislim da je on (Ibnu Ebu Mulejkjete) rekao: od kukaca, ili buba (tj. a nije žena mačku ni pustila da jede kukce ili bube)."

 

(Riječ "hašiš, hašaš, hišaš, hušaš" sve imaju isto značenje: insekti, a to obuhvata razne vrste kukaca i buba.)

 

GLAVA

 

podizanje pogleda k vođi u molitvi.

 

            A rekla je Aiša: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi viđenja pri) molitvi pomrčanja (pomračenja):

 

            "Pa sam vidio pakao lomi (mrvi) neki (dio) njega (drugi svoj dio) neki (tj. sam sebe pakao lomi, jede - to sam vidio, gledao u onome času) kada ste me vidjeli (da) sam se pomicao nazad."

 

            PRIČAO NAM JE Musa, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, rekao je: pričao nam je 'Ameš od Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao je: rekli smo Habbabu:

 

            "Je li bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči, tj. čitaše li, učaše li) u podne(vnoj) i popodnev(noj molitvi - u podne i ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekli smo: "Sa čime (tj. Po čemu) poznavaste to?" Rekao je: "Sa micanjem (tresenjem, pokretom) njegove brade."

 

(U podnevnoj i popodnevnoj molitvi se ne uči glasno tekst iz Kur'ana, ali se zna da je ipak Muhamed a.s. učio i u tim molitvama jer su oni, koji su za njim klanjali, opazili da mu se trese, miče brada. Ovo znači i da mu je bila široka brada dok su mogli primjetiti njezino micanje pri učenju iako su stajali iza njega.)

 

            PRIČAO NAM JE Hadžadž, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: obavijestio nas je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Jezida, govori (tj. drži govor), rekao je: pričao nam je Bra', a bio je nelažan (istinit, istinu je govorio), da su oni bili, kada su klanjali sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (on) podigao svoju glavu iz (stava) naklonjenja (sa rukju'a), (oni bi bili) stajali (jednim) stajanjem (tako) da ga vide (da) je pao ničice (vidjeli bi ga Muhameda a.s. na sedždi dok još stoje, dok su se još zadržali na stajanju).

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je. pričao mi je Malikj od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, rekao je:

 

            "Potonulo (tj. Pomrčalo, pomračilo) je Sunce za vremena (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao." Rekli su: "O poslaniče Allaha, vidjeli smo te dohvataš (neku) stvar u tvome mjestu (stajanja), zatim smo te vidjeli (da) si se ustuknuo (da si se odbio, da si uzmicao nazad)." Rekao je: "Ja sam zaista (bio u takvom položaju da) mi se pokazao raj, pa sam dohvatao iz njega (jedan) grozdac, i da sam ga uzeo, zaista bi (vi) jeli od njega (tj. jeli njega) dok bi ostao (trajao ovaj) svijet (ovozemni život)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: pričao nam je Fulejh, rekao je: pričao nam je Hilal, sin Alije, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Klanjao nam je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se uspeo (na) govornicu pa je pokazao (dao znak) prema Strani (kibli) bogomolje, zatim je rekao: "Zaista već sam vidio sada otkada sam vam klanjao (vidio sam) raj i Vatru (pakao), predstavljeni oboje (njih dvoje raj i pakao) u strani (na strani) ovoga zida, pa nisam vidio kao danas u dobru i zlu (tj. u odnosu na stanja dobra i zla)." Triput (je to rekao)."

 

(Svi navedeni hadisi u ovom poglavlju, u ovoj GLAVI pokazuju da se događalo da je neko u molitvi podigao pogled k imamu, jer drukčije ne bi niko ni primjetio micanje brade ili pokret ruke imama i njegovo uzmicanje, pomicanje nazad. O ovom pitanju su mezhebi zauzeli razna stanovišta.)

 

GLAVA

 

podizanja pogleda (tj. očiju) k nebu u molitvi.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Seida, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Arubete, rekao je: pričao nam je Katadete da je Enes, sin Malikja, pričao njima, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Šta je umu (nekih) ljudi (tj. Šta je nekim ljudima koji) podižu njihove (tj. svoje) poglede k nebu u svojoj molitvi?!" Pa se pojačao (rasplamsao, zažestio) njegov govor o tome dok je (i ovo) rekao: "Zaista će sigurno odustati od toga (tj. oni će svršiti sa tim, prestaće to činiti), ili će se zaista sigurno ugrabiti njihovi pogledi (tj. ili će oslijepiti)."

 

GLAVA

 

obaziranja (obziranja) u molitvi.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Ebul-Ahves, rekao je: pričao nam je Eš'as, sin Sulejma, od njegovog oca, od Mesruka, od Aiše, rekla je:

 

            "Pitala sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o obaziranju u molitvi, pa je rekao: "Ono je (obaziranje je jedno brzo lukavo) pljačkanje (što) ga upljačka (opljačka) satana (đavo, šejtan) od molitve roba (klanjača)."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u (jednoj crnoj četvorougaonoj) haljini, za nju su crteži (na njoj su crteži, tj. ona, ta haljina je imala po sebi crteže, šare), pa je rekao: "Zabavili su (tj. zaokupili su moju misao) crteži ove (haljine). Odnesite je Ebu Džehmu, i donesite mi (bez crteža grubo) oblačilo (haljinu, odjelo, haljinku; ili: haljinu Enbidžana, tj. haljinu izrađenu u mjestu Enbidžanu)."

 

GLAVA:

 

Da li će se obazrijeti zbog (neke) stvari (koja) je sišla njemu (tj. koja mu se dogodila, desila), ili vidi (neku) stvar ili pljuvačku u Strani (prema kibli ili na kibli).

 

            A rekao je Sehl: "Obazro se Ebu Bekjr pa je vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,....".

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera da je ono (desilo se to da je) vidio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slinu (balu) u strani bogomolje, a on klanja (a on je klanjao) pred ljudima, pa ju je odstranio, zatim je rekao kada je otišao (sa molitve, kada je završio molitvu):

 

            "Zaista jedan (od) vas kada je u molitvi, pa zaista Allah je prema njegovom licu, pa neka nipošto ne pljuje (ni) jedan prema svome licu u molitvi."  Predao ga je Musa, sin Ukbeta, i Ibnu Ebu Revad od Nafi'a.

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Lejs, sin Sa'da, od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, rekao je:

 

            "Dok su muslimani (bili) u molitvi zore (sabahu), nije ih iznenadio (niko drugi) osim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Otkrio je zavjesu sobe Aiše (Aišine sobe), pa je gledao k njima, a oni su poredani (u redove). Pa se osmjehnuo smije se (smijući se). I vratio (povukao) se je Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), na svoje dvije pete (tj. povukao se nazad) zato (da) dospije, zbog njega, redu (u red, a Muhamed a.s., zbog kojeg se i povukao, da stane na svoje mjesto, mjesto imama), (fe: jer) jer je mislio da on (Muhamed a.s.) hoće izlaženje (tj. da izađe iz sobe u džamiju). I namjerili su muslimani da se zablude u svojoj molitvi (tj. da napuste molitvu), pa je dao znak k njima (koji znači): "Upotpunite vašu molitvu." I spustio je zavjesu, i usmrtio se (tj. usmrćen je, umro je, umro je u jednom dijelu) od kraja (konca) toga dana."

 

GLAVA

 

moranja (padanja u dužnost, dužnosti) čitanja (učenja teksta iz Kur'ana u molitvi) za vođu i predvođenoga u molitvama, svima njima u (vrijeme) prisutnosti (boravljenja kod kuće) i (u) putovanju, i (onoga čitanja, učenja) što se naglas govori (uči) u njima (u molitvama) i što se pokriva (skriva, tj. što se u sebi, šapćući uči u molitvama).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, rekao je: pričao nam je Ebu Avanete, rekao je: pričao nam je Abdul-Melikj, sin Umejra, od Džabira, sina Semureta, rekao je:

 

            "Tužili su stanovnici Kjufe Sa'da k Umeru, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa ga je svrgnuo, i postavio je namjesnikom nad njima Amara. Pa su tužili (Sa'da za mnoge stvari - tužbe nisu bile opravdane - pa) su čak spomenuli da on neće postupiti lijepo (tj. ne postupa lijepo kada) klanja. Pa je poslao (Umer izaslanika) k njemu (Sa'du da odmah dođe, pa je Sa'd došao pred Umera) pa je rekao: "O Ebu Ishaku, zaista ovi tvrde da ti ne postupaš lijepo (kada) klanjaš (tj. da ne klanjaš lijepo, da ne znaš lijepo klanjati)." Rekao je Ebu Ishak (a to je nadimak Sa'dov): "Što se tiče mene, tako mi Allaha pa zaista ja klanjah (doslovno: bio sam takav da klanjam) sa njima molitvu (klanjanje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ne krnjim (ne odsijecam, ne umanjujem) od nje (od molitve Muhameda a.s.). Klanjam molitvu večeri (jaciju), pa se smirim (tj. oduljim malo učenje) u prva dva (naklona, rekjata), a olakšam u zadnja dva." Rekao je (Umer): "To je mišljenje s tobom (ili: o tebi), o Ebu Ishaku (o Ebu Ishake, ili: o Ebu Ishače)." Pa je poslao (Umer) sa njim (jednoga) čovjeka, ili (neke) ljude, ka Kjufi pa je pitao o njemu (o Sa'du) stanovnike Kjufe. I nije ostavio (Umerov izaslanik nijednu) bogomolju (u Kjufi drukčije) osim (tako da) je pitao (u njoj) o njemu. I pohvaljivali su (stanovnici Kjufe) njega (Sa'da) dobrotom (dobrom) dok je unišao (tj. sve do ulaska Umerova izaslanika u) bogomolju 'Absovića, pa je ustao (jedan, neki) čovjek od njih, govori se njemu (tj. naziva se, ime mu je) Usamete, sin Katadeta, nadimči se (tj. ima nadimak, po nadimku se zove) Ebu Sa'dete, rekao je (taj 'Absovića čovjek): "Što se tiče (toga) kad si nas zaklinjao (Allahom), pa zaista Sa'd ne iđaše (nije išao) sa četom, i ne dijeliše sa jednakošću (nije dijelio jednako) i ne bijaše (i nije bio) pravedan u suđenju." Rekao je Sa'd: "Zar ne (tj. Pozor, Pažnja, Pazite)! Tako mi Allaha zaista ću sigurno moliti za tri (stvari sada Allaha protiv tebe da pošalje, o ti tužitelju, tj. proklesti ću te sa tri kletve): "Bože, ako je bio ovaj Tvoj rob (sluga u iznesenim optužbama) lažac (lažov), pa odulji njegov život, i odulji njegovo siromaštvo i izloži ga za iskušenja (podvrgni ga iskušenjima, ili bludnjama)." Rekao je (Abdul-Melikj, sin Umejra): "I bio je (taj tužitelj) poslije, kada se pitao (kada je pitan o svome stanju), (bio je običaja da) govori: "Veliki sam starac, pogodila (stigla) me kletva Sa'da." Rekao je Abdul-Melikj: "Pa sam ga ja vidio poslije, već su pale njegove dvije obrve na njegova dva oka od starosti, i zaista on se sigurno (vam kažem) izlaže (istupa, krivuda on - taj tužitelj) za robinjama u putu (tj. po putu, po ulici), pipa ih (stiska, cijedi prstima njihove udove, štipa ih)."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Ubadeta, sina Samita, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Nema molitve za (onoga) ko nije pročitao (proučio, tj. ko nije u molitvi učio poglavlje Kur'ana) otvaračicu Knjige (tj. poglavlje koje se zove "otvaračicom knjige Allaha", a to znači otvaračicom Kur'ana, prvim poglavljem Kur'ana - El-Fatihom)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Seid, sin Ebu Seida, od njegovog oca, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (ušao u svoju) bogomolju, pa je unišao (ušao jedan) čovjek, pa je klanjao, pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je odvratio (pozdrav, tj. pa je Muhamed a.s. uzvratio onome čovjeku pozdrav) i rekao:

 

            "Vrati se, pa klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao." (Znači: nisi klanjao kako treba da se klanja.) Pa se vratio (a on opet) klanja kao što je klanjao (i prvi puta), zatim je došao pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vrati se pa klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao." Tri (puta ga je vratio da nanovo, ponovo klanja). Pa je (najzad onaj čovjek) rekao: "Tako mi (Onoga) koji te poslao sa istinom ne činim lijepo (molitve drukčije) osim njega (osim onoga postupka koji si vidio, tj. Tako mi Boga ja ne znam ljepše obavljati molitve), pa pouči me." Pa je rekao: "Kada si ustao k molitvi, pa veličaj (Allaha, tj. reci: "Allahu ekjber"), zatim čitaj (uči ono) što se olakšalo sa tobom od Kur'ana (tj. ono iz Kur'ana što ti je lako, a što je s tobom, što znaš napamet), zatim se nakloni (tako) da se smiriš naklonjajući se (tj. kada si u položaju naklonjanja, kad si na rukju'u), zatim se podigni (tako) da se izjednačiš (ispraviš) stojeći, zatim padni ničice (učini sedždu tako) da se smiriš padnuvši ničice (tj. kada si u položaju ničice, kada si na sedždi), zatim se podigni (sa sedžde tako) da se smiriš sjedeći (prije nego nanovo padneš drugi puta u položaj ničice, na drugu sedždu). I čini tako u tvojoj (tj. u svojoj) molitvi, cijeloj njoj."

 

GLAVA

 

čitanja (tj. učenja) u podne(vnoj molitvi).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: pričao nam je Ebu Avanete od Abdul-Melikja, sina Umejra, od Džabira, sina Semureta, rekao je: rekao je Sa'd:

 

            "Klanjah (Klanjao sam) sa njima molitvom (tj. kao što je bila molitva, klanjanje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dvije molitve večeri, neću okrnjiti (umanjiti) od nje, smirivah se (oduljivah) u prva dva (naklona, rekjata), a obarah (ukidah, odsijecah) u zadnja dva." Rekao je Umer: "To je misao sa tobom (za tebe, o tebi)."

 

(Veli se da riječ "'ašijjun" znači vrijeme dana od podne, zapravo od časa kada Sunce prođe kuliminacionu tačku, meridijan u prividnom dnevnom kretanju, pa onda obuhvata i vrijeme podnevne molitve. Prema tome izraz u Sa'dovoj izjavi "dvije molitve večeri" znači: dvije molitve predvečerja: podne i ikjindiju. Kako je u istoj izjavi Sa'd rekao da je klanjao onako kao Muhamed a.s., i da je stajao dulje na prva dva rekjata - to pokazuje da je učio iz Kur'ana u podnevnoj molitvi, pa prema tome treba učiti u podnevnoj molitvi.)

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca (Ebu Katadeta), rekao je:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči) u prva dva naklona (rekjata) od molitve podne "otvaračicu Knjige" i dva poglavlja (druga osim poglavlja koje se zove "otvaračica Knjige"), odulji u prvom (naklonu - rekjatu), a skrati u drugom (naklonu, ili u učenju drugog rekjata). I dadne čuti odlomak (Kur'ana koji uči, ali samo nekih) vremena. I čitaše u popodnevu (na ikjindiji) "otvaračicu Knjige - El-Fatihu" i dva poglavlja, i oduljivaše u prvom (rekjatu). I oduljivaše u prvom naklonu (na ili u prvom rekjatu) od molitve jutra (zore, sabahu), a skraćivaše u drugom (rekjatu)."

 

            PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričao nam je Ameš, rekao je: pričao mi je Umarete od Ebu Ma'mera, rekao je: pitali smo Hababa:

 

            "Je li bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči) u podnevnoj i popodne(vnoj molitvi napamet iz Kur'ana - na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekli smo: "Sa kojom stvari (tj. Kako, S čim) prepoznavaste (to)?" Rekao je: "Sa tresenjem, trešenjem (pokretanjem) njegove brade."

 

 

 

GLAVA

 

čitanja (učenja) u popodnevu (u popodnevnoj molitvi, na ikjindiji).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Ameša, od Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao je: rekao sam Habbabu, sinu Eretta:

 

            "Je li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čitaše (čitao, učio) u podne i popodne (na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekao je: rekao sam: "Sa kojom stvari (Sa čime) znaste (znadijaste) njegovo čitanje (učenje; Kako ste znali da on uči)?" Rekao je: "Sa tresanjem (micanjem, pokretom) njegove brade."

 

            PRIČAO NAM JE Mekjija, sin Ibrahima, od Hišama, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči) u dva naklona (na dva rekjata) od podne i popodne (na podne i na ikjindiji) "otvaračicu Knjige - El-Fatihu" i po (još jedno) poglavlje (iz Kur'ana). I davaše čuti nama (I čuo se) odlomak (poglavlja koje bi učio, ali samo nekih) vremena."

 

GLAVA

 

čitanja (učenja) u sutonskoj molitvi (na ahšamu, akšamu).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malikj od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je on rekao:

 

            "Zaista Umul-Fadl je čula njega, a on čita (uči poglavlje Kur'ana koje počinje odlomkom:) "Tako mi poslatih dobrotom.", pa je rekla: "O sinčiću, tako mi Allaha zaista već si me podsjetio sa tvojim čitanjem (učenjem) ovog poglavlja, zaista ono je sigurno zadnje što sam čula od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čita (uči) ga u sutonskoj molitvi (na akšamu)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejkjeta, od Urveta, sina Zubejra, od Mervana, sina Hakjema, rekao je: rekao mi je Zejd, sin Sabita:

 

            "Šta je tebi (pa) čitaš (učiš) u sutonskoj molitvi (akšamu) kratka (poglavlja), a već sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, čita (uči) dulju (od) druge dvije (sure, tj. dulje poglavlje od dva dugačka poglavlja)."

 

GLAVA

 

glasnoga čitanja (učenja) u sutonskoj molitvi (na akšamu).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Muhameda, sina Džubejra sina Mut'ima, od njegovog oca, rekao je:

 

            "Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čita (uči) u sutonskoj molitvi (akšamu, poglavlje:) "Tako mi Tura (sinajskog brda)."."

 

 

GLAVA

 

glasnog čitanja (učenja) u večernjoj molitvi (jaciji).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: pričao nam je Mu'temir od svoga oca, od Bekjra, od Ebu Rafi'a, rekao je: klanjao sam sa Ebu Hurejretom tminu (tj. molitvu tmine - jaciju), pa je čitao (učio) "Kada se nebo rascijepi (raspukne).", pa je pao ničice (na sedždu). Pa sam rekao njemu (tj. pitao sam ga zašto je čitajući - učeći to poglavlje pao ničice, na sedždu). Rekao je:

 

            "Pao sam ničice (na sedždu) ozadi (iza) Ebul-Kasima (tj. Muhamed a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, pa ću neprestano padati ničice (na sedždu) u njoj (u toj suri, u tom poglavlju, tj. u vrijeme čitanja, učenja toga poglavlja) dok sretnem njega (Muhameda a.s. na sudnjem danu)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul- Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete od 'Adijja, rekao je: čuo sam Bera'-a (priča) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio u (jednom) putovanju pa je čitao (učio) u večernjoj molitvi (jaciji) , u jednom (od) dva naklona (rekjata poglavlje koje počinje) sa "Tako mi smokava i maslina."

 

GLAVA

 

čitanja (učenja) u večernjoj molitvi (jaciji) sa padanjem ničice (na sedždu za vrijeme čitanja - učenja).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: pričao mi je Tejmija od Bekjra, od Ebu Rafi'a, rekao je: klanjao sam sa Ebu Hurejretom tminu (molitvu tmine - jaciju), pa je čitao (poglavlje:) "Kada se nebo rascijepi.", pa je pao ničice (na sedždu). Pa sam rekao: "Šta je ovo (tj. Kakvo je ovo padanje ničice, Kakva je ovo sedžda)?" Rekao je: "Pao sam ničice na nju (tu sedždu - to padanje ničice čineći) ozadi (iza) Ebul-Kasima (tj. Muhameda a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, pa ću neprestano padati ničice (na sedždu) u njoj (u toj molitvi prilikom učenja ove sure, ovoga poglavlja - tako ću činiti) dok susretnem njega (Muhameda a.s. na sudnjem danu, tj. do smrti)."

 

GLAVA

 

čitanja (učenja) u večernjoj molitvi (jaciji).

 

            PRIČAO NAM JE Halid, sin Jahja-a, rekao je: pričao nam je Mis'ar, rekao je: pričao nam je Adijj, sin Sabita, čuo je Bera'a, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

 

            "Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, čita (poglavlje Kur'ana) "Tako mi smokava i maslina." u večernjoj molitvi (jaciji), nisam čuo (ni) jednoga (čovjeka, tj. nikoga) ljepšega glasa od njega, ili čitanja (doslovno: nikoga ljepšega glasom od njega, ili čitanjem, tj. da ljepše čita, uči)."

 

GLAVA:

 

Oduljiće u prva dva (rekjata), a ukinuće (skratiće čitanje, učenje) u druga dva (naklona, rekjata; a to znači u prva dva, odnosno u druga dva stajanja, jer se učenje vrši stojeći prije naklonjanja, prije rukju'a; i ova napomena vrijedi za sve hadise sličnoga sadržaja, i koji su već prošli i koji će tek doći u tekstu).

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebu Avna, rekao je: čuo sam Džabira, sina Semureta, rekao je: rekao je Umer Sa'du:

 

            "Zaista već su te tužili u svakoj stvari, čak (i) molitvi (pa i za molitvu)." Rekao je: "Što se tiče mene, pa pružim (tj. oduljim, produžim učenje iz Kur'ana) u prva dva (rekjata, tj. stajanja), a ukinem (skratim učenje) u druga dva (naklona, rekjata, tj. stajanja), i neću skratiti (umanjiti onoga postupka) što sam se povodio za njim od molitve poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Istinu si rekao. To je mišljenje o tebi; ili: moje mišljenje o tebi (pripovjedač sumnja da li je Umer rekao: to je mišljenje o tebi; ili je rekao: to je moje mišljenje o tebi)."  (a možda i: to je tvoje mišljenje o tebi - o sebi; ili to ti tako kažeš, a vidjećemo, doznaćemo, saznaćemo, provjerićemo jesi li istinu govorio i da li si stvarno tako radio.)

 

GLAVA

 

čitanja (učenja) u zori (tj. u molitvi zore, sabahu).

 

            A rekla je Umu Selemeta: "Čitao (učio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje) "Tako mi Tura (Sinajskog brda)."

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Sejjar, sin Selemeta, rekao je: unišao sam ja i moj otac na (razgovor) Ebu Berzetu Eslemiji, pa smo ga pitali o vremenu molitava, pa je rekao:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja podne kada prođe (kroz kulminacionu tačku) Sunce; a popodnev (ikjindiju, klanjaše) i vrati se čovjek (po klanjanju popodneva - ikjindije) k najudaljenijem (dijelu) Medine, a Sunce je živo (tj. još jako toplo). A zaboravio sam šta je rekao (Ebu Berzete) o sutonskoj molitvi (o akšamu). A nije se brinuo (nije vodio računa) sa odgađanjem večernje molitve (jacije) do trećine noći. A neće voliti (tj. Nije volio Muhamed a.s.) spavanje prije nje (tj. prije večernje molitve, jacije), a ni pričanja poslije nje. A klanja jutarnju molitvu (sabah), pa ode (kad se završi sabah, odlazi sa molitve) čovjek pa prepozna svoga druga (koji je sjedio uz njega u molitvi). I čitaše (učaše, učio je) u dva naklona (rekjata, stajanja), ili (u) jednom (od) njih dva koliko između šezdeset do stotine (od oko šezdeset do stotinu ajeta, odlomaka).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me 'Ata' da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (s njim, da) govori:

 

            "U svakoj se molitvi čita (uči napamet iz Kur'ana), pa (ono) što je dao čuti nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (što smo čuli), dali smo čuti vama (čuli ste od nas ili prenijeli smo vam), a što je sakrio od nas, sakrili smo (i mi) od vas. A ako ne povećaš nad (tj. A ako ne proučiš ništa više osim poglavlja "otvaračica Knjige", a koje još zovu i) "majkom Kur'ana", zadovoljila se (molitva, tj. izvršena je sa dostatnim učenjem), a ako si povećao (tj. proučio još nešto iz Kur'ana osim Fatihe), pa ono je bolje (to je još bolje)."

GLAVA

 

javnosti (tj. glasnog čitanja, učenja) u čitanju (učenju) molitve zore (u ili na sabahu).

 

            A rekla je Umu Selemeta: "Obilazila sam (Kja'bu) iza ljudi, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanja i čita (uči poglavlje) "Tako mi Tura (Sinajskog brda)."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

 

            "Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) skupini od svojih drugova namjeravajući (oni) k trgu 'Ukjaza, a već se rastavilo (tj. stavila se pregrada, zavjesa) između satana (nečastivih, đavola,) i između vijesti (sa) neba, i poslali su se na njih (protiv njih) meteori (padajuće zvijezde, padajuća svijetleća nebeska tijela). Pa su se vratili đavoli (satane) k svome narodu pa su rekli (đavolima neki od njihova naroda): "Šta vam je?" Pa su rekli (tj. pa su odgovorili đavoli): "Rastavilo se je između nas i između vijesti (sa) neba, i poslati su na nas meteori." Rekli su: "Nije rastavila između vas i između vijesti neba (ništa drugo) osim (neka) stvar (koja) se desila (dogodila) nanovo, pa udarite (tj. idite, putujte, raziđite se po) istocima Zemlje i njezinim zapadima, pa pogledajte šta je ovaj (novi događaj) koji je rastavio (stavio pregradu, zavjesu) između vas i između vijesti (sa) neba." Pa su otišli oni (đavoli, nečastivi) koji su krenuli prema Tihami (arapskoj pokrajini koja se nalazi južno od Hidžaza, a u kojoj se nalazi i Mekja; a nekad se i sama Mekja naziva Tihama - dakle oni đavoli koji su krenuli u Tihamu, otišli su, tj. naišli su, došli su) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Nahli (mjestu između Mekje i Taifa, tj. a on se nalazio, kada su đavoli naišli na njega, u mjestu Nahli sa svojim drugovima) namjeravajući (uputivši se oni, Muhamed a.s. i njegovi drugovi) k trgu (pijaci mjesta) Ukjaza, i on (u taj čas kada su đavoli došli) klanja sa svojim drugovima molitvu zore (sabaha). Pa pošto su čuli Kur'an, slušali su ga pa su rekli: "Ovo je tako mi (tj. tako nam) Allaha (onaj novi događaj) koji (je) rastavio (stavio pregradu, zavjesu) između nas i između vijesti neba." Pa tude (ili: Pa ondje su rekli; ili: Pa ondje su se vratili, tj. Pa odande su se vratili) kada su se vratili k svome narodu i rekli: "O naš narode, zaista mi smo čuli čudnovato (divno, čarobno) čitanje (učenje). Upućuje k pravopuću (pravome putu) pa mi ga vjerovasmo (pa mi ga vjerujemo) i nećemo udruživati sa našim Gospodom nikoga." Pa je spustio (objavu, objavio je) Allah, uzvišen je (On), na svoga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje, suru Kur'ana koje počinje ovim riječima:) "Reci: Objavilo se k meni...."." A objavio se k njemu samo govor duhova (nevidljivih bića, to dodaje Buharija da bi objasnio da je u tome poglavlju Uzvišeni Allah objavio Muhamedu a.s. samo ono što su ti đavoli, duhovi, nevidljiva bića rekla i govorila kada su čula Kur'an i vratila se svome narodu, nevidljivom za obične ljude).

 

(Veli se da je objavom Kur'ana samo strogo pojačana zabrana duhovima, a naročito zlim duhovima - šejtanima, satanama, đavolima da od anđela ugrabe i doznaju nebeske tajne, a to im se je i prije zabranjivalo.)

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Ismail, rekao je: pričao nam je Ejub od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            "Čitao je (tj. Učio je naglas) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome) što se zapovjedilo, a šutio je (tj. učio je tiho) u (onome klanjanju, u onoj molitvi) što se zapovjedilo (da se uči tiho, u sebi)." "A nije bio tvoj Gospod zaboravan (tj. nije zaboravio).", i "Zaista već je bio vama (tj. Zaista vi imate) u poslaniku Allaha lijep uzor (primjer)."."

 

 

GLAVA

 

sastavljanja između dva poglavlja u naklonu (rekjatu), i čitanja (učenja) završetaka (tj. zadnjih, krajnjih dijelova poglavlja), i (učenja) poglavlja prije poglavlja i (učenja) početka (prvoga, početnoga dijela) poglavlja.

 

            A spominje se od Abdullaha, sina Saiba, (da je pričao ovo): "Čitao (Učio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje) "Vjernici" u jutarnjoj molitvi (sabahu), te kada je došao spomen (pominjanje) Musa-a i Haruna, ili spomen (pominjan je) Isa-a, obuzeo ga je kašalj (zakašljavanje) pa se naklonio (učinio rukju')." A čitao (učio) je Umer u prvom naklonu (rekjatu) stotinu i dvadeset odlomaka iz (poglavlja) "Krava", a u drugom (naklonu, rekjatu jedno) poglavlje od "Drugopostavljenih" (poglavlja). 

 

(Poglavlja "EL-Mesani", koja smo preveli sa izrazom "Drugopostavljena", protumačena su na razne načine: neki tumači kažu to su poglavlja što dolaze poslije onih najduljih poglavlja, drugi vele to su poglavlja sa stotinu ili manje od stotine odlomaka, treći vele to je naziv za "Fatihu" - a ovdje ne bi odgovaralo takvo tumačenje, - četvrti vele da se to odnosi na cijeli Kur'an, odnosno na sve odlomke Kur'ana itd. Čini mi se da je prvo tumačenje za gornji tekst najprihvatljivije jer se kaže: ".... a u drugom (jedno) poglavlje od.....". Znamo da su na prvom mjestu u Kur'anu postavljena i poredana najdulja poglavlja koja najviše imaju preko stotinu odlomaka, pa smo zato ona na drugome mjestu i preveli sa "Drugopostavljena", jer i po jezičnom značenju to odgovara da se tako prevede, odnosno i arapski jezičari tako tu riječ shvataju. To je samo nekoliko tumačenja te riječi.)

 

            A čitao je Ahnef (poglavlje) "Pećinu" u prvom (naklonu, rekjatu, u prvom stajanju), a u drugom (rekjatu - stajanju, poglavlje) "Jusuf" ili "Junus", i spomenuo je da je on klanjao sa Umerom, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), jutarnju molitvu (sabah) sa njima dvama (sa ta dva poglavlja). 

 

(To jest Ahnef kaže da je tako činio i Umer kao imam, tj. da je ta poglavlja učio na jutarnjoj molitvi - sabahu.)

 

            A čitao (učio) je Ibnu Mes'ud četrdeset odlomaka od (poglavlja) "Plijenovi (materijali zaplijenjeni u ratu)", a u drugom (naklonu, rekjatu na stajanju, jedno) poglavlje od "Rastavljenoga" (tj. od zadnjega dijela Kur'ana gdje su kraća i kratka poglavlja). A rekao je Katadete o (onome) ko čita (uči) jedno poglavlje u (tj. na) dva naklona (na dva rekjata, na dva stajanja), ili ponavlja jedno poglavlje u (tj. na) dva naklona (rekjata, stajanja): "Sve je knjiga Allaha (tj. na koji ga god način učiš, nije ružno: ili da učiš jedan, prvi dio jednog poglavlja na prvom rekjatu, a drugi dio tog poglavlja na drugom rekjatu, ili da jedno isto poglavlje učiš i na jednom i na drugom rekjatu)." 

 

(Neki hanefijski pravnici ne odobravaju da se u fardovima uči jedna sura na oba rekjata.)

 

            A rekao je Ubejdulah od Sabita, od Enesa: "Bio je (jedan) čovjek od Pomagača (veli se da mu je bilo ime Kjulsum, sin Hidma, i taj čovjek bio je običaja da) predvodi njih u bogomolji Kuba-a, i bio je, kada god je započeo (jedno, neko) poglavlje (da) ga čita (uči) njima u molitvi od (onoga) što se čita (uči) ono, (bio je, bio bi) započeo (poglavlje) "Reci: On, Allah je jedan.", (tako) da završi njega, zatim čita (uči) drugo (neko) poglavlje sa njim. I praviše (činjaše, činio je) to u svakome naklonu (stajanju, rekjatu). Pa su mu govorili njegovi drugovi (o tome) pa su rekli: Zaista ti započinješ ovo poglavlje, zatim ne vidiš da je ono dostatno (dovoljno) tebi (tako) da čitaš (učiš) drugo (neko još), pa ili da čitaš (učiš) njega (samoga), ili da ga ostaviš (tj. ili ga uči samog ili ga ostavi), a (da) čitaš (učiš) drugo (samo) (tj. a uči drugo samo). Pa je rekao: "Nisam ja ostavljač njega (tj. Ja ga neću ostaviti). Ako volite (želite) da vas predvodim sa tim (načinom, tj. tako), činiću, a ako mrzite (tj. a ako na taj način ne volite da klanjam), ostaviću vas." A smatraše ga da je on od najvrijednijih (od) njih (tj. da je od njih sviju najbolji), i mrzili su da ih predvodi (u molitvi neko drugi) osim njega. Pa pošto im je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestili su mu (ovu) vijest, pa je rekao:

 

            "O omsica (O ti), šta te sprečava da činiš što ti zapovijedaju tvoji drugovi, i šta te nosi (tj. šta te tjera, ili šta te rukovodi) na neostavljanje ovoga poglavlja (na učenje ovoga poglavlja) u svakom naklonu (rekjatu, na svakom stajanju u molitvi)?" Pa je rekao (odgovorio taj čovjek Muhamedu a.s.): "Zaista ja ga volim (to poglavlje)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Tvoja ljubav (volitba, volidba) njega (toga poglavlja) uvela je tebe (u) raj (ili: uvela te u raj)."

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Amra, sina Mureta, rekao je: čuo sam Ebu Vaila, rekao je:

 

            "Došao je (jedan) čovjek k Ibnu Mes'udu pa je rekao: "Pročitao (proučio) sam "Rastavljeni" (tj. zadnji dio Kur'ana) sinoć u (jednom) naklonu (tj. na jednom rekjatu, stajanju sav zadnji dio Kur'ana)." Pa je rekao (Ibnu Mes'ud tome čovjeku osuđujući mu takav postupak): "Skandiranjem kao skandiranje pjesme (skandiraš li Kur'an; ili: Recitovanjem kao recitovanje pjesme recituješ li Kur'an, tj. Zar brzo čitaš, učiš Kur'an, kao što se pjesma brzo skandira, deklamuje, recituje - jer su u ono vrijeme Arapi skandirali, i deklamovali i recitovali vrlo brzim tempom svoje umjetničke pjesme)?! Zaista sam već poznavao (kaže dalje Ibnu Mes'ud) sličnosti (tj. slična poglavlja) koja (su takva da) je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) spari (napravi pridruženje) između njih." Pa je spomenuo dvadeset poglavlja od "Rastavljenog" (tj. od zadnjeg dijela Kur'ana), dva poglavlja u (tj. na jednom) naklonu (rekjatu, stajanju što ih je učio Muhamed a.s.).

 

GLAVA:

 

Čitaće (Učiće) u dva (rekjata poglavlje) "otvaračicu Knjige - El-Fatihu".

 

            PRIČAO JE NAMA Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Hemam od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čitaše (učio je) u podne u prva dva (rekjata) "otvaračicu Knjige - El-Fatihu" i (još po) dva poglavlja (dakle na svakom rekjatu od prva dva rekjata osim Fatihe učio je još nešto iz Kur'ana), a u druga dva naklona (rekjata, stajanja učaše, učio je samo) "otvaračicu Knjige - El-Fatihu". I dadne čuti nama (I nekad čujemo) odlomak. I odulji (čitanje, učenje) u prvom naklonu (rekjatu, stajanju) što neće oduljiti (tj. onoliko koliko ne odulji) u drugom naklonu (rekjatu, stajanju - dakle drugo stajanje je kraće). I ovako je (činio) u popodnevu (ikjindiji) i ovako u jutru (u jutarnjoj molitvi - sabahu).

 

GLAVA

 

(onoga) ko je prigušio čitanje (učenje) u podne i popodnevu (u podnevnoj i ikjindijskoj molitvi).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Džerir od Ameša, od Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao sam Habbabu:

 

            "Je li bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči) u podne i popodnevu (na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekli smo: "Od gdje (tj. Kako, Otkuda) si znao (Kako znaš)?" Rekao je: "Sa tresenjem (pokretom, micanjem) njegove brade."

 

GLAVA:

 

Kada je dao čuti vođa odlomak (Kada se čulo učenje, odlomak od vođe ili imama ili predvodnika u molitvi).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Evzaija, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Ebu Katadeta, od njegova oca da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čitaše (učio je poglavlje) "majku Knjige - Fatihu" i (još jedno) poglavlje s njom u prva dva naklona (rekjata, stajanja) od molitve podne i molitve popodneva (na podne i na ikjindiji), i daje (dadne) čuti nama odlomak (nekih) vremena (tj. po neki puta, ponekad). I oduljivaše (učenje) u prvome naklonu (tj. na prvome stajanju).

 

GLAVA:

 

Oduljiće (učenje) u prvome naklonu (rekjatu - na prvome stajanju).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca (Ebu Katadeta) da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oduljivaše (učenje) u prvom naklonu (rekjatu, stajanju) od molitve podneva, a skraćivaše u drugom naklonu (rekjatu, stajanju), i činjaše (činio je) to u molitvi jutra (tj. zore - sabahu).

 

GLAVA

 

glasnosti vođe sa izgovaranjem "amin" (tj. GLAVA u kojoj se objašnjava da imam naglas izgovara "amin").

 

            A rekao je Ata': "Amin - Uslišaj (Primi)" je (jedna) molba (upućena Uzvišenom Allahu)." Aminao je (tj. Izgovarao je "amin") Ibnu Zubejr (kao imam) i ko je (god bio) iza njega (toliko da) je čak bogomolja (imala) zaista jeku (tresak, tutnjavu, tj. da je bogomolja ječala, odzvanjala). A bio je Ebu Hurejrete (običaja da) doziva vođu: "Ne maši me sa "amin"!" A rekao je Nafi': Bio je Ibnu Umer (običaja da) neće ostaviti njega ("amin"), i nukaše njih (da izgovaraju "amin"), i čuo sam od njega (od Ibnu Umera) o tome dobro (tj. hadis u kojem se kaže da je dobro izgovarati "amin").

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, da su njih dva izvijestili njega od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada je aminao (tj. Kada je rekao amin) vođa, pa recite (i vi) amin (aminajte i vi), jer zaista ono (je ovako:) ko (imadne slučaj da) se složi njegovo aminanje (sa) aminanjem anđela, oprostiće mu se (ono) što je proturio (naprijed, tj. što je prije toga učinio) od njegova griješenja." Rekao je Ibnu Šihab: "I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori amin."

 

(Riječ "amin" tumače na više načina, ali je najprikladnije ono tumačenje prema kojem ta riječ znači: uslišaj, primi, Bože, našu molbu koju ti upućujemo u ovome času. U daljem tekstu neće se ta riječ prevoditi.)

 

GLAVA

 

vrijednosti izgovaranja (riječi) amin.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Aredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada je rekao jedan (od) vas: amin, a rekli su (u taj čas i) anđeli u nebu: amin, pa se složilo jedno (od) njih dvoje (sa) drugim, oprostilo se njemu što je proturio od njegovoga griješenja."

 

GLAVA

 

glasnosti predvođenoga sa aminanjem (sa izgovaranjem amin, tj. da predvođeni naglas rekne amin).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekjra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada je rekao (tj. Kada rekne) vođa "..... osim (onih što si Ti) rasrđen na njih i ne (naputi nas na put) zalutalih.", pa recite: amin, jer zaista ono ko (imadne sreću i) složi se njegov govor (sa) govorom anđela, oprostilo se (tj. oprostiće se) njemu što je proturio od njegova griješenja." Slijedio je njega (Sumejja) Muhamed, sin Amra, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; i Nuajm Mudžmir od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim).

 

GLAVA:

 

Kada se naklonio (učinio rukju') niže reda (tj. prije nego je dopro, došao u red klanjača).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Hemam od Ealema, a on je Zijad, od Hasena, od Ebu Bekjreta da je on dopro (stigao) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je naklonjač (tj. a on je već u stavu naklonjanja, na rukju'u), pa se naklonio (Ebu Bekjrete) prije (nego) da se pripoji k redu (tj. prije nego je stao u red), pa je (poslije molitve) spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

 

            "Povećao ti Allah pohlepu (pohlepu na sve što je dobro), a ne vrati se (više takvom postupku, tj. na naklonjaj se, ne čini rukju'a prije nego staneš, dospiješ u red)."

 

GLAVA

 

upotpunjavanja veličanja (izgovaranja "Allahu ekjber") u naklonjanju (na rukju'u).

 

Rekao je (to) Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a o njemu (tj. a o ovome) je (pričao i) Malikj, sin Huvejrisa.

 

            PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: pričao nam je Halid od Džurejrije, od Ebul-Ala-a, od Mutarifa, od 'Imrana, sina Husajna, rekao je (da je on) klanjao sa Alijom, bio zadovoljan Allah od njega, (klanjao je s njim) u Basri, pa je rekao ('Imran):

 

            "Podsjetio nas je ovaj čovjek (Alija na) molitvu (što) je klanjasmo (klanjavasmo, što smo je klanjali) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo da on veličaše (tj. izgovaraše "Allahu ekjber") kad god se podigao i kad god se spustio (u molitvi, u klanjanju)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da on klanjavaše (da je on klanjao) sa njima, pa veličaše (izgovaraše "Allahu ekjber") kad god se spuštao i podizao, pa kada je otišao (sa molitve, kada je završio molitvu), rekao je:

 

            "Zaista ja sam najsličniji (od) vas (sviju) molitvom sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (tj. Ja klanjam najsličnije Muhamedu a.s., ili kako je klanjao Muhamed a.s., od vas sviju)."

 

GLAVA

 

upotpunjavanja veličanja (izgovaranja "Allahu ekjber") u padanju ničice (pri padanju na sedždu).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: pričao nam je Hamad od Gajlana, sina Džerira, od Mutarifa, sina Abdullaha, rekao je:

 

            Klanjao sam ozadi (ozada, iza) Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, (klanjali smo) ja i 'Imran, sin Husajna, pa je bio (postupio Alija ovako:) kada je pao ničice (na sedždu), veličao je (tj. izgovarao je "Allahu ekjber"), a kada je podigao svoju glavu (iz položaja ničice - kad se vraćao sa sedžde), veličao (je), i kada se podizao iz (položaja sjedenja nakon) dva naklona (rekjata), veličao je. Pa pošto je izvršio (završio) molitvu, uzeo je za moju ruku (tj. moju ruku, uzeo je mene za ruku) 'Imran, sin Husajna, pa je rekao: "Već me ovaj podsjetio (tj. ovaj Alija na) molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio. Ili je rekao: "Zaista već je klanjao sa nama molitvu Muhameda, na njega (neka je) milost i spas."

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, rekao je: pričao nam je Hušejm od Ebu Bišra, od Ikjrimeta, rekao je:

 

            Vidio sam (jednog) čovjeka kod Mjesta (tj. mjesta Ibrahimova a.s. kod Kja'be u Mekji) veliča (izgovara "Allahu ekjber") u svakom spuštanju i podizanju, i kada je stajao (ili: ustajao) i kada se spustio (ili: smjestio, postavio se u neki položaj u molitvi), pa sam izvijestio Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (a on) je rekao (meni na to): "A zar to nije molitva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, nema majke tebi (tj. nemaš majke, a to znači: ne zna ti se majka, drugim riječima: kopile jedno)?!"

GLAVA

 

veličanja (izgovaranja "Allahu ekjber") kada je ustao iz (položaja) ničice (sa sedžde).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: izvijestio nas je Hemam od Katadeta, od Ikjrimeta, rekao je:

 

            Klanjao sam ozadi (iza jednog) starca u Mekji, pa je veličao dvadeset i dva veličanja (tj. izgovorio je dvadeset i dva puta "Allahu ekjber" u molitvi). Pa sam rekao Ibnu Abasu: "Zaista on je (tj. onaj starac je) budala (glup)." Pa je rekao (Ibnu Abas meni): "Izgubila te tvoja majka (tj. Ne bilo te)! Postupak Ebul-Kasima (tj. Muhameda a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, (je izgovoriti toliko puta "Allahu ekjber" koliko je puta izgovorio taj starac)." A rekao je Musa: pričao nam je Eban, rekao je: pričao nam je Katadete, rekao je: pričao nam je 'Ikjrimete (slično navedenom hadisu).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od 'Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa, da je on čuo Ebu Hurejreta (da) govori:

 

            "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ustao k molitvi (bio je običaja da) veliča (izgovori "Allahu ekjber") kada je stao, zatim veliča kada se naklonja (kada ide na rukju'), zatim izgovori "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", kada podiže svoja leđa (kičmu) iz (stava) naklona (pri vraćanju sa rukju'a), zatim izgovori, a on je stajač (a on je uspravljen), "Naš Gospode, Tebi hvala!"."  Rekao je Abdullah (sin Saliha, pisar Lejsov): "... i Tebi hvala!", zatim veliča (izgovara "Allahu ekjber") kada pada (ničice - na sedždu), zatim veliča kada podiže svoju glavu (iz stava ničice - sedžde), zatim veliča kada pada ničice (po drugi puta, kada čini drugu sedždu), zatim veliča kada podiže svoju glavu (kada se vraća sa druge sedžde), zatim čini to u molitvi, cijeloj njoj (tako) da je završi. I veliča kada ustaje (nakon obavljenog dijela molitve) od dva (naklona, rekjata, stajanja) poslije sjedenja (koje se vrši obavivši prva dva naklona, rekjata, stajanja u molitava, molitvi sa više od dva stajanja tj. rekjata)."

 

GLAVA

 

mećanja (metanja, stavljanja) dlanova na koljena u naklonjanju (pri rukju'u).

 

            A rekao je Ebu Humejd u (prisutnosti) njegovih (Vjerovijesnikovih a.s.) drugova: "Smjestio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke (tj. dlanove na jedan dio) od svoja dva koljena."

 

(Misli se za vrijeme naklonjanja, rukju'a da je smjestio, da je omogućio rukama da se uhvate za koljena.)

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebu Ja'fura, rekao je: čuo sam Mus'aba, sina Sa'da, (da) govori:

 

            Klanjao sam do strane moga oca (tj. uz svoga, do svoga oca), pa sam poklopio između svoja dva dlana (tj. sastavio sam dlan sa dlanom), zatim sam metnuo njih dva između svoja dva stegna, pa mi je zabranio moj otac (da tako činim na rukju'u), i rekao je: "Činjasmo ga (Činili smo taj postupak, tj. Radili smo tako kao ti), pa smo se spriječili od njega (tj. pa nam je taj postupak zabranjen), i zapovjedilo nam se da mećemo (stavljamo) naše ruke na koljena."

 

(Otac Mus'abov je Sa'd, sin Ebu Vekasa, a zabranjivač jednog postupka i zapovjedač drugog postupka je Muhamed a.s...)

 

GLAVA:

 

Kada nije upotpunio (klanjač) naklonjanje (rukju').

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Sulejmana, rekao je: čuo sam Zejda, sina Vehba, rekao je: vidio je Huzejfete (jednoga) čovjeka (da) neće upotpuniti (tj. ne upotpunjava) naklonjanje (nepravilno radi rukju') i padanje ničice (sedžde, ili: ostajanje u stavu ničice, i vidjevši to) rekao je:

 

            "Nisi klanjao, i da si umro, umro bi na (nekom drugom načinu stvaranja) osim stvaranja (na) koje je stvorio Allah Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (da Muhamed a.s. vjeruje, tj. umro bi na drugoj vjeri osim vjere Muhameda a.s.)."

 

GLAVA

 

izjednačavanja (uravnavanja) leđa u naklonjanju (na rukju'u).

 

            A rekao je Ebu Humejd u (tj. među) njegovim drugovima: "Naklonio se (Učinio je rukju') Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je savio (prelomio, nageo, tj. uravnao je) svoja leđa."

 

GLAVA

 

granice upotpunjavanja naklonjanja (rukju'a), i upravljanja (uravnjenja, uravnjavanja) u njemu (u naklonjanju, na rukju'u) i smirivanju.

 

            PRIČAO NAM JE Bedel, sin Muhabera, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me Hakjem od Ibnu Ebu Lejla-a, od Bera-a, rekao je:

 

            "Bio je naklon (Bilo je naklonjanje, rukju') Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo ostajanje (u položaju) ničice (sedžde), i između dva položaja ničice - između dvije sedžde (sjedenje), i kada se podigao iz (položaja) naklonjanja (i kada se vraćao sa rukju'a) (zastajanje, stanka) - osim stajanja (radi čitanja, učenja) i sjedenja (u molitvi nakon dva ili četiri obavljena stajanja) - (sve ostalo je po vremenu zadržavanja bilo) blizu jednakosti (tj. trajalo je približno jednako)."

 

GLAVA

 

zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (onome) koji neće (da) upotpuni svoje naklonjanje (svoj rukju') - (zapovjedi) za povraćanje (tj. da povrati, nanovo da klanja molitvu).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: izvijestio me Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, rekao je: pričao nam je Seid Makburija od njegovog (tj. svog) oca, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) bogomolju, pa je unišao (ušao jedan) čovjek pa je klanjao, zatim je došao pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je odvratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njemu pozdrav pa je rekao:

 

            "Vrati se, pa klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Pa je klanjao, zatim je došao pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vrati se, pa klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Tri (puta mu je to tako rekao Muhamed a.s.). Pa (je) rekao (taj čovjek): "Tako mi (onoga) koji te poslao sa istinom pa ne uljepšavam (tj. ne znam ljepšeg klanjanja) osim njega (tj. osim ovoga klanjanja kako si vidio), pa pouči me." Rekao je: "Kada si ustao k molitvi, pa veličaj (tj. izgovori "Allahu ekjber"), zatim čitaj (uči) šta se olakšalo sa tobom od Kur'ana (tj. što ti je lako da napamet čitaš, učiš iz Kur'ana), zatim se nakloni (učini rukju' tako) da se smiriš naklonjajući se (tj. dok si u stavu naklona - rukju'a), zatim se podigni (tako) da se uspraviš stojeći (zastajući), zatim padni ničice (učini sedždu tako) da se smiriš padnuvši ničice (kad si u stavu ničice, kad si na sedždi), zatim se podigni da se smiriš sjedeći, zatim padni ničice (na sedždu opet) da se smiriš padnuvši (tj. kad si u stavu) ničice (kad si na sedždi), zatim to čini (tako) u tvojoj (svojoj) molitvi, svoj (cijeloj) njoj."

 

GLAVA

 

molbe (Uzvišenom Allahu upućene) u naklonjanju (na rukju'u).

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šubete od Mensura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori u svome naklonjanju (na rukju'u) i svome padanju (tj. bivanju u stavu) ničice (na sedždi): "Slava Tebi, Bože moj, naš Gospode, i sa hvalom Tebi (tj. Slavimo Te zajedno sa zahvalom Tebi - Slavimo Te i hvalimo Te), Bože moj, oprosti mi (grijehe moje)."

 

GLAVA

 

(onoga) što govori vođa i ko je ozadi (ozada, iza) njega kada je podigao svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kada se vratio sa rukju'a).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", (bio je, tj. bio bi potom) rekao: "Naš Gospode, i Tebi hvala". I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se naklonio (učinio rukju') i kada je podigao svoju glavu (sa sedžde, iz stava ničice, a ne iz stava naklona - rukju'a, bio je običaja da) veliča (da rekne "Allahu ekjber"). I kada je ustao iz dva (stava) ničice (sa dvije, sa obe sedžde), rekao je (rekao bi): "Allah je veći" (od svega, tj. Allah je najveći)."

 

(Veli se da izraz "dva stava ničice", može da ima dva značenja: doslovno, tj. dvije ničice, dvije sedžde, i drugo značenje "sjedenje nakon dva stajanja", odnosno "dva rekjata, dva stajanja".)

 

GLAVA

 

vrijednosti (izreke, rečenice) "Bože moj, naš Gospode, Tebi hvala!".

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

            "Kada je rekao vođa: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega (Allaha)!", pa recite: "Bože moj naš Gospode, Tebi hvala!", jer ono zaista ko (imadne taj slučaj da) se složio njegov govor (sa) govorom anđela, oprostiće se njemu što (je) proturio (tj. što je prije toga učinio) od njegova (tj. od svoga) griješenja."

 

GLAVA.

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            "Zaista približiću svakako (vama) molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je bio Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim, takvog postupka da) usrdno moli (Allaha) u zadnjem naklonu (rukju'u) od molitve podne, i molitve večeri (jacije) i molitve jutra (sabaha) poslije što izgovori "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", pa moli za vjernike, a proklinje nevjernike (u tom usrdnom molenju).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, rekao je: pričao nam je Ismail od Halida Haza-a, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

 

            "Bilo je usrdno molenje (u početku Islama) u (molitvi prvog) sutona (akšama) i zore (sabaha)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Nuajma, sina Abdullaha Mudžmira, od Alije, sina Jahja-a sina Halada, Zurekije, od njegova oca, od Rifa'ata, sina Rafi'a, Zurekije, rekao je:

 

            "Bili smo (u prilici da jednoga) dana klanjamo iza (tj. ozadi, ozada) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa pošto je podigao svoju glavu iz (stava) naklona (digao se sa rukju'a), rekao je: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", (a) rekao je (na to jedan) čovjek: "Naš Gospode, i Tebi hvala hvalom mnogobrojnom, lijepom, blagoslovljenom u njoj (tj. u kojoj je Tvoj blagoslov)." Pa pošto je otišao (sa molitve, pošto se završila molitva), rekao je (Muhamed a.s.): "Ko je govornik (tj. Ko je to i to rekao)?" Rekao je (onaj čovjek): "Ja." Rekao je (Muhamed a.s.): "Vidio sam trideset i nekoliko anđela natječu (utrkuju) se (za) nju (za tu riječ zahvale što si je izrekao) koji (od) njih će je zapisati prvi."

 

GLAVA

 

smirivanja kada podigne svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kada se vratio sa rukju'a).

 

            A rekao je Ebu Humejd: "Podigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju glavu (sa rukju'a) i ujednačio se (tj. i upravio se, uspravio se tako) da se vrati svaki kralješnjak (kičmeni pršljen na) svoje mjesto."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šubete od Sabita, rekao je:

 

            "Bio je Enes (običaja da) opisuje nama molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa klanjaše (Pa je klanjao), pa kada je podigao svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kad bi se vratio sa rukju'a), stajao je (tako dugo) da reknemo: "Već je zaboravio (da treba da padne ničice, da učini sedždu)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šubete od Hakjema, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

 

            "Bilo je naklonjanje (rukju') Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo ostajanje ničice (sedžda), i kada se podigao iz (stava) naklonjanja (sa rukju'a) i između dva stava (dva boravljenja u stavu) ničice (između dvije sedžde, kraće sjedenje - sva ta četiri stava bila) su blizu jednakosti (tj. približno jednaka po vremenu zadržavanja u tim stavovima u molitvi)."

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, rekao je:

 

            "Bio je Malikj, sin Huvejrisa, (običaja da) pokazuje nama kakva je bila molitva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a to je (pokazivanje bilo) u (drugom vremenu) osim vremena (neke) molitve. Pa je stao pa je omogućio (tj. dao je mogućnosti, učvrstio je) stajanje, zatim se naklonio (učinio je rukju') pa je omogućio naklonjanje (zadržao se na rukju'u), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a) pa se izlio (tj. ustalio) malenkost." Rekao je Ebu Kilabete: "Pa je klanjao sa nama molitvom (klanjanjem) ovoga našeg starca (ili: učitelja) Ebu Burejda: kada je podigao svoju glavu iz (stava) zadnjeg boravljenja ničice (sa druge sedžde), izjednačio se sjedeći, zatim se podignuo (podigao na slijedeće stajanje)."

 

GLAVA:

 

Pada (klanjač) sa veličanjem (tj. sa izgovaranjem "Allahu ekjber") kada pada ničice (kada čini sedždu).

 

            A rekao je Nafi': "Bio je Ibnu Umer (običaja da) meće (stavlja na tle, tlo) svoje dvije ruke prije svoja dva koljena (pri spuštanju na sedždu)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa sina Hišama, i Ebu Selemeta, sin Abdurahmana, da Ebu Hurejrete veličaše (izgovaraše "Allahu ekjber") u svakoj molitvi: od propisane (obavezne molitve da li se ona brojila, bila ona propisana) i (druge) osim nje (ili bila dobrovoljna, neobavezna), u ramazanu i osim njega (u nekom drugom mjesecu se klanjala). Pa veliča kada stane (tj. počne da klanja), zatim veliča kada se naklonja (kad ide na rukju'), zatim izgovori: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", zatim izgovori: "Naš Gospode, i Tebi hvala!" (to izgovori) prije (nego) da pada ničice (na sedždu), zatim izgovori: "Allah je veći (od svega)!", kada pada, padajući ničice (pri spuštanju na sedždu), zatim veliča kada podiže svoju glavu iz (stava, bivanja) ničice (kad se vraća sa prve sedžde), zatim veliča kada (opet) pada ničice (kada čini drugu sedždu), zatim veliča kada podiže svoju glavu iz (drugoga stava, bivanja) ničice (kada se diže sa druge sedžde), zatim veliča kada ustaje iz (stava) sjedenja u (izvršenom dijelu molitve poslije) dva (rekjata, stajanja ustajući na treći rekjat, stajanje). I činjaše (I činio je) to u svakom naklonu (rekjatu tako) da završi molitvu, zatim rekne kada odlazi (sa molitve): "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša (moj život) u Njegovoj ruci zaista ja sigurno približujem vama sličnost sa molitvom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista je bila ovo sigurno njegova molitva (sve) dok se rastavio (rastao sa) ovozemnim životom." Rekla su njih dva (Ebu Bekjr i Ebu Selemete): "A rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim): I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada podiže svoju glavu (kad se vraća sa rukju'a, bio je običaja da) izgovara "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!" (i uz to još) moli za (neke) ljude (muslimane), pa ih imenuje sa njihovim imenima, pa izgovara (tu molbu ovako): "Bože moj, spasi Velida, sina Velida, i Selemeta, sina Hišama, i 'Ajjaša, sina Ebu Rebi'ata, i one koji su se našli slabima (nemoćnima da se isele od vjernika. Bože moj, pojačaj Tvoje gazenje (gaženje, tj. Tvoju kaznu) na Mudar, i učini je (kaznu) na njih (u obliku nerodnih) godina kao godine Jusufa (Josifa)." A stanovnici istoka (Arabije) tada od (plemena) Mudara su bili protivnici njemu (Muhamedu a.s., tj. protivili su se njemu)."

 

            PRIČAO JE NAMA Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan (više) osim jedanput (tj. više puta) od Zuhrije, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori:

 

            "Pao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa jednoga) konja, a možda je rekao Sufjan: iz (tj. sa) konja, pa se ogrebala (zgulila, sadrijela) njegova desna polovina (tijela, desna strana). Pa smo unišli njemu (da) ga posjetimo. Pa je prispjela molitva pa je klanjao sa nama sjedeći i sjedili smo (i mi). A rekao je Sufjan jedanput: klanjali smo sjedeći (mi). Pa pošto je izvršio (tj. završio) molitvu, rekao je: "Učinio se (Postavio se) vođa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je veličao (izgovorio "Allahu ekjber"), pa veličajte (i vi), i kada se naklonio (kada je učinio rukju'), pa naklonite se (i vi, učinite i vi rukju'), i kada se podigao, pa podignite se (i vi), i kada je rekao "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite "Naš Gospode, i Tebi hvala!", i kada je pao ničice (na sedždu), pa padnite (i vi) ničice (učinite i vi sedždu)." Tako (li) je (tj. Je li tako) donio njega (ovaj hadis) Ma'mer?  (To je pitanje postavio Sufjan Aliji, sinu Abdullaha, pa je Alija odgovorio:) Rekao sam: "Da." Rekao je (Sufjan): "Zaista je zapamtio (Ma'mer ispravno). Tako je rekao Zuhrija (kao i Mamer) ".... i Tebi hvala!". Zapamtio sam (od Zuhrije) ".... (ogrebo se) iz (sa) svoje desne polovine....". Pa pošto smo izašli iz (sijela) kod Zuhrije, rekao je Ibnu Džurejdž, a ja sam (kada je ovo govorio) kod njega: "..... pa se ogrebla (zgulila, sadrijela) njegova desna potkoljenica (desna golijen)...".

 

GLAVA

 

vrijednosti padanja ničice (činjenja sedžde).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejjeba, i Ata', sin Jezida, Lejsija da je Ebu Hurejrete izvijestio njih dvojicu da su ljudi rekli:

 

            "O poslaniče Allaha, da li ćemo vidjeti našega Gospoda na sudnjem danu?" Rekao je: "Da li se prepirete u (pogledu vidljivosti) Mjeseca (u) noći uštapa (kada) nije ispod njega oblak (tj. kada nije zastrt oblakom)?" Rekli su: "Ne, o poslaniče Allaha." Rekao je: "Pa da li se prepirete o Sunce (o Suncu kada) nije ispod njega oblak?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa zaista vi ćete vidjeti Njega (Gospodara Allaha dž.š.) također (na isto tako jasan način). Skupiće (Sakupiće) se ljudi (na) sudnji dan (na sudnjem danu), pa će reći (Uzvišeni Allah): "Ko obožavaše (neku) stvar, pa neka slijedi (nju). Pa od njih (od ljudi biće neko) ko će slijediti Sunce, a od njih (će biti neko) ko će slijediti Mjesec, a od njih (će biti neko) ko će slijediti idole (ili: zavodnike). A ostaće ova sljedba (ovaj moj narod, tj. pripadnici moje vjere), u njoj (u sljedbi) su njezini licemjerci, pa će im doći Allah - moćan je i veličajan je (On) - pa će reći: "Ja sam vaš Gospod." Pa će (oni) reći: "Ovo je naše mjesto dok nam dođe naš Gospod (tj. dok nam se pokaže naš Gospod), pa kada dođe (tj. kada se pokaže) naš Gospod, poznaćemo Ga." Pa će im doći (pokazati se) Allah pa će reći: "Ja sam vaš Gospod." Pa će reći: "Ti si naš Gospod." Pa će ih pozvati (Uzvišeni Allah). Pa će se udariti most između dvoja (dva) leđa pakla (tj. na sredini pakla, ili: preko pakla), pa ću biti prvi ko će preći od poslanika (Božijih) sa svojom sljedbom. A neće govoriti tada (ni) jedan (čovjek) osim poslanika. A govor poslanika (sastojaće se) tada (u riječima): "Bože moj, spasi, spasi!" A u paklu su (tj. u paklu imaju, postoje) kuke (udice) kao trnje majmuna (majmunsko trnje). "Da li ste vidjeli trnje majmuna?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa zaista one su kao trnje majmuna osim (tj. izuzev što, samo što je razlika u tom) da ono neće znati količinu veličine njih (tj. kuka niko) osim Allah, zgrabiće (zakačiće one) ljude sa njihovim poslovima (tj. zbog njihovih ružnih djela). Pa od njih (će biti takvih) ko će se uništiti za svoje djelo, a od njih (će biti takvih) ko će se ugorušičiti (uslačičiti, tj. biće smrvljen u sitna zrnca kao zrnca sjemena od trave gorušice, slačice), zatim će se spasiti (onaj što je smrvljen, a nije uništen). Te kada htjedne Allah milost (pomilovanje onoga) koga htjedne (pomilovati) od stanovnika Vatre, zapovjediće Allah anđelima da izvade (svakoga) ko obožavaše Allaha, pa će ih izvaditi (izvući), a prepoznavaće ih sa (tj. po) tragovima (na licima od) boravljenja ničice (od sedžde). A zabraniće Allah Vatri da jede (tj. da prži, ošteti) trag (tj. mjesto na licu koje se doticalo tla pri) boravljenju ničice (pri sedždi). Pa će izaći iz Vatre (oni smrvljeni). Pa sav (organizam, sve tijelo) sina Adema (tj. čovjeka biće mučen tako da) će ga pojesti Vatra osim traga padanja (boravljenja) ničice (traga sedžde). Pa će izaći iz Vatre, (a) već su se spalili, pa će se izliti na njih voda života, pa će (oni) niknuti (ili: narasti) kao što nikne (naraste sjeme) divlje trave u nanosu (naplavku) bujice. Zatim će svršiti (završiti, okončati) Allah suđenje među robovima. A ostaće (jedan) čovjek između raja i Vatre (pakla), a on je zadnji stanovnik Vatre (pakla) ulaženjem (u) raj (tj. koji će iz pakla unići, ući u raj), (ali prije ulaska u raj stajaće među paklom i rajem, između pakla i između raja) okrećući se (tj. bivši okrenut) sa svojim licem prema Vatri (paklu), pa će govoriti: "O moj Gospode, okreni moje lice od Vatre, već me otrovao njezin miris (dah, vjetar) i spalio me njen plamen." Pa će reći (Allah dž.š.): "Da li ćeš možda ti, ako se učini to s tobom, da pitaš (moliš za još nešto drugo) osim toga?" Pa će reći (taj čovjek): "Neću tako mi Tvoje moći." Pa će dati Allahu što htjedne (Allah) od ugovora i obećanja (obaveze), pa će okrenuti Allah njegovo lice od Vatre. Pa kada se okrene s njim na raj (prema raju), vidjeće njegov bljesak (krasotu), šutiće šta (koliko) htjedne Allah da šuti (taj čovjek), zatim će reći: "O moj Gospode, proturi me (naprijed) kod vrata raja." Pa će reći Allah njemu: "Zar nije (to bilo da) si već dao ugovore i obavezu da nećeš pitati (tj. moliti, tražiti drugo) osim (ono) koje si bio pitao (molio, tražio)?" Pa će reći: "O moj Gospode, neću biti najnesretnije Tvoje stvorenje." Pa će reći: "Pa nije (li tako da) možda ti, ako ti se dalo (tj. ako ti se dadne) to, da nećeš pitati (moliti) osim njega (ništa drugo)?" Pa će reći: "Ne (tj. Neću) tako mi Tvoje moći, neću pitati osim toga." Pa će dati svome Gospodu šta je htio od ugovora i obaveze. Pa će ga proturiti k vratima raja. Pa kada je dopro njegovim vratima, pa vidio njegov procvat (krasotu) i šta je u njemu od bleska (bljeska) i radosti, pa će šutiti šta (tj. koliko) je htio Allah da šuti, pa će reći: "O moj Gospode, uvedi me (u) raj." Pa će reći Allah, uzvišen je (On): "Teško tebi, o sine Adema (tj. o čovječe), šta je vjerolomnije (od) tebe (ala si vjeroloman, vjeroloman li si)?! Zar nije (bilo tako da) si već dao ugovor i obavezu da nećeš pitati osim (onoga) koje (što) ti se dalo?" Pa će reći: "O moj Gospode, ne učini me najnesretnijim Tvojim stvorenjem!" Pa će se nasmijati Allah, moćan je i veličajan je (On), od njega (tj. njemu, tome čovjeku), zatim će dozvoliti njemu u (vezi) ulaženja (u) raj (tj. daće mu dozvolu za ulazak u raj). Pa će reći njemu: "Zaželi (šta hoćeš)!" Pa će zaželiti. Te kada se odsiječe njegova želja (tj. kada prestane izražavati želje), reći će Allah, moćan je i veličajan je (On): "Povećaj od toga i toga (tj. Zatraži više takvog i takvog uživanja)." Počeće da ga podsjeća njegov Gospod, moćan je i veličajan je (On). Te kada se završe (svrše) u njega želje, reći će Allah, uzvišen je (On): "Tebi je to i njegova sličnost sa njim (tj. Tebi to sve dajem i sa tim još toliko koliko je to sve što si zaželio)." Rekao je Ebu Seid Hudrija Ebu Hurejretu, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima): "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: Reći će Allah, moćan je i veličajan je (On): "Tebi je to i deset njegovih sličnosti (tj. Tebi je to i još deset puta toliko koliko si zaželio)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Nisam zapamtio od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drukčije) osim njegov govor: "Tebi je to i njegova sličnost sa njim (tj. Tebi je to i još toliko)." Rekao je Ebu Seid Hudrija: "Zaista ja sam čuo njega (da) govori: "To je tebi i deset njegovih sličnosti (tj. To je tebi i još deset puta toliko)."

 

GLAVA:

 

Pokazaće svoje dvije mišice, mišića (tj. rastaviće klanjač svoje unutrašnje dvije mišice ruku od tijela) i udaljiće (stomak od stegana nogu) u (stavu) ničice (na sedždi).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao mi je Bekjr, sin Mudara, od Dža'fera, od Ibnu Hurmuza, od Abdullaha, sina Malikja (i) sina Buhajnete, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je klanjao, (bio je) odstranjivao (rastavljao, tj. pravio razmak) između svoje dvije ruke (i strana tijela tako) da se pokazuje bjelina njegova dva pazuha. A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata slično njemu (kao njegovo pričanje).

 

GLAVA:

 

Okrenuće se sa krajevima svoje dvije noge (prema) Strani, rekao ga je Ebu Humejd od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

GLAVA:

 

Kada nije upotpunio (stava, boravljenja) ničice (sedžde).

 

            PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Mehdija od Vasila, od Ebu Vaila, od Huzejfeta da je on vidio (jednoga) čovjeka neće upotpuniti (tj. ne upotpunjava) svoga naklonjavanja (rukju'a), a ni svoga ničičenja (izvršavanja stava ničice, sedžde), pa pošto je izvršio svoju molitvu, rekao je njemu Huzejfete: "Nisi klanjao." Rekao je (Ebu Vail): "I mislim ga (Huzejfeta da) je rekao: "I da si umro (u toj molitvi), umro bi na (nečem drugom) osim običaja (postupka) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio."

 

GLAVA

 

ničičenja (obavljanja stava ničice - sedžde) na sedam kostiju (svoga tijela naslanjajući se).

 

            PRIČAO JE NAMA Kabisate, rekao je: pričao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara, od Tavusa, od Ibnu Abasa:

 

            Zapovjedilo se Vjerovijesniku (Dobio je zapovjed Vjerovijesnik), pomilovao ga Allah i spasio, da ničiči (da izvrši ničicu - sedždu) na sedam udova, i (da) ne steže (da ne usteže, da ne odklanja za vrijeme naklona - rukju'a i ničice - sedžde) kose, a ni odjeće: (a to, a tih sedam udova su:) čelo, i dvije ruke, i dva koljena i dvije noge.

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Šubete od Amra, od Tavusa, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Zapovjedilo se nama da ničičimo (da obavljamo sedždu) na sedam kostiju, i (da) ne stežemo odjeće, a ni kose (koja pada na čelo, tj. da je ne odklanjamo sa čela, po nekom tumačenju)."

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Abdullaha, sina Jezida, Hatmije, rekao je: pričao nam je Bera', sin Aziba, a on je osim lažova (tj. a on nije lažac), rekao je:

 

            "Klanjavasmo (Klanjali smo) ozadi (ozada, iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada je rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", nije (ne bi) sageo (savio, nageo) nijedan od nas svojih leđa (nego je čekao) da stavi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje lice na zemlju."

 

GLAVA

 

ničičenja (izvršenja ničice - sedžde) na nos (nosem, dotičući tlo, tle nosem).

 

            PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, rekao je: pričao nam je Vuhejb od Abdullaha, sina Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Zapovjedilo mi se da ničičim (vršim ničicu - sedždu) na sedam kostiju: na čelo - i pokazao je svojom rukom na svoj nos - i dvije ruke, i dva koljena i krajeve dvaju stopala (dviju nogu), i (da) ne stežemo (ne skupljamo za vrijeme vršenja ničice - sedžde) odjeća (odjeće) i kose."

 

GLAVA

 

ničičenja (činjenja sedžde) na nos u blatu.

 

            PRIČAO NAM JE Musa, rekao je: pričao nam je Hemmam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je:

 

            "Otišao sam k Ebu Seidu Hudriji pa sam rekao: "Zar nećeš izaći (Daj izađi) s nama k palmama (u palmik da) pričamo." Pa je izašao. Pa je rekao (dalje Ebu Selemete): rekao sam: "Pričaj mi šta si čuo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Noći vrijednosti (Lejletul-kadru, ili: Noći određenja)." Rekao je (Ebu Seid): "Zatvorio se (ostao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset prvih (noći, tj. dana) od ramazana (mjeseca) i zatvorili smo se sa njim (i mi u bogomolju). Pa mu je došao Džibril (anđeo Gavrilo) pa je rekao: "Zaista (ono) koje (što) tražiš je pred tobom (tj. naprijed je)." Pa se zatvorio srednjih deset (dana - ramazana). Pa smo se zatvorili sa njim. Pa mu je došao Džibril pa je rekao: "Zaista (ono) koje (ili: što) tražiš je pred tobom." Ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) govornik (propovjednik u) jutro dvadesetog (dana) od ramazana pa je rekao: "Ko se bio zatvorio sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka se vrati (u bogomolju, tj. neka se zatvori u njoj i zadnjih deset dana ramazana), jer zaista ja (sam bio u prilici da) se pokazala meni Noć vrijednosti (ili: određenja - Lejletul-kadr) i zaista ja (sam onda došao u stanje da) se dalo da zaboravim nju, i zaista ona je u deset zadnjih (dana, tj. noći) u liho (u neparnim noćima). I zaista ja sam vidio kao da ja ničičim (padam ničice, vršim ničicu, činim sedždu) u blatu i vodi." A bio je tavan (krov) bogomolje grane (tj. od grana) palmi, i ne vidimo u (tj. na) nebu (nikakve) stvari (tj. ništa), pa je došao oblačak, pa smo dobili kišu (pa nam se dala kiša), pa je klanjao sa nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tako) dok sam vidio (dok nisam vidio, tj. te sam vidio) trag blata i vode na čelu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovom kraju nosa (tj. i na krajičku, vršku, vrhu njegova nosa, a to je zacijelo bilo) potvrđivanje njegova sna (snoviđenja)."

 

 

GLAVA

 

zavezivanja odjeća i njihovog pričvršćivanja, i (GLAVA onoga) ko je privukao (pritisnuo, skupio) k sebi svoju odjeću kada se pobojao da će se otkriti njegova sramota (tj. njegov sramotni dio tijela).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je:

 

            "Bili su ljudi (običaja da) klanjaju (tj. klanjavaše ljudi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a oni su zavezivači svojih zastirača (komada platna kojima su se pokrivali) od (tj. zbog) malenosti (manjka komada platna, a zavezivali su ih) na svojim vratovima. Pa se reklo ženama: "Ne podižite vaše (tj. svoje) glave da se (dok se) izjednače ljudi sjedeći (dok se ne izjednače ljudi sjedeći, tj. dok ljudi ne sjednu)."

 

GLAVA:

 

Neće (klanjač) stezati (ili: sklanjati, otklanjati sa čela) kose.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: pričao nam je Hamad, a on je sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            "Zapovjedilo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da ničiči (čini sedždu) na sedam kostiju, i (da) ne steže (ili: odklanja, otklanja, sklanja) svoje odjeće, a ni svoje kose."

 

GLAVA:

 

Neće stezati svoje odjeće u molitvi.

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ebu Avanete od Amra, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Zapovjedilo se meni da ničičim (da činim sedždu) na sedam (kosti, kostiju, ili: udova), neću stezati kose, a ni odjeće (tj. i da ne stežem kosu i odjeću)."

 

GLAVA

 

slavljenja, i molbe u ničičenju (tj. na sedždi).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Mensur od Muslima, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je ona rekla:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) umnožava da govori (mnogo izgovaraše) u svome naklonjanju (rukju'u) i svome ničičenju (sedždi): "Slava Tebi, moj Bože, naš Gospode, i sa Tvojom hvalom (tj. I Tebi hvala)! Bože moj, oprosti mi!" Tumači Kur'an (tj. Izgovarajući to Muhamed a.s. čini ono što mu se zapovjedilo u Kur'anu odlomkom "Pa slavi sa hvalom Tvoga Gospoda, i traži oprost od Njega.....Fe sebbih bi hamdi Rabbikje vestagfirhu....")."

 

 

GLAVA

 

ostajanja između dvije ničice (između dvije sedžde).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: pričao nam je Hamad od Ejuba, od Ebu Kilabeta da je Malikj, sin Huvejrisa, rekao svojim drugovima:

 

            "Zar neću obavijestiti (tj. da obavijestim) vas (o) molitvi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je (Ebu Kilabete): "A to (njegovo obavještavanje bilo) je (u drugom nekom času, vremenu) osim vremena molitve (obavezne, redovne - fard molitve). Pa je stajao, zatim se naklonio (učinio rukju') pa je veličao (izgovorio "Allahu ekjber"), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a) pa je stajao stvarčicu (tj. malo), zatim je ničičio (učinio sedždu), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa sedžde) stvarčicu (malo). Pa je klanjao molitvom (na način klanjanja) Amra, sina Selemeta (ili: sina Selemete), ovoga našeg starca (ili: ovoga našeg učitelja)." Rekao je Ejub: "Činjaše (Činio je jednu) stvar (što) nisam vidio njih (da) je čine: Bio je (običaja da radi odmora kratko) sjedne u (završetku) trećeg i (prije početka) četvrtoga (rekjata, stajanja)." Rekao je (Malikj, sin Huvejrisov pričajući kako su došli Muhamedu a.s. kad je njegovo pleme primilo islam pa njih nekoliko poslali kao izaslansvo): "Pa smo došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo ostali kod njega (nekoliko dana) pa je rekao: "Da ste se vratili k svojim porodicama (ili: Zašto se ne vratite vašim, svojim porodicama?!)! Klanjajte molitvu ovaku (ovakvu) u vrijeme ovako, klanjajte molitvu ovaku u vrijeme ovako. Pa kada je prispjela molitva, pa neka poziva (na molitvu - uči ezan i ikamet) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (od) vas."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahmana, rekao je: pričao nam je Ebu Ahmed Muhamed, sin Abdullaha, Zubejrija, rekao je: pričao nam je Mis'ar od Hakjema, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Bera-a, rekao je:

 

            "Bilo je ničičenje (činjenje sedžde) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo naklonjanje (i njegov rukju') i njegovo sjedenje između dvije (sedžde) ničice (između dva bivanja u stavu ničice) blizu jednakosti (tj. približno jednako)."

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, rekao je:

 

            "Zaista ja neću skraćivati (truda, tj. ja neću žaliti truda) da klanjam sa vama kao što sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja sa nama." Rekao je Sabit: "Bio je Enes (običaja da) pravi (tj. da čini jednu) stvar (što) nisam vidio vas (da) je pravite (da je činite). Bio je, kada je (kada bi) podigao svoju glavu iz naklonjanja (kada se vraćao sa rukju'a), (bio) je stajao (tj. stajao bi toliko) da je govorio govornik (tj. govorio bi neko): "Već je zaboravio (da treba da sada pada ničice, da ide na sedždu, da čini sedždu); i između dvije ničice (dvije sedžde, tj. i sjedio je između dva bivanja na sedždi, u stavu ničice toliko) da je govorio govornik (govorio neko od nas): "Već je zaboravio (da treba sada da pada ničice po drugi puta, da čini drugu sedždu)."

 

GLAVA:

 

Neće prostrijeti (tj. neće položiti na tlo, na tle) svoje dvije podlaktice u ničičenju (na sedždi).

 

            A rekao je Ebu Humejd: "Ničičio je (tj. bio je u stavu ničice, bio je na sedždi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i stavio je svoje dvije ruke (postupajući u stavljanju ruku drukčije) osim prostirača (tj. nego da je prostro), a ni (na način) stiskivača (stiskanja) njih dviju (tj. ne prostirući ih i ne stiskivajući ih, ne stezajući ih prema šaki nego privlačeći ih uz strane tijela)."

 

(Napomena koju je trebalo još prije dati u vezi sa prevođenjem riječi "sudžud, sedžede". Te riječi znače: padanje ničice, bivanje u stavu ničice. Radi kratkoće u prevođenju napravljen je i već u prevodu upotrebljavan izraz ničičenje i ničičiti. Taj izraz je napravljen od riječi ničica, a upoređena je riječ "ničica" sa riječju "glavica", na primjer glavica kupusa. U narodu se rekne - kaže: kupus se počeo "glavičiti", tj. počele su se oblikovati glavice u njegovom lišću. Prema "glavičiti" napravljeno je i "ničičiti" iako to nije poznato ni u narodu ni u književnom jeziku. To je učinjeno da bi se postiglo skraćenje u prevodu, pa će se u daljem tekstu samo taj izraz upotrebljavati za "sedžede, sudžud".)

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta, od Enesa, sina Malikja, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Upravite se u ničičenju (na sedždi), a neće prostrti jedan (od) vas svoje dvije podlaktice rasprostiranjem psa (tj. neka se ne pruža poput psa koji stavi na zemlju svoje prve noge)."

 

 

 

 

GLAVA

 

(onoga) ko se ujednačio sjedeći (tj. ravno, pravo sjeo) u liho (neparnom rekjatu, tj. na završetku prvog ili trećeg rekjata) od svoje molitve, zatim se podigao (na slijedeći, sljedeći rekjat).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, rekao je: izvijestio nas je Hušejm, rekao je: izvijestio nas je Halid Haza' od Ebu Kilabeta, rekao je: izvijestio nas je Malikj, sin Huvejrisa, Lejsija da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja, pa kada je bio u liho (neparnom rekjatu) od svoje molitve, nije se podigao (nije ustao na slijedeći rekjat prije kraće stanke tako) da se ujednači sjedeći.

 

GLAVA:

 

Kada se oslanja na zemlju (klanjač) kada je ustajao (nakon izvršenog dijela molitve) od (jednog) naklona (rekjata, stajanja).

 

            PRIČAO NAM JE Mu'alla, sin Eseda, rekao je: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ebu Kilabeta, rekao je: došao je nama Malikj, sin Huvejrisa, pa je klanjao sa nama u ovoj našoj bogomolji, pa je rekao:

 

            "Zaista ću sigurno ja klanjati sa vama, a neću (tj. a nemam namjere da izvršim) molitvu, ali hoću da pokažem vama kako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja." Rekao je Ejub: Pa sam rekao Ebu Kilabetu: "A kako je bila (kakva je, tj. A kako je izgledala) njegova molitva?" Rekao je: "Kao molitva ovoga našega starca (ili: učitelja)." Misli (na) Amra, sina Selimeta. Rekao je Ejub: "A bio je taj starac (običaja da) upotpunjava veličanje (tj. izgovaranje "Allahu ekjber"), a kada je podigao svoju glavu od (tj. sa) druge ničice (druge sedžde), sjeo (tj. sjeo bi) i oslonio se na zemlju, zatim je (tj. zatim bi) ustao."

 

GLAVA:

 

Veliča (tj. treba da izgovara "Allahu ekjber"), a on se diže (ustaje) iz dvije ničice (sa obe sedžde).

 

            A bio je Ibnu Zubejr (običaja da) veliča (izgovara "Allahu ekjber") u svome podizanju (ustajanju na slijedeći rekjat, na sljedeće stajanje).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Saliha, rekao je: pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Seida, sina Harisa, rekao je:

 

            Klanjao je nama Ebu Seid pa je javno istupio sa veličanjem (tj. glasno je izgovorio "Allahu ekjber") kada je podigao svoju glavu iz ničičenja (kada se vratio sa sedžde), i kada je ničičio (kada je vršio sedždu), i kada se podigao (sa druge sedžde), i kada je ustao iz (sa sjedenja poslije) dva naklona (rekjata), i rekao je: "Ovako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da čini)."

 

            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, rekao je: pričao nam je Gajlan, sin Džerira, od Mutarifa, rekao je:

 

            Klanjao sam ja i 'Imran (jednu) molitvu ozadi (iza) Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa je bio (postupio ovako): Kada je ničičio (obavljo sedždu), veličao je (izgovarao bi "Allahu ekjber"), i kada se podigao (sa sedžde), veličao je, i kada se podizao (kada je ustajao) iz (tj. sa sjedenja nakon) dva naklona (rekjata), veličao je. Pa pošto je pozdravio (u znak završetka molitve), uzeo je Imran za moju ruku pa je rekao: "Zaista već je klanjao ovaj sa nama molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." Ili je rekao: "Zaista već je podsjetio mene ovaj (na) molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio."

GLAVA

 

običaja sjedenja u očitovanju (tj. u času učenja, izgovaranja napamet određenog sastava od nekoliko rečenica koje se završavaju sa svjedočenjem i očitovanjem da nema božanstva osim Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik, pa se zato taj sastav i zove izrazom "tešehhud - traženje svjedočanstva, očitovanja", a taj sastav će se u daljem tekstu prevoditi sa izrazom "očitovanje").

 

("Tešehhud" je sastav koji počinje ovako: "Ettehijjatu lillahi vessalevatu...." Taj cijeli sastav će doći u idućem tekstu. Doslovno "tešehhud" znači, pored već navedenoga, i: svjedočiti se, sam sebi i pred sobom izjavljivati svjedočenje. Ali se ne upotrebljava u doslovnom smislu nego samo u stručnome značenju: izreći očitovanje, formulu vjere "Ešhedu en La ilahe Illellahu.....", ili: izgovarati sastav u molitvi na sjedenju "Ettehijjatu lillahi....". I ovo drugo stručno značenje prevodićemo, kao što je već rečeno, sa izrazom "očitovanje".)

 

            A bila je Umu Derda'-a (običaja da) sjedi u svojoj molitvi sjedenjem muškarca (na način sjedenja muškarca), a bila je razumna (tj. bila je pravnica).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Abdurahmana, sina Kasima, od Abdullaha, sina Abdullaha, da je on izvijestio njega da on vidjaše Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (da) se učetvrti (tj. da prekrsti noge savijajući ih) u molitvi kada je sjeo (radi očitovanja), pa sam činio njega (taj postupak i ja, kaže Abdullah, sin Abdullaha sina Umera), a ja sam (bio) tada mlad (doslovno: novog zuba, ili: nove starosti, a to znači: mlad), pa mi je zabranio Abdullah, sin Umera, i rekao je:

 

            "Običaj molitve je samo da usadiš tvoju (tj. svoju) desnu nogu, a saviješ (podaviješ) lijevu (kada sjediš u molitvi)." Pa sam rekao: "Zaista ti činiš to." Pa je rekao: "Zaista moje dvije noge neće nositi, njih dvije mene (tj. ne nose, ne mogu da nose mene).

 

(Napomena: U daljem toku prevoda neće se stavljati navodnici iako se bude radilo o nečijem upravnom govoru. To je već učinjeno u prethodnom hadisu, odnosno razgovoru između Abdullaha, sina Umera, i njegovoga sina Abdullaha. To će se izostavljati radi skraćenja, odnosno uštede prostora i papira. Jedino će se u navodnike stavljati navodi, citati iz Kur'ana.) 

 

(Gore navedena napomena bila je od rahmetli prevodioca Fuada Subašića, no njegovi nasljednici kao korektori, pregledači i daktilografi, koji su naslijedili ovaj prevod nastoje da izvrše korekciju i ispravku štamparskih, ili sličnih grešaka cijelog prevoda "Buharije" koje se inače javljaju kod nekog prevoda, pri štampi ili slično, stavljaće, tačnije stavili su navodnike na ona mjesta gdje je to i potrebno. Pa neka se i ovo ima u vidu.)

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs, od Halida, od Seida, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, od Muhameda, sina Amra sina Ata'a. A pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, i Jezida, sina Muhameda, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, od Muhameda, sina Amra sina Ata'a, da je on bio sjedač (da je sjedio) sa nekolicinom od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo spomenuli molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Humejd Saidija:

 

            "Ja sam bio najpamtljiviji (između) vas za molitvu (tj. ja najbolje pamtim molitvu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Vidio sam ga kada je veličao (izgovarao "Allahu ekjber"), učinio je (postavio je) svoje dvije ruke prema svoja dva ramena, a kada se naklonjao - naklonio (činio rukju'), omogućio je (tj. smjestio je) svoje dvije ruke (da se prihvate za dio) od svoja (za svoja) dva koljena, zatim je savio (sageo uravnavši) svoja leđa, pa kada je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a), ujednačio se (tj. uspravio se tako) da se vrati svaki kralješnjak (svaki pršljen kičme) svome mjestu. Pa kada je ničičio (činio sedždu), stavio je svoje dvije ruke (na drugi način) osim prostirača (nije ih prostro po zemlji), a ni (na način) stiskivača (stiskanja) njih dviju, i okrenuo se sa krajevima prsta svojih dviju nogu Strani (prema Kjabi). Pa kada je sjeo u (sijelo, na sjedenje nakon) dva naklona (rekjata), sjeo (bi) na svoju lijevu nogu, a usadio je desnu. A kada je sjeo u (sijelo, sjedenje nakon) zadnjeg naklona (rekjata), proturio je (naprijed) lijevu (nogu), a usadio je drugu i sjeo je na svoju stolicu (tj. zadnjicu). A čuo je Lejs Jezida, sina Ebu Habiba, i Jezida, sina Muhameda sina Amra sina Halhaleta, i sin Halhaleta od sina Ata'a. A rekao je Ebu Salih od Lejsa: ".... i svaki kralješnjak (pršljen)...." A rekao je Ibnul-Mubarekj od Jahja-a, sina Ejuba, rekao je: pričao mi je Jezid, sin Ebu Habiba, da je Muhamed, sin Amra, pričao njemu: ".... svaki kralješnjak...."

 

(Neki pričaju da se reklo: svaki njegov kralješnjak, pa zato ovi navodi imaju cilj da istaknu da većina pričaju bez zamjenice: njegov. Prethodni hadis služi kao podloga Šafijama da zastupaju stanovište da je način sjedenja u prvom i zadnjem sjedenju u molitvi različit. Hanefijski pravnici to ne zastupaju.)

 

GLAVA

 

(onoga) ko nije vidio (tj. nije smatrao, ne smatra) prvo očitovanje (tj. prvo sjedenje u molitvi) dužnim zbog (toga što se priča) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ustao (obavivši dio molitve) od dva naklona (rekjata, ne sjedajući, ne izvršivši sjedenja), a nije se povratio (da ga izvrši).

 

(Pošto se nije povratio na sjedenje iako su ga upozorili, nije onda ni učio prvo očitovanje, prvo "Ettehijjatu", pa onda ono nije ni vadžib - dužnost, jer da je dužnost, Muhamed a.s. bi se povratio sa stajanja i sjeo bi i proučio bi ga. To neki tako i zastupaju, ali hanefijski pravnici to ne zastupaju.)

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Abdurahman, sin Hurmuza, slobodnjak sinova Abdul-Mutaliba (Abdulmutalibovića), a rekao je jedanput: slobodnjak Rebi'ata, sina Harisa, da je Abdullah, sin Buhajnete - a on je iz (plemena) Ezda Šenueta (Ezdovića Šenuetovića), i on je saveznik sinova Abdu Menafa (Abdumenafovića), a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio - (taj Abdullah Buhajnetin je pričao) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao sa njima podne pa je ustao u prva dva naklona (rekjata, tj. poslije obavljena prva dva naklona - rekjata odmah na treći rekjat, stajanje), nije sjeo (po običaju poslije prva dva rekjata da uči očitovanje), pa su ljudi ustali sa njim. Te kada je izvršio (svršio tu) molitvu i ljudi iščekivali njegovo pozdravljanje, on je veličao (izgovorio "Allahu ekjber"), a on je sjedač (sjedeći, sjedi), pa je ničičio (učinio sedždu) dvije ničice (dvije sedžde) prije (nego) da pozdravi, zatim je pozdravio (po ustaljenom redu u znak završetka molitve).

 

GLAVA

 

(uzakonjenosti) očitovanja u prvom (sjedenju u molitava od tri i četiri naklona, rekjata, stajanja).

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Bekjr od Džafera, sina Rebi'ata, od Aredža, od Abdullaha, sina Malikja (i) sina Buhajnete, rekao je:

 

            Klanjao je sa nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, podne pa je ustao, a na njemu (tj. trebao je da izvrši, a nije izvršio jedno) sjedenje. Pa pošto je bio u zadnjem (dijelu, na kraju) svoje molitve, ničičio je dvije sedžde (učinio je dvije sedžde), a on je sjedač (tj. pao je ničice, na sedždu sjedeći).

 

GLAVA

 

očitovanja u zadnjem (dijelu, na kraju molitve).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Ameš od Šekika, sina Selemeta, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mes'uda):

 

            Bili smo, kada smo klanjali ozadi (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (Bili smo) govorili (na sjedenju u molitvi): "Mir (ili: Spas) na Džibrila i Mikjaila (Gavrila i Mikaila, imena poznatih anđela)! Mir (Spas) na omsicu i omsicu (na tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa se obazreo k nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah je mir (spas, tj. od Njega dolazi svakome mir i spas), pa kada je klanjao jedan (od) vas, pa neka rekne (na sjedenju u molitvi, tj. neka izgovori ovo): "Pozdravi su za Allaha (tj. Pozdravi su Allahovi), i molitve i lijepa djela! Mir (Spas) na tebe, o Vjerovijesniče, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Mir (Spas) na nas i na dobre robove (sluge) Allaha!" - Pa zaista vi kada reknete nju (ovu rečenicu), pogodi (tj. obuhvati ona) svakoga roba za Allaha, dobroga u (tj. na) nebu i zemlji. - "Svjedočim (Očitujem) da nema božanstva osim Allaha, i svjedočim (očitujem) da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik."

 

(Ovo je sastav koji se zove "tešehhud" o kojem smo već govorili. Jedino je u ovaj sastav umetnuta jedna rečenica koja obrazlaže važnost jedne rečenice u sastavu. Ovaj cijeli sastav će se prevoditi sa izrazom "očitovanje" iako se i sama zadnja rečenica ovoga sastava takođe naziva "očitovanje". Prva rečenica u ovom sastavu: "Pozdravi su Allahovi i molitve i lijepa djela!", tumači se ovako: Pod pozdravima se misli na sve načine pobožnosti i štovanja koji se izražavaju usmeno, riječima; pod molitvama se misli na sve načine pobožnosti i štovanja koji se izražavaju tjelesnim ispoljavanjem i odricanjem tjelesnih uživanja; pod lijepim djelima se misli na sve načine pobožnosti i štovanja koji se izražavaju imovinskim davanjima i prilozima i žrtvama. Sve to pripada Allahu, sve to treba činiti u Ime Allaha, radi toga što Allah voli da se to čini i radi toga da se steče, stekne zadovoljstvo Allaha i Njegova ljubav.)

 

GLAVA

 

molbe prije pozdrava (na zadnjem sjedenju u molitvi, koji se pozdrav čini u znak da je molitva završena).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila ga je da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moljaše (molio je) u molitvi (Allaha na sjedenju poslije očitovanja, a prije pozdrava - završetka molitve, ovako):

 

            "Bože moj, zaista ja se utječem Tebi od kazne groba (tj. od kazne u grobu), i utječem se Tebi od iskušenja pomazanika Lažova (tj. lažova koji će se pojaviti pred smak svijeta, Antikrista), i utječem se Tebi od iskušenja življenja i iskušenja umiranja. Bože moj, zaista ja se utječem Tebi od griješenja (ili: grijeha) i dugovanja (duga; ili: globe, gubitka)." Pa je rekao njemu (jedan) govornik (tj. neko): "Ala mnogo tražiš utočišta od dugovanja!" (Doslovno: "Šta je umnožilo to što tražiš utočišta od dugovanja!") Pa je rekao (tj. odgovorio tome govorniku Muhamed a.s.): "Zaista čovjek kada se zadužio, pričao je pa je lagao, i obećao je pa je učinio suprotno (obećanju koje je dao)."  (To znači: Čovjek kada se zaduži pa ne može da plati duga, priča (razna izvinjenja) pa i slaže, i obeća da će platiti u taj i taj dan pa ne ispuni obećanja - a to su sve grijesi koje je prouzrokovao dug.). A od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla: "Čula sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) traži utočišta u svojoj molitvi (da ga Allah sačuva) od iskušenja Lažova (Antikrista, Dedžala)."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Abdullaha, sina Amra, od Ebu Bekjra Sidika (Mnogoistinitoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (rekao mu je):

 

            "Pouči me (neku) molbu (što) ću moliti s njom (Allaha) u mojoj (svojoj) molitvi." Rekao je: "Reci: "Bože moj, zaista ja sam učinio nepravdu mojoj osobi (tj. sam sebi) mnogobrojnom nepravdom (opteretivši se grijesima), a neće opraštati grijeha (niko) osim Ti, pa oprosti mi opraštanjem od (velikoga opraštanja što postoji) kod Tebe, i smiluj se meni, zaista Ti, Ti si (veliki) opraštač, milostivi."

 

GLAVA

 

(onoga) što se izabire (bira, sebi) od molbe poslije "očitovanja", a nije dužnost.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ameša, rekao je: pričao mi je Šekik od Abdullaha, rekao je:

 

            Bili smo, kada smo bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u molitvi, (bili smo) govorili (tj. govorili smo): "Mir (ili: Spas) na Allaha (ili: Pozdrav na Allaha) od Njegovih robova! Mir (ili: Spas, Pozdrav) na omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne govorite: "Mir (Spas, Pozdrav) na Allaha!", jer zaista Allah je mir (spas, tj. On daje mir, spas i zdravlje - sve je to od Njega), ali (tj. nego) recite: "Pozdravi su Allahovi, i molitve i lijepa djela. Mir na tebe, o Vjerovijesniče, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Mir na nas i na robove Allaha, dobre (tj. i na dobre robove Allaha)!" Pa zaista vi kada ste rekli (to), pogodilo je svakog roba u nebu, ili između neba i zemlje. "Svjedočim da nema božanstva osim Allaha, i svjedočim da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik (doslovno: rob Njega i poslanik Njega)." Zatim izabere (sebi klanjač) od molbe najdivniju (od) nje k njemu (tj. od svih načina molbe onu molbu koja se njemu čini najljepša, koja ga najviše zadivljuje), pa moli (tom molbom Uzvišenoga Allaha poslije "očitovanja", poslije "Ettehijjatu....").

 

GLAVA

 

(onoga) ko nije potrao (tj. obrisao) svoga čela i svoga nosa (u molitvi, za vrijeme molitve nego je to odgodio) dok je klanjao (završio molitvu, da onda obriše).

 

            Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Vidio sam Humejdiju (da) dokazuje sa ovim (tj. slijedećim) hadisom da neće brisati (potirati, otirati klanjač) čelo (lice) u molitvi.

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je: pitao sam Ebu Seida Hudriju (o Noći određenja - Lejletul-Kadra) pa je rekao:

 

            Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ničiči (čini sedždu) u vodi i blatu, vidio sam čak trag blata u (ili: na) njegovom čelu (licu).

 

GLAVA

 

pozdravljanja (na kraju molitve u znak da je molitva završena).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Hinde, kćeri Harisa, da je Umu Selema, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla:

 

            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ovakoga, slijedećega postupka) kada je pozdravio (na završetku molitve): ustale su žene kada je izvršio svoje pozdravljanje (kada je završio molitvu), a (on) je ostao (zadržao se) lagano (tj. malo) prije (nego je htio) da ustane (i da ode). Rekao je Ibnu Šihab: Pa pokazuje mi se (tj. Pa čini mi se) - a Allah je znaniji (tj. a Allah najbolje zna kako je u stvari) - da je njegovo ostajanje (kratko zadržavanje bilo) zbog (toga) da prođu (da izađu) žene prije (nego) da ih stigne (onaj) ko je otišao (odmah sa molitve) od naroda (tj. od ljudi).

 

(O pozdravljanju na završetku molitve mezhebi - islamske pravne škole su zauzele razna stanovišta. Neće se ovdje iznositi ta stanovišta.)

 

GLAVA:

 

Pozdraviće (klanjač koji zajednički klanja) kada pozdravi vođa.

 

            A bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (stanovišta da) voli (tj. voljaše, volio je slijedeći postupak): kada je pozdravio vođa, da pozdravi (i onaj) ko je ozadi (iza) njega (ozadi, ozada vođe).

 

(Veli se da i ovo stanovište Ibnu Umera r.a. takođe znači da pozdravljanje predvođenog treba da je istovremeno sa pozdravljanjem vođe.)

 

            PRIČAO NAM JE Hiban, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Itbana, rekao je:

 

            Klanjali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pozdravili (pri završetku molitve) kada je pozdravio (pri završetku molitve).

 

GLAVA

 

(onoga) ko nije odvratio pozdrav vođi i zadovoljio se sa pozdravljanjem (radi izlaska iz) molitve.

 

(Jedna grupa Malikjija zastupa stanovište da između dva pozdrava koji se čine u znak izlaska iz, sa molitve treba učiniti još jedan pozdrav, treći pozdrav koji je odgovor na prvi pozdrav vođe.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, i tvrdio je da je on razumio (razumjevao, shvatao) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i razumio je izbacivanje (vode iz usta, prskanje iz usta što) ga je izbacio (prskao iz usta Muhamed a.s. stavivši prije toga vodu u usta) iz kove (što) je bila u njihovoj kući.

 

(Mahmud je tada bio dječak, ali ipak toliko odrastao da je to razumio i zapamtio.)

 

            Rekao je (Mahmud ili Zuhrija): Čuo sam Itbana, sina Malikja, Ensariju, zatim jednoga (od) Salimovića, rekao je:

 

            Klanjavah (Klanjao sam) svome narodu Salimovićima, pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Zaista ja sam zanijekao svoj vid (tj. izgubio sam ga, oslabio mi je vid), a zaista bujice rastavljaju između mene i između bogomolje moga naroda (tj. rastavljaju mene i bogomolju moga naroda), pa zaista (bi) volio (želio bi) da si ti došao pa (da) si klanjao u mojoj kući (ili: sobi na jednom) mjestu (da) ga uzmem (za) bogomolju. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Učiniću to ako htio Allah (ako Bog da)." Pa je jutrom došao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr sa njim poslije što se (tj. pošto se) učvrstio (ojačao) dan. Pa je tražio dozvolu (da uniđe, uđe u kuću) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam dozvolio njemu. Pa nije sjeo (bio) dok je rekao: "Gdje voliš da klanjam (u prostoru) od tvoje kuće?" Pa je dao znak (pokazao) k njemu (na dio) od mjesta koje je volio da klanja (Muhamed a.s.) u njemu. Pa je stao, pa smo se poredali ozadi (iza) njega, zatim je pozdravio (na svršetku molitve Muhamed a.s.) i pozdravili smo kada je pozdravio (na završetku molitve).

 

 

GLAVA

 

spominjanja (Uzvišenog Boga) poslije molitve.

 

(Pod spominjanjem se misli na izgovaranje izvjesnih sastava u kojima se spominje, hvali i veliča Uzvišeni Allah. Ti sastavi nisu poslije molitve obavezni da se izgovaraju, ali ih je vrijedno izgovarati, ili, kako se to rekne, učiti. Slijedeći hadisi će to objasniti.)

 

            PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: pričao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Amr da je Ebu Ma'bed, slobodnjak Ibnu Abasa, izvijestio njega da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je podizanje glasa sa spominjanjem - kada odlaze ljudi od propisane (obavezne, fard molitve) - bilo na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Abas: "Znadijah (tj. Bijah znao, znao bi) kada su odlazili (sa molitve) s time (tj. po tome glasnom spominjanju) kada sam ga čuo.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Amr, rekao je: izvijestio me Ebu Mabed od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

 

            Prepoznavah završavanje (svršetak) molitve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa veličanjem (tj. po glasnom izgovaranju "Allahu ekjber"). Rekao je Alija: pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je: bio je Ebu Mabed najiskreniji (ili: najistinitiji od) slobodnjaka Ibnu Abasa, rekao je Alija: A njegovo ime je Nafiz (tj. Ebu Mabedu je ime Nafiz).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, rekao je: pričao nam je Mu'temir od Ubejdulaha, od Sumeja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

 

            Došli su siromašni k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Odoše stanovnici mnogobrojnoga imanja sa najvišim stepenima i trajnim uživanjem (tj. Odvedoše, odnesoše oni koji imaju mnogo imanja, bogati, imućni ljudi najviše stepene i vječno uživanje u raju jer) klanjaju kao što klanjamo (i mi), i poste kao što postimo (i mi), i za njih (postoji, tj. i oni imaju povrh toga još) višak (pretek) imanja (imetaka, materijalnih dobara što) hodočaste s njima (pomoću njih), i obavljaju umru (skraćeno neobavezno hodočašće), i bore se i milodare (tj. i daju milostinju). Rekao je: "Zar nećete (da) vam pričam (tj. da vam reknem, kažem) o (onome) što (je toliko vrijedno) ako uzmete (da to činite), stići ćete (onoga) ko vas je prestigao, i nije vas stigao (tj. neće vas stići - ovdje perfekat u cijelom hadisu na mnogo mjesta ima značenje futura - ) nijedan (tj. niko) poslije vas, i bićete najbolji ko ste vi između njegovih dvojih leđa (tj. bićete najbolji između njih - niko neće biti kao vi) osim (onoga) ko je radio slično njemu (vašem postupku, a taj postupak se sastoji u tome da) slavite, i hvalite i veličate (Allaha) ozadi (iza) svake molitve (po) trideset i tri (puta)." Pa smo se prepirali između nas (tj. Pa je nastala nesloga, razdor između nas), pa je rekao neki (od) nas: slavićemo trideset i tri (puta), i hvalićemo trideset i tri (puta) i veličaćemo trideset i četiri (puta). Pa sam se vratio k njemu pa je rekao: "Govorićeš (Reći ćeš): "Slava Allahu!", i: "Hvala Allahu!", i: "Allah je veći (od svakog i svega)!", (tako) da bude od njih, svake (od) njih (ili: svih njih, tih riječi, izreka) trideset i tri (puta izgovoreno)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Abdul-Melikja, sina Umejra, od Verada, pisara Mugireta, sina Šubeta, rekao je:

 

            Diktirao (Izdiktirao) je meni Mugirete, sin Šubeta, u pismo (koje je pisao) k Muaviji da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izgovaraše u zadnjici (na kraju, tj. poslije) svake propisane molitve (poslije farda, ovo): "Nema božanstva osim Allaha, samoga Njega, nema druga Njemu, Njemu je vlast i Njemu je hvala, i On je na svaku stvar moćan. Bože moj, nema sprečavača (tj. nema onoga ko će spriječiti, ko će staviti zapreku) za (ono) što si darovao, a ni darovatelja za (ono) što si spriječio, i neće koristiti vlasniku udjela od (tj. kod) Tebe udio (a to znači: i neće koristiti bogatome kod Tebe njegovo bogatstvo nego samo njegova dobra djela ako ih bude imao)."  A rekao je Šubete od Abdul-Melikja (isto u vezi) sa ovim; i od Hakjema, od Kasima, sina Muhajmireta, od Verada (je Šubete pričao isto u vezi) sa ovim. A rekao je Hasen: Udio je bogatstvo (tj. riječ "džeddun - udio u sreći i dobru", znači ovdje bogatstvo).

 

GLAVA:

 

Okrenuće se vođa ljudima kada je pozdravio (u znak svršetka molitve).

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Džerir, sin Hazima, rekao je: pričao nam je Ebu Redža' od Semureta, sina Džundeba, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je klanjao (neku) molitvu, (bio bi) se okrenuo (okrenuo bi se) nama sa svojim licem. (Kada je klanjao, tj. kada je završio klanjanje).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Saliha, sina Kjesana, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Zejda, sina Halida, Džuhenije da je on rekao:

 

            Klanjao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu jutra (sabaha) u (mjestu) Hudejbiji na tragu neba (tj. poslije kiše s neba koja) je bila (tj. padala u jednom dijelu) od noći. Pa pošto je otišao sa molitve (završio molitvu), okrenuo se ljudima pa je rekao: "Da li znate šta je to rekao vaš Gospod?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Osvanuo je (dio) od Mojih robova (što je) vjernik u Mene (vjeruje Mene) i (dio što je) nevjernik (dio koji su nevjernici). Pa što se tiče (onoga) ko je rekao: "Okišili smo se (tj. dala nam se kiša) sa dobrotom Allaha i Njegovom milošću, pa taj je vjernik u Mene, a nevjernik (tj. a ne vjeruje) u zvijezdu. A što se tiče (onoga) ko je rekao (dobili smo kišu) sa zvijezdom ovakvom i ovakvom (ili: sa padanjem na zapadu i podizanjem, rađanjem na istoku zvijezde ovakve i ovakve), pa taj je nevjernik (tj. on ne vjeruje) u Mene, a vjernik je (a vjeruje) u zvijezdu.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, čuo je Jezida, rekao je: izvijestio nas je Humejd od Enesa, rekao je:

            Odgodio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu jedne noći do pola noći, zatim je izašao nama, pa pošto je klanjao, okrenuo se na nas (tj. nama) sa svojim licem pa je rekao: "Zaista ljudi su već klanjali i zaspali, a zaista vi ste neprestano u molitvi dok ste iščekivali molitvu."

 

GLAVA

 

ostanka (boravka) vođe u njegovom klanjalištu (mjestu gdje je klanjao) poslije pozdrava (pri završetku molitve, poslije predaje selama).

 

            A rekao je nama Adem: pričao nam je Šubete od Ejuba, od Nafi'a, rekao je: Bio je Ibnu Umer (običaja da) klanja u (ili: na) svome mjestu koje je (bilo to mjesto što je) klanjao u njemu naređenu (obaveznu molitvu, fard), a činio ga je (i) Kasim. A spominje se od Ebu Hurejreta (govor što) ga je podigao (tj. pripisao Vjerovijesniku a.s., a u kojem se kaže da): Neće dragovoljno (klanjati, tj. neće klanjati neobavezne molitve) vođa u svome mjestu (tj. na onome mjestu gdje je stajao kada je klanjao kao vođa obaveznu molitvu). A nije ispravno (tj. A nije pouzdano ovo što se spominje od Ebu Hurejreta da je rekao Muhamed a.s.).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Hinde, kćeri Harisa, od Umu Seleme da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja), kada je pozdravio (predao selam), (da) ostane u (tj. na) svome mjestu lagano (tj. malo). Rekao je Ibnu Šihab: Pa pokazuje nam se (tj. mislimo, čini nam se) - a Allah je znaniji - zato da prođe (da izađe ona) ko odlazi od žena (tj. dok žene ne iziđu). A rekao je Ibnu Ebu Merjeme: izvijestio nas je Nafi', sin Jezida, rekao je: izvijestio me Džafer, sin Rebi'ata, da je Ibnu Šihab pisao k njemu, rekao je: pričala mi je Hinda, kći Harisa, Firasija od Umu Seleme, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je od njezinih drugarica, rekla je:

 

            Pozdravljaše (Muhamed a.s. na završetku molitve) pa odu žene pa uniđu, uđu (u) njihove (tj. svoje) kuće (ili: sobe) prije (nego) da ode poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba: izvijestila me Hinda Firasija. A rekao je Usman, sin Umera: izvijestio nas je Junus od Zuhrije: pričala mi je Hinda Firasija (Firasović). A rekao je Zubejdija: izvijestio me Zuhrija da je Hinda, kći Harisa, Kurejšija (Kurejšević) izvijestila njega, a bila je pod Ma'bedom (tj. a bila je žena Mabeda), sina Mikdada, a on je saveznik Zuhrovića, a ulažaše (a ulazila je Hinda) na (razgovor) ženama Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Šuajb od Zuhrije: pričala mi je Hinda Kurejšija. A rekao je Ibnu Ebu Atik od Zuhrije, od Hinde Firasije. A rekao je Lejs: pričao mi je Jahja, sin Seida, pričao mu je od Ibnu Šihaba, od (jedne) žene od (plemena) Kurejša, pričala mu je od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

(Ovim je Buharija pokazao da postoje suprotna pričanja u odnosu na pleme Hinde: jedni kažu iz plemena Benu Firas, a drugi vele iz Kurejša. Treći tvrde da nema u tome suprotnosti jer su Firasovići od Kjinaneta, a Kjinanete obuhvata i pleme Kurejš. Ima još nekih tumačenja u vezi ovoga koja se neće ovdje iznositi.)

 

GLAVA

 

(onoga) ko je klanjao sa ljudima, pa se sjetio (neke svoje) potrebe pa se zakoračao (preko, između) njih (tj. prošao je između njih dok oni još sjede i otišao je čim je selam predao, čim je pozdravio na završetku molitve ne ostajući nimalo na onom mjestu gdje je klanjao).

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda, rekao je: pričao nam je Isa, sin Junusa, od Amra, sina Seida, rekao je: izvijestio me Ibnu Ebu Mulejkjete od Ukbeta, rekao je:

 

            Klanjao sam iza Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini popodnev (ikjindiju), pa (je) pozdravio (predao selam), zatim je ustao žureći, pa se zakoračao (tj. gazio je, prolazio je preko) vratova ljudi k (jednoj, nekoj od) soba svojih žena. Pa su se uplašili ljudi od njegove žurbe (žurenja, hitnje). Pa je izašao na (razgovor) njima, pa je vidio da su se oni čudili od (tj. zbog) njegove žurbe pa je rekao: "Sjetio sam se (jedne) stvari od zlata (da je, ili: što je) kod nas (koja je donešena da se podijeli kao milostinja), pa sam mrzio da me zadržava (tj. zaokuplja moju misao) pa sam naredio (zapovjedio da se pobrinu) sa njezinim dijeljenjem (tj. da je podijele, daruju kome bilo).

 

GLAVA

 

zasukivanja (tj. okrećanja) i odlaženja (odlaska preko prostora) od desne i lijeve (strane).

 

            A bio je Enes (običaja da) se zasukiva (okreće) na svoju desnu i svoju lijevu (stranu pri odlaženju sa molitve), i kudi (tj. i da kudi, kudijaše onoga, kudio bi onoga) ko (sebi) istražuje, ili ko upravlja (hotimično) zasukivanje (samo) na svoju des

nu (stranu).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šubete od Sulejmana, od Umareta, sina Umejra, od Esveda, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mesuda):

 

            "Neka ne učini jedan (od) vas satani (đavolu nijednu) stvar (tj. ništa) od svoje molitve (pa ni toliko da) vidi (tj. da misli, zamisli sebi) da je dužnost na njega da neće otići (tj. da ne odlazi sa molitve na drugu stranu) osim na svoju desnu (stranu, tj. đavolja je misao da se mora otići samo desnom stranom, da se ne treba nikad udaljiti sa molitve lijevom stranom). Zaista već sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, mnogo (puta) odlazi na svoju lijevu (stranu)."

 

GLAVA

 

(onoga) što je došlo o (jedenju) prisnoga (nekuhanog) bijeloga luka i crvenoga luka i praziluka (poriluka, prase?), i (što je došlo o) govoru Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo bijeloga luka (češnjaka) i crvenoga luka od gladi (zbog gladi) ili (zbog nečega drugog) osim nje (gladi), pa neka se ne približuje (približava) nipošto našoj bogomolji."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao mi je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u vojni (borbi oko Hajbera:

 

            "Ko je jeo od ove stabljike (ili: ševarike), misli (na) bijeli luk, pa neka se ne približuje (približava) nipošto našoj bogomolji (našem mjestu ničičenja - mjestu gdje obavljamo sedždu, tj. zajedničku molitvu)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Ebu Asim, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Ata', rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

            "Ko je jeo od ove stabljike, hoće (da kaže) bijeloga luka, pa neće navaljivati (neće dolaziti, neka ne dolazi) nama u naše bogomolje." Rekao sam: "Šta misli s njim (tj. koji: prijesan ili kuhan)?" Rekao je: "Ne pokazuje mi ga se (tj. ne mislim ga da) misli (na drugi) osim prijesni (od) njega." A rekao je Mahled, sin Jezida, od Džurejdža: ".... osim smrdenje (od) njega."

 

            PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, tvrdio je Ata' da je Džabir, sin Abdullaha, tvrdio da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ko je jeo bijeli luk ili crveni luk, pa neka se povuče (odstrani od) nas; ili je rekao: pa neka se povuče (odstrani od) naše bogomolje, i neka sjedi u svojoj kući." I (pričao nam je Seid, sin Ufejra, sa navedenim senedom) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio u prilici da) se donio njemu lonac (i) u njemu (mnogo) zeleni od povrća, pa je našao (tj. osjetio) njemu (tj. da ono ima ružan) miris (doslovno: vjetar, a to znači miris), pa je pitao, pa se izvijestio o (onome) šta je u njemu (tj. u loncu, ili: u zeleni) od povrća, pa je rekao: "Približite (primaknite, podajte, dajte) ga k nekom (od) njegovih drugova (što) je bio sa njim." Pa pošto ga je vidio (tj. pošto je Muhamed a.s. vidio toga svoga druga da) je mrzio njegovo jedenje (jedenje toga povrća), rekao je: "Jedi (a ne gledaj na to što ja nisam htio da to jedem), jer zaista ja se sašaptavam (sa onim) ko (je taj što) se ti ne sašaptavaš (sa njim, tj. ja tajno zaista razgovaram sa kime ti ne razgovaraš u tajnosti, pa ne volim da mi usta zaudaraju poslije toga povrća)."  A rekao je Ahmed, sin Saliha, od Ibnu Vehba: Donio mu se mjesec (uštap), rekao je Ibnu Vehb: misli (pod izrazom mjesec na) tanjir (i) u njemu (skuhane) zeleni. A nije spomenuo Lejs i Ebu Safvan (pričajući njih dva) od Junusa priče lonca (priče o loncu), pa neću znati (tj. pa ne znam da li) je on (lonac, tj. ta priča o loncu) od govora Zuhrije (umetnuta, ubacita, ubačena), ili je u hadisu (već navedenom, to spomenuto).

 

(Iz svega ovoga se vidi da se navedeni hadis priča na dva načina. Po jednom pričanju se kaže da je Muhamedu a.s. donesen lonac, a po drugom pričanju donesen je mjesec, a to znači tanjir. Veli se da se tanjir naziva izrazom mjesec jer je tanjir bio okrugao kao mjesec o uštapu, pun mjesec.)

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, rekao je: pitao je (jedan) čovjek Enesa:

 

            "Šta si čuo od vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je rekao) o bijelom luku?" Pa je rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo od ove stabljike, pa neka se ne približuje (približava) nipošto nama, i neka ne klanja nipošto sa nama."

 

GLAVA

 

čišćenja (za molitvu) djece, i kada treba (i kada je dužnost) na njih kupanje i očišćenje (tj. da se očiste običnim propisanim čišćenjem za molitvu - abdestom); i (GLAVA) njihovog prisustvovanja skupini (tj. zajedničkoj molitvi), i dvama (godišnjim) praznicima i sahranama (pokopima umrlih); i (GLAVA) njihovih redova (u molitvi).

 

            PRIČAO NAM JE Ibnul-Musena, rekao je: pričao mi je Gunder, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Sulejmana Šejbaniju, rekao je: čuo sam Ša'biju, rekao je: izvijestio me (onaj) ko je prošao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj odbačenog (tj. osamljenog) groba, pa ih je predvodio (u molitvi za pokopanoga u tom grobu), i poredali su se na njemu (tj. ozadi, iza njega). Pa sam rekao: "O Ebu Amre, ko ti je pričao (to)?" Pa je rekao: "Ibnu Abas."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Safvan, sin Sulejma, od Ata'-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kupanje petkom je dužnost na svakog zrelog (polno koji ima sposobnost polucije)."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Amra, rekao je: izvijestio me Kjurejb od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je:

 

            Prenoćio sam kod moje (tj. svoje) tetke (po majci) Mejmune (jedne) noći, pa je zaspao (spavao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je bio u nekom (dijelu) noći, ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se očistio (vodom - abdestio) iz obješenog mijeha laganim (lakim) čišćenjem. Olakšava ga (to čišćenje) - je Amr, i umanjuje ga vrlo (jako, tj. prikazivao ga je vrlo laganim i malim). Zatim je ustao (tj. počeo je da) klanja (Muhamed a.s., ovo sada opet priča Ibnu Abas), pa sam ustao pa sam se očistio načinom (istim načinom) onako kao što se očistio (on s njim, a Ibnu Abbas je tada bio dijete). Zatim sam došao pa sam stao (na prostor) od njegove lijeve (strane, tj. na njegovu lijevu stranu), pa me okrenuo (premjestio) na svoju desnu (stranu), zatim je klanjao šta je htio Allah. Zatim je legao (na stranu, a ne na leđa niti potrbuške), pa je zaspao (tako da) je čak puhao (na usta). Pa mu je došao dozivač (na molitvu - mujezin) doziva, poziva (tj. objavljuje) mu za molitvu (zore - sabaha), pa (je) ustao sa njim k molitvi, pa je klanjao, a nije se (nanovo) očistio (nije uzimao ponovo abdest). Rekli smo Amru (to kaže Sufjan): Zaista (neki) ljudi govore: Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (posjedovaše takvo svojstvo da) spava njegovo oko, a neće spavati (tj. a ne spava ni tada) njegovo srce (tj. prisebnost, budnost). Rekao je Amr: Čuo sam Ubejda, sina Umejra, (da) govori: "Zaista san (snoviđenje) vjerovijesnika je objava." Zatim je pročitao (napamet, proučio dio odlomka Kur'ana): ".... zaista ja vidim u spavanju da ja koljem tebe.....".

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, Malikja, da je njegova nena (baka - majčina ili očeva mati) Mulejkjeta pozvala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog jela (tj. na jelo što) ga je načinila (spravila), pa je jeo od njega pa je rekao:

 

            "Ustanite pa da klanjam sa vama." Pa sam ustao k (jednoj) hasuri (prostirci od rogozine što) je već vrlo pocrnila od duljine (trajanja vremena) što se ostajalo (tj. sjedilo na njoj), pa sam je poprskao sa vodom, pa (je) stao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (ili: a) siroče sa mnom, a starica iza nas, pa je klanjao sa nama dva naklona (rekjata).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je on rekao:

 

            Došao sam jašući na magarcu (ženskog pola), magarici, a ja sam tada (u dobu života da) sam se već približio zrelosti (polne, sposobnosti polucije), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u času moga dolaska) klanja sa ljudima u (tj. na mjestu) Mini k (nečemu drugom okrenut) osim zida, pa sam prošao ispred nekog (dijela) reda (klanjača), pa sam odsjeo (sjašio, sjahao), pa sam poslao magaricu (da) uživa (da pase) i unišao sam u red, pa to nije osudio meni nijedan (od prisutnih).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša rekla:

 

            Unišao (Ušao) je (sa večernjom molitvom - jacijom) u tminu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ajaš: pričao nam je Abdul-Ala, rekao je: pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: Unišao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u večernjoj molitvi (jaciji, toliko da) je čak dozvao njega Umer (tj. da mu je čak doviknuo Umer): "Već spavaju žene i djeca."  (Ovo je dokaz da se i djeca treba da bave molitvom i prije doba zrelosti.) Pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ono (stvar je takva da) nije nijedan od stanovnika zemlje (u takvom položaju da) klanja ovu molitvu osim vas." A nije bio nijedan (čovjek) tada (da) klanja (nije klanjao) osim stanovnika Medine.

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Abdurahman, sin Abisa, (rekao je:) čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (s njima, da) je rekao njemu (tj. pitao ga je jedan) čovjek:

 

            "Prisustvovao (li) si (ti, tj. Jesi li ti prisustvovao) izlaženju (izlasku na mjesto gdje se klanjao bajram) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio?" Rekao je: "Da, a da nije moga mjesta od njega (tj. da mu nisam bliži rođak, stričević), ne bi mu prisustvovao, misli (na zapreku, smetnju izlaženju) od njegove malenosti (tj. zbog toga što je bio malen, ne bi izašao da nije bio bliži rođak Muhameda a.s.)." Došao je (Muhamed a.s., kaže Ibnu Abas) brdu (ili: svjetioniku, ili: zastavi, ili: znaku) koje je kod kuće Kjesira, sina Salta, zatim je govorio (predikovao), zatim je prišao ženama, pa ih je savjetovao, i opominjao ih je i zapovjedio im je da daju milostinju. Pa je počela žena (da) pada sa svojom rukom k svome prstenu (i) baca u odjeću (haljinku) Bilala (dakle žene su davale nakit i stavljale su ga u haljinku mujezina Bilala). Zatim je prišao (došao) on i Bilal kući.

 

GLAVA

 

izlaženja (izlaska) žena k bogomoljama u (ili po) noći i pomrčini (zore, osvita, tj. i u pomrčini na kraju noći pred samu zoru).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

 

            Unišao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (molitvom) tmine (jacije, toliko) čak (da) ga je dozivao (dozvao) Umer: "Zaspale su žene i djeca!" Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ne iščekuje nju (ovu molitvu) nijedan osim vas od stanovnika zemlje." A nije se klanjalo tada (nigdje) osim u Medini. A klanjavaše (A klanjali su oni) molitvu tmine (jacije) u (vremenu) što je između (časa) da zađe (na nebu večernja) rumen (pa) do prve trećine noći.

 

            PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Hanzaleta, od Salima, sina Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada su zatražile (tj. Kada zatraže) dozvolu (od) vas vaše žene (da idu) u (ili: po) noći k bogomolji, pa dozvolite im." Slijedio ga (Ubejdulaha) je Šubete od Ameša, od Mudžahida, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Usman, sin Umera, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: pričala mi je Hinda, kći Harisa, da je Umu Selema, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da su žene u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bile, kada su pozdravile (na kraju) propisane (molitve, predale selam), ustale bi (tj. bile bi ustale odlazeći), a ustrajao je (tj. sjedio je na svome mjestu još) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (onaj) ko je klanjao (sa njim) od ljudi koliko je htio Allah (da sjede), pa kada je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustali su (onda i) ljudi.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja - H - , a pričao nam je Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Jahja-a, sina Seida, od Amrete, kćeri Abdurahmana, od Aiše, rekla je:

 

            Zaista bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) svakako klanja jutarnju molitvu (sabah), pa odlaze žene obuhvaćene (pokrivene) sa svojim platnima (ogrtačima od vune), ne prepoznaju se od pomrčine (rane zore).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Miskjina, rekao je: pričao nam je Bišr, rekao je: izvijestio nas je Evzaija, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, Ensarije od njegova oca (Ebu Katadeta), rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Zaista ja svakako ustanem k molitvi, a ja hoću da oduljim (čitanje, učenje) u njoj, pa čujem plač djeteta pa pređem, (tj. pa se odlučim na skraćivanje čitanja, učenja) u mojoj (tj. svojoj) molitvi (zbog) izbjegavanja (tj. ne želeći) da oteščavam (da otežam) njegovoj majci (da dotužim njegovoj majci)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Jahja-a, sina Seida, od Amrete, kćeri Abdurahmana, do Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je (Aiša):

 

            "Da je stigao (tj. Da je doživio da vidi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, šta su proizvele žene (tj. šta su počele da čine, ili: kako su počele da čine neke nove ružne postupke koje prije nisu činile), zaista bi im spriječio (da ulaze u bogomolje) kao što su se spriječile žene Israelićana, Israelćana (da ulaze u bogomolje)." Rekao sam Amreti: "A zar su se spriječile." Rekla je: "Da."

 

GLAVA

 

molitve žena ozadi (ozada, iza) ljudi.

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Hinde, kćeri Harisa, od Umu Selemete, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

 

            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je pozdravio (predao selam), ustale bi žene kada je (završavao) svoje pozdravljanje, a (on je bio običaja da) ostaje (da se zadrži) u (ili: na) svome mjestu lako (tj. malo) prije (nego) da ustane (i da ode). Rekao je (Zuhrija): "Vidimo (tj. Mislimo) - a Allah je znaniji - da je to bilo zbog (toga) da odu žene prije (nego) da stignu (sustignu, tj. pođu, krenu i) ljudi."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Ibnu Ujejnete od Ishaka, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

 

            Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u kući Umu Sulejme, pa sam stao (ja) i (jedno) siroče ozadi (iza) njega, a Umu Sulejma ozadi (ozada, iza) nas.

 

GLAVA

 

brzine odlaženja (odlaska) žena iz jutarnje molitve (sabaha), i (GLAVA) malenkosti (tj. kratkotrajnosti) njihova boravka u bogomolji.

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, rekao je: pričao nam je Seid, sin Mensura, rekao je: pričao nam je Fulejh od Abdurahmana, sina Kasima, od njegova oca, od Aiše da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavaše (da je klanjao) jutarnju molitvu (sabah) u pomrčini (zadnjeg dijela noći), pa odlaze one, žene vjernika, neće se prepoznati (tj. ne prepoznaju se) od pomrčine (tj. jer još bude mračno kada je molitva već završena), ili neće prepoznati (ne prepoznaje) neka (od) njih neku.

 

GLAVA

 

traženja dozvole žene (tj. ženinog traženja dozvole od) njezinog muža za izlaženje k bogomolji (za izlazak bogomolji).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Mamera, od Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca (Abdullaha, sina Umera), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada je zatražila dozvolu (tj. Kada zatraži dozvolu) žena jednog (od) vas (da ode u bogomolju i tome slično), pa neka ju (ili: je) ne sprečava (neka ju ne ometa, neka je ne ometa)."

 

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

U IME ALLAHA SVEMILOSNOG (MILOSRDNOG) MILOSTIVOG

 

KNJIGA (ODREĐENIH) VREMENA MOLITVE

 

i Njegovoga govora (tj. KNJIGA vremena molitve i KNJIGA u kojoj se navode i iznose hadisi koji daju razjašnjenja u vezi Njegovog, Allahovog uzvišenog govora): ".... zaista molitva je na vjernicima propis povremen." Odredio je vrijeme (za) njega na njih (tj. "propis povremen" znači: odredio je Allah dž.š. tačno označeno i propisano vrijeme za taj propis njima, vjernicima, pa ga u određeno vrijeme treba i obavljati).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: pročitao sam na (sijelu, tj. u prisustvu) Malikja od Ibnu Šihaba da je Umer, sin Abdul-Aziza odgodio (popodnevnu, ikindijsku) molitvu (jednoga) dana, pa je unišao njemu Urvete, sin Zubejra, pa ga je izvijestio da je Mugirete, sin Šubeta, odgodio molitvu (jednoga) dana, a on je (tada bio) u Iraku, pa je unišao njemu Ebu Mes'ud El-Ensarija pa je rekao:

 

            "Šta je ovo, o Mugirete? Zar nije (stanje takvo da) si već znao (tj. Zar već nisi znao, Zar već ne znaš) da je Džibril, blagoslovi Allaha i Njegov spas na njega (tj. neka su njemu, Džibrilu), sišao pa je klanjao, pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je rekao: "Sa ovim (ili: U ovim, U ovome) se meni zapovjedilo (ili: Sa ovim, U ovim, U ovom se tebi, Muhamede, zapovjedilo. A to znači meni se zapovjedilo da ti objasnim, ili tebi se zapovjedilo da vršiš molitvu u tačno određene časove dana i noći onako kako sam ja klanjao u toku proteklog dana i noći)." Pa je rekao Umer (Abdul-Aziza, u lice) Urvetu: "Znaj, šta pričaš ga (nama, tj. Čuj, šta ti to nama pričaš)?! I zar je zaista Džibril, on (sobom, lično) uspostavio poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vrijeme molitve?" Rekao je Urvete: Tako je bio Bešir, sin Ebu Mes'uda, (običaja da) priča od svoga oca. Rekao je Urvete: A zaista već je pričala meni Aiša da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavaše popodnevnu molitvu (ikindiju), a sunce je u njezinoj sobi prije (nego je došlo u takav položaj) da se pokaže (navrh zidova sobe, tj. a sunce grije u unutrašnjosti njezine sobe prije nego nadvisi zidove sobe zbog spuštanja na zalaženje).

 

GLAVA

 

govora Allaha, uzvišen je (On),: "Obraćajući se (vi) k Njemu, i čuvajte se Njega, i obavljajte molitvu, a ne budite od idolopoklonika (višebožaca)."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Se'ida, rekao je: pričao nam je 'Abad, on je sin 'Abada (dakle Abad, sin Abada), od Ebu Džemreta, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            "Doputovalo je poslanstvo (grupa ljudi iz plemena) Abdul-Kajsa na (razgovore) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Zaista mi, ovaj ogranak od (plemena) Rebi'ata (u nezgodnom smo položaju jer između nas i Medine su nastanjena plemena nevjernika iz velikoga plemena Mudara) i nismo (u mogućnosti da) dopiremo k tebi (Muhamede, ni u kojem drugom vremenu) osim u svetom mjesecu, pa zapovjedi nam (jednu) stvar (što) ćemo je uzeti od tebe i pozivati ćemo k njoj ko je (god) iza nas (ostao u našem plemenu):" Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zapovjedam vam četiri (postupka), a zabranjujem vam četiri (postupka, zapovjedam vam): vjerovanje u Allaha, " - zatim ga je protumačio njima (da je to) - " svjedočenje da nema božanstva osim Allah, i obavljanje molitve, i davanje (obavezne) milostinje, i da izručite (predate) k meni petinu (onoga) što ste zaplijenili (od neprijatelja). A zabranjujem (sve vrste posuda u kojima su se držala opojna pića, pa bile one) od tikve, i krčaga (testije obojene zeleno), i zasmoljene (posude namazane smolom) i izdubljeni panj (ili nešto drugo osim tih nabrojanih četiriju vrsta posuda koje su tada bile u upotrebi)."

GLAVA

 

prisege (zakletve) na obavljanje molitve.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je Ismail, rekao je: pričao nam je Kajs od Džerira, sina Abdullaha, rekao je:

 

            "Prisegao sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na obavljanje molitve, i davanje (obavezne) milostinje i iskrenost (u ljubavi i odanosti, a to u sebi sadrži i iskreno savjetovanje i preporučivanje najboljega) za svakoga muslimana (tj. iskrenost prema svakome muslimanu)."

 

GLAVA:

 

Molitva je pokrivačica (grijeha, iskupljivačica grijeha, iskupljenje grijeha).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od 'Ameša, rekao je: pričao mi je Šekik, rekao je: čuo sam Huzejfeta, rekao je:

 

            "Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) kod Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa je rekao: Koji (od) vas pamti (čuva u sjećanju) govor (ili: riječi) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o iskušenju (isprobavanju, to je prvobitno značenje riječi "fitnetun", a ta riječ još ima značenje: grijeh, bezvjerstvo, pobuna, nered, ustanak)? Rekao sam: Ja (pamtim, to kaže Huzejfete, govor Božijeg poslanika a.s. i to onako) kao što ga je rekao. Rekao je (Umer Huzejfi): Zaista ti si na njega (na Božijeg poslanika a.s.) - ili na nju (tj. na izreku Božijeg poslanika a.s.) - zaista odvažan (smion, smio). Rekao sam: Iskušenje čovjeka (tj. pogreška čovjeka) u (slučaju kad se radi o) njegovoj porodici, i njegovom imetku (imanju, vlasništvu), i njegovom djetetu i njegovom susjedu - pokriva (iskupljuje) nju (tu kušnju, iskušenje, pogrešku) molitva, i post, i milostinja i zapovjedanje (tj. upućivanje na dobra djela) i zabranjivanje (tj. odvraćanje od loših djela). Rekao je (Umer r.a.): Nije ovo (što ja) hoću (tj. ne mislim na ovo značenje riječi "fitnetun", to jest ne mislim na govor i hadis Božijeg poslanika a.s. u kojem se spominje riječ "fitnetun" u značenju "pogreška"), ali (hoću da mi kažeš, tj. nego hoću da mi kažeš izreku Božijeg poslanika a.s. u kojoj je spomenuo) iskušenje koje će se talasati (bjesniti) kao što se talasa (bjesni) more (tj. hadis u kojem je riječ "fitnetun - iskušenje" spomenuta u značenju "nered, ustanak, pobuna"). Rekao je (Huzejfete Umeru): Nije (tj. Nema, Neće biti) tebi od nje (od te kušnje, od toga najvećega iskušenja nikakve) štete, o zapovjedniče vjernika (tj. o halifo, jer je Umer bio halifa kada je vodio ovaj razgovor sa Huzejfetom). Zaista između tebe i između nje (te takve kušnje) su zatvorena (zaključana) vrata. Rekao je (Umer): Da li će se razbiti (razlupati ta vrata) ili će se otvoriti (običnim načinom). Rekao je (Huzejfete): Razbiti (Razbi) će se. Rekao je (Umer): Tada se neće zaključati nikada. Rekli smo (Huzejfi, to kaže Šekik): Da li je bio Umer (u predosjećaju da) zna (tj. Da li Umer znadijaše, da li je znao ko su i šta su ta) vrata? Rekao je: Da, kao što (je znao) da je pred sutra večeras (tj. kao što je znao da je večeras bliže nego sutra, da će prije doći "večeras" nego "sutra"). Ja sam zaista pričao njemu (jedan) hadis (ili: jedno pričanje koje) nije sa pogreškama (izmješan, u njemu nema pogrešaka, ispravan je, ispravno je zapamćen i prepričan od Muhameda a.s.). Pa smo se bojali (strašili, kaže Šekik) da pitamo Huzejfeta (ko su bila i šta su bila ta vrata), pa smo zapovjedili Mesruku (da ga on upita), pa ga je pitao, pa je rekao (Huzejfete): Vrata su Umer."

 

(Poznato je da je Umer r.a. ubijen od atentatora, a nije umro običnom smrću, dakle vrata su razbijena, a ne običnim načinom otvorena.)

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Sulejmana Tejmije, od Ebu 'Usmana Nehdije, od Ibnu Mes'uda da je (jedan) čovjek pogodio (tj. dobio) od (jedne) žene poljubac (tj. poljubio je jednu ženu, ali se zatim pokajao) pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je izvijestio, pa je spustio (tj. objavio tim povodom) Allah, On je moćan i veličajan je, (ovaj odlomak Kur'ana):

 

            "Obavljaj molitvu (u časovima) dva kraja dana i blizinama od noći (tj. i u časovima noći koji su blizu dana), zaista lijepa djela (dobra djela) odvode (tj. pokrivaju, iskupljuju) ružna djela (loša, nevaljala djela)....", pa je rekao (taj) čovjek: "

O poslaniče Allaha, da li je za mene (samoga) ovo (tj. da li ovo važi samo za me)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Za svu moju sljedbu, sve njih."

 

GLAVA

 

vrijednosti molitve (obavljene) za njezino vrijeme (tj. u njezino pravo vrijeme).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melikja, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je Velid, sin Ajraza, izvijestio me, rekao je: čuo sam Ebu Amra Šejbaniju (gdje) govori: pričao nam je drug (tj. vlasnik) ove kuće, i pokazao je ka kući Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je: pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je posao najmiliji k Allahu? Rekao je:

 

            "Molitva na (u) njezino vrijeme." Rekao je: Zatim koji? Rekao je: "Dobročinstvo roditeljima." Rekao je: Zatim koji? Rekao je: "Borba u (tj. na) putu Allaha." Rekao je: Pričao mi je njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a da sam tražio više (od) njega, povećao bi mi (tj. kazao bi mi još više poslova koji su Allahu najmiliji).

 

GLAVA:

 

Pet molitava, molitvi (dnevnih) su iskupljenje (pokriće za manje grijehe).

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamze, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebi Hazim i Deraverdija od Jezida, od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori:

 

            "Da li vidite (tj. Mislite li; Šta mislite) da je zaista (jedna) rijeka u (tj. na) vratima jednoga (od) vas (pa da) se kupa u njoj svaki dan pet (puta), šta kažeš, šta misliš (da li bi) to (kupanje) ostavilo od njegovoga plijesna (prljavštine imalo, išta)?" Rekli su "Ne bi ostavilo od njegova plijesna ništa." Rekao je: "Pa također je (tj. takav ti je) primjer pet (dnevnih) molitava, molitvi, briše Allah s njim (vršenjem molitava, molitvi) pogreške."

 

GLAVA

 

upropaštavanja molitve od njezinog vremena.

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Mehdija od Gajlana, od Enesa, rekao je:

 

            "Ne poznajem (nijedne) stvari (tj. Ne prepoznajem ništa) od (onoga) što je bilo na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Reklo se: Molitva. Rekao je: "Zar nije (stanje i u tom pogledu takvo da) ste upropastili (ono) što ste upropastili u (pogledu) nje."

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vahid, sin Vasila, Ebu 'Ubejdete Hadad (Kovač), od 'Usmana, sina Ebu Revada, (a on) je brat Abdul-Aziza, rekao je: čuo sam Zuhriju (gdje) govori (ovo):

 

            Unišao, ušao sam na (razgovor) Enesu, sinu Malikja, u Damasku, a on plače, pa sam rekao njemu: "Šta je tebe rasplakalo?", pa je rekao: "Ne poznam (Ne prepoznajem nijednu) stvar od (onoga) što sam stigao (tj. zapamtio da je postojala) osim ove molitve, a (i) ova molitva već se je upropastila." A rekao je Bekjr: pričao nam je Muhamed, sin Bekjra, Bursanija, rekao je: izvijestio nas je 'Usman, sin Ebu Revada, slično njemu.

 

GLAVA:

 

Klanjač se sašaptava (tj. tajno razgovara) sa Allahom, moćan je (On) i veličajan je.

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Zaista jedan (od) vas kada klanja, sašaptava se sa svojim Gospodom, pa neka ne pljuje nipošto (na prostor) od svoje desne (strane), ali (tj. nego neka pljuje) pod svoju lijevu nogu (stopalo)." A rekao je Se'id od Katadeta: "Neka ne pljuje ispred sebe (naprijed) ili između svoje dvije ruke (tj. preda se), ali (tj. nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoje dvije noge." A rekao je Šu'bete: "Neka ne pljuje preda se i ni na svoju desnu (stranu), ali (nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoju nogu." A rekao je Humejd od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne pljuje u Stranu (tj. u pravcu Kja'be) i ni na svoju desnu (stranu), ali (nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoju nogu."

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Katadete od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Upravite se (tj. postavite se pravilno) u padanju ničice (tj. kada ste u položaju ničice, na sedždi), a neka ne prostre (jedan od vas) svoje podlaktice kao pas; i kada pljuje, pa neka nipošto ne pljuje preda se, a ni na svoju desnu (stranu), pa zaista on se sašaptava sa svojim Gospodom."

 

GLAVA

 

ulaženja u studen (zahlađenje) sa podnevnom molitvom u (danu) žestine vrućine (tj. u danu velike podnevne vrućine, a to znači da se podnevna molitva može obaviti kada popusti najveća podnevna žega, kada malo zahladni).

 

            PRIČAO NAM JE Ejub, sin Sulejmana, rekao je: pričao nam je Ebu Bekjr od Sulejmana, sina Bilala, rekao je Salih, sin Kjejsana: pričao nam je El-'Aredž Abdurahman i (drugi ljudi) osim njega od Ebu Hurejreta, i Nafi', slobodnjak Abdullaha, sina 'Umera, od Abdullaha, sina Umera, da su njih dva pričala njemu od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

 

            "Kada se prižestila vrućina (tj. Kada u podne bude ona najžešća vrućina), pa uniđite u studen (tj. očekajte zahlađenje, popuštanje vrućine) sa molitvom (tj. obavite molitvu kada popusti vrućina), pa zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (širenja zadaha, daha) pakla."

 

(Neki kažu da se zadnja rečenica treba ovako shvatiti: jer zaista žestina vrućine je od širenja, ili kao širenje daha pakla.)

 

            PRIČAO NAM JE Ibnu Bešar, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Muhadžira Ebul-Hasana, čuo je Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera, rekao je:

 

            Oglasio je (vrijeme molitve) oglasivač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a to je bilo vrijeme) podnevne molitve, pa je rekao (Muhamed a.s. svome muezinu, mujezinu - oglasivaču molitve Bilalu): "Ohladi, ohladi (ili: Zastudi, zastudi; ili: Rashladi, rashladi)!", ili je rekao: "Pričekaj, pričekaj!" I rekao je: "Žestina vrućine je od zadahnjivanja (zapahnjivanja, od rasprostiranja daha) pakla, pa kada se zažesti vrućina, pa ohladite od molitve (tj. pričekajte dok malo popusti vrućina pa onda obavite podnevnu molitvu).", (pa smo odgađali molitvu, kaže Ebu Zer, sve dotle) dok smo vidjeli (ugledali) sjenu brežuljaka.

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: zapamtili smo ga od Zuhrije, od Se'ida, sina Musejeba, od Ebu Hurejrete, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Kada se zažesti vrućina, ohladite (uniđite, uđite u studen, zahlađenje) sa molitvom, pa (ili: jer) zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (daha, zapahnjivanja) pakla. I tužila se Vatra (vatra pakla) k svome Gospodu, pa je rekla: O moj Gospode, pojeo je (tj. jede) neki moj (dio) neki (dio, tj. ja se pojede, ja pojede sama sebe usljed velike žestine). Pa je dozvolio njoj (Uzvišeni Allah da odihne, odahne) sa dva daha: (jednim) dahom u zimi (u zimu), a (jednim) dahom u ljeti, (u ljeto) (da bi ona sa ta dva daha, uzdaha, odhukivanja ublažila sama sebi svoju žestinu), najžešće što nađete (tj. što osjetite) od vrućine (ljeti je od toga daha ili odhukivanja - ili othukivanja - pakla), a najžešće što nađete (osjetite) od ciče (tj. od velike studeni u zimi je od toga daha, othukivanja pakla)."

 

            PRIČAO NAM JE 'Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao nam je 'Ameš, rekao je: pričao nam je Ebu Salih od Ebu Se'ida, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Ohladite (tj. Uniđite, uđite u studen, zahlađenje) sa podnevnom molitvom, pa (ili: jer) zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (daha) pakla." Slijedili su ga (Hafsa, oca Umerova) Sufjan, i Jahja i Ebu 'Avanete (pričajući svi oni) od 'Ameša.

 

GLAVA

 

ohlađenja (ulaženja u zahlađenje) sa podnevnom molitvom u putovanju.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Muhadžir Ebul-Hasen, slobodnjak Tejmulahovića, rekao je: čuo sam Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera Gifarovića, rekao je:

 

            Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je htio oglasivač - mujezin - (molitve) da oglasi za podne pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ohladi!" Zatim je htio (ponovo) da oglasi pa je rekao njemu: "Ohladi!" (i čekao je i odgađao) dok smo vidjeli (ugledali) sjenu brežuljaka (malih pješčanih uzvišenja), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (daha, zapahnjivanja) pakla, pa kada se zažesti vrućina, pa ohladite molitvu (tj. očekajte, pričekajte, sačekajte zahlađenje, pa onda obavite molitvu)!". A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njega (s njim): "Tetefejje'u-prevrće se" je (značenja, tj. ta riječ iz Kur'ana, čiji je korijen "fej' - popodnevna sjena", ima značenje) "Tetemejjelu - naginje se".

 

GLAVA

 

vremena podne (tj. podnevne molitve) je kod nestanka (isčeznuća sjene, a to biva u podne na ekvatoru i u predjelima bliže ekvatora kada je Sunce u kulminacionoj tačci, tački na nebu u podne, kada prolazi kroz meridijan dolazeći iznad tjemena ljudi i stvari - svega uopće, tada se za trenutak gubi sjena, isčezava, nestaje je, pa se zbog toga taj trenutak i zove "zeval - isčeznuće").

            A rekao je Džabir: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja u žegi (tj. u vrijeme podnevne pripeke).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao kada se nagnulo (zapadu, tj. sa sredine neba skrenulo k zapadu) Sunce, pa je klanjao podne, pa je stao na govornicu, pa (je) spomenuo Čas (tj. čas smaka ovoga svijeta, ili čas ponovnoga proživljenja - vaskrsnuća poslije smaka svijeta), pa je spomenuo da u njemu (u tome času) imaju velike stvari, zatim je rekao:

 

            "Ko voli (želi) da pita o (nekoj) stvari, pa neka pita, pa neće me upitati (ni) o (jednoj) stvari (a da će biti drukčije) osim (tako da) ću vas izvijestiti dok trajem (tj. dok stojim) u (ili na) ovome mome mjestu." Pa su ljudi mnogo učinili u plaču (tj. mnogo su ljudi plakali, a) (on) je mnogo činio da govori (tj. a on je mnogo govorio, navaljivao da ga pitaju vičući): "Pitajte me!" Pa je ustao Abdullah, sin Huzafeta, Sehmija pa je rekao: "Ko je moj otac?"  (Bilo je sporno ko mu je otac.) Rekao je: "Tvoj otac je Huzafete." Zatim je umnožio da govori: "Pitajte me!" Pa je kleknuo Umer na svoja dva koljena pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao) Gospodarem, i sa islamom (kao) vjerom i sa Muhamedom (kao) vjerovijesnikom." Pa je zašutio (prestao da govori: "Pitajte me!"). Zatim je rekao: "Izložili (pokazali, prikazali) su se meni raj i pakao maloprije (maločas) u strani ovoga zida, pa nisam vidio (dosada) kao dobra i zla (što sam sada vidio)."

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebul-Minhala, od Ebu Berzeta:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja jutarnju molitvu (sabah, tako da ju je završio), a jedan (od) nas prepoznaje svoga druga (koji sjedi do njega iako nema osvjetljenja u džamiji, jer se dobro providjelo i rasvanulo). I (imao je običaj da) uči u njoj (u jutarnjoj molitvi) koliko između šezdeset do stotine (ajeta - odlomaka iz Kur'ana). I klanjavaše (I klanjao je) podne kada je isčeznulo Sunce (tj. došlo u kulminacionu tačku i isčezla je zbog toga sjena, pa zbog toga što nema sjene od predmeta kao da nema ni Sunca kao uzroka sjene), a popodnevnu (ikindiju) molitvu (klanjaše), a jedan (od) nas ode k najudaljenijem (dijelu) Medine, vrati se, a Sunce je živo (još, tj. još jako grije). A zaboravio sam (to kaže Ebul-Minhal) šta je rekao (Ebu Berzete) u (vezi) sutonske molitve (ahšama, akšama). A neće se brinuti (tj. A nije se brinuo, a to će reći da se nije sustezao) sa odgađanjem večernje molitve (jacije) do trećine noći, zatim je rekao: do polovine noći. A rekao je Muaz: rekao je Šu'bete: Zatim sam ga (Ebul-Minhala) sreo jedanput pa je rekao: .... ili trećine noći.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, misli (na) sina Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah (Mubarekjov), rekao je: izvijestio nas je Halid, sin Abdurahmana, rekao je: pričao mi je Galib Katan od Bekjra, sina Abdullaha, Muzenije, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Bili smo (običaja) kada smo klanjali iza poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u podnevne vrućine (tj. za vrijeme podnevnih žega), pa padali bismo ničice (na sedždu) na naše odjeće čuvajući se vrućine (vreline pjeska)."

 

GLAVA

 

odgađanja podne (salata, namaza, molitve) do popodnevne molitve (do ikindije).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u Medini sedam i osam (rekjata - naklona: sedam - tri ahšamskog farda, a četiri jacijskog farda; a osam - četiri podnevskog i četiri ikjindijskog farda), podne i popodnevnu (molitvu), i sutonsku i večernju molitvu (ahšam i jaciju). Pa je rekao Ejub (k Džabiru, sinu Zejdovu):

 

            "Možda je on (Muhamed a.s. to činio) u kišovitoj noći (i danu)." Rekao je (Džabir): "Možda je."

 

GLAVA

 

vremena popodnevne molitve (ikjindije).

 

            A rekao je Ebu Usamete od Hišama: "..... iz dna njezine (Aišine) sobe (nije izašlo sunce, a Muhamed a.s. je klanjao ikjindiju)."

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Hišama, od njegova oca da je Aiša rekla:

 

            "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja popodnevnu molitvu, a sunce nije (još) izašlo iz njezine sobe."

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao popodnevnu molitvu, a sunce je u njezinoj sobi, nije se pokazala sjena iz njezine sobe (tj. sunčeve zrake nisu nadvisile i izašle na vrhove zidova sobe, kako neki to tumače).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: izvijestio je nas Ibnu 'Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, rekla je:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja molitvu popodneva (ikjindiju), a sunce je pojavljivač u mojoj sobi, nije se pokazala sjena poslije." A rekli su Malikj, i Jahja, sin Se'ida, i Šuajb i Ibnu Ebu Hafsate: ".... a sunce (tj. sunce je u sobi) prije (nego je nastupilo vrijeme) da se pokaže (na vrhovima zidova sobe)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je 'Avf od Sejara, sina Selemeta, rekao je: unišao sam ja i moj otac na (razgovor) Ebu Berzetu Eslemiji, pa je rekao njemu moj otac:

 

            "Kako je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja propisanu (molitvu, tj. Kako klanjaše, kako je klanjao on obaveznu molitvu)?" Pa je rekao: "Klanjaše podnevnu molitvu (a podnevna molitva se naziva, kao i samo podne, izrazima "hedžir" i "hadžiretun" - "el-hedžiru i el-hadžiretu", jer se zbog velike vrućine u pola dana napušta svaki posao i razgovor među ljudima i povlači se svak u svoje skrovište) koja je (ta što) je zovete (nazivate) prva (molitva, a veli se stoga što ju je Džibril prvu klanjao Muhamedu a.s., ili što je prva danska molitva ako sabah računamo u noćne molitve; Muhamed a.s. klanjaše podne) kada sklizne (ode sa sredine neba) Sunce, a klanja popodne(-vnu molitvu, ikjindiju), zatim se vrati jedan (od) nas k svome stanu u najudaljenijem (dijelu) Medine, a sunce je živo (još, tj. jako je vruće)." A zaboravio sam (kaže Sejar) šta je rekao (Ebu Berzete) u (vezi) sutonske molitve (ahšama, akšama)." A voljaše (tj. volio je Muhamed a.s.) da odgodi večernju molitvu (jaciju) koja je (ta što) je zovete (nazivate) tmina (pomrčina prve trećine noći, tj. nazivate je molitvom prve trećine noći, molitvom tmine). A mrzijaše (tj. A mrzio je Muhamed a.s.) spavanje prije nje (prije večernje molitve, jacije) i razgovor (pričanje) poslije nje. A zasukivaše se (tj. okrećaše se prema klanjačima za, sa sobom po završenoj molitvi, ili odlažaše, odlazio je iz džamije) od molitve jutra (sabaha) kada prepoznaje čovjek svoga druga (koji sjedi do njega, tj. koji je sjedio do njega u molitvi). A učaše (učio je) šezdeset do stotinu (tj. Obavljao je jutarnju molitvu sa šezdeset do stotinu ajeta - odlomaka Kur'ana koje bi proučio, izgovorio naizust, napamet u molitvi)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Klanjavasmo (Klanjali smo) popodnevnu molitvu (ikjindiju), zatim izađe (tj. ode) čovjek do (plemena) Benu Amr Ibnu Avf (do Amribnavfovića) pa ih nađe (a oni tek) klanjaju popodnevnu molitvu (ikjindiju)."

 

            PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ebu Bekjr, sin Usmana sina Sehla sina Hunejfa, rekao je: čuo sam Ebu Umameta (gdje) govori:

 

            "Klanjali smo sa Umerom, sinom Abdul-Aziza, podne, zatim smo izašli (i išli) dok smo unišli na (razgovor) Enesu, sinu Malikja, pa smo ga našli (da) klanja popodnevnu molitvu (ikjindiju), pa sam rekao: O moj striče (amidža), šta je ova molitva koju si klanjao (tj. kakva je to, koja je to molitva što si je sada klanjao)? Rekao je: Popodnevna. I ovo je molitva poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koju klanjavasmo, klanjasmo sa njim (tj. u ovo vrijeme, u ovo doba dana)."

 

GLAVA

 

vremena popodnevne molitve (ikjindije, u daljem tekstu radi skraćenja nazivaćemo je "popodnev").

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malikja, rekao je:

 

            "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja popodnev (ikjindiju), a Sunce je visoko uzdignuto (od mjesta zalaza), živo (tj. vruće), pa ode odlazač k 'Avalijama (ime mjesta u okolici Medine, moglo bi se prevesti sa Visokovci), pa im dođe, a Sunce je visoko uzdignuto, a neki (dijelovi) Avalija su od Medine na (udaljenosti od) četiri milje ili sličnoj njoj (tj. ili koliko ta, kao ta udaljenost)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

 

            "Klanjavasmo, klanjasmo (klanjali smo) popodnev (ikjindiju), zatim ode odlazač (neko) od nas ka (mjestu) Kuba-u, pa im dođe, a Sunce je visoko uzdignuto."

 

 

 

GLAVA

 

grijeha ko (bude taj što) ga je prošao popodnev (tj. prošlo mu vrijeme ikjindije, a on je nije klanjao).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Koji (bude takav da) ga je prošla molitva popodneva (promašila ga, izmakla mu, on je na gubitku) kao (onaj što je zapao u takvo stanje) da (je taj) što je (njemu) rasparilo (tj. okrnjilo, opljačkalo) njegovu porodicu i njegovo imanje."

 

            Rekao je Ebu Abdullah (Buharija, ukazujući da glagol "vetere" može imati dva objekta i značiti "okrnjiti, raspariti nekome nešto", a može imati jedan objekat i značiti "okrnjiti, raspariti nekoga"; a to stoga Buharija ukazuje da pokaže da se u originalnom tekstu može čitati ".. vutire ehlehu ve malehu", a može i ".. vutire ehluhu ve maluhu"; a da to pokaže navodi iz Kur'ana pa onda izraz iz običnoga govora): ".... (neće) okrnjiti vama djela vaša."  "Raspario (okrnjio) sam čovjeka" (to rekneš) kada si ubio njemu ubijenog, nekog (tj. njegovog bližnjeg rođaka ili prijatelja pa je onda taj čovjek ostao sam, jer "vitr" znači "liho, neparan"), ili si uzeo njemu (njegov) imetak (imanje, pa ostane sam bez imetka, imanja).

 

GLAVA

 

(onoga) ko je ostavio (propustio hotimično, namjerno, svjesno) popodnev (ikjindiju).

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pričao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Ebu Kilabeta, od Ebul-Meliha, rekao je:

 

            Bili smo sa Burejdetom u (jednoj) borbi u (jednom) oblačnom danu pa je rekao: "Poranite sa molitvom popodneva (ikjindije), pa (tj. jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: Ko je ostavio molitvu popodneva (ikjindije), pa već je propao (crknuo, uginuo) njegov posao."

 

GLAVA

 

vrijednosti molitve popodneva (ikjindije).

 

            PRIČAO NAM JE Humejdija, rekao je: pričao nam je Mervan, sin Muavijeta, rekao je: pričao nam je Ismail od Kajsa, od Džerira, rekao je:

 

            "Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pogledao k Mjesecu (jedne) noći, misli (na) uštap (tj. na noć kad je bio uštap, pun mjesec), pa je rekao: "Zaista vi ćete vidjeti svoga Gospoda kao što vidite ovaj Mjesec, nećete se zamarati (zatruditi, mučiti; ili: nećete nanositi nasilja) u (vezi) Njegova viđenja (gledanja; a nanositi nasilje može ovdje da znači: nećete moći spriječiti jedni druge da Ga vide, da Ga gledaju), pa ako možete da se ne pobijedite na molitvi (tj. ako možete da ne budete pobjeđeni u vršenju molitve) prije rađanja Sunca i prije njegovoga zalaženja, pa činite." Zatim je pročitao (tj. citirao napamet Tekst iz Kur'ana): ".... i slavi sa hvalom tvoga Gospoda prije izlaženja Sunca i prije zalaženja." Rekao je Ismail: ".... činite." je (tj. to znači) "Neka vas nikako ne prolazi ona (ta molitva, ne izostavljajte je)".

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Malikj od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (tj. s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Smjenjuju se (naizmjenično) u vama (tj. među vama) anđeli u noći i anđeli u danu i sastaju se u molitvi zore (tj. u vrijeme molitve zore, sabaha) i molitvi popodneva (ikjindije), zatim se penju (uzdižu u nebeske visine, oni) koji su prenoćili (tj. boravili) u (tj. među) vama, pa ih pita (Allah dž.š. o vama, a On je znaniji, upoznatiji od anđela) o njima (tj. o ljudima): "Kako ste ostavili moje robove?" Pa govore (tj. pa anđeli, meleki odgovaraju): "Ostavili smo ih, a oni klanjaju, a došli smo im, a oni klanjaju."

 

GLAVA:

 

(onoga) ko je stigao (da izvrši jedan) naklon (rekjat) od popodneva (ikjindije) prije zalaska (Sunca).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Kada je stigao jedan (od) vas (da izvrši jedno) padanje ničice od molitve popodneva (ikjindije) prije (nego nastupi čas) da zalazi Sunce, pa neka upotpuni svoju molitvu; a kada je stigao (da izvrši jedno) padanje ničice od molitve jutra (sabaha) prije (nego nastupi čas) da se rađa Sunce, pa neka upotpuni svoju molitvu."

 

            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od svoga oca (Abdullaha, sina Umerova) da je on izvijestio njega da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori:

 

            "Vaše trajanje u (odnosu na pripadnike što) su prošli prije vas od naroda (ili vjera) je samo kao što je (trajanje vremena, doba dana) između molitve popodneva (ikjindije) do zalaženja Sunca. Dobili su sljedbenici Tore Toru (dala se Tora sljedbenicima Tore), pa su radili. Te kada se upolovio dan, obnemogli su (iznemogli su, tj. sustali su), pa su se darovali po karat (nagrade). Zatim su dobili sljedbenici Evanđelja Evanđelje, pa su radili do molitve popodneva (ikjindije), zatim su obnemogli, pa su se darovali (darovani su) po karat. Zatim smo mi dobili Kur'an, pa smo radili do zalaženja Sunca, pa smo se darovali (pa smo darovani) po dva karata. Pa su rekli (tj. Pa će reći na Sudnjem danu) sljedbenici dvije knjige (prije Kur'ana objavljene): "O naš Gospode, darovao si ove (ili: ovima) po dva karata, a darovao si nas (ili: nama) po karat, a mi smo bili mnogobrojniji po radu (tj. a mi smo više radili)." Rekao je Allah dž.š. (tj. reći će Allah dž.š.): "Da li sam uskratio vama od vaše nagrade išta?" Rekli su (tj. Reći će): "Ne." Rekao je (tj. Reći će Allah dž.š.): "Pa ono (tj. Ako ja nekome darujem za manje radno vrijeme veći dar, to) je moja dobrota (što) je dajem kome hoću."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Kjurejb, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Primjer muslimana, i židovljana (Židova) i kršćana je kao primjer (jednoga) čovjeka (što ili koji) je iznajmio narod (neke ljude da) rade njemu (jedan) posao do noći, pa su radili do pola dana, pa su rekli: Nema potrebe nama k tvojoj nagradi (plati). Pa je iznajmio druge pa je rekao: "Upotpunite ostatak vašeg dana (tj. završite mi ovaj posao u preostalom dijelu dana), a za vas je (tj. a imate dobiti honorar) koji sam uslovio (ugovorio, obavezao se onima prvima najamnicima)." Pa su radili, te kada je bilo vrijeme molitve popodneva (ikjindije), rekli su: "Za tebe je (tj. imaš, poklanjamo ti ono) što smo radili." Pa je (ponovo) iznajmio narod (tj. neke druge ljude), pa su radili ostatak njihova (toga) dana dok je nestalo (zašlo) Sunce i tražili su u potpunosti (ili: i dobili su u potpunosti) nagradu (platu one) dvije grupe."

 

GLAVA

 

vremena (molitve iza Sunčevog) zalaženja (tj. vremena ahšama, akšama, koji ćemo ili koju ćemo u prevodu nazivati "sutonska molitva").

 

            A rekao je 'Ata': "Sastaviće bolesnik između sutonske (akšama) i večernje - jacije - (molitve, tj. Sastaviće, spojiće sutonsku i večernju molitvu - dakle akšam i jaciju)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mihrana, rekao je: pričao nam je Velid, rekao je: pričao nam je Evzaija, rekao je: pričao nam je Ebu Nedžašija, slobodnjak Rafi'a, sina Hadidža, a on je 'Ata', sin Suhejba, rekao je: čuo sam Rafi'a, sina Hadidža, (gdje) govori:

 

            "Klanjavasmo (Klanjali smo) sutonsku molitvu (akšam, ahšam) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa odlazi jedan (od) nas, a on zaista vidi padališta svoje strelice (tj. odlazi videći pred sobom, ili okolo, oko sebe toliko daleko koliko bi mogao strelicom iz luka dobaciti, gdje bi mu pala strelica kada bi je izbacio, jer se još nije dobro smrklo)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Sa'da, od Muhameda, sina Amra sina Hasana sina Alije, rekao je:

 

            "Stigao je Hadžadž (u Medinu i preuzeo dužnost zapovjednika, pa je odgađao molitvu), pa smo pitali Džabira, sina Abdullaha, (o vremenima molitve) pa je rekao: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja podne u (podnevnoj) vrućini, a popodnev (ikjindiju), a Sunce je čisto (tj. nije počelo da mijenja niti da gubi jarosti i jakosti), a sutonsku molitvu (akšam, ahšam) kada je nestalo (palo, tj. zašlo), a večernju molitvu (jaciju, ranije nekih) vremena i (pokasno, kasno nekih) vremena (tj. kako kada). Kada ih je vidio (da) su se skupili, požurio je; a kada ih je vidio (da) su usporili (da sporo dolaze, da zatežu), odgodio je (odgodio bi jaciju), a jutarnju molitvu (sabah) bili su (običaja da klanjaju), ili bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja nju u pomrčini (zadnjeg dijela noći, u cik zore dok je još mračno)."

 

            PRIČAO JE NAMA Mekjija, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, rekao je:

 

            "Klanjavasmo (Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sutonsku molitvu (akšam) kada se sakrilo (Sunce) sa zastorom (zavjesom, tj. kada je zašlo)."

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: čuo sam Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa, rekao je:

            "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedam (rekjata) skupa i osam (rekjata) skupa."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je mrzio da se govori sutonskoj molitvi (akšamu) večernja molitva (jacija).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, on je Abdullah, sin Amra, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis od Husejna, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, rekao je: pričao mi je Abdullah Muzenija da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Neka vas ne nadvladaju Beduini (u odnosu) na ime vaše molitve "sutonska molitva"." Rekao je (Abdullah Muzenija ili Muhamed a.s.): "A govore Beduini ona je (tj. molitva po sunčanom zalasku) je večernja molitva."

 

GLAVA

 

spominjanja večernje molitve (jacije) i tmine (ili: prve trećine noći, tj. i molitve tmine, ili i molitve prve trećine noći, i ko je vidio njega širokim (tj. i GLAVA onoga ko je vidio, mislio da su izrazi "iša" i "ateme" dozvoljeni upotrebljavati za večernju molitvu).

 

            Rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Najteža molitva (u odnosu) na licemjerce, licemjere je večernja (jacija), i (molitva) zore (sabah)." I rekao je: "Da znaju koliko je (vrijednosti, vrline) u (molitvi) tmine (jacije) i zore (sabaha, dolazili bi pa makar pužući da ih obave zajednički)." Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): "A odabiranje (tj. bolje, više na cijeni) je da govori (čovjek) večernja molitva (nego molitva prve trećine noći, ili: molitva tmine, tj. bolje je da je naziva izrazom "'iša'" nego "'atemetun") zbog govora Njega (Allaha dž.š.) - uzvišen je (On) - ".... i poslije molitve večera...." (To je citat iz Kur'ana)." A spominje se od Ebu Musa-a, rekao je: "Redasmo se (tj. Dolazili smo svaki na svoju redu, jedne noći jedni, a druge noći drugi kod) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kod molitve večeri (jacije), pa je unišao, ušao u tminu sa njom (tj. usporio ju je, odgodio bi je do prve trećine noći)." A rekli su Ibnu Abas i Aiša: "Unišao je u tminu (ili: u prvu trećinu noći) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa večernjom molitvom (tj. odgodio ju je, odgodio bi je do jake tmine, pomrčine)." A rekao je neki njih od Aiše: "Unišao je u tminu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa molitvom tmine (ili: Unišao je u prvu trećinu noću sa molitvom prve trećine noći)." A rekao je Džabir: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja (tj. klanjavaše, klanjao je) večernju molitvu...." A rekao je Ebu Berzete: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) odgađa večernju molitvu...." A rekao je Enes: "Odgađao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zadnju večernju molitvu..." A rekli su Ibnu Umer, i Ebu Ejub i Ibnu Abas: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sutonsku molitvu i večernju molitvu...."

 

(Smisao navođenja gornjih izjava je da se pokaže kako su za jaciju upotrebljavani i izraz "iša" i "ateme", ali je izraz "iša" češće upotrebljavan kod mnogih ashaba.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je Salim: izvijestio me Abdullah, rekao je:

 

            "Klanjao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći molitvu večera (večeri), a ona je (ona molitva) koju ljudi nazivaju molitva tmine (ili prve trećine noći), zatim je otišao (iz molitve, tj. završio ju je on) - na njega blagoslov i spas - pa se okrenuo nama pa je rekao: "Da li ste vidjeli (tj. Da li vidite) ovu vašu noć (Šta mislite o ovoj vašoj noći, kakva je ona)? Pa zaista glava (tj. početak) stotinu godina od nje je (takav da) neće ostati (tj. živjeti) od (onoga življa) ko je na leđima (na površini) zemlje (sada živ, neće ostati na životu ili u životu ni) jedan (živi stvor, tj. niko)."

 

GLAVA

 

vremena večernje molitve (je) kada se skupe ljudi (odmah) ili okasne (tj. ili onda kada se malo kasnije skupe).

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Muhameda, sina Amra, a on je sin Hasana, sina Alije, rekao je: pitali smo Džabira, sina Abdullaha, o molitvi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

 

            "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja (tj. klanjavaše) podne u podnevnoj žezi (žegi, pripeki), a popodnev (ikjindiju), a sunce je živo, a sutonsku molitvu (akšam) kada je palo (nestalo, zašlo sunce), a večernju molitvu (jaciju): kada je mnogo ljudi, požurio je (požurio bi), a kada su malobrojni, odgađao je (za kasnije), a jutarnju molitvu (sabah) u pomrčini (na kraju noći, u cik zore)."

 

GLAVA

 

vrijednosti večernje molitve (jacije).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša izvijestila njega, rekla je:

 

            "Unišao je (Ušao je) u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći sa večernjom molitvom, a to je (bilo) prije (nego je nastupilo vrijeme) da se širi islam, pa nije izašao dok (nije) rekao Umer: "Pospaše žene i djeca!" Pa je izašao pa je rekao stanovnicima (tj. prisutnima) bogomolje: "Ne iščekuje ju (tj. večernju molitvu ni) jedan (stvor, tj. niko) od stanovnika Zemlje osim vas."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, rekao je: izvijestio nas je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je:

 

            "Bio sam ja i moji drugovi, koji su došli sa mnom u brodu (lađi), (bili smo) odjahivači (tj. odsjeli smo) u kraju Buthana (dolina kod Medine), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) u Medini. Pa se redaše (odlažaše, odlaziše, odlazili su na redu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, kod molitve večeri (jacije) svake noći (nekolicina) osoba od njih (tj. od drugova, prispjelih sa mnom). Pa smo se složili (podudarili doći) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ja i moji drugovi, a on (ima) neki posao u nekoj svojoj stvari, pa je unišao u tminu sa molitvom (dotle) dok se upolovila noć (ili: dok je otišla većina noći, ili: dok se umnožila tmina noći - ili: dok je sasvim osvojila noć.) (Ovo zadnje je najispravniji prevod koji sam naknadno ustanovio dakle - dok je sasvim osvojila noć.). Zatim je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao s njima, pa pošto je izvršio svoju molitvu, rekao je: "Na vašoj laganosti, sporosti (tj. Polagano; Polako, vi)! Veselite se (Radujte se)! Zaista od blagodati Allaha (što ju je prosuo) na vas je (i to) da ono nije nijedan (čovjek) od ljudi (u takvoj časti da) klanja (u) ovaj čas osim vas." Ili je rekao: "Nije klanjao (u) ovaj čas nijedan (stvor) osim vas." Ne zna koju (od) dvije riječi (tj. koji od dva izraza) je rekao (upotrijebio, upotrebio Muhamed a.s.). Rekao je Ebu Musa: "Pa smo se vratili (u svoje stanove) veseli (veseleći se) sa (tj. zbog onoga) što smo čuli od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

 

GLAVA

 

(onoga) što se mrzi od (praktikovanja) spavanja prije večernje molitve (prije jacije).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab Sekafija, rekao je: pričao nam je Halid Haza' od Ebul-Minhala, od Ebu Berzeta da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mržaše (tj. da je mrzio) spavanje prije večernje molitve i pričanje (razgovor) poslije nje (poslije jacije).

 

GLAVA

 

spavanja prije večernje molitve za (onoga) ko se nadvladao (tj. ko je pobjeđen od strane sna i drijemanja, ko se ne može odhrvati snu, neka zaspi, zaspe i u to doba).

 

            PRIČAO NAM JE Ejub, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ebu Bekjr od Sulejmana, rekao je Salih, sin Kjejsana: izvijestio me Ibnu Šihab od Urveta da je Aiša rekla:

 

            "Unišao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa večernjom molitvom (dotle) dok ga (nije) dozvao Umer: "Molitvu (obavi nam)! Zaspaše žene i djeca!" Pa je izašao pa je rekao: "Ne iščekuje ju (molitvu) ni jedan (čovjek, ili stvor, stvorenje) od stanovnika Zemlje osim vas." Rekao je (pripovjedač ovoga, a to je Aiša): "A neće se klanjati (tj. A nije se klanjalo) tada (nigdje) osim u Medini." Rekao je: "A klanjavaše (A klanjali su oni) večernju molitvu u (vremenu) što je između (časa) da nestaje rumeni (ili: bjeline na nebu u kasni sumrak) do prve trećine noći."

 

            PRIČAO NAM JE Mahmud, rekao je: izvijestio nas je Abdurezak, rekao je: izvijestio me Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Nafi', rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Umera, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabavio (tj. spriječio) od nje (od večernje molitve jedne) noći, pa ju je odgađao dok smo zaspali u bogomolji. Zatim smo se probudili, zatim smo zaspali, zatim smo se probudili, zatim je izašao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao:

 

            "Nije (ni) jedan od stanovnika Zemlje (takav da) iščekuje (ovu) molitvu osim vas." I bio je Ibnu Umer (takav da) neće (se) brinuti (tj. ne brigaše se) da li će je proturiti (tj. požuriti klanjati) ili će je odgađati kada se ne bojaše da će ga nadvladati (savladati) spavanje (san) od njezina vremena. I spavaše (spavao je) prije nje (večernje molitve, jacije). Rekao je Ibnu Džurejdž: "Rekao sam 'Ata-u (ovo o čemu me izvijestio Nafi', pa je rekao: čuo sam Ibnu Abasa (gdje) govori: Unišao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći sa večernjom molitvom (jacijom) dok (tj. tako da) su zaspali ljudi, i probudili su se, i zaspali su, i probudili su se, pa je ustao Umer, sin Hataba pa je rekao: "Molitvu (nam obavi)!" Rekao je Ata': rekao je Ibnu Abas: "Pa je izašao Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kao da ja gledam k njemu (tj. u njega) sada, kapa njegova glava vodom (tj. kaplje, kapa mu voda s glave), (i ide on) stavljajući svoju ruku na svoju glavu, pa je rekao: "Da nije (te posljedice) da stavim poteškoću na moju sljedbu (ako bi im to zapovjedio), zaista (bih, bi) im zapovjedio da klanjaju nju (večernju molitvu, jaciju) ovako (tj. u ovo vrijeme noći)." Pa sam tražio da učvrstim 'Ata'-a (tj. htio sam da se uvjerim u pričanje njegovo, pa sam rekao): Kako je stavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku na svoju glavu, kao što je izvijestio njega Ibnu Abas? Pa je rastavio meni Ata' između svojih prsta (jednu) stvar od rastavljanja (tj. rastavio je Ata' svoje prste nešto malo, ne vrlo mnogo), zatim je stavio krajeve svojih prsta na rog (tj. na bočnu stranu) glave, zatim ih je sastavio, daje im da prolaze (tj. dajući prstima da prolaze) tako na glavi (tako da) je čak dotakao njegov palac kraj uha od (onoga dijela) što slijedi lice (što je do lica) na sljepoočnici i strani brade, ne sporeta, ne sporo (ne daje da idu prsti sporo) i ne žuri (a i ne navaljuje, i nikako im drukčije ne da da prolaze) osim tako, i rekao je: "Da nije (toga) da stavim poteškoću na svoju sljedbu, zaista bi im zapovjedio da klanjaju ovako."

 

GLAVA

 

vremena večernje molitve (jacije) je do pola noći.

 

            A rekao je Ebu Berzete: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) voli njezino odgađanje (jacije)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdurahim Muharibija, rekao je: pričao nam je Zaidetu od Humejda Tavila, od Enesa, rekao je:

 

            "Odgodio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu večeri (jaciju) do polovine noći, zatim je klanjao, zatim je rekao: "Već su klanjali ljudi i zaspali. Zar ne (tj. Pazite, Pozor, Pažnja)! Zaista ste vi u molitvi (bili cijelo vrijeme) dok ste je iščekivali." A povećao je (tj. dodao je) Ibnu Ebu Merjem: izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: pričao mi je Humejd da je on čuo Enesa, rekao je: "Kao da ja gledam k sjaju (tj. u sjaj, u svjetlucanje) njegova prstena te noći (noći kada je to bilo)."

 

GLAVA

 

vrijednosti molitve zore (sabaha).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao nam je Kajs od Džerira, sina Abdullaha:

 

            "Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli pogleda k Mjesecu (u) noći uštapa (punog mjeseca), pa reče: "Zar ne (Pazite)! Zaista vi ćete vidjeti vašega Gospoda kao što vidite ovo (tj. ovaj Mjesec), nećete jedan drugome nasilja činiti, ili nećete jedan drugog dovoditi u sumnju u viđenju Njega, pa ako možete da se ne pobijedite (da ne budete pobijeđeni u odnosu) na molitvu prije rađanja Sunca (sabah) i prije njegovog zalaženja (ikjindija), pa činite." Zatim je rekao (tj. citirao iz Kur'ana):

 

            "Pa slavi sa hvalom tvoga Gospoda prije rađanja Sunca i prije njegovog zalaženja..."."

 

            PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, rekao je: pričao nam je Hemam, rekao je: pričao mi je Ebu Džemrete od Ebu Bekjra, sina Ebu Musa-a, od njegova oca (Ebu Musa Eš'arije) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ko klanja dvije hladnoće (svježine, tj. dvije molitve koje se obavljaju kada je zrak svjež, jutarnju i popodnevnu molitvu - sabah i ikjindiju), unići će (u) raj." A rekao je Ibnu Redža': pričao nam je Hemam od Ebu Džemreta da je Ebu Bekjr, sin Abdullaha sina Kajsa, izvijestio ga (u vezi) sa ovim (tj. ovo).

 

            PRIČAO NAM JE Ishak od Habana, rekao je: pričao nam je Hemam, rekao je: pričao nam je Ebu Džemrete od Ebu Bekjra, sina Abdullaha, od njegova oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (slično tome).

 

GLAVA

 

vremena zore.

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Asima, rekao je: pričao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa da je Zejd, sin Sabita, pričao njemu da su oni jeli zorom (pred prvi tračak zore uz ramazan) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim su ustali k molitvi (jutarnjoj, tj. da klanjaju sabah). Rekao sam (Pitao sam):

 

            "Koliko je između njih dva, dvoga (bilo razmaka, tj. između jela i molitve)?" Rekao je (Odgovorio je): "Količina pedeset ili šezdeset odlomaka (ajeta iz Kur'ana, tj. između jela i molitve je bilo vremenskog razmaka samo toliko da bi se moglo pročitati 50 ili 60 ajeta)."

 

            PRIČAO NAM JE Hasen, sin Sabaha, čuo je Revha, rekao je: pričao nam je Se'id od Katadeta, od Enesa, sina Malikja, da su Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Zejd, sin Sabita, jeli zorom njih dva. Pa pošto su njih dva dovršila (sve) od svoga jela zorom, ustao je Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k molitvi pa je klanjao. Rekao sam Enesu: "Koliko je bilo između njihova dovršavanja (svega) od njihova jela zorom i ulaženja njih dvojice u molitvu?" Rekao je: "Količina (tolika) što prouči (pročita) čovjek pedeset odlomaka (iz Kur'ana)."

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, od njegova brata, od Sulejmana, od Ebu Hazima da je on čuo Sehla, sina Sa'da, (gdje) govori:

 

            "Bio sam (običaja uz ramazan da) jedem zorom (tj. pred samu zoru jedah ja, jeo sam) u mojoj porodici (tj. u svojoj porodici, obitelji), zatim je brzina sa mnom (tj. morao sam zatim ići brzo, žurno) da stignem molitvu zore, sabah (da obavim zajedno,

 džematile) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: izvijestio nas je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša izvijestila njega, rekla je:

 

            "Bile su one, žene vjernika (običaja da) prisustvuju (tj. prisustvovaše one) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvi zore (sabahu), pokrivajući se (ogrćući se one) sa svojim platnima (plaštevima, ogrtačima), zatim su se vraćale k svojim kućama kada su izvršile molitvu, ne prepoznaje ih (ni) jedan (čovjek, niko) od (tj. zbog) pomrčine (tame, tmine na kraju noći, a to znači da je molitva obavljena prije nego se razvidi, u vrlo ranu zoru)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je stigao od (molitve) zore - sabaha (jedan) naklon (rekjat da obavi prije sunčevog rađanja).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, i od Busra, sina Se'ida, i od 'Aredža, pričali su mu od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ko je stigao (da obavi) od jutra (tj. od jutarnje molitve, sabaha jedan) naklon (rekjat) prije (nego je nastupio čas) da se pojavi (rodi) Sunce, pa već je stigao jutro (tj. stigao je da obavi jutarnju molitvu na njeno vrijeme); a ko je stigao (jedan) naklon (rekjat) od popodneva (ikjindije) prije (časa) da zađe Sunce, pa već je stigao popodnev (ikjindiju da obavi na vrijeme)."

 

(Ovaj hadis u odnosu na ikjindiju sve pravne škole doslovno uzimaju. U odnosu na sabah hanefijska škola ne uzima ovaj hadis doslovno, i kaže da je molitva poništena, ako se Sunce rodi prije nego se preda selam, tj. prije nego se završi molitva.)

 

GLAVA

 

(onoga) ko je stigao od molitve (jedan) naklon.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ko je stigao (jedan) naklon od molitve, pa već je stigao molitvu."

 

GLAVA

 

molitve poslije (molitve) zore dok se digne (visoko) Sunce.

 

            PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Hišam od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abasa, rekao je:

 

            "Svjedočili su kod mene ljudi, zadovoljeni (su s njihovim svjedočenjem vjernici, tj. zadovoljavajući ljudi, istiniti ljudi), a najzadovoljavajući (od sviju) njih kod mene je Umer, (svjedočili su) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio molitvu poslije (molitve) jutra, sabaha (sve do časa) dok obasja Sunce (tj. dok ne odskoči poslije izlaska), i poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zapadne."

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, čuo sam Ebul-Alijeta (priča) od Ibnu Abasa, rekao je: pričali su mi ljudi ovo. (tj. da je Muhamed a.s. zabranjivao svaku neobaveznu molitvu poslije sabaha dok Sunce ne odskoči, i poslije ikjindije dok ne zađe).

 

(Ovo je hadis sa više seneda, pa Buharija poslije ovoga drugoga seneda i ne navodi sadržaja.)

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja, sin Se'ida, od Hišama, rekao je: izvijestio me moj otac, rekao je: izvijestio me je Ibnu Umer, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Ne istražujte sa svojom molitvom rađanje Sunca, a ni njegovo zalaženje."  (Smisao je ovo: Nemojte namjerno, hotimično nastojati da obavljate molitvu kada se rađa Sunce ili kada zalazi.) A rekao je (Urvete): pričao mi je Ibnu Umer, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se rodila (pojavila) obrva Sunca (tj. Kada se ukazao kraj, dio Sunca makar malen i tanak kao obrva čovjekova), pa odgodite molitvu dok se uzdigne (dok odskoči visoko Sunce od tačke rađanja); a kada je zašla obrva Sunca (tj. kada je počelo zalaziti makar mali dio kao obrva, a ploča, krug Sunca još se vidi), pa odgodite molitvu dok zađe." Slijedi ga (tj. slaže se s njim, s Jahja-om) Abdete.

            PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Hubejba, sina Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (postupke) od dvije vrste (ili dva načina) kupoprodaje, i od dvije vrste (dva načina) oblačenja, i dvije molitve. Zabranio je od molitve (tj. Zabranio je molitvu, neobaveznu) poslije (obavezne molitve) zore, sabaha dok se (ne) rodi Sunce, i (neobaveznu molitvu) poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zađe Sunce; i od ogrtanja (tj. i zabranio je ogrtanje - "od" se može u prevodu ispustiti u cijelom ovome tekstu - i zabranio je ogrtanje, obuhvatanje tijela ogrtačem tako da izgleda poput) gluhe (stijene, a to znači da nema otvora u ogrtaču kuda može ruku, ruke promoliti), i od ogrtanja u sjedećem stavu uzdignutih golijeni (cjevanica nogu, ogrnuvši se) u jednu odjeću (tako da nije pokrio polnoga uda nego) dovodi svoju pukotinu (tj. svoj polni ud, organ) k nebu (okrenuo ga u nebo, vidi mu se); i (zabranio je, odvraćao je) od bacanja i od doticanja.

 

("Bacanje" je način kupovanja koji se sastojao u tome da kupac rekne: Kad bacim kamenčić, na koju ovcu ili stvar ili robu, gdje padne kamenčić ti ćeš biti obavezan da mi je dadneš po tu cijenu. A "doticanje" je način kupoprodaje gdje je kupoprodaja bila obavezna ako se dotakne kupac odjeće prodavača ili prodavač odjeće kupca. Oba ova načina su bila u običaju kod predislamskih Arapa, ali ih je Muhamed a.s. zabranio.)

 

GLAVA:

 

Neće istraživati (da obavi) molitvu (klanjač) prije (samoga) zalaženja Sunca.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Neka ne istražuje jedan (od) vas pa (da) klanja kod rađanja Sunca, a ni kod njegovog zalaženja."

 

            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me 'Ata', sin Jezida, Džunde'ija da je on čuo Ebu Se'ida Hudriju (gdje) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori:

 

            "Nema molitve poslije jutra (tj. poslije sabaha, jutarnje molitve sve do časa) dok se uzdigne Sunce (visoko, a tada se može klanjati nafila, neobavezna molitva ili jutarnja obavezna molitva ako se nije klanjala prije rađanja Sunca); i nema molitve poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zađe Sunce."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebana, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebu Tejaha, rekao je: čuo sam Humrana, sina Ebana, priča od Muavijeta, rekao je:

 

            "Zaista vi svakako klanjate (jednu) molitvu (jedno klanjanje) - zaista već smo se družili (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nismo vidjeli (da on) klanja nju (tu molitvu što je vi klanjate), i zaista već je zabranio nju (odvraćao od nje)."

 

            Misli (Muavija pod tom molitvom na) dva naklona poslije popodneva (tj. mislio je na molitvu od dva rekjata poslije ikjindije, koju su u njegovo vrijeme neki bili uveli u običaj da je klanjaju stalno iza ikjindijskog farda kao neki ikjindijski sonsunet slično onome kao u podne. Hanefijski pripadnici ne klanjaju te molitve poslije ikjindije, a šafijski je klanjaju.)

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, rekao je: pričao nam je Abdetu od Ubejdulaha, od Hubejba, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, rekao je:

 

            "Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dvije molitve: poslije zore (sabaha) dok se (ne) rodi Sunce, i poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zađe Sunce."

 

GLAVA

 

(onoga) ko nije mrzio molitvu (nikada) osim poslije popodneva (ikjindije) i zore (sabaha).

 

            Pripovijedao ga je (tj. pripovijedao, prenosio je to mišljenje da nije mekjruh - pokuđeno, ružno klanjati nafile - neobavezne molitve nikada osim poslije ikjindijskog i sabahskog farda - - to je pripovijedao) Umer, i Ibnu Umer, i Ebu Se'id i Ebu Hurejrete.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:

 

            "Klanjam kao što sam vidio moje (svoje) drugove (da) klanjaju. Ne zabranjujem (ni) jednom (licu da) klanja (ni) u noći, a ni danju šta hoće osim da ne istražujete (da namjerno ne uobičajite da klanjate u) rađanje Sunca i ni (u) njegovo zalaženje."

 

GLAVA

 

(onoga) što se klanja poslije popodneva od propuštenih (molitava, tj. GLAVA u kojoj se objašnjava da nije poslije ikjindije mekjruh, pokuđeno, ružno naklanjavati propuštene molitve) i slično njima.

 

            A rekao je Kjurejb od Umu Selemete: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije popodneva dva naklona (rekjata), i rekao je: "Zabavili (smeli, spriječili) su me (neki) ljudi iz (plemena) Abdul-Kajs od dva naklona (rekjata) poslije podne (od podnevskog sunsuneta, pa sam ga sada naklanjao)."."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, rekao je: pričao mi je moj otac da je on čuo Aišu, rekla je:

 

            "Tako mi (Allaha) koji je odveo njega (Muhameda a.s., tj. Tako mi Onoga koji ga je odveo sa ovoga svijeta, a to znači: Koji ga je usmrtio) nije ostavljao njih dva (dva rekjata poslije ikjindije sve do časa) dok se je sreo (sa) Allahom, a nije se sreo (sa) Allahom - uzvišen je (On, Allah) - dok (nije) oteščao od molitve (dok mu nije bilo poteškoća klanjati usljed bolova), i klanjaše (tada) mnogo od svoje molitve sjedeći (tj. i tada je klanjao mnogi dio molitve sjedeći)."  Misli (ona, Aiša pod riječima "nije ostavljao njih dva" - misli na) dva naklona poslije popodneva (tj. neobaveznu molitvu od dva rekjata poslije ikjindijskoga farda)." I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja, rekla je dalje Aiša, da) klanja njih dva, a neće (tj. a nije) klanjao njih dva u bogomolji (iz) bojazni da (ne) otešča (ne oteža) svojoj sljedbi, a voljaše (tj. a on je volio sve ono) što olakšava njima." 

 

(Hanefijska pravna škola smatra da je ta molitva bila lična svojstvenost Muhameda a.s., a to znači on ju je vršio, a zabranjivao, branio je drugima da je vrše).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: izvijestio me moj otac, rekao je: rekla je Aiša:

 

            "O sine moje sestre, nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva padanja ničice poslije (farda - obavezne molitve) popodneva (ikjindije) kod mene nikad."

 

            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, rekao je: pričao nam je Šejbanija, rekao je: pričao nam je Abdurahman, sin El-Esveda, od svoga oca, od Aiše, rekla je:

 

            "Dva naklona (rekjata) nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) ostavlja (pušta, da ne klanja) njih dva tajno, a ni javno: dva naklona (dva rekjata) prije (farda) jutra (sabaha) i dva naklona (dva rekjata) poslije popodneva (tj. poslije farda ikjindije)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebu Ishaka, rekao je: vidio sam El-Esveda i Mesruka (da) njih dva svjedoče na (to da) je Aiša rekla:

 

            "Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) dođe meni (ni) u (jednom) danu poslije popodneva (ikjindije, pa postupi drukčije) osim (tako da) je klanjao dva naklona (dva rekjata)."

 

GLAVA

 

uranenja, uranjenja (žurenja) sa molitvom u danu oblaka.

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, a on je sin Ebu Kjesira, od Ebu Kilabeta da je Ebul-Melih pričao njemu, rekao je:

 

            "Bili smo sa Burejdetom u (jednom) oblačnom danu, pa je rekao: Poranite sa molitvom, pa (tj. jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je ostavio molitvu popodneva (ikjindiju), propao je (pokvario se, uništio se) njegov posao (njegov rad)."

 

GLAVA

 

poziva (na molitvu) poslije odlaska vremena (tj. poslije isteka vremena molitve u kojem je trebala biti obavljena).

 

            PRIČAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, rekao je: pričao je nama Muhamed, sin Fudajla, rekao je: pričao nam je Husajn od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga oca, rekao je:

 

            "Putovali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći, pa je rekao neki (dio) naroda (ljudi): Da se odmorio s nama (bilo bi nam lakše putovati dalje, tj. Zašto se ne bi odmorio s nama; Zašto nas ne odmoriš ovo do zore, ovo na kraju noći?), o poslaniče Allaha! Rekao je: "Bojim se da (ne) zaspete od molitve (tj. da prespavate vrijeme jutarnje molitve - sabaha)." Rekao je Bilal: "Ja ću vas probuditi (kada bude vrijeme molitve)." Pa su se pospuštali (na strane svojih tijela

, nauznačke, tj. Pa su polijegali, legli), a prislonuo je Bilal svoja leđa k svojoj jahaćoj životinji (tj. uz svoju devu), pa su ga savladala njegova dva oka pa je zaspao. Pa se probudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a već se rodila (pokazala) obrva (jedan dio) Sunca, pa je rekao: "O Bilale, gdje je (ono) što si rekao (da ćeš nas probuditi)?" Rekao je: "Nije se bacilo (Nije se desilo, ni jedno, ili nikakvo) spavanje slično njemu (slično ovome) nikada." Rekao je (Muhamed a.s.):

 

            "Zaista Allah je uzeo vaše duše (tj. vaše budnosti) kada je htio, a vratio ih je na vas (tj. vama) kada je htio. O Bilale, ustani pa pozovi ljude molitvi (ili: oglasi ljudima molitvu, prouči ezan)." Pa se očistio (Muhamed a.s. i ostali narod), pa pošto se uzdiglo Sunce i sasvim pobijelilo (tj. počelo jako da grije), ustao je pa je klanjao."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je klanjao sa ljudima zajednički poslije odlaska (izlaska pravog) vremena.

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, da je Umer, sin Hataba, došao (na) dan Handeka (tj. na dan kada se kopao rov oko Medine pred borbu, zvanu "Handek" - borba preko rova, iza rova, šanca - došao je Umer) poslije (nego) što je zašlo Sunce, pa je počeo (da) psuje (grdi) nevjernike Kurejševića, rekao je:

 

            "O poslaniče Allaha, nisam bio blizu (da) klanjam popodnev (ikjindiju) dok je bilo blizu Sunce (da) zađe."  (Ove riječi Umera dvojako shvataju komentatori: jedni kažu da se može razumjeti da je ugrabio da klanja ikjindiju prije sunčanoga zalaza, za

laska, a drugi kažu: nije klanjao.) Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam je klanjao (ni ja, ili ja)." Pa smo ustali k Buthanu (tj. otišli smo do doline Buthan, u dolinu Buthan), pa se očistio (abdestio, uzeo abdest) za molitvu (Vjerovijesnik a.s.) i očistili (abdestili) smo se mi za nju, pa je klanjao popodne, popodnev (ikjindiju) poslije što je zašlo Sunce, zatim je klanjao poslije nje (ikjindije, popodnevne molitve) sutonsku molitvu (ahšam, akšam).

 

GLAVA:

 

Ko je zaboravio (neku) molitvu (da obavi), pa neka klanja kada se sjeti nje, a neće povraćati (tj. neće ponovno klanjati onih molitava koje je klanjao u vremenu koje je proteklo od vremena zaboravljene molitve do vremena sjećanja na zaboravljenu molitvu - neće, dakle, klanjati ništa drugo) osim tu (zaboravljenu) molitvu.

 

            A rekao je Ibrahim: "Ko je ostavio jednu molitvu dvadeset godina (ili po tumačenju nekih: prije dvadeset godina), nije povratio (tj. neće povratiti - ponovno klanjati ništa drugo) osim tu jednu molitvu."

 

(Ovo se iznosi zato da se pokaže neslaganje sa onim pravnicima koji tvrde da treba ponovno klanjati i sve one molitve koje je obavio u međuvremenu od zaboravljene molitve do sjećanja na tu zaboravljenu molitvu.)

 

            PRIČALI SU NAM Ebu Nuajm i Musa, sin Ismaila, rekla su njih dva: pričao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Ko je zaboravio (jednu ili neku) molitvu, pa neka klanja kada se sjeti nje. Nema pokrića (otkupa, iskupljenja) za nju (tj. njoj) osim to."  "I uspostavi (obavi) molitvu radi spominjanja (sjećanja na) Mene."."

 

(Ova zadnja rečenica je odlomak iz Kur'ana, i zadnje riječi "li zikjri - radi spominjanja - sjećanja na - Mene" shvaćaju se i tumače na mnogo načina koje nećemo, ne možemo navoditi.)

 

            Rekao je Musa: rekao je Hemam: čuo sam ga (Katadeta da) govori poslije (tj. u kasnijem pripovijedanju ovoga hadisa): "I uspostavi molitvu radi spominjanja Mene."  (Neki kažu da je Katadete u prvobitnom pričanju rekao: "Ekimissalate - Uspostavi molitvu", a poslije da je rekao: "Ve ekimissalate - I uspostavi molitvu..."). A rekao je Haban: pričao nam je Hemam, rekao je: pričao nam je Katadete, rekao je: pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (navedenom hadisu).

 

GLAVA

 

izvršenja molitava: prve, pa prve (tj. izvršenja molitava po redu: prve, pa onda one iza nje koja dođe po redu kao prva kada se radi o prošlim, propuštenim molitvama, a, u slučajevima kada nema mnogo prošlih molitava, i kada se radi o prošlim molitvama i molitvi čije vrijeme još traje, i u čijem se vremenu želi izvršiti i prošla molitva i molitva čije vrijeme još traje).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: pričao nam je Jahja, on je sin Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Džabira, rekao je:

 

            "Počeo je Umer (da na) dan Handeka psuje njihove nevjernike, i rekao je: "O poslaniče Allaha, nisam bio blizu (da) klanjam popodnev - ikjindiju (sve do časa) dok je zašlo (Sunce)." Rekao je: "Pa smo odsjeli (u) Buthan, pa je klanjao poslije što je zašlo Sunce, zatim je klanjao sutonsku molitvu (ahšam ili kako je kod nas uobičajilo da se zove akšam)."

 

GLAVA

 

(onoga) što se mrzi od noćnoga razgovora (tj. kao što je noćni razgovor u sijelu) poslije večernje molitve - jacije. (Misli se na dozvoljeni, obični razgovor.)

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je 'Avf, rekao je: pričao nam je Ebul-Minhal, rekao je: otišao sam sa svojim ocem k Ebu Berzetu Eslemiji, pa je rekao njemu moj otac: "Pričaj nam kako je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja propisanu (molitvu, tj. kako on klanjaše obaveznu, fard molitvu)?" Rekao je:

 

            "Klanjaše podne, a (to) je ona koja (je ta što) nazivate nju prva (molitva), kada sklizne Sunce (sa merdijana na zapadnu stranu merdijana); a klanja popodnev (ikjindiju), zatim se vrati jedan (od) nas k svojoj porodici u najkrajnjem (dijelu) Medine, a Sunce je živo." A zaboravio sam (kaže Ebul-Minhal) šta je rekao (Ebu Berzete) u (vezi, u odnosu na) sutonsku (ahšamsku, akšamsku) molitvu. Rekao je (dalje Ebu Berzete): "I voljaše (tj. I volio je Muhamed a.s.) da odgodi večernju molitvu (jaciju)." Rekao je: "I mržaše, mrziše (tj. I mrzio je Muhamed a.s.) spavanje prije nje (jacije - večernje molitve) i razgovor (pričanje) poslije nje (poslije jacije). I odsukivaše se (tj. okrećaše se, odlažaše, odlazio je) od molitve jutra (sabaha) kada pozna (tj. raspozna, prepozna) jedan (od) nas svoga druga (koji kraj njega sjedi, jer se razvidi). I (imaše, imao je običaj da) uči od šezdeset do stotinu (odlomaka iz Kur'ana)."

 

 

GLAVA

 

noćnog razgovora (u sijelu, na sijelu) o pravu (ili: o razumijevanju) i dobru poslije večernje molitve - jacije (tj. GLAVA iz koje se vidi da nije mekjruh - pokuđeno, ružno ni poslije jacije sijeliti u cilju razgovora o nečemu dobrom).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Sabaha, rekao je: pričao nam je Ebu Alija Hanefija, rekao je: pričao nam je Kurrete, sin Halida, rekao je:

 

            "Iščekivali smo Hasena (Basriju u bogomolji da po običaju održi noćno predavanje), i usporio je na nas (tj. usporio nam je, zakasnio nam je, odocnio nam je dotle) dok smo (da smo) se približili vremenu njegovog ustajanja (tj. vremenu kad bi obično završio predavanje i ustajao da ode iz bogomolje), pa je (najzad) došao pa je rekao: "Pozvali su nas ovi naši susjedi (pa sam zbog toga usporio, okasnio, zakasnio, odocnio)." Zatim je rekao: rekao je Enes: "Pogledali (tj. Iščekivali) smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći (dotle) dok je bilo polovina (te) noći dospjela nju (noć), pa je došao pa je klanjao nama, zatim je govorio nama pa je rekao: "Zar ne (Pazite)! Zaista su (neki) ljudi već klanjali, zatim su zaspali, a zaista vi ste neprestano bili u molitvi dok ste iščekivali molitvu." I zaista narod (ljudi, ovo sada Haseni Basrija na osnovu navedenog hadisa postavlja opće pravilo) će neprestano biti sa dobrom (u dobru) dok iščekuju dobro. Rekao je Kurrete: On (tj. ovaj  govor Hasenov) je od hadisa (iz hadisa) Enesa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Salim, sin Abdullaha sina Umera, i Ebu Bekjr, sin Ebu Hasmeta, da je Abdullah, sin Umera, rekao:

 

            Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu večeri (jaciju) u zadnjem (pri) kraju svoga života, pa pošto je pozdravio (predao selam), ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Vidite li ovu vašu noć?! Pa zaista početak sto (godina od ove noći kada nastupi) neće ostati od (onoga) ko je on danas na površini zemlje (ni) jedan (čovjek)." Pa su pogriješili (pogrešno shvatili, protumačili) ljudi u (tumačenju) govora poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (pribjegavajući) k (onome) što pričaju u ovim pričanjima o (tim) sto godina (da će biti propast svemira i slično tome), a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo (to da) neće ostati od (onih) ko je on toga dana bio (živ) na površini zemlje htijući s time (da rekne to) da će ona (ta stotina godina do početka nove stotine godina) poderati (usmrtiti) to pokoljenje (kaže Abdullah, sin Umera).

 

GLAVA

 

noćnog razgovora (na ili u sijelu) sa porodicom i gostom.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: pričao nam je Mu'temir, sin Sulejmana, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao nam je Ebu Usman od Abdurahmana, sina Ebu Bekjra, da su "drugovi natkrivenog prostora" bili siromašni ljudi, i da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ko je (takav da) je kod njega jelo dvojice (tj. Ko ima hrane za dvojicu), pa neka odvede trećega (tj. neka povede sa sobom jedno lice ko je će biti u društvu, kao treći učesnik u jelu, dvojice, a to znači neka jelo dvojice razvuče, razdijeli na trojicu), a ako je (ili ako su) četvorica (obezbjeđena), pa pet ili šest (osoba neka tu hranu jedu, a ne samo četiri); i da je Ebu Bekjr doveo trojicu (od "drugova natkrivenog prostora - pred džamijom"). Pa je odveo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, desetoricu. Rekao je (Abdurahman): Pa ono je (stanje u kući Ebu Bekjra bilo tada takvo da smo u kući bili:) ja, i moj otac, i moja majka - pa neću (pravo) znati (kaže Ebu Usman, da li) je rekao (Abdurahman): i moja žena i poslužitelj (koji je bio zajednički) između nas i između kuće (ili sobe) Ebu Bekjra; i da je Ebu Bekjr večerao kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je ostao gdje se klanjala večernja molitva (jacija). Zatim se vratio (k Vjerovijesniku a.s. u kuću), pa je ostao dok je večerao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došao (tek tada svojoj kući) poslije (tj. nakon) što je prošlo od noći što (tj. koliko) je htio Allah dž.š. Rekla mu je njegova žena: "A šta te zadržalo od tvojih gostiju - ili je rekla: od tvoga gosta?" Rekao je: "A zar nisi dala večeru njima?" Rekla je: "Nisu htjeli dok (ti ne) dođeš. Već su se izlagali (večeri, tj. Već su se nudili, nuđeno im je), pa nisu htjeli." Rekao je (Abdurahman): "Pa sam otišao pa sam se sakrio." Pa je rekao (Ebu Bekjr sinu Abdurahmanu): "O neznalico (ili: O nitkove, zlikovče)!" Pa je kleo (mene zbog gostiju vičući: osječen ti bio nos, uši i usne - "džedde'a": osjeći nos, uho, i usnu; ali znači i vikati: odsjekao ti se nos, uho i usna - dakle, pa je kleo da budem unakažen) i psovao je, i rekao je (onda gostima): "Jedite, ne prijatno! (tj. neće vam biti prijatno kad je ovako zakasnilo; ili: ne bilo vam prijatno kad niste htjeli da jedete čim su vas ponudili prvi puta)." Pa je (dalje) rekao: "Tako mi Allaha neću ga (toga jela) jesti nikada." "I zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. I kunem se Allahom, kaže Abdurahman) ne uzimasmo (ni jednoga) zalogaja (drukčije) osim (tako da se desi to da) se poveća (ono jelo iz niže njega, tj. ispod zalogaja čim ga uzmeš, jelo se povećava, raste, naraste) više od njega (od zalogaja), rekao je (Abdurahman) dok su se zasitili (najeli gosti), a postala je (ona hrana) mnogobrojnija od (onoga) što je bila prije toga (tj. bilo je jela, hrane više poslije završenog jedenja, jela nego prije početka jela, jedenja). Pa je pogledao k njoj (hrani) Ebu Bekjr, pa kadli je ona kao što je (i bila) ona, ili je mnogobrojnija od nje (tj. od sebe, ili je ima i više), pa je rekao svojoj ženi: "O sestro Firasovića, šta je ovo?" Rekla je: "Ne (tj. Zar ne, Pazi)! Tako mi stalnosti (tj. veselosti) moga oka zaista ona je sada mnogobrojnija od nje (tj. od sebe) prije toga (prije jedenja) za tri puta." Pa je jeo od nje (tj. nju tu hranu) Ebu Bekjr (sam; a ono što se zakleo da je neće jesti nikada, to se odnosilo na to da je neće jesti s njima zajedno nikada), i rekao je: "Bilo je to samo od satane (šejtana)." Misli (na) svoju zakletvu (tj. da ga je satana zaveo da se zakune da je neće jesti). Zatim je jeo od nje (tj. od one hrane jedan) zalogaj, zatim je odnio nju (onu hranu) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvanula kod njega. I bio je između nas (muslimana) i između (nekog) naroda (tj. nekih ljudi, nekog plemena jedan) ugovor (o primirju), pa je prošao rok (ugovora, pa su oni došli da pregovaraju) pa smo rastavili (razdijelili sve pridošle na) dvanaest ljudi (tj. na dvanaest grupa stavivši svakoj grupi na čelo po jednog njihovog čovjeka), sa svakim čovjekom od njih (bili) su ljudi - Allah je znaniji (od svakog, tj. Allah najbolje zna) koliko je sa svakim čovjekom (bilo ljudi) - pa su jeli od nje (od one hrane Ebu Bekjra) svi. Ili kao što je rekao (Abdurahman).

 

(Ovo je sumnja pripovjedača ovog hadisa Ebu Usmana, koji ne tvrdi da je sve pouzdano zapamtio, pa ovom zadnjom rečenicom "Ili kao što je rekao (Abdurahman)", hoće da izrazi ovo: Sve što sam sada ispričao, desilo se ovako; ili onako kao što je rekao, ispričao Abdurahman meni, ali ja nisam sve dobro zapamtio, ili razumio ili ispričao.)

 

KNJIGA (MOLITVE) PETKA-DŽUME)

 

(tj. KNJIGA molitve koja se obavlja samo u petak, dakle jedanput sedmično –

                                                     

GLAVA

 

uzakonjenosti (obavezne, neizostavne dužnosti molitve) petka zbog govora Allaha, uzvišen je (On, Allah): ".... kada se je dozivalo (tj. kada se poziva) za molitvu od dana petka, pa žurite (trčite) k spominjanju Allaha, a ostavite (u taj čas) kupoprodaju. To vam je bolje za vas ako ste bili (takvi da) znate (ako znadijaste, ako znate)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb, rekao je: pričao nam je Ebu Zinad da je Abdurahman, sin Hurmuza, Aaredž, slobodnjak Rebi'ata, sina Harisa, pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

            "Mi smo zadnji prestizači (tj. zadnji po postanku na ovome svijetu, a po stepenu i počasti za dobra djela bićemo prestizači, pobjednici, prvi na) sudnjem danu, ali oni (su ti što) se njima dala knjiga (od Boga) prije nas. Zatim ovo je njihov dan koji se uzakonio (naredio, zapovjedio) njima (tj. petak kao sedmični praznik bio je određen i njima, Židovima i kršćanima), pa su se razišli u njemu (u pogledu njega), pa je naputio nas Allah njemu (petku); sljedbenici (slijedioci): Židovi sutra (tj. u subotu), a kršćani poslije sutra (tj. prekosutra, u nedjelju imaju sedmični praznik, sedmičnu zajedničku molitvu)."

 

(Petak se u arapskom jeziku kaže: "jevmul - džumu'ati", a to znači: "dan skupa, sastanka skupljanja, sakupljanja", pa se u tom smislu može i treba shvatiti navedeni hadis. Kršćanima je bilo zapovjeđeno da se jedan dan u sedmici sastanu i da obavljaju zajedničku sedmičnu molitvu pa se nisu složili u tome koji je to dan, i najzad su uzeli nedjelju. To bi imale da znače gornje riječi: "..... ovo je njihov dan koji se uzakonio njima pa su se razišli u njemu,.....".)

 

GLAVA

 

vrijednosti kupanja (u) petak; i da li je (dužnost) na dijete da prisustvuje (molitvi) petka (petkom) ili (na) žene (tj. i da li i žene treba da idu na molitvu petka).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada je došao (tj. Kada hoće da dođe, da ide) jedan (od) vas (na molitvu) petka, pa neka se okupa."  (Veli se da izraz: "... jedan (od) vas...." obuhvata sve sljedbenike islama bez obzira na pol i doba starosti, dakle i djecu i žene.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esme, rekao je: pričao nam je Džuverijete od Malikja, od Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od Ibnu Umera da je Umer, sin Hataba, dok je on (bio) stajač (dok je stajao) u govoru (tj. dok je držao govor) petkom, kadli je unišao (kad uđe u bogomolju jedan) čovjek od prvih iseljenika (emigranata) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je dozvao Umer:

 

            "Koji je ovo čas?" (Prijekorno pitanje, tj. "Kamo tebe ranije?" Veli se da je taj čovjek bio Usman, sin Afana r.a.) Rekao je (onaj čovjek Umeru opravdavajući se): "Zaista ja sam se zabavio (zadržao, spriječio, tj. bio sam zaposlen toliko), pa se nisam obrnuo (vratio, tj. išao sa posla ni) k svojoj porodici, dok sam čuo pozivanje (na molitvu, dok sam čuo ezan; ili: dok nisam čuo ezan), pa nisam povećao (tj. pa nisam više radio kad sam čuo poziv nego to) da sam se očistio (običnim čišćenjem za molitvu - abdestio)." Rekao je (Umer opet prijekorno): "I čišćenje još (jedino, samo), a već si znao (tj. a već znaš) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedaše kupanje (petkom da se obavi)."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Safvana, sina Sulejma, od Ata'a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kupanje dana petka (tj. Kupanje u petak; Kupanje petkom) je dužnost na svakoga zreloga (polno, koji ima poluciju)."

 

(Hanefijska pravna škola smatra da to ne znači obavezna dužnost, nego da je to dužnost koju je lijepo i pohvalno izvršavati.)

 

GLAVA

 

mirisa zbog petka (tj. namirisavanje petkom).

 

            PRIČAO NAM JE Alija, rekao je: pričao nam je Haremija, sin Umareta, rekao je: pričao nam je Šubete od Ebu Bekjra, sina Munkjedira, rekao je: pričao mi je Amr, sin Sulejma, Ensarija, rekao je: svjedočim na Ebu Seida (da) je rekao: svjedočim na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao:

 

            "Kupanje petkom je dužnost na svakoga zreloga, i da očisti zube i da dotakne (kakvoga) mirisa (da se namiriše) ako je našao (tj. ako bude imao mirisa)." Rekao je Amr: "Što se tiče kupanja, pa svjedočim da je ono dužnost. A što se tiče čišćenja zuba i (upotrebe) mirisa, pa Allah je znaniji, je li dužnost ono ili ne, ali ovako je u hadisu (rečeno)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): On (tj. pripovjedač gornjega hadisa Ebu Bekjr, sin Munkjedira) je brat Muhameda, sina Munkjedira (koji se takođe naziva i nadimkom Ebu Bekjr kao i taj njegov brat, ali se naziva i svojim imenom Muhamed), a nije se imenovao (tj. ne naziva se svojim pravim imenom) ovaj Ebu Bekjr (brat Muhamedov). Predao ga je (gornji hadis) od njega (Ebu Bekjra, sina Munkjedira, brata Muhameda) Bukjejr, sin Ešedža, i Seid, sin Ebu Hilala, i brojnost (tj. skupina ljudi, i još nekoliko ljudi). A bio je Muhamed, sin Munkjedira, (svojstva da) se nadimči (tj. nazivaše se nadimkom) sa Ebu Bekjr i (sa) Ebu Abdullah.

 

GLAVA

 

vrijednosti petka.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, sina Abdurahmana, od Ebu Saliha Semana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Ko se okupao petkom kupanjem (kojim se čisti od) nečistoće (nastale izljevom muškog sjemena, polucijom), zatim je otišao (zatim ode odmah u bogomolju gdje će se klanjati molitva petka - džuma), pa kao da je žrtvovao devu (kamilu); a ko je otišao (ko ode) u drugome času (poslije kupanja), pa kao da je žrtvovao kravu; a ko je otišao u trećem času, pa kao da je žrtvovao (ova riječ u svim navedenim i sljedećim rečenicama doslovno znači: približio, prinio na žrtvenik) rogatoga ovna; a ko je otišao u četvrtom času, pa kao da je žrtvovao kokoš; a ko je otišao u petom času, pa kao da je žrtvovao jaje. Pa kada je izašao vođa (na govornicu), prisustvuju (tj. pristupe) anđeli (meleki, koji su imali dužnost da popisuju one koji dolaze na molitvu petka - džumu, dakle ti anđeli prestanu pisati ljude, i pristupe da) slušaju opomenu (tj. prediku, vaz, govor imama, vođe u molitvi koji petkom prije molitve mora da održi propovjed kojom opominje i podstiče na vjerske dužnosti).

 

GLAVA.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (imao i ovakav jedan slučaj):

 

            Dok on govori petkom (na govornici), kadli je unišao (tj. kadli uniđe, uđe jedan) čovjek, pa je rekao Umer: "Zašto se zadržavate (toliko) od molitve (petkom)?" Pa je rekao (onaj) čovjek: "Nije ono (zadržavanje trajalo ništa više) osim (toliko) da sam čuo dozivanje (poziv- ezan) pa sam se očistio (abdestio, i odmah krenuo)." Pa je rekao (Umer): "Zar niste čuli Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je otišao (tj. kada hoće da ode, pođe, krene) jedan (od) vas k (molitvi) petka (džumi), pa neka se okupa."

 

GLAVA

 

masti (za uljepšavanje) zbog petka.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, rekao je: izvijestio me moj otac od Ibnu Vedi'ata, od Selmana Farisije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Neće se okupati (jedan) čovjek petkom, i očistiti se koliko je mogao (da izvrši) od čišćenja, i namazati se od svoje masti, ili dotaknuti od mirisa svoje kuće, zatim (da) izađe pa ne rastavi (tj. ne tiska se u bogomolji) između dvojice, zatim (da) klanja što mu se propisalo, zatim šuti kada govori vođa ( - neće nikada to sve tako izvršiti i postupiti, a da će drukčije biti nagrađen) osim (tako da) se oprostilo (ili: da će se oprostiti) njemu što (je pogriješio malih grijeha) između njega (tj. između toga petka) i između zadnjega (sljedećeg) petka."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Tavus: rekao sam Ibnu Abasu:

 

            Spominju da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Okupajte se petkom, i operite vaše glave iako niste bili nečisti (polucijom, iako se niste zanečistili polucijom), i pogodite (tj. dohvatite, uzmite štogod) od mirisa." Rekao je Ibnu Abas: "Što se tiče kupanja, pa da (tj. pa to je rekao); a što se tiče mirisa, pa neću znati (tj. pa ne znam je li to rekao)."

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me Ibrahim, sin Mejsereta, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je on spomenuo govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o kupanju petkom, pa sam rekao Ibnu Abasu:

 

            "Da li dotaknuti (čovjek kakvog) mirisa ili masti ako je bilo (toga) kod njegove porodice?" Pa je rekao: "Neću ga znati (tj. Ne znam to)."

 

GLAVA:

 

Obući će (čovjek petkom) najljepše što nađe (tj. najljepše što ima).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da je Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), vidio (jedan) ogrtač sa svilenim prugama (širokima kao kajiš, remen - to znači: "sijerae") kod vrata bogomolje (tj. prodaje se pred bogomoljom, pred samim njezinim vratima), pa je rekao:

 

            "O poslaniče Allaha, da si sebi kupio ovu (haljinku) pa je obukao petkom i za (primanje, prilikom primanja) izaslanstva kada stignu (dođu) tebi." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oblači ovo samo (onaj) ko (je takav da) nema udjela njemu u (ili: na) budućem svijetu." Zatim su došli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od nje (od takve iste vrste ogrtača) ogrtači, pa je darovao Umeru, sinu Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od njih (jedan) ogrtač, pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha, oblačiš mi ga (tj. daruješ mi ga da ga oblačim), a već si rekao o (ovakvom) ogrtaču Utarida (koji ga je prodavao prije kraćeg vremena pred bogomoljom, rekao si ono) što si rekao." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja ti ga nisam obukao zato (da) ga oblačiš (tj. nisam te odio s njim, nisam ti ga dao kao odjeću zato da ga nosaš, da ga upotrebljavaš za oblačenje, za svoju odjeću)." Pa ga je obukao (tj. Pa je taj darovani ogrtač dao za odjeću) Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (jednome) bratu svome (doslovno: što ga je imao) u Meki, idolopokloniku (tj. svome bratu koji je još bio idolopoklonik i živio u Meki).

 

 

GLAVA

 

zubočistke petkom - čišćenje (četkicom) zuba petkom.

 

(Riječi "sivakj" i "misvakj" u ili na arapskom jeziku znače naročito drvo kojim su Arapi čistili zube, a i danas neki njime to čine. To drvo raste u Arabiji i prethodno se uredi da se njime mogu čistiti zubi. U daljem tekstu to će se drvo prevoditi i nazivati sa izrazom "zubočistka", jer je to ipak nešto drugo negoli čačkalica. Izraz "zubočistka" je neobičan ali ipak, u nedostatku boljeg izraza, odgovara i pristaje za to drvo.)

 

            A rekao je Ebu Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je imao običaj da) čisti zube (zubočistkom - misvakjom).

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Da nije (toga) da bih otežao (da bih dotužio, ako bi to zapovjedio) na (za) svoju sljedbu (svojoj sljedbi), ili na ljude (tj. dotužio bih sljedbi, ili ljudima), zaista bi im zapovjedio za zubočistku (da je upotrebljavaju) sa svakom molitvom."

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Šuajb, sin Habhaba, rekao je: pričao nam je Enes, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Mnogo sam činio (tj. Mnogo činim, a to znači: Mnogo se obraćam) na vas u (vezi toga da upotrebljavate) zubočistku (misvakj)."

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Mensura i Husajna, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ustao (i u dijelu) od noći, (bio je običaja da) pere (ili trlja zubočistkom - misvakjom) svoja usta.

 

GLAVA

 

(onoga) ko je sebi očistio zube sa zubočistkom - misvakjom (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim sebe, a to znači tuđom zubočistkom, a ne svojom).

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Sulejman, sin Bilala, rekao je: rekao je Hišam, sin Urveta: izvijestio me moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:

 

            Unišao je Abdurahman, sin Ebu Bekjra, a sa njim je (bila) zubočistka (misvakj), čisti (sebi) zube sa njom, pa je pogledao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekla njemu (Abdurahmanu): "Daruj (Daj) mi ovu (tj. tu) zubočistku (misvakj)." Pa mi ju je darovao, pa sam je slomila, zatim sam je žvakala (da je isitni i udesi da se može s njome čistiti), pa sam je darovala (dala) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (sebi) čistio zube s njom (zubočistkom), a on je (za to vrijeme) prislonjač (sebe, tj. prislanja se, oslanja se) k mojim prsima (tj. na moja prsa).

 

GLAVA

 

(onoga) što se čita (uči) u molitvi zore (sabahu) petkom.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Sufjan od Sa'da, sina Ibrahima, od Abdurahmana, on je sin Hurmuza, Aaredž, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da napamet) čita (uči) u (molitvi) zore (sabahu) petkom "Elif Lam Mim. Objavljivanje...." i "Da li došlo na čovjeka...." (tj. čitaše, učio je poglavlja iz Kur'ana koja počinju sa navedenim

 riječima).

 

GLAVA

 

(molitve) petka (džume) u selima i gradovima.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Ebu Amir Akadija, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Tahmana, od Ebu Džemreta Dabu'ije, od Ibnu Abasa da je on rekao:

 

            "Zaista prva (molitva) petka (džume - što) se uspostavila petkom (stalno, redovno) poslije (molitve) petka (džume) u bogomolji poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (molitva petka - džuma) u bogomolji (plemena) Abdul-Kajs u Džuvasa - u (mjestu, selu ili naselju u jednom kraju) od Bahrejna."

 

            PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, Mervezija, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Salim, sin Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

            "Svaki (od) vas je (jedan) pastir (nečega, tj. zadužen je da o nečemu vodi brigu, da nešto čuva kao što pastir, čoban čuva stado, ovce)." A povećao je Lejs (tj. više, opširnije je pričao Lejs rekavši): rekao je Junus: pisao je Ruzejk, sin Hukjejma, k Ibnu Šihabu, a ja sam sa njim tada (bio) u Vadil-Kira-u (to je grad u Hidžazu prema Siriji): "Da li vidiš (tj. Da li smatraš za potrebno) da uspostavljam molitvu petka (džumu)?" A Ruzejk je (tada bio) namjesnik na zemlji (ili: nad zemljom što) ju (je) radi (obrađuje), i u njoj (u toj zemlji bila) je skupina od (stanovnika) Sudana i (drugih) osim njih; i Ruzejk je tada (bio zapovjednik) na Ejli (tj. nad gradom Ejlom). 

 

(Grad Ejla je mjesto u Arabiji na morskoj obali.) 

 

(U stvari Ejla je grad koji je nekad postojao na obali Crvenog Mora, ali sada ne postoji. Ruzejk je bio zapovjednik Ejle i namjesnik za područje oko Ejle. To područje je i obrađivao, pa je zato i pitao pismenim putem Ibnu Šihaba da li treba na zemlji, tj. u selima i naseljima izvan grada Ejle uspostaviti da se klanja molitva petka - džuma.)

 

            Pa je pisao Ibnu Šihab, a ja slušam (čujem, kaže Junus, tj. čujem kako Ibnu Šihab diktira svome pisaru pismo Ruzejku u kojem) zapovijeda njemu da uspostavi molitvu petka (džume), (i još) izvješćuje njega da je Salim pričao njemu da Abdullah, sin Umera, govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Svaki (od) vas je (jedan) pastir, i svaki (od) vas je pitan (tj. odgovoran) o svome stadu (za svoje stado): vođa (rukovodilac) je pastir i pitan (odgovoran je) za svoje stado (za svoje potčinjene); i čovjek je pastir u svojoj porodici i on je pitan (odgovoran) za svoje stado; i žena je pastirica u kući svoga muža i pitana (odgovorna je) za svoje stado; i sluga je pastir u imanju svoga gospodara i pitan (odgovoran je) za svoje stado." Rekao je: "I mislim da je već (još) rekao: i čovjek je pastir u imanju svoga oca i (biće) pitan za svoje stado; i svaki (od) vas je pastir i (biće) pitan (odgovoran) za svoje stado."

 

GLAVA:

 

Da li je na (onoga) ko nije prisustvovao (molitvi) petka (džumi, dužnost) kupanje (pa bio taj, bilo da je) od žena, i djece i (neko drugi) osim njih (tj. bio on čovjek, bilo da je žena ili dijete).

 

            A rekao je Ibnu Umer: "Kupanje je samo (dužnost) na (onoga) ko (je taj što) je dužnost na njega (molitva) petka (džuma).

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Salim, sin Abdullaha, da je on čuo Abdullaha, sina Umera, (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

            "Ko je došao od vas (tj. Ko hoće da ide od vas na molitvu) petka (džume), pa neka se okupa."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Safvana, sina Sulejma, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kupanje (u) danu petka (petkom) je dužnost na svakoga zreloga (polno, tj. koji ima poluciju)."

 

            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Vuhejb, rekao je: pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Mi smo zadnji (postankom i po dobijanju, dobivanju objave, a) prestizači (tj. a prvi po vrlinama na) sudnjem danu. Dobili su (oni, Židovi i kršćani od Uzvišenog Boga) knjigu prije nas, a mi smo je dobili (a nama se dala) poslije njih, pa ovo je dan (petak) koji (je taj što) su se razišli (ili: prepirali) u (vezi) njega, pa je naputio nas Allah (da ga mi uzmemo kao sedmični praznik), pa sutra (sutradan) je za Židove (tj. subota), a poslije sutra (tj. prekosutra, nedjelja) je za kršćane." Pa je zašutio, zatim je rekao: "Dužnost je (tj. Pravo je, treba) na svakoga muslimana da se okupa u svakih sedam dana (u jednom) danu (tj. jedan dan, jednoga dana u svako sedam dana tako da) opere u njemu svoju glavu i svoje tijelo." Predao ga je Eban, sin Saliha, od Mudžahida, od Tavusa, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za Allaha je, uzvišen je (On), (tj. Bogu Uzvišenom pripada, ili: Uzvišeni Bog ima) na svakom muslimanu pravo da se okupa (musliman) u svakih sedam dana (jednoga) dana."

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Šebabete, pričao nam je Verka' od Amra, sina Dinara, od Mudžahida, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

            "Dozvolite ženama u noći (da i one idu) k bogomoljama (a kada mogu po noći, zašto ne mogu po danu, a to znači da bi trebale da idu i petkom)."

 

            PRIČAO JE NAMA Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:

 

            Bila je (jedna) žena (supruga) Umera (običaja da) prisustvuje molitvi jutra (sabahu) i večeri (jaciji) u skupini u bogomolji (džamiji), pa se reklo njoj: "Zašto izlaziš, a već znadeš da Umer mrzi (ne odobrava) to, i ljubomoran je?!" Rekla je: "A šta ga sprečava da mi zabrani?" Rekao je: "Sprečava ga govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne sprečavajte robinje Allaha (da odlaze u) bogomolje Allaha."

 

(Veli se da je toj ženi bilo ime 'Atikjetu.)

 

GLAVA

 

dopuštenja (ili: olakšanja) ako nije prisustvovao (molitvi) petka (džumi) u (po) kiši (tj. u kišnom danu).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Ismail, rekao je: izvijestio me Abdul-Hamid, drug Zijadije, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Harisa, sin strica Muhameda (strica Muhamedova, Muhameda) sina Sirina, rekao je Ibnu Abas svome pozivaču (mujezinu, na molitvu petkom - džumi) u kišovnom (kišovitom) danu: "Kada si rekao (tj. Kada rekneš, kažeš, izgovoriš): "Svjedočim da je Muhamed poslanik Allaha!", pa ne reci: "Dođi na molitvu!" Reci (mjesto toga ovo): "Klanjajte u vašim kućama." Pa kao da su ljudi držali ružnim (tj. osuđivali ovaj postupak Ibnu Abasa). Rekao je (Ibnu Abas): "Činio je njega (tj. ovaj postupak prije mene onaj) ko je (taj što je) on bolji od mene. Zaista molitva petka (džuma) je dužnost (odsječna, odlučna), a zaista ja sam mrzio (tj. nisam želio) da vas stavljam u poteškoću (da vam otežavam) pa (da) idete u blatu i sklizavici."

 

GLAVA

 

od gdje (odakle, iz kojega udaljenja, daljine) će se dolaziti molitvi petka (džumi), i na koga je ona dužnost zbog govora Allaha, uzvišen je (On): ".... kada se dozivalo (pozvalo) za molitvu od dana petka, pa potrčite k spominjanju Allaha...."

 

            A rekao je Ata': "Kada si bio u sakupljenom (sabranom, tj. velikom) selu, pa se dozivalo za molitvu od dana petka (za džumu), pa dužnost je na tebe da joj prisustvuješ: čuo si dozivanje (poziv) ili ga nisi čuo (tj. čuo ti ezan ili ne čuo)." A bio je Enes, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), u svome dvorcu (nekih) vremena (bio je običaja da) uspostavi (tj. da klanja) molitvu petka (džume), a (nekih) vremena neće uspostaviti (klanjati) molitvu petka (džume, tj. a nekada ne klanjavaše molitve petka). A on (njegov dvorac) je u Zaviji (selu udaljenom od Basre) dva fersaha.

 

("Fersah" je mjera koja po starijim tumačima ima tri "mila", a "mil" je četiri hiljade koraka. U pogledu ove verzije o Enesu ima više tumačenja. Jedni kažu da je nekad klanjavao, klanjao džum'u, ali u dvorcu sa onima što su bili sa njim, a drugi klanjavaše je u bogomolji grada Basre, a ne u svome dvorcu. Nekad je nije klanjao jer je smatrao da je nije dužan klanjati zbog velike udaljenosti. Udaljenost je iznosila dva fersaha, pa prema tome ko je toliko udaljen od grada, nije dužan klanjati džum'u. Dva fersaha bi iznosila dvadeset i četiri hiljade koraka.)

 

            PRIČAO NAM JE Ahmed, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Vehba, rekao je: izvijestio me Amr, sin Harisa, od Ubejdulaha, sina Ebu Džafera, da je Muhamed, sin Džafera sina Zubejra, pričao njemu od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je:

 

            Bili su ljudi (običaja da) se redaju (smjenjuju, tj. da naizmjenično dolaze na molitvu, jedni jedne sedmice, a drugi druge) petkom iz svojih stanova (prebivališta) iz Avalija."

 

(Avali je ime kraja iz okolice Medine).

 

            Pa dolaze u prašini (tj. u vrijeme kada je bio put prašljiv), pogodi ih prah (prašina, upraše se) i znoj, pa izlazi iz njih znoj. Pa je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek od njih, a on je kod mene, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da ste se vi očistili za ovaj vaš dan!" (To jest: Da ste se od prašine i znoja očistili u ovom vašem danu, bilo bi ljepše.)

 

GLAVA:

 

Vrijeme (molitve) petka (džume) je kada je otišlo (prošlo kulminacionu tačku) Sunce, a takođe se predaje (prenosi to) od Umera, i Alije, i Nu'mana, sina Bešira, i Amra, sina Hurejsa, bio zadovoljan Allah od njih (s njima).

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Seida, da je on pitao Amretu o kupanju petkom, pa je rekla: rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje (s njom):

 

            Bili su ljudi sluge njihovih (tj. svojih) osoba (a to znači: sami sebe su posluživali, sami sebi su radili svoje poslove); i bili su, kada su odlazili k molitvi petka (džumi), (bili su) odlazili (odlazili bi) u svojim oblicima (tj. s posla su odlazili odmah onako u bogomolju), pa se reklo njima: "Da ste se okupali!"

 

            PRIČAO NAM JE Surejdž, sin Numana, rekao je: pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Usmana, sina Abdurahmana sina Usmana, Tejmije, od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavaše (klanjao je molitvu) petka (džume) kada se nagne (krene) Sunce (na zapad iz kulminacione tačke).

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Humejd od Enesa, rekao je:

 

            Bili smo (običaja da) poranimo (tj. iđasmo, išli smo rano od kuća) u petak (tj. u bogomolju petkom), a spavasmo (spavali smo, ili: odmarasmo po danu) poslije (molitve) petka (džume).

 

GLAVA:

 

Kada se pojačala (zažestila, upekla) vrućina petkom.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija, rekao je: pričao mi je Haremija, sin Umareta, rekao je: pričao nam je Ebu Haldete, on je Halid, sin Dinara, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se (kada bi se) pojačala (zažestila) studen, (bio bi) poranio (požurio bi) sa molitvom; a kada se pojačala (zažestila) vrućina, zastudio bi (rashladio bi, tj. očekao bi da zahladi, da malo popusti vrućina, pa bi se onda bavio) sa molitvom. Misli (na molitvu u) petak. Rekao je Junus, sin Bukjejra: izvijestio nas je Ebu Haldete i rekao: "..... sa molitvom", a nije spomenuo: (u) petak. A rekao je Bišr, sin Sabita: pričao nam je Ebu Haldete, rekao je: Klanjao je sa nama (jedan) zapovjednik (molitvu u) petak (džumu), zatim je rekao Enesu, bio zadovoljan Allah od njega (s njim) (dakle pitao je Enesa r.a.): "Kako je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (postupao kada je htio da) klanja podne (tj. Kako klanjavaše podne)?"

 

(Veli se da je ovo pitanje postavio Enesu zapovjednik Hakjem, stričević Hadžadža, a i on kao i Hadžadž bi oduljivao "hutbu-propovjed", pa su mu neki prigovarali. Zbog tih prigovora je postavio upit Enesu; Kaže se da mu je Enes odgovorio da je Muhamed a.s. zimi poranio, požurio da klanja podne, a ljeti bi očekao, sačekao dok zahladni. Ali iz ovoga razgovora Enesa i zamjenika i stričevića Hadžadžova neki još zaključuju da je vrijeme molitve u petak isto kao i vrijeme podne u obične dane, a to znači pošto Sunce prođe kulminacionu tačku i skrene na zapadnu stranu merdijana, pa se ne može klanjati prije toga momenta kako to neki tvrde da se molitva petka, džuma može i prije zevala klanjati.)

 

GLAVA

 

idenja (polaska) k (molitvi) petka (na džumu); i (GLAVA) govora Allaha, veličajan je Njegov spomen: ".... pa potrčite k spominjanju Allaha...."; i (GLAVA onoga) ko je rekao: "sa'j" (ta riječ zanči: trčanje, žurenje, a znači: idenje, polaženje, trudenje, trud, nastojanje) je radenje (rad) i odlaženje zbog Njegovoga govora, uzvišen je (On): "..... i radio je za nju (za sreću na budućem svijetu) njezinim radom.....".

 

            A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima): "Zabranjena je kupoprodaja tada (u to vrijeme, kada se poziva na molitvu petka - na džum'u)." A rekao je Ata': "Zabranjeni su obrti (zanati), svi (od) njih (u to vrijeme)." A rekao je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije: "Kada je pozvao pozivač (na molitvu, mujezin ezanio na) dan petka, a on (tj. a čovjek) je putnik, pa na njega je (dužnost, dužnost mu je) da prisustvuje (molitvi petka - džumi)."

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ebu Merjema, rekao je: pričao nam je Abajete, sin Rifa'ata, rekao je: stigao me Ebu Abs, a ja idem k (molitvi) petka, pa je rekao: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

            "Ko (je takav da) su se zaprašile njegove noge, dvije (obe, ili: njegova dva stopala) u putu Allaha (tj. na Božijem putu, zabranio ga je Allah na Vatri (tj. na vatri pakla da ga kažnjavaju, pate - zabranio je da ga kažnjava, pati)."

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: pričao nam je Zuhrija od Se'ida i Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A pričao nam je Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

            "Kada se podigla (uspostavila) molitva, pa ne dolazite (ne pristupajte) joj (na način da) trčite (žurite k njoj), i dolazite joj (na način da joj) idete. Na vas je smirenost (spokojstvo, tj. Držite se spokojno, dostojanstveno), pa što ste stigli, pa klanjajte, a što vas je prošlo (mašilo), pa upotpunite (doklanjajte, nadoklanjajte)."

 

            PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, rekao je: pričao mi je Ebu Kutejbete, rekao je: pričao nam je Alija, sin Mubarekja, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, neću ga znati (tj. ne znam ga da je pričao od nekoga drugoga) osim od njegovoga (tj. od svoga) oca (od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne ustajte - prije časa - da me vidite, tj. dok ne vidite mene, i na vas je smirenost, tj. i držite se smirenosti, spokojstva.").

 

GLAVA:

 

Neka ne rastavlja između dvojice (tj. neka ne rastavlja dvojicu prolazeći između njih gazeći ih i tiskajući ih unutar džamije) petkom.

 

            PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od njegova oca, od Ibnu Vediata, od Selmana Farisije, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Ko se okupao petkom, i očistio sa sa (onim) što je mogao od čišćenja, zatim se namazao ili je dotaknuo od (kakvog) mirisa (makar malo, namirisao se), zatim je otišao (tj. došao u bogomolju) pa nije rastavio između dvojice (nije rastavio dvojicu), pa je klanjao što se propisalo njemu (da klanja), zatim kada je izašao vođa (na govornicu), šutio je (tj. slušao je on propovjed vođe) - oprostilo se njemu što je bilo između njega (toga petka) i između zadnjega petka (a neki vele: i između drugoga, tj. budućega petka što bude manjega griješenja)."

GLAVA:

 

Neće podignuti (ili: Neće podizati) čovjek svoga brata (tj. muslimana) petkom i sjesti u njegovo mjesto (tj. neće ga podignuti pa sjesti na njegovo mjesto).

 

            PRIČAO JE NAMA Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Mahled, sin Jezida, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: čuo sam Nafi'a (da) govori: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (da) govori:

 

            "Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da podigne čovjek svoga brata iz njegova mjesta sjedenja i (da) sjedne u njega (u ili na to mjesto sjedenja on umjesto svoga brata - muslimana)." Rekao sam Nafi'u: "Petkom (U petak)?" Rekao je: "Petkom (u petak) i osim njega (tj. i u ostale dane to ne treba da čini)."

 

GLAVA

 

poziva (na molitvu) petkom (ezan petkom kad je džuma).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Saiba, sina Jezida, rekao je:

 

            Bio je doziv (tj. poziv na molitvu) petkom, prvi (od) njega (tj. prvi je poziv -ezan, poziv kojim se poziva na molitvu; a drugi poziv je poziv na podizanje i stupanje u samu molitvu, a taj drugi se zove "ikamet" - pa prvi poziv je bio, tj. učio se petkom u samoj bogomolji) kada je sjeo vođa na govornicu na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa pošto je bio (tj. postao halifom) Usman, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), i umnožili se ljudi (muslimani u Medini), povećao je (Usman) treći doziv (poziv na molitvu petkom, koji se u stvari vikao, učio prvi i van bogomolje, pred bogomoljom) na Zevra-u (na Zevri).

 

(Rekao je Ebu Abdullah Buharija: Zevra' je jedno mjesto u trgu, na čaršiji, pijaci Medine. Veli se da je to mjesto na trgu bilo uzdignuto, uzvišeno. Jedni opet kažu da je to ime jednom velikome kamenu kod vrata bogomolje, drugi vele da je to uzvišenje kao minare blizu bogomolje, treći kažu to je minare, a četvrti govore da je to ime jedne visoke kuće na trgu Medine sa koje je poziv na molitvu najprvo, prvo petkom vikan, učen.)

 

GLAVA

 

jednoga pozivača petkom.

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madžišun od Zuhrije, od Saiba, sina Jezida, da je (onaj) koji je povećao (tj. dodao, uveo) treće pozivanje petkom (da je to bio) Usman, sin Afana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (a to je učinio) kada su se umnožili stanovnici Medine, i nije bio za (tj. u) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (drugi) pozivač (poziv, petkom) osim jedan (osim jednoga). A bilo je pozivanje petkom (na molitvu prije tog

a samo) kada sjedne vođa, misli (kada sjedne na) govornicu (propovjedaonicu).

 

GLAVA:

 

Odgovoriće (tj. pratiće, izgovaraće za pozivačem - mujezinom, rečenice poziva - ezana) vođa na govornici kada je čuo doziv (kada čuje poziv).

 

            PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ebu Bekjr, sin Usmana sina Sehla sina Hunejfa, od Ebu Umameta, sina Sehla sina Hunejfa, rekao je: čuo sam Muavijeta (Muaviju), sina Ebu Sufjana, a on je sjedač (sjedi) na govornici (i postupa ovako): pozivao je pozivač (ezanio je mujezin i) rekao je:

 

            "Allah je veći (od svega i svakoga), Allah je veći!", rekao je (i) Muavija: "Allah je veći, Allah je veći!"; rekao je: "Svjedočim da nema božanstva osim Allah!", pa je rekao Muavija: "I ja." Pa pošto je rekao: "Svjedočim da je Muhamed poslanik Allaha", pa je rekao (i) Muavija: "I ja." Pa pošto je izvršio pozivanje (pozivač), rekao je (Muavija): "O ljudi, zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na ovome mjestu kada je pozivao pozivač, (da) govori (Muhamed a.s. ono) što ste čuli od mene od moga govorenja (govora, tj. da izgovara ono što ste čuli da ja izgovaram)."

 

GLAVA

 

sjedenja na govornici kod pozivanja (poziva - ezana).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba da je Saib, sin Jezida, izvijestio njega da je drugo pozivanje (drugi ezan) petkom (da) ga je zapovjedio Usman kada su se umnožili stanovnici (tj. posjetioci) bogomolje, a bilo je pozivanje petkom (samo) kada sjedne vođa (na govornicu prije propovjedi).

 

GLAVA

 

pozivanja (poziva - ezana) kod govora (tj. prije govora, prije propovjedi).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida, (da) govori:

 

            Zaista poziv petkom bio je prvi (od) njega kada sjedne vođa petkom (na džumi) na govornicu u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa pošto je bilo (tako i) u vladavini Usmana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), a umnožili su se (oni, ljudi) - zapovjedio je Usman petkom treći poziv, pa se pozivao (vikao se, izgovarao se) on na Zevra-u, pa se ustalila (pa je ostala stalno) stvar na tome.

 

GLAVA

 

govora (propovjedi) na govornici.

 

            A rekao je Enes: "Govorio je (propovjedao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na govornici."

 

("Hutbetun" i "hatabe" znači govoriti nekome izravno u lice o nečemu.)

 

            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana sina Muhameda sina Abdullaha sina Abda, Karija Kurejšija Iskjenderanija, rekao je: pričao nam je Ebu Hazim, sin Dinara, da su (neki) ljudi došli Sehlu, sinu Sa'da, Sa'idiji, a već su sumnjali (ili: a već su se prepirali) o govornici (džamije Muhameda a.s. u Medini) od čega je njezino drvo, pa su ga pitali o tome, pa je rekao:

 

            "Tako mi Allaha, zaista ja sigurno poznajem od čega je ona, i zaista već sam je vidio prvoga dana (u kojem) se postavila i prvoga dana (u kojem) je sjeo na nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k (ženskoj) omsici, (jednoj, nekoj) ženi, već ju je imenovao Sehl (ali je pripovjedač zaboravio ime), (i toj ženi je poručio): "Zapovjedi tvome (svome) dječaku stolaru da napravi za mene (meni nešto od nekoliko) drveta (da) sjednem na njih kada govorim ljudima." Pa mu je zapovjedila, pa ih je napravio (načinio) od tamariska (iz mjesta) Gabe.  ("Gabetun" znači šuma, gora; ali ovdje znači ime mjesta u okolici Medine zvanoj Avali i to Gabe je prema Siriji.) Zatim ih je donio (materi), pa je poslala (ta drveta, tj. govornicu koja se imala, trebala da sastavi iz tih drveta) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio za njih pa su se postavila eto ovdje. Zatim sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je klanjao na njima, i veličao je, a on je na njima, zatim se naklonio (učinio pregib, rukju'), a on je na njima, zatim je sišao natraške pa je ničičio (učinio sedždu) u temelju (tj. u podnožju) govornice, zatim se povratio (na drva od kojih je sastavljena govornica u nastavio je klanjanje). Pa pošto je završio (klanjanje), okrenuo se ljudima pa je rekao: "O ljudi, učinio sam ovo (tj. klanjao sam na govornici) samo zato (da) se povodite za mnom i zato (da) se poučite mojoj molitvi."

 

            PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: izvijestio me Jahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me Ibnu Enes da je čuo Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

 

            Bilo je (jedno) deblo (panj palme u bogomolji što je običavao da) stane do njega (uz njega) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto se postavila njemu govornica, čuli smo za deblo (tj. u debla, u deblu, u panju da ima nešto, neki glas, ton) kao glasovi kamila (deva koje su blizu oteljaja pa stenju i ječe) dok je sišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio svoju ruku na njega (na to deblo). Rekao je Sulejman od Jahja-a, izvijestio me Hafs, sin Ubejdulaha sina Enesa, da je on čuo Džabira (da priča slučaj koji je prethodno naveden).

 

            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Salima, od njegova oca (Abdullaha, sina Umera), rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori na govornici, pa je rekao:

 

            "Ko je došao (tj. Ko hoće da dođe) k (molitvi) petka (džumi), pa neka se okupa."

 

GLAVA

 

govora (propovjedi) stojeći.

 

            A rekao je Enes: "Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori stojeći...."

 

            PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Umera, Kavaririja, rekao je: pričao nam je Halid, sin Harisa, rekao je: pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori (tj. govoraše) stojeći, zatim sjedne, zatim ustane - kao što činite (vi) sada.

 

GLAVA:

 

Okrenuće se (ili: Okreće se) vođa narodu, i okretanje (okreću se) ljudi vođi kada govori.

 

            A okrenuo se Ibnu Umer i Enes, bio zadovoljan Allah od njih (s njima, okretali su se) vođi.

 

            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Hilala, sina Ebu Mejmuneta, pričao nam je Ata', sin Jesara, da je on čuo Ebu Seida Hudriju, rekao je:

 

            Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sjedio jednoga dana na govornici, a (mi) smo sjedili oko njega.

 

GLAVA

 

(onoga) ko je rekao u govoru poslije pohvale (Allaha): "Što se tiče poslije (zahvale Bogu)....".

 

            Predao (tj. pričao) ga je Ikjrimete od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

(Predao, pričao ga je, tj. pričao je taj govor o izrazu u propovjedi: "Što se tiče poslije...".)

 

            A rekao je Mahmud: pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao nam je Hišam, sin Urveta, rekao je: izvijestila me Fatima, kći Munzira, od Esme, kćeri Ebu Bekjra, rekla je: unišla sam na (razgovor) Aiši (tj. posjetila sam je), a ljudi klanjaju. Rekla sam: "Šta je stanje (ili: stvar ovih) ljudi (tj. Šta je ljudima)?" Pa je dala znak (pokazala je) svojom glavom k nebu. Pa sam rekla: "Znak (nekakav)?" Pa je dala znak svojom glavom, to jest: "Da." Rekla je (Esma): Pa je oduljio (molitvu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vrlo (dugo tako) da se pokazala meni nesvjestica, a do moje strane (tj. uz mene) je (bila, stajala je jedna) mješina (i) u njoj voda, pa sam je otvorila pa sam počela (da) lijevam iz nje (vodu) na moju (tj. na svoju) glavu. Pa je otišao (sa molitve) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već se pokazalo (tj. izašlo iz sjene, pomrčanja, pomračenja) Sunce, pa je govorio ljudima, i zahvalio je Allahu sa (zahvaljivanjem onakvim) što je On pripadnik njega (tj. zahvalio Mu je kako treba, kako pristoji da Mu se zahvali), zatim je rekao:

 

            "Što se tiče poslije." Rekla je (Esma): I zavikale (zagalamile, zažagorile) su (neke) žene od Pomagača, pa sam se obrnula (tj. nagela, obratila) k njima zato (da) ih ušutkam (utišam da ne galame pa nisam čula šta je dalje rekao Muhamed a.s.) pa sam rekla Aiši (pitala je): "Šta je rekao?" Rekla je: rekao je: "Nema nijedne stvari (što) nisam bio (u prilici da) mi se pokazala (a da je drukčije sada bilo) osim (tako da) sam je već vidio u ovome mome mjestu (gdje sada stojim) čak raj i Vatru. I zaista ono već se objavilo k meni da ćete se vi iskušavati (isprobavati) u grobovima kao ili blizu iskušenja pomazanika Lažova (Antihrista, Dedždžala). Doći će se jednom (od) vas pa će se reći njemu: "Šta je (Kakvo je) tvoje znanje o ovome čovjeku (tj. o Muhamedu a.s.)?" Pa što se tiče vjernika, ili ubijeđenoga - sumnjao je Hišam (o tome koja je riječ upotrebljena) - pa (on) će reći: "On je poslanik Allaha, on je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, donio nam je jasnoće (jasne dokaze) i pravopuće, pa smo vjerovali, i odazvali smo se, i slijedili smo i potvrdili smo (da je to sve istina)." Pa će se reći njemu: "Spavaj dobar, već znadijasmo (već smo znali) zaista sigurno (ti) vjerovaše u njega." A što se tiče dvoličnjaka, ili sumnjaoca- sumnjao je Hišam - pa će se reći (i) njemu: "Šta je tvoje znanje o ovom čovjeku?" Pa će reći: "Neću znati (tj. Ne znam). Čuo sam ljude (da) govore (jednu) stvar (tj. govore nešto) pa sam rekao (pa sam govorio i ja onako sa njima)." Rekao je Hišam: rekla je meni Fatima (ovo) pa sam ga zapamtio osim (onoga što) je ona spomenula (ono) što će se učiniti grubo na njemu.

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mamera, rekao je: pričao nam je Ebu Asim od Džerira, sina Hazima, rekao je: čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin Tagliba, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao slučaj da) se donio (nekakav) imetak ili roblje (zarobljenici), pa ga je podjelio: pa je darovao (neke) ljude, a ostavio (bez darovanja neke) ljude. Pa mu je stiglo (tj. Pa je saznao) da (oni) koje je ostavio, kore (ljute se, zbog izostavljanja njih). Pa je zahvalio Allahu, zatim je pohvalio Njega, zatim je rekao:

 

            "Što se tiče poslije, pa tako mi Allaha zaista ja sigurno darujem čovjeka (dajem čovjeku), a ostavim (bez dara) čovjeka, a (onaj) kojega ostavljam (bez dara) je draži k meni od (onoga) kojega darujem, ali darujem (neke) ljude zato što vidim u njihovim srcima (svojstva) od nestrpljivosti i nespokojstva (ili: straha od siromaštva), a prepuštam (neke) ljude k (onome) što je učinio (dao) Allah u njihova srca od bogatstva (duha, neustrašivosti od siromaštva) i dobra. U njima je (tj. Među njih se ubraja) Amr, sin Tagliba." Pa tako mi Allaha ne volim da je za mene (tj. da je meni) za riječ poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, crvena marva (crvena goveda darovana, tj. volim što je tu pohvalnu riječ izrekao nego da mi je darovao vrlo lijepih i dobrih crvenih goveda).

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete da je Aiša izvijestila njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao jedne noći iz utrobe noći (tj. iz mraka) pa je klanjao u bogomolji. Pa su klanjali (neki) ljudi za njegovim klanjanjem (za njegovom molitvom). Pa su osvanuli ljudi pa su pričali (o tome). Pa se sakupio (druge noći broj ljudi) mnogobrojniji od njih pa su klanjali sa njim. Pa su osvanuli ljudi pa su pričali. Pa su bili mnogobrojniji stanovnici (tj. posjetioci) bogomolje treće noći, pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su klanjali sa (tj. za) njegovom molitvom. Pa pošto je bila četvrta noć, bila je nemoćna (tijesna) bogomolja od svojih stanovnika (posjetilaca, tj. nije mogla sve da primi) dok je izašao za (tj. na) molitvu jutra (sabahu). Pa pošto je završio (izvršio) molitvu zore (sabaha), okrenuo se na ljude, izgovorio je očitovanje, zatim je rekao:

 

            "Što se tiče poslije, pa zaista ono se nije sakrilo meni vaše mjesto, ali se ja bojim da se uzakoni (da se stavi u strogu dužnost ova molitva u ponoćno vrijeme) pa (da onda) obnemoćite od nje (pa da postanete nemoćni da je izvršavate)." Slijedio ga je (Ukajla) Junus.

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete od Ebu Humejda Saidije da je on izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao večerom (naveče) poslije molitve, pa je očitovao (izrekao očitovanje), i pohvalio Allaha sa (onim) što je On njegov pripadnik (tj. i pohvalio Allaha kako Mu pripada, dolikuje), zatim je rekao:

 

            "Što se tiče poslije." Slijedili su ga (Zuhriju) Ebu Muavijete i Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Ebu Humejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Što se tiče poslije." Slijedio ga (Zuhriju, ili možda Ukajla) je Adenija od Sufjana u (izrazu): "Što se tiče poslije (a ne u cijelome hadisu)."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Alija, sin Husejna, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je: ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam ga čuo kada je očitovao (izgovorio očitovanje, da) govori:

 

            "Što se tiče poslije (tj. A poslije toga,....)." Slijedio ga (Šuajba) je Zubejdija od Zuhrije.

 

            PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebana, rekao je: pričao nam je Ibnul-Gasil, rekao je: pričao nam je Ikjrimete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je:

 

            Ispeo (Popeo) se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) govornicu, a bilo je (to) zadnje sjedenje (što) ga je sjedio, savijajući (sebi, zaogrnuvši jedan) pokrivač na svoja dva ramena, već je zavio (zamotao) svoju glavu sa masnim (debelim) zavojem, pa je zahvalio Allahu i pohvalio Ga, zatim je rekao: "O ljudi, k meni!" Pa su se skupili k njemu. Zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa zaista ovo pleme od Pomagača (tj. Pomagači) su malobrojni, a mnogobrojni su ljudi (tj. muslimani koji sada primaju islam kada već nema više one opasnosti kao nekada), pa ko bude upravljao (sa nekom) stvari od sljedbe Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, pa mogne da šteti u njoj jednom (licu, tj. nekome) ili (da) koristi u njoj jednom (licu, tj. nekome), pa neka primi (lijep postupak) od dobročinioca (između) njih, a neka pređe (preko lošeg postupka) od griješnika (prestupnika između) njih."

 

GLAVA

 

(jednog) sjedenja između dva govora (između dvije propovjedi) petkom.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Bišr, sin Mufedala, rekao je: pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, rekao je:

 

            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori dva govora (tako da) sjedne između njih dva (tj. sjedajući između njih dva).

 

GLAVA

 

slušanja (upravljenog) k govoru (propovjedi) petkom.

 

            PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Ebu Abdullaha Egara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Kada je bio (tj. Kada bude) petak, stanu anđeli na vrata bogomolje (da) pišu (tj. pišući) prvoga pa prvoga (prispjeloga čovjeka). I primjer ranioca (onoga koji rano dođe) je kao primjer (onoga) koji poklanja (daje za žrtvu - kurban) devu (kamilu), zatim kao (onaj) koji poklanja kravu, zatim ovna, zatim kokoš, zatim jaje. Pa kada je izašao (kada izađe) vođa (na govornicu), saviju (smotaju anđeli) svoje listove (popisa) i slušaju opomenu (propovjed)."

 

GLAVA:

 

Kada je vidio vođa (nekojega, nekog) čovjeka (da) je došao, a on (vođa) govori (drži propovjed), zapovjedio mu je (tj. zapovjediće mu) da klanja (molitvu od) dva naklona (dva rekjata).

 

            PRIČAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: došao je (jedan) čovjek, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori ljudima petkom, pa je rekao:

 

            "Da li si klanjao, o omsica (o ti)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Ustani, pa se nakloni (tj. pa klanjaj dva naklona, rekjata, jer molitva treba da ima najmanje dva naklona-rekjata)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko je došao, a vođa govori, klanjao je (tj. klanjaće) dva lagana naklona (rekjata).

 

            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira (da) je rekao:

 

            Unišao je (jedan) čovjek petkom (u bogomolju), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori, pa je rekao: "Da li si klanjao?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa klanjaj dva naklona (rekjata)."

 

(Veli se da je to bio Sulejk. Hanefije ne praktikuju klanjanje ovih dvaju rekjata, ako imam, vođa već govori.)

 

GLAVA

 

podizanja dviju ruku u govoru (u propovjedi radi upućivanja molbe Uzvišenome Bogu).

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Abdul-Aziza, od Enesa; i od Junusa, od Sabita, od Enesa, rekao je:

 

            Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori (jedanput, jednom prilikom) petkom, kadli je ustao (tj. kadli ustade jedan) čovjek pa je rekao (pa reče): "O poslaniče Allaha, propadoše konji (ergela) i propadoše ovce, pa zovi (tj. moli) Allaha da nas napoji (tj. da nam dadne kišu)." Pa je pružio (tj. podigao) svoje dvije ruke i molio je.

 

GLAVA

 

traženja napajanja (tj. molenja za kišu) u govoru petkom.

 

            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Ebu Amr, rekao je: pričao mi je Ishak, sin Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malikja, rekao je:

            Pogodila je ljude (sušna) godina na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori u petak (jednom prilikom), ustao je (tj. ustade jedan) Beduin pa je rekao (pa reče): "O poslaniče Allaha, propade (upropasti se, uništi se) imanje i ogladni porodica, pa moli Allaha za nas." Pa je podigao svoje dvije ruke, a ne vidimo u (tj. na) nebu (komadića od) oblaka, pa tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci nije ih (ruku) postavio (u obični položaj, tj. nije ih spustio) dok se uzbudio (tj. pokrenuo odmah) oblak primjerima planina (tj. kao planine oblak), zatim nije (bio) sišao od (tj. sa) svoje govornice dok (tj. a čak) sam vidio kišu (a ona, kiša) slijeće (tj. silazi, pada) na njegovu bradu, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se kišilo nama (tj. Pa smo bili pogođeni kišom) toga našega dana, i od sutra, i poslije sutra (tj. i prekosutra) i (dana) koji slijedi njega (tj. i dana koji dolazi poslije prekosutra) čak i drugoga petka (tj. cijelu sedmicu i idući petak; ili sve do idućeg petka padala je kiša). I ustao je taj (tj. onaj) Beduin (isti); ili je rekao: (I ustao je drugi Beduin) osim njega pa je rekao: "O poslaniče Allaha, poruši se zgrada i potopi se imanje (imetak od mnoge kiše), pa moli Allaha za nas." Pa je podigao svoju ruku pa je rekao: "Okolo nas, a ne na nas (Bože moj, spuštaj kišu)!" Pa ne pokaže svojom rukom k (nekoj) strani od oblaka (a da je bilo drugčije) osim (tako da) se rastupila (tj. razvedrila ta strana), i postala je Medina kao rupa (tj. nebo nad Medinom je izgledalo kao rupa, jer je bilo samo na tom mjestu vedro, a okolo oblačno). I tekla je dolina Kanat (tekla je voda tom dolinom) mjesec (dana), i nije došao nijedan (čovjek) od (neke) strane (a da je drukčije bilo) osim (tako da) je pričao za kišu (o kiši tamo).

 

GLAVA

 

šutenja (čutanja ili: ušutkivanja) petkom, a vođa govori, i kada je rekao svome drugu: šuti, pa već je pogriješio (ili: učinio je što ne treba).

 

            A rekao je Selman od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ".... (pa zatim) šuti kada je govorio vođa..."

 

(To je dio hadisa koji je prošao u GLAVI masti (mazanja sa pomasti) zbog petka.)

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

            "Kada si rekao tvome (tj. svome) drugu petkom (na džumi): šuti!, a vođa govori, pa već si brbljao (pa već si govorio koješta, govorio si glupost, tj. pogriješio si, učinio si ono što nisi trebao učiniti)."

 

GLAVA

 

časa koji je u petak (tj. GLAVA momenta, minute koja postoji u petku, a u kojoj je molba primljena.)

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo petak pa je rekao:

 

            "U njemu je čas (jedan tako vrijedan da) se neće složiti (s) njim (jedan) rob musliman, a on je stajač, klanja, pita (tj. moli) Allaha - uzvišen je (On) - (moli Ga za neku) stvar (a da će drukčije biti) osim (tako da) je darovao (tj. da će darovati) njemu nju (tu stvar za koju moli, koju traži)." I pokazao je sa svojom rukom (da) umanji njega (tj. I dao je znak rukom da prikaže da taj čas, momenat, minuta traje vrlo malo vremena, vrlo kratko, jedan tren).

 

(O ovome času postoje razna stanovišta i rasprave koje se neće ovdje prikazivati.)

 

GLAVA:

 

Kada su se razbježali (tj. razišli, rasuli, udaljili) ljudi od vođe u (vrijeme) molitve petka (ili: u molitvi petka - džume), pa molitva vođe i (onoga) ko je ostao, je dozvoljena (tj. potpuna je, važeća je).

 

            PRIČAO NAM JE Muavijete, sin Amra rekao je: pričao nam je Zaidete od Husajna, od Salima, sina Ebul-Dža'da, rekao je: pričao nam je Džabir, sin Abdullaha, rekao je:

 

            Dok mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe karavana (kamila), nosi (neku) hranu. Pa su se okrenuli k njoj (karavani) čak (da) nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (niko) osim dvanaest ljudi, pa je sišao (tj. objavljen je) ovaj odlomak (Kur'ana): "I kada su vidjeli (tj. I kada vide, ugledaju kakvu) trgovinu ili zabavu, razbiju se (raspršaju se od tebe) k njoj, a ostave tebe stojeći (u molitvi, tj. klanjajući)...".

 

GLAVA

 

(neobavezne, dobrovoljne) molitve poslije (obavezne molitve) petka (džume) i prije nje.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, da poslanik Allaha, klanjavaše prije (obavezne molitve vremena) podne dva naklona (rekjata) i poslije nje dva naklona (rekjata), i poslije sutonske (obavezne) molitve (akšama) dva naklona (rekjata) u svojoj kući, i poslije večernje (obavezne) molitve (jacije) dva naklona (rekjata); i bio je (običaja da) ne klanja poslije (obavezne molitve) petka (džume u bogomolji tako) da ode pa klanja dva naklona (rekjata u kući).

 

GLAVA

 

govora Allaha - uzvišen je (On): "Pa kada se izvršila molitva, pa raziđite se u zemlju (tj. po zemlji), i tražite od dobrote Allaha....".

 

            PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: pričao nam je Ebu Gasan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je:

 

            Bila je u nas (među nama jedna) žena (što) čini (tj. koja sije, sadi) na potocima (ili: kanalima) u svojoj (jednoj) njivi šećernu repu. Pa je bila, kada je bio (tj. kada bi bio) petak, (bila je običaja da) iščupa korijenja šećerne repe pa ga učini (stavi) u (jedan) lonac, zatim stavi na njega šaku od ječma (što) ju je samlila (samljela), pa bude korijenje šećerne repe njegova kost s mesom (tj. u tom samljevenom ječmu je korijenje stavljeno umjesto mesa s kostima). I odlažasmo (ili: I vraćasmo se) od (tj. sa) molitve petka, pa je pozdravljasmo, pa približi (tj. ponudi, iznese ona) to jelo k nama pa ga ližemo (tj. pa ga pojedemo tako da ga po loncu što je ostalo ližemo). I željasmo (tj. I željno čekasmo) petak zbog toga njezinoga jela.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od njegova oca, od Sehla (pričao je) za ovo, i rekao je:

 

            Ne odmarasmo u podne i ne ručavasmo osim poslije (molitve) petka.

 

GLAVA

 

podnevnoga odmora (petkom) poslije (molitve) petka (poslije džume).

 

            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ukbeta, Šejbanija, rekao je pričao nam je Ebu Ishak Fezarija od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa (da) govori:

 

            Bili smo (običaja da) poranimo k (molitvi) petka, zatim odmarasmo (poslije molitve).

 

            PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: pričao nam je Ebu Gasan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, rekao je:

 

            Klanjavasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (molitvu) petka, zatim bude odmor (podnevni, u pola dana).

 

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

 

GLAVA

 

molitve straha (opasnosti), i (GLAVA) govora Allaha - uzvišen je (On): "I kada ste udarali u zemlju (nogama, tj. I kada putujete po zemlji - jer onaj ko putuje pješačeći, a tako se najviše nekada putovalo, digne nogu pa je opet spusti na zemlju te to izgleda kao da udara nogama zemlju pod sobom), pa nije na vas grijeh da skratite (dio) od molitve ako se bojite da vas stave u iskušenje (napadom oni) koji ne vjeruju. Zaista nevjernici su (bili oduvjek) vama jasan neprijatelj. I kada si bio (tj. Kada budeš ti, Muhamede,) u (tj. među) njima (vjernicima), pa budeš uspostavljao njima molitvu, pa neka ustane (na molitvu, neka klanja jedna) grupa od njih sa tobom, i neka uzmu svoja oružja, pa kada su ničičili (činili sedždu), pa neka budu iza vas. I neka dođe druga grupa (što) nisu klanjali, pa neka klanjaju sa tobom, i neka uzmu svoju opreznost i svoja oružja. Vole (oni) koji ne vjeruju, da zanemarite vaša oružja i vašu robu (stvari), pa će (tada) nageti se (tj navaliti) na vas jednim naginjanjem (snažnim). A nema grijeha na vas, ako je sa vama uznemirenje od kiše (ako vas uznemiruje kiša) ili budete bolesni, da spustite vaša (svoja) oružja. I uzmite vašu opreznost (I budite oprezni)! Zaista Allah je pripravio za nevjernike ponižavajuću kaznu."

 

            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je (Šuajb): pitao sam ga (Zuhriju):

 

            "Da li je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, misli (na) molitvu straha (molitvu opasnosti, tj. molitvu u časovima neposredne opasnosti od neprijatelja)?" Rekao je (Zuhrija): izvijestio me Salim da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao: Borio sam se (u zajednici, skupa) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Nedždu, pa smo se sreli sa neprijateljem (lice u lice, nasuprot), pa smo se poredali za (borbu protiv) njih. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja nama. Pa je ustala (jedna) grupa sa njim, a okrenula se (druga) grupa na neprijatelja (da motri da ne bi iznenada navalio). I naklonio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (onim) ko je sa njim (bio) i ničičio je dvije ničice (sedžde), zatim su otišli (na) mjesto grupe koja nije klanjala (zbog čuvanja položaja), pa su došli (sa položaja) pa se naklonio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima (jedan) naklon (rekjat) i ničičio je dvije ničice, zatim je pozdravio (predao selam). Pa je ustao svaki pojedini od njih, pa se naklonio za svoju osobu (tj. pa se naklonio sam za se, sam sobom jedan) naklon (rekjat) i ničičio je dvije ničice (sedžde).

 

GLAVA

 

molitve (u slučaju) straha (za) pješake i jahače. Pješak je stajač (na nogama za vrijeme kretanja).

 

            PRIČAO NAM JE Seid, sin Jahja-a sina Seida, Kurejšija rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričao nam je Ibnu Džurejdž od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera slično govoru (tj. mišljenju) Mudžahida: Kada su se izmješali (klanjaće) stojeći. A povećao je Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            A ako budu (neprijatelji) mnogobrojniji (tj. opasniji) od toga (tj. tako opasan da se vjernici ne mogu skupiti na jedno mjesto na kojem će u grupama i na smjene klanjati), pa neka klanjaju stojeći (na nogama) i jašući.

 

GLAVA:

 

Čuvaće neki (od) njih neke u molitvi straha.

 

            PRIČAO NAM JE Hajvete, sin Šurejha, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Harba, od Zubejdije, od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je:

 

            Ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i ustali su ljudi sa njim (da klanjaju), pa je veličao (izgovorio "Allahu ekjber") i veličali su sa njim, i naklonio se i naklonili su se (neki) ljudi od njih, zatim je ničičio (učinio sedždu) i ničičili su sa njim. Zatim je ustao za drugi (naklon, tj. na drugi rekjat), pa su ustali (oni) koji su ničičili (sa njim) i čuvali su svoju braću, a došla je druga grupa (koja nije klanjala prvoga rekjata, naklona) pa su se naklonili i ničičili su sa njim (tj. klanjali su sa njim kada je on klanjao drugi rekjat, drugi naklon). I ljudi, svi oni su u molitvi (bili), ali čuvaju neki (od) njih neke.

 

GLAVA

 

molitve kod ustajanja protiv tvrđava i susretanja neprijatelja.

 

            A rekao je Evzaija: Ako se bila pripravila pobjeda (tj. Ako je pobjeda, osvojenje tvrđave moguće i na domaku), a ne mogu (a nisu mogli da stupe zajednički) na molitvu (zbog završnih borbenih operacija), klanjaće davanjem znakova, svaki čovjek za svoju osobu (sam za sebe). Pa ako nisu mogli (klanjati ni) na (način) davanja znaka, odgodiće molitvu (dotle) da se rastupi borba ili (da) postanu sigurni (bezbjedni), pa će (da) klanjaju dva naklona (rekjata). Pa ako ne mogu (dva naklona, rekjata), klanjaće (jedan) naklon (rekjat) i dvije ničice (sedžde). Pa ako nisu mogli (ne mogu ni to), neće biti dostatno njima veličanje (tj. izgovaranje samo "Allahu ekjber"), i odgodiće je (molitvu) dok budu sigurni (tj. do vremena bezbjednosti). A za njega je rekao (tj. A ovo je rekao, A ovoga je mišljenja i) Mekjhul. A rekao je Enes: Prisustvovao sam kod ustajanja protiv tvrđave Tustera (u Perziji) kod obasjavanja zore. I pojačalo (zažestilo) se rasplamsavanje borbe, pa nisu mogli na molitvu. Pa nismo klanjali osim poslije uzdizanja dana, pa smo je klanjali (tek tada), a mi smo sa Ebu Musa (Eš'arijom), pa se osvojilo nama (tj. pa smo pobjedili, osvojili tu tvrđavu). I rekao je Enes: A ne veseli me za tu molitvu (da mi se dadne, da) ovaj svijet i što je u njemu.

 

(To se na više načina tumači šta je Enes htio da tom izjavom rekne.)

 

            PRIČAO NAM JE Jahja, rekao je: pričao nam je Vekji' od Alije, sina Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

 

            Došao je Umer (na) dan Handeka pa je počeo (da) psuje nevjernike Kurejša i govori: "O poslaniče Allaha, nisam klanjao popodnev (ikjindiju) dok je blizu bilo Sunce da zađe." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "I ja tako mi Allaha nisam je klanjao poslije." Rekao je (Džabir): Pa je sišao k (dolini) Buthanu pa se očistio i klanjao je popodnev (ikjindiju) poslije što je zašlo Sunce, zatim je klanjao sutonsku molitvu (akšam) poslije nje (ikjindije, popodneva).

 

GLAVA

 

molitve tražioca i traženoga jašući i davanjem znaka.

 

(Tražilac je progonilac neprijatelja, traženi je progonjeni od neprijatelja.)

 

            A rekao je Velid: Spomenuo sam Evzaiji molitvu Šurahbila, sina Simta, i njegovih drugova (koji su klanjali) na leđima jahaće životinje, pa je rekao: Također je (ta) stvar kod nas kada se pobojao mašenja (da će mu promaći, umaknuti). A dokazivao je Velid sa govorom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

 

            "Neka ne klanja nipošto nijedan (od vas) popodnev - ikjindiju (nigdje) osim u Kurejzatovićima (tj. u njihovom naselju).

 

GLAVA.

 

            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a (ili: sina Esme), pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nama pošto smo se vratili od saveznika (koji su udruženo opsijedali muslimane na Handeku):

 

            "Neka nipošto ne klanja nijedan (musliman) popodnev - ikjindiju (nigdje) osim u Kurejzatovićima (tj. u njihovom naselju, tvrđavi)." Pa je stigao neke (od) njih popodnev u putu, pa je rekao neki (od) njih: Nećemo klanjati (sada nego) dok dođemo njoj (tvrđavi Kurejzatovića). A rekao je neki (od) njih: Nego (kako)! Klanjaćemo. Nije se htjelo to od nas. Pa se (sve ovo) spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije izgrdio nijednoga od njih.

 

GLAVA

 

ranenja (ranjenja, žurenja) i (predosvitne) pomrčine za jutarnju (ili: za jutro i molitvu) molitvu i molitvu (i ranenja) kod navale (na neprijatelja) i rata.

 

            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Hamad od Abdul-Aziza, sina Suhejba, i (od) Sabita Bunanije, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao jutarnju molitvu u (predosvitnoj) pomrčini, zatim je uzjahao pa je rekao:

            "Allah je veći (od svega i svakoga)! Razrušio se (ili: Razrušen bio) Hajber! Zaista mi kada smo sišli (odsjeli) u prostor (dvorište jednoga) naroda, pa loše je jutro opomenutih." Pa su izašli (i) trče (tj. trčeći) u ili po ulicama, i govore: "Muhamed i petodjel!" Rekao je: A "hamis" (petodjel) je vojska. Pa se pokazao nad njima (tj. Pa ih je nadvladao, Pa ih je pobjedio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ubio (osobu) boreću (borbenu, koja je ubijala ne htijući se predati i pristati na mir), a zarobio je potomstva (i razdijelio ih je), pa je postala Safija (robinja) Dihjetu Kjelbiji, a (onda) je postala (robinja) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim ju je oženio (uzeo za ženu) i učinio je njezinim vjenčanim darom njezino oslobođenje (ropstva, tj. dao joj je vjenčani dar, miraz, prćiju to što ju je oslobodio položaja zarobljenice). Pa je rekao Abdul-Aziz Sabitu (koji je imao nadimak Ebu Muhamed): "O Ebu Muhamede, ti (li) si pitao Enesa šta je darovao vjenčanoga dara (Muhamed a.s.) njoj (Safiji)?" Rekao je: "Darovao je vjenčanoga dara (Muhamed a.s.) njoj (Safiji) njezinu osobu (darovao joj je samu sebe). Pa se nasmješio."

 

(Upotpunio se prvi dio i slijedi ga drugi dio, a početak njegov je KNJIGA dvaju praznika (godišnjih).)

 

 

Create your free website at Beep.com
 
The responsible person for the content of this web site is solely
the webmaster of this website, approachable via this form!